Zna li neko od vas gdje mogu skinuti neke BH filmove:Kajmak i mermelada,kod amidze idriza itd?
Hvala unaprijed..
BH film
-
Hamo.
- Posts: 33
- Joined: 25/04/2006 02:38
#2
znam - mozes naruciti originale u vecini prodavnica, sto online sto u sarajevu.
a skidanje takvih je piraterija kojom stetis filmske industrije malih drzava poput bh (hollywood je druga stvar). svi bi se hvalili te tanovic, te zbanic, ali NIKO nece ni kartu za kino da kupi, a kamoli da kupi original DVD...
http://www.startbih.info/Default.asp?broj=193&ID=41
Kriminal: Piraterija u BiH
Kada bi Fondacija dobila bar dio tih sredstava koja se sada gube na pirateriji, gde bi nam bio kraj? - pita se Ademir Kenović, reditelj i producent l Prave gubitke niko ne može izračunati, nakon pojavljivanja pirata filma Karaula kino projekcije izgubile do 1.500 gledalaca dnevno l Korijen svega leži u činjenici da su entitetske institucije najveći korisnik ilegalnog softera u Bosni i Hercegovini
- Gled?o sam ono iz Berlina, svaka čast, čestitam! - iznio je svoje oduševljenje sarajevski taksista bh. rediteljki Jasmili Žbanić nedugo nakon njenog povratka s Berlinalea gdje je osvojila Zlatnog medvjeda za film Grbavica.
- I, jeste li išli u kino da pogledate film - upitala ga je, na šta je taksista hladno odgovorio:
- Nisam, čekam da izađe pirat pa ćemo mi to gledat familijarno kod kuće!
Jasmila je platila vožnju, izišla, a nekoliko dana kasnije grad je preplavljen kopijama njenog filma Grbavica, dok su se distributeri i producenti hvatali za glavu zbog brojnih gubitaka koji tek treba da se izračunaju.
- Mi smo izračunali: država godišnje zbog pirata gubi toliko novca da bi se mogla isplatiti jedna mjesečna penzija! Znači, kada ne bi bilo pirata i kada bi se prodavala i distribuirala isključivo legalna izdanja, država bi od doprinosa mogla sakupiti taj novac - tvrdi Antonio Beus, direktor Asocijacije za zaštitu audio i video djela u BiH i suvlasnik firme Art Company. To je, prema grubim procjenama, oko 30 miliona maraka. Za tu cifru moglo bi se snimiti i desetak dobrih filmova.
- Kvalitetan film košta između milion i po eura i dva i po miliona eura, koliko je recimo koštala Karaula - kaže nam Ademir Kenović, jedan od koproducenata filma Karaula te producent i režiser nekih od najznačajnijih bh. filmova. Pojašnjava nam da Fondacija za kinematografiju godišnje na raspolaganju ima tek oko dva miliona maraka i pored toga se uspijevaju lansirati dobri filmovi.
- Kada bi Fondacija dobila bar dio tih sredstava koja se sada gube na pirateriji, gde bi nam bio kraj? Sada imamo još jedan problem: Fondacija radi na principu revolvinga i filmovi koji ostvare dobit dužni su vratiti novac Fondu. Međutim, s ovakvim stanjem, malo ko može pokriti osnovne troškove a da ne govorimo o ostvarenoj dobiti. Tako država nerješavanjem ovog problema sama sebi skače u stomak - tvrdi Kenović.
Terzić i Microsoft
Dodaje da je samom pojavom piratskog izdanja Karaule na sarajevskim i bh. ulicama, prvi dan izgubljena jedna do dvije trećine kino publike.
- Tek ćemo izračunati koliki su to finansijski gubici. Da ne govorim da je legalno DVD izdanje, koje je trebalo uskoro da se pojavi, već skoro pa osuđeno na propast i ne znamo šta će s njim biti. Pored toga, ovaj film je rađen u koprodukciji svih bivših jugoslovenskih republika i nakon ovoga, pitanje je koliko će u budućnosti neko smjeti da se upusti u koprodukciju sa BiH - tvrdi Kenović i ne krije svoje ogromno ogorčenje ovakvom situacijom: Ljudi nikako da shvate da je to kriminal! Naziv pirati nije primjeren, previše je simpatičan za kriminal takve vrste. To je jednostavno jedna bezobzirna krađa i na taj način se šteti i distributerima ali i kompletnoj bh. kinematografiji kojom se mnogi koji bi nas sad trebali zaštititi hvale na sva zvona.
