Da li je Dijaspora potrebna danasnjoj BH politickoj i ekonomskoj eliti?
http://www.startbih.info/Default.asp?broj=200&ID=74
DIJASPORA
Težak je život TAMO
Prema nekim kalkulacijama, građani bh. dijaspore za mjesec dana, koliko obično borave u svojoj domovini i susjednoj Hrvatskoj, potroše izeđu 2.000 i 4.500 eura. Kalkulacija se odnosi na četveročlanu porodicu. Prevoz ih košta od 200 do 500 eura, u zavisnosti od destinacije, na kuću u BiH i kućne obaveze potroše u prosjeku od 600 do 1000 eura, za hranu izlaske, shoping i slično od 800 do 1000 eura. Pojedini cinično dodaju da izdvoje i oko 150 eura za kazne zbog brze vožnje, pojasa i drugih prekršaja. Sedam do deset dana na moru košta ih između 700 i 1200 eura
Puna ih je Baščaršija, ćevabdžinice i buregdžinice, zagledaju izloge, slikaju se digitalnim aparatima ispred Sebilja, snimaju kamerom s baščaršijskim golubovima. Bučni su i ovdašnji jezik kojeg koriste pun je primjesa danskog, njemačkog, švedskog, engleskog…Na semaforima turiraju nove modele Mercedesa, BMW-a, Audija, Fordova... Slično je u svim bh. gradovima i selima. Ljeto je vrijeme kad nam dolazi dijaspora u velikom broju. Ali nisu uvijek dočekani sa zadovoljnim osmijehom.
- Nervira me zato što neki misle da je moj patriotizam napumpan. A to nije tačno, zar se to može mjeriti. Ja volim svoju zemlju, ona je najljepša na svijetu - kaže Samir Lukač, 32-godišnji Sarajlija i već skoro petnaest godina stanovnik Velike Britanije.
- Ne osjećam se lijepo ni kada kažu da sam dijasporac, jer je to poprimilo pogrdnu konotaciju - nastavlja Lukač.
On je pred sami rat, na savim neobičan način, otišao vani. Jedan strani luna-park u Sarajevu tražio je zabavljače. Prijavio se sa bratom Salemom i krenuli su na turneju po čitavoj Evropi. Rat ga je zatekao u Portugalu. Osam mjeseci se nije čuo sa svojima. Htio je da se vrati i otišao do tadašnje jugoslovenske ambasade da se raspita za povratak. U ambasadi su mu rekli: ta zemlja više ne postoji. Onda je otišao u Englesku i da bi tamo ostao,1993. godine morao se fiktivno oženiti. Danas ima pasoš Velike Britanije.
Nakon cirkuskih turneja skrasio se u Blackpollu. Zaposlio se kao električar. I vrlo je cijenjen majstor.
- Težak je život tamo. Meni pogotovo jer nema Bosanaca. Zarađujem oko 400 funti sedmično, a režije su oko 1.000 funti mjesečno. Istina da se tamo može sve na kredit uzeti, pa olakša život - kaže Lukač.
Ne brani on ni dijasporu. Svašta se, kaže, nagledao dok je putovao Evropom; posebno naših ljudi koji su prvi put sa kaljavih ulica došli na evropski asfalt, pa željeli, kako kaže, postati gospoda.
- Jedno vrijeme sam bio u Dizeldorfu i viđao naše ljude koji stoje u redu za humanitarnu pomoć, a bolje su obučeni od Nijemaca i dolaze s dobrim autima. Po cijeli dan su sjedili, pili i primali socijalu. Bilo me stid. Ali nisu svi takvi. No zbog takvih mnogi se nepravedno gledaju s podozrenjem - kaže Lukač.
Kaže, može imati mercedesa, ali vozi golfa II. Kada dođe u svoj grad izbjegava pričati kako mu je tamo teško. Njegovi prijatelji i rodbina ga lijepo prime. Napominje da kada dođe u BiH, jedino želi potrošiti novac. Kupuje samo domaće proizvode. I potroši mnogo, a sada i više jer obnavlja kuću. Želi da se vrati.
- Hoću da pokrenem biznis. Zapad je truo, tamo života nema. Ne kažem da ću se odmah vratiti, ali hoću - kaže Lučkin.
Invazija na Tučepe
Prema nekim kalkulacijama, građani bh. dijaspore za mjesec dana, koliko obično borave u svojoj domovini i susjednoj Hrvatskoj, potroše između 2.000 i 4.500 eura. Kalkulacija se odnosi na četveročlanu porodicu. Prevoz ih košta od 200 do 500 eura, u zavisnosti od destinacije. Na kuću u BiH i kućne obaveze potroše u prosjeku od 600 do 1.000 eura. Za hranu izlaske, shoping i slično od 800 do 1.000 eura. Pojedini cinično dodaju da izdvoje i oko 150 eura za kazne zbog brze vožnje, pojasa, i drugih prekršaja... Sedam do deset dana na moru košta ih između 700 i 1.200 eura.
- U sezoni, odnosno u ova tri ljetna mjeseca, oko 30 posto naše klijentele su bh. građani koji žive u inozemstvu. Destinacije koje uglavnom traže su vezane za Hrvatsku. Najtraženiji su Tučepi na Makarskoj rivijeri, gdje je u sezoni dan po osobi, u prosjeku, 60 eura. Od bh. destinacija u ljetnom periodu najinteresantniji im je Neum. Jako slabo koriste egzotične destinacije, mada je, recimo, prošle godine bilo nekolicina zainteresiranih za Egipat i Tunis - kaže Ivana Emirhafizović iz agencije Atlas tours.
