milenko wrote:nokia6170 wrote:Agic Nurija wrote:Samo malo podpitanje "nokiji": Da li je bilo moguće unijeti u tužbu protiv Radovana Karađića "stavku", da mu se, između ostalog sudi kao "neprijatelju" države (izdajici, rušitelju, špijunu stranih sila, petokolonašu, kvislingu), pošto je on i dalje pravosnažno državljanin i dalje međunarodno priznate republike BiH ili je na sudu "legalno i legitimno" suditi "bivšem predsjedniku samozvane paradržave republike srpske"?! U kojoj ili kakvoj pravnoj relaciji spram žrtava genocida stoji optužena osoba.....?!
Dobro pitanje Agicu, ali malo si zakasnio sa tim.
Za tvoju informaciju svim pobunjenim srpskim politicarima se moglo i trebalo suditi 1992. godine (nakon prijema RBiH u UN) za rusenje ustavnog poretka nasilnim putem koje je bilo predvidjeno kao krivicno djelo.
Ali (uvijek ono cuveno alij, jelde)
Vlast RBiH je od 1992-1995 godine mogla to da uradi i da krivicno goni ta lica, ali to nikada nije uradjeno...a ako kojim slucajem mozda i jeste bilo uradjeno...ta ista vlast je 1995. godine potpisala Dejton i donijela Zakon o amnestiji svih gradjana za bilo kakva krivicna djela pocinjena tokom rata, izuzev za ratne zlocine posto oni nikada ne zastarjevaju.
Naravno ta vlast nijedonijela taj zakon radi Karadzica, Mladica, Karjisnika, Abdica i njima slicnih...vec zbog sebe, jer je ta ista vlast, odnosno pripadnici te vlasti puno krali i zavrtali pa su sami sebe amnestirali za ta djela i pritom se dobro obogatili.
znam da insistiras na formalno-pravnim stvarima i to je ok...al' ta vlast je mensecini bila oslobodjena prisustva legitimnih predstavnika jednog naroda...i prica bi se onda mogla vratiti na "prapocetak", pred odluku o referendumu...formalno-pravno odluka bjese legalna...
U demokratiji, kod donosenja odluka, postoje najmanje dva principa od kojih ako se odustane to onda nije vise demokratija, vec anarhija ili diktatura:
1. Sve odluke se donose vecinom glasova i slobodno izrazenom voljom zastupnika Parlamenta.
2. Predmet o cemu se glasa mora biti u skladu sa legalitetom, odnosno ne smije biti suprotan postojecim zakonima i Ustavu. Na primjer moze neko izaci sa prijedlogom da se opljacka banka, ali posto taj prijedlog nije legalan, o tome se ne moze ni izjasnjavati.
Tako Parlament Republike BIH je ostao bez prisustva stranke SDS, posto je njihov lider uputio nelegalan zahtjev da se RBIH pridruzi Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, nakon sto je SFRJ bila srusena jednostranim aktom Slobodana Milosevica da se Srbija izdvoji iz SFRJ. Ako se taj ultimatum ne uvazi (ultimatum manjine je ilegalan takodjer), lider SDS je zaprijetio javno genocidom, sto se i desilo.
Svi smo mi svjedoci da je ovo tacno, ali potvrda toga dolazi i iz Beograda, gdje ugledni advokat Srdja Popovic, u Politici od 4. avgusta 2008 kaze:
"Jugoslaviju je razbio Milošević, a Srbija je bila prva republika SFRJ koja se otcijepila sa namjerom da uz pomoć JNA, prekomponuje SFRJ, stvori novu skraćenu Jugoslaviju kojom bi Miloševićeva Srbija dominirala. Ustavom iz 1990. godine, godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Srbija je sebe proglasila za samostalnu i suverenu državu koja više nema obavezu poštovanja saveznog Ustava i zakonodavstva i koja preuzima sve ključne nadležnosti bivše savezne države: odbranu, međunarodne odnose, Narodnu banku. Sljedećeg proljeća, još uvijek prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, Milošević donosi niz zakona iz nadležnosti bivše federacije. Od čega je to BIH pokušavala da se “otcijepi”? "
Shodno tome sve odluke vlasti Republike BIH su i legalne i legitimne jer je SDS dobrovoljno napustio Parlament, nakon sto je pokusao da uz prijetnju genocida izdejtsvuje ucjenu na potpuno nelegalnom zahtjevu, jer tada SFRJ vise nije ni postojala, a diktat manjine je nepoznat u praksi demokratskog drustva. Jedina odluka koja je bila nelegitimna i nelegalna je pregovaranje Ustava Republike BiH u Washingtonu i Dejtonu, sto je bio cin veleizdaje shodno clanovima 154 i 155 Ustava Republike BIH. Kako taj cin veleizdaje nikada nije bio verifikovan od strane Skupstine Republike BIH, dejtonski ustav je ilegalan, a legalni Ustav Republike BIH jos uvjek legalan, ali silom i veleizdajom neprijatelja Republike BIH se drzi u suspenziji.