Kaže da on kao filmski radnik nema namjeru da se igra detektiva i istražuje na koji način pirati dospijevaju na tržište, ali od države očekuje da zaštiti intelektualni rad filmaša i provodi postojeće zakone.
- Mi smo imali 50-ak kopija koje smo slali u preddistribuciju i za potrebe festivala i to je otišlo na veliki broj adresa. Nas ne interesuje kako je to došlo na tržište, mi želimo da se to tržište ukine i na taj način će prestati interes za masovnom proizvodnjom ilegalnih CD-ova! To što neko sebi presnimi ili skine sa neta ne bi bio toliki problem, iako je i to kriminal, da nije skoro pa legalne trgovine ilegalnim izdanjima.
Dodaje da mu je dosta toga što se socijalni mir kupuje preko leđa filmskih radnika: - Stoje skoro neometani i prodaju nešto u šta je uloženo mnogo novca. Pitam ja jednog od prodavača zašto to radi. Kaže da hrani dvoje djece. Pa hranim i ja dvije hiljade ljudi a oni hrane svoju djecu! Nije to rješenje, država se treba pobrinuti da svako ostvaruje svoja prava, ali ne preko mojih leđa - kaže Kenović.
Antonio Beus, koji nam je iznio podatke o tome koliko sama država gubi pojavom piratskih izdanja, kaže da je problem u osnovi vrlo banalan:
- Sve što je potrebno jeste da se Zakon o autorskim pravima u BiH, koji je prije tri godine donesen na državnom nivou, objavi i u entitetskim službenim glasnicima kako bi ga i entitetske institucije u potpunosti provodile. Međutim, mi evo godinama idemo kod svih mogućih predstavnika i nikako da nam konkretno objasne zbog čega to ne žele uraditi - kaže Beus.
Kako je magazinu Start pojašnjeno iz Ministarstva pravde FBiH, na sva pitanja koja se tiču autorskih prava u BiH, odgovor se može naći u spomenutom Zakonu. Međutim, iako je u članu 141. državnog zakona objavljenog 10. aprila 2002. godine stajalo da će postati važeći osam dana od dana objavljivanja te da će se objaviti u službenim listovima entiteta, to se nije desilo.
- Korijen svega leži u činjenici da su entitetske institucije najveći korisnik ilegalnog kompjuterskog softwarea u Bosni i Hercegovini. Slično je i sa državnim institucijama, ali tu je proces počeo, premijer Adnan Terzić je u pregovorima s Microsoftom i taj dio će se izgleda riješiti. Mislim da dok god institucije države krše zakon koji su donijele, teško da se mi možemo izboriti protiv ilegalnog korištenja intelektualnog vlasništva -tvrdi Beus.
Iz Ministarstva pravde pak tvrde kako u provođenju zakona ništa nije sporno i da je za njegovo provođenje nadležan Državni sud koji je već i počeo s tom praksom.
- Mi smo podnijeli veliki broj prijava i trenutno je više od 100 slučajeva u procesu rješenja i očekujemo da se dignu optužnice. Međutim, kao što znate, Državni sud je trenutno i više nego pretrpan raznim slučajevima, a dok se zakoni ne objave u entitetima, gdje bi se definirala nadležnost i sve ubrzalo, pirati drže oko 98 posto tržišta u BiH. Legalnim distributerima ostaju tek dva procenta - pojašnjava Beus. Kaže kako je problem i u videotekama koje je piratsko tržište bukvalno otjeralo u ilegalan rad:
- Vi sad u većini videoteka možete iznajmiti najnovije svjetske hitove na piratskim izdanjima. Oni koji pokušaju raditi legalno propadaju, jer ne mogu konkurisati sa svojim legalnim izdanjima koja stižu nešto kasnije. Art Company, recimo, surađuje sa jednim od rijetkih videotekara u Mostaru koji ne izdaje pirate i vjerujte da ne znamo koliko će on još moći izdržati prije nego mu posao potpuno propadne - kaže Beus.