Bh. dijaspora nije pretjerano zainteresirana za domaći turizam ili turističke obilaske. Rijetki obiđu Sarajevo, a ako to urade, uglavnom ih zanima ratna tematika.
- Uglavnom dolaze sami, sa članovima porodice ili sa rodbinom koja ovdje živi. Dakle, ništa organizovano. Interesuje ih sve što se ovdje dešavalo u ratu - kaže Edis Kolar, kustos ratnog muzeja Sarajevski tunel.
Rijetki od njih obiđu i Historijski muzej u BiH.
- Ne mogu reći koliki je njihov interes, ali istina je da je u ovom periodu povećan broj posjetitelja, što stranaca, što naših građana koji žive u inozemstvu. Prošle godine smo imali jednogodišnju izložbu pod nazivom Opkoljeno Sarajevo u Švedskoj. Bila je jako posjećena, a većina posjetilaca bili su naši ljudi koji tamo žive - kaže Saša Tomašević, sekretar Historijskog muzeja BiH, i dodaje jedan detalj:
- Evo, baš juče, ovdje je bila baka sa dvoje unučadi koji čak ne znaju ni pričati naš jezik.
No, mnogo veća zainteresiranost bh. dijaspore je za obilazak arheoloških istraživanja vezanih za bosanske piramide u Visokom. Uglavnom tamo svrate prilikom dolaska u BiH ili kada se zapute ka moru. U Visokom se naoružaju raznim suvenirima koji dočaravaju piramide.
Kad su u pitanju suveniri, prema riječima jednog prodavca na Baščaršiji, definitivno najviše kupuju bosanske zastave. I to one ratne. Omiljeni suveniri su mlin za kafu te stilizirani fildžani i džezve. Rado kupuju i bosanske ćilime, te izrezbarene čahure od granata i metaka. Nekad im se omakne pa kupe dres s imenom Zidanea, Ronaldihna, Salihamidžića, Barbareza... Prodavac suvenira nam priča kako baš i nisu široke ruke:
- Kada im kažemo cijenu za neki suvenir prvo što kažu je: Uuuuu. Onda tako pet puta dolaze i svaki put kažu: Uuuu. I na kraju kupe. Nekada i mi spustimo cijenu.
Samira Džanko, tursitički vodič, iz iskustva zna da dijaspora jednostavno kupuje sve što ih podsjeća na Bosnu, ali i dodaje da više troše troše na frizerske salone i stomatološke ordinacije.
Da su stomatolozi ljeti prilično uposleni potvrdio nam je jedan sarajevski stomatolog, koji nije želio da mu se ime spominje kako mu ne bi sezonski klijenti okrenuli leđa.
- Znate, ako im dobro uradim posao, oni me sljedeće godine preporuče svojim prijateljima - objašnjava stomatolog.
Napominje da bh. građani koji žive u inozemstvu većinom traže usluge popravke zuba. Ali nerijetko i ugradnje implanta, koji i u BiH košta prilično novca, čak i do 800 KM, no, u odnosu na cijene vani to je prilično jeftino.
Pored zubara dobro prolaze i ćevabdžije i buregdžije. Istina, u posljednje vrijeme im veliku konkurenciju prave tržni centri poput VF-a, Merkatora, gdje cijela familija može objedovati za simboličnih 20 KM.
- Kada dođem u Sarajevo na odmor prvo što uradim je odlazak u buregdžinicu Bosna. A onda s prijateljima idem u život po kafanama - kaže Samir Lukač.
Na turbo kod Cige
Mada je veliki broj mladih Bosanaca i Hercegovaca iz dijaspore odrastao u miljeu zapadnjačke kulture i bez obzira na veliki stupanj asimilicije, oni najčešće posjećuju kafane koje preferiraju turbo-folk. U Sarajevu su načešće u kafanama Bazeni, Bosna, Igman ili Kod Cige. Kada su u pitanju dnevna kafenisanja, onda su najčešći gosti u baščama u centru grada, gdje mogu vidjeti i biti viđeni.
S druge strane, dijasporci u knjižare sve rjeđe svraćaju.
- U odnosu na prije četiri-pet godina, ljudi iz dijaspore danas više nisu nikakvi kupci. Nekada su zaista znali nositi knjige naramkom. A sada rijetko da i uđu. Tek nešto više u ovom mjesecu. Evo ovih dana sam primijetio samo jednog da je kupio nekoliko knjiga. Ostali ako svrate, uglavnom razgledaju ili eventualno kupe jednu knjigu. Poslije rata su kupovali i preferirali Veličkovića, Jergovića, Vešovića, Ozrena Kebu… Sada pitaju šta je novo izašlo i to kupe. Zanimljivo je da ih ne zanimaju knjige poput Kulturno naslijeđe BiH, Književna bigrafija Sarajeva, potom biografska knjiga o Zaimu Imamoviću…- kaže Haris Alić, urednik izdavačke kuće Buybook.
Ipak, bosanskohercegovačka dijaspora godišnje u BiH, po raznim osnovama, unese šest do sedam milijardi eura. Tako da su oni i najveći ulagač u bh. privredu i svojim novcem čuva socijalni mir u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Centralne banke BiH, prošle godine je bh. dijaspora unijela u BiH dvije milijarde eura, plus gotovinu koja je sigurno duplo veća od ovog iznosa. Pored toga, mnoge porodice dobivaju novac od svojih članova razasutih diljem svijeta.
Antagonizam između matice i dijaspore, čini se, još će trajati. Nikako da se približe dva oprečna stava smještena u dvije konstatacije: gdje si bio ti kad je bilo najteže i ne znaš ti kako je tamo teško.
Pa u svakom vecem gradu u Evropi mogu se naci dobri cevapi i bureci. Evo ovdje u Linz-u treba otici samo