Dodaje da je sramota da se u zemlji koja se može pohvaliti najjačim filmskim festivalom u regionu kao i jednom od najboljih kinematografija proteklih godina, toliko malo radi na sprečavanju piraterije:
- Imamo situaciju da se dvadesetak metara od Narodnog pozorišta i kompletnog glamura Sarajevo Film Festivala, prodaju CD-ovi sa najnovijim filmskim hitovima, što je po mom mišljenju apsurdno!
Kreativnost kriminalaca
Što se policije tiče, oni tvrde da rade na sprečavanju i suzbijanju nelegalne proizvodnje i prometa nosača slike i zvuka.
- Akcija je započeta na teritoriji cijele BiH kao i u Kantonu Sarajevo po verifikovanom planu rada iz januara 2005. godine i po nalogu Tužilaštva BiH - saopćili su nam iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Međutim, kako nam je rekao Kenović, to prema njegovim iskustvima i ne funkcionira baš najbolje na terenu:
- Mene je nedavno policajac otjerao i nije mi dao da se parkiram. Kažem mu ja: drago mi je da radite svoj posao ali zašto onda ne otjerate one prodavce ilegalnih CD-ova? On jednostavno odgovori: kada bismo dobili nalog, to bi se brzo riješilo.
Iz MUP-a se, pak, hvale da je od januara prošle godine, u suradnji sa Tržišnom inspekcijom KS, oduzeto 60.970 ilegalnih muzičkih CD-ova, DVD-a, DVX-a i softerskih programa za PC. Prema policijskim informacijama, ovi CD-ovi uglavnom se dobavljaju iz Republike Srpske i područja Zapadne Hercegovine a nisu evidentirali nijedan slučaj nelegalne proizvodnje.
- Nije ni čudo što policija teško ili nikako ne otkriva proizvođače ilegalnih CD-ova jer se posljednjih godina cijela industrija preselila u kućne manufakture. Filmovi se skidaju i distribuiraju preko interneta i sve je svedeno na veći broj malih proizvođača koji su uglavnom uvezani u dobro organiziranu mrežu, dok ima i onih koji rade s manjim količinama i za vlastite potrebe - pojašnjava Beus trenutni sistem prodaje i distribucije piratskih izdanja a prema saznanjima koje su dobili njegovo udruženje i kompanija Art Company.
- Kada se pojavio pirat Karaule na tržištu, mi smo odmah obavijestili policiju koja je zaista brzo reagirala i zaplijenila određenu količinu materijala. Ali, nekoliko dana poslije, oni su opet bili na ulici. Što je još zanimljivo, primijetili smo među piratskim izdanjima tri vrste omota. Planirano je da DVD izdanje za BiH na naslovnoj ima Emira Hadžihafizbegovića, na izdanju za Srbiju Sergeja i Tonija, te na hrvatskom izdanju crno-bijelu fotografija vojnika u stroju. Pirati su to već realizovali - ispričao nam je Suad Čolpa, koji radi na distribuciji legalnih izdanja kuće Refresh. Kaže da su na pijaci u Zenici čak pronašli i piratsko izdanje sa lažnom deklaracijom na kojoj stoji zemlja porijekla: Srbija i Crna Gora, proizvođač Grand produkcija te naziv neke firme koja je navodni uvoznik.
- To je zaista teško upratiti. Obzirom da se većina toga proizvodi u kućnoj radinosti, onda imate više vrsta pirata, pa se jave i pirati pirata i to sve usložnjava - kaže Čolpa.
Kako nam je još rekao Beus, piraterija je problem i u evropskim zemljama, samo što se tamo radi o gubitku od oko dva odsto tržišta, a kod nas je to obrnuto.
- Pirateriji je teško u potpunosti stati u kraj, ali dva posto gubitka se i nekako može tolerisati, dok se s naših 98 posto gubitka teško možemo nositi. Sistem postoji, zakon postoji, samo se treba početi provoditi u potpunosti jer, kad postoji volja političara onda se problem lako može riješiti, kao što je, na primjer, riješeno pitanje kablovskih operatera koji odlično i po zakonu funkcionišu.
a skidanje takvih je piraterija kojom stetis filmske industrije malih drzava poput bh (hollywood je druga stvar). svi bi se hvalili te tanovic, te zbanic, ali NIKO nece ni kartu za kino da kupi, a kamoli da kupi original DVD...
http://www.startbih.info/Default.asp?broj=193&ID=41
Kriminal: Piraterija u BiH
Kada bi Fondacija dobila bar dio tih sredstava koja se sada gube na pirateriji, gde bi nam bio kraj? - pita se Ademir Kenović, reditelj i producent l Prave gubitke niko ne može izračunati, nakon pojavljivanja pirata filma Karaula kino projekcije izgubile do 1.500 gledalaca dnevno l Korijen svega leži u činjenici da su entitetske institucije najveći korisnik ilegalnog softera u Bosni i Hercegovini
- Gled?o sam ono iz Berlina, svaka čast, čestitam! - iznio je svoje oduševljenje sarajevski taksista bh. rediteljki Jasmili Žbanić nedugo nakon njenog povratka s Berlinalea gdje je osvojila Zlatnog medvjeda za film Grbavica.
- I, jeste li išli u kino da pogledate film - upitala ga je, na šta je taksista hladno odgovorio:
- Nisam, čekam da izađe pirat pa ćemo mi to gledat familijarno kod kuće!
Jasmila je platila vožnju, izišla, a nekoliko dana kasnije grad je preplavljen kopijama njenog filma Grbavica, dok su se distributeri i producenti hvatali za glavu zbog brojnih gubitaka koji tek treba da se izračunaju.
- Mi smo izračunali: država godišnje zbog pirata gubi toliko novca da bi se mogla isplatiti jedna mjesečna penzija! Znači, kada ne bi bilo pirata i kada bi se prodavala i distribuirala isključivo legalna izdanja, država bi od doprinosa mogla sakupiti taj novac - tvrdi Antonio Beus, direktor Asocijacije za zaštitu audio i video djela u BiH i suvlasnik firme Art Company. To je, prema grubim procjenama, oko 30 miliona maraka. Za tu cifru moglo bi se snimiti i desetak dobrih filmova.
- Kvalitetan film košta između milion i po eura i dva i po miliona eura, koliko je recimo koštala Karaula - kaže nam Ademir Kenović, jedan od koproducenata filma Karaula te producent i režiser nekih od najznačajnijih bh. filmova. Pojašnjava nam da Fondacija za kinematografiju godišnje na raspolaganju ima tek oko dva miliona maraka i pored toga se uspijevaju lansirati dobri filmovi.
- Kada bi Fondacija dobila bar dio tih sredstava koja se sada gube na pirateriji, gde bi nam bio kraj? Sada imamo još jedan problem: Fondacija radi na principu revolvinga i filmovi koji ostvare dobit dužni su vratiti novac Fondu. Međutim, s ovakvim stanjem, malo ko može pokriti osnovne troškove a da ne govorimo o ostvarenoj dobiti. Tako država nerješavanjem ovog problema sama sebi skače u stomak - tvrdi Kenović.
Terzić i Microsoft
Dodaje da je samom pojavom piratskog izdanja Karaule na sarajevskim i bh. ulicama, prvi dan izgubljena jedna do dvije trećine kino publike.
- Tek ćemo izračunati koliki su to finansijski gubici. Da ne govorim da je legalno DVD izdanje, koje je trebalo uskoro da se pojavi, već skoro pa osuđeno na propast i ne znamo šta će s njim biti. Pored toga, ovaj film je rađen u koprodukciji svih bivših jugoslovenskih republika i nakon ovoga, pitanje je koliko će u budućnosti neko smjeti da se upusti u koprodukciju sa BiH - tvrdi Kenović i ne krije svoje ogromno ogorčenje ovakvom situacijom: Ljudi nikako da shvate da je to kriminal! Naziv pirati nije primjeren, previše je simpatičan za kriminal takve vrste. To je jednostavno jedna bezobzirna krađa i na taj način se šteti i distributerima ali i kompletnoj bh. kinematografiji kojom se mnogi koji bi nas sad trebali zaštititi hvale na sva zvona.
Kaže da on kao filmski radnik nema namjeru da se igra detektiva i istražuje na koji način pirati dospijevaju na tržište, ali od države očekuje da zaštiti intelektualni rad filmaša i provodi postojeće zakone.
- Mi smo imali 50-ak kopija koje smo slali u preddistribuciju i za potrebe festivala i to je otišlo na veliki broj adresa. Nas ne interesuje kako je to došlo na tržište, mi želimo da se to tržište ukine i na taj način će prestati interes za masovnom proizvodnjom ilegalnih CD-ova! To što neko sebi presnimi ili skine sa neta ne bi bio toliki problem, iako je i to kriminal, da nije skoro pa legalne trgovine ilegalnim izdanjima.
Dodaje da mu je dosta toga što se socijalni mir kupuje preko leđa filmskih radnika: - Stoje skoro neometani i prodaju nešto u šta je uloženo mnogo novca. Pitam ja jednog od prodavača zašto to radi. Kaže da hrani dvoje djece. Pa hranim i ja dvije hiljade ljudi a oni hrane svoju djecu! Nije to rješenje, država se treba pobrinuti da svako ostvaruje svoja prava, ali ne preko mojih leđa - kaže Kenović.
Antonio Beus, koji nam je iznio podatke o tome koliko sama država gubi pojavom piratskih izdanja, kaže da je problem u osnovi vrlo banalan:
- Sve što je potrebno jeste da se Zakon o autorskim pravima u BiH, koji je prije tri godine donesen na državnom nivou, objavi i u entitetskim službenim glasnicima kako bi ga i entitetske institucije u potpunosti provodile. Međutim, mi evo godinama idemo kod svih mogućih predstavnika i nikako da nam konkretno objasne zbog čega to ne žele uraditi - kaže Beus.
Kako je magazinu Start pojašnjeno iz Ministarstva pravde FBiH, na sva pitanja koja se tiču autorskih prava u BiH, odgovor se može naći u spomenutom Zakonu. Međutim, iako je u članu 141. državnog zakona objavljenog 10. aprila 2002. godine stajalo da će postati važeći osam dana od dana objavljivanja te da će se objaviti u službenim listovima entiteta, to se nije desilo.
- Korijen svega leži u činjenici da su entitetske institucije najveći korisnik ilegalnog kompjuterskog softwarea u Bosni i Hercegovini. Slično je i sa državnim institucijama, ali tu je proces počeo, premijer Adnan Terzić je u pregovorima s Microsoftom i taj dio će se izgleda riješiti. Mislim da dok god institucije države krše zakon koji su donijele, teško da se mi možemo izboriti protiv ilegalnog korištenja intelektualnog vlasništva -tvrdi Beus.
Iz Ministarstva pravde pak tvrde kako u provođenju zakona ništa nije sporno i da je za njegovo provođenje nadležan Državni sud koji je već i počeo s tom praksom.
- Mi smo podnijeli veliki broj prijava i trenutno je više od 100 slučajeva u procesu rješenja i očekujemo da se dignu optužnice. Međutim, kao što znate, Državni sud je trenutno i više nego pretrpan raznim slučajevima, a dok se zakoni ne objave u entitetima, gdje bi se definirala nadležnost i sve ubrzalo, pirati drže oko 98 posto tržišta u BiH. Legalnim distributerima ostaju tek dva procenta - pojašnjava Beus. Kaže kako je problem i u videotekama koje je piratsko tržište bukvalno otjeralo u ilegalan rad:
- Vi sad u većini videoteka možete iznajmiti najnovije svjetske hitove na piratskim izdanjima. Oni koji pokušaju raditi legalno propadaju, jer ne mogu konkurisati sa svojim legalnim izdanjima koja stižu nešto kasnije. Art Company, recimo, surađuje sa jednim od rijetkih videotekara u Mostaru koji ne izdaje pirate i vjerujte da ne znamo koliko će on još moći izdržati prije nego mu posao potpuno propadne - kaže Beus.
Dodaje da je sramota da se u zemlji koja se može pohvaliti najjačim filmskim festivalom u regionu kao i jednom od najboljih kinematografija proteklih godina, toliko malo radi na sprečavanju piraterije:
- Imamo situaciju da se dvadesetak metara od Narodnog pozorišta i kompletnog glamura Sarajevo Film Festivala, prodaju CD-ovi sa najnovijim filmskim hitovima, što je po mom mišljenju apsurdno!
Kreativnost kriminalaca
Što se policije tiče, oni tvrde da rade na sprečavanju i suzbijanju nelegalne proizvodnje i prometa nosača slike i zvuka.
- Akcija je započeta na teritoriji cijele BiH kao i u Kantonu Sarajevo po verifikovanom planu rada iz januara 2005. godine i po nalogu Tužilaštva BiH - saopćili su nam iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Međutim, kako nam je rekao Kenović, to prema njegovim iskustvima i ne funkcionira baš najbolje na terenu:
- Mene je nedavno policajac otjerao i nije mi dao da se parkiram. Kažem mu ja: drago mi je da radite svoj posao ali zašto onda ne otjerate one prodavce ilegalnih CD-ova? On jednostavno odgovori: kada bismo dobili nalog, to bi se brzo riješilo.
Iz MUP-a se, pak, hvale da je od januara prošle godine, u suradnji sa Tržišnom inspekcijom KS, oduzeto 60.970 ilegalnih muzičkih CD-ova, DVD-a, DVX-a i softerskih programa za PC. Prema policijskim informacijama, ovi CD-ovi uglavnom se dobavljaju iz Republike Srpske i područja Zapadne Hercegovine a nisu evidentirali nijedan slučaj nelegalne proizvodnje.
- Nije ni čudo što policija teško ili nikako ne otkriva proizvođače ilegalnih CD-ova jer se posljednjih godina cijela industrija preselila u kućne manufakture. Filmovi se skidaju i distribuiraju preko interneta i sve je svedeno na veći broj malih proizvođača koji su uglavnom uvezani u dobro organiziranu mrežu, dok ima i onih koji rade s manjim količinama i za vlastite potrebe - pojašnjava Beus trenutni sistem prodaje i distribucije piratskih izdanja a prema saznanjima koje su dobili njegovo udruženje i kompanija Art Company.
- Kada se pojavio pirat Karaule na tržištu, mi smo odmah obavijestili policiju koja je zaista brzo reagirala i zaplijenila određenu količinu materijala. Ali, nekoliko dana poslije, oni su opet bili na ulici. Što je još zanimljivo, primijetili smo među piratskim izdanjima tri vrste omota. Planirano je da DVD izdanje za BiH na naslovnoj ima Emira Hadžihafizbegovića, na izdanju za Srbiju Sergeja i Tonija, te na hrvatskom izdanju crno-bijelu fotografija vojnika u stroju. Pirati su to već realizovali - ispričao nam je Suad Čolpa, koji radi na distribuciji legalnih izdanja kuće Refresh. Kaže da su na pijaci u Zenici čak pronašli i piratsko izdanje sa lažnom deklaracijom na kojoj stoji zemlja porijekla: Srbija i Crna Gora, proizvođač Grand produkcija te naziv neke firme koja je navodni uvoznik.
- To je zaista teško upratiti. Obzirom da se većina toga proizvodi u kućnoj radinosti, onda imate više vrsta pirata, pa se jave i pirati pirata i to sve usložnjava - kaže Čolpa.
Kako nam je još rekao Beus, piraterija je problem i u evropskim zemljama, samo što se tamo radi o gubitku od oko dva odsto tržišta, a kod nas je to obrnuto.
- Pirateriji je teško u potpunosti stati u kraj, ali dva posto gubitka se i nekako može tolerisati, dok se s naših 98 posto gubitka teško možemo nositi. Sistem postoji, zakon postoji, samo se treba početi provoditi u potpunosti jer, kad postoji volja političara onda se problem lako može riješiti, kao što je, na primjer, riješeno pitanje kablovskih operatera koji odlično i po zakonu funkcionišu.
-
novel
- Posts: 1071
- Joined: 21/03/2006 10:24
- Location: PM
- Contact:
-
mr2
- Posts: 815
- Joined: 27/06/2005 20:03
- Location: amsterdam
#7 Re: BH film
poslao sam ti linkove na pm..Den wrote:Zna li neko od vas gdje mogu skinuti neke BH filmove:Kajmak i mermelada,kod amidze idriza itd?
Hvala unaprijed..
