Bebe - ALL ABOUT!

[granita]

Onda cu tako, jedno po jedno, pa da vidimo. Kaze pedijatrica da zelena stolica nakon mog zelenog obroka nije problem, vec normalna reakcija na zeljezo i boju u zelenom povrcu. On nikada nije imao grceve, pa cu sada lagano. Gljive ni meni ne gode, tako da one nisu frka

[PurpurHazel]

Drage mame, opet pitanje/savjet molim

Malecka 4 mj kako rekoh, vedro i veselo dijete, od početka super spava, ima svoj ritam i prema njoj se organiziramo. No ono što me živcira, većinu vremena smo ja i ona same (tata dolazi navečer, i u principu je trojac stalna postava našeg doma), i ona je odlična, ali kad nam bane gužva, više od dvoje ljudi odjednom, ona se stisne uz mene, pregleda sve nepovjerljivo, uozbilji se i nema šanse da bi se njima nasmijala ili gugutala (izuzetak su baka i deda, tete i neki koje baš viđa češće pa ih i poznaje). S druge strane, od brata klinci se odgajaju u široj zajednici, i isto su cirkuski malci, mogu zaspati gdje hoćeš, kad hoćeš, ne smeta im gužva, veseli, blabla. Moja kad dođemo kod moje mame i treba ići zaspati, prvo gleda po njenoj sobi jedno sat i pol, i onda tek od muke i nervoze zaspi, ili nekad ni to. I onda mi najgore kad mi kažu - "Pa kako tvoja tako, trebaš je izvoditi, treba se osloboditi" Već s mjesec dana starosti je bila u stalnom điru, kad je lijepo vrijeme uvijek smo u šetnjama, parkovima, kod prijatelja, bake, znači nismo zabarikidirani doma, ali to je po sat-dva i opet smo same većinu vremena. Kako ste to riješavali, jeste li uopšte, hoće li to doći s vremenom, kako ste otpepavali stavove okoline?

[radenska]

meni je godilo dok sam dojila a i sad i ja i djecak to volimo da izmiksamo u jogurtu neko voce (borovnica,malina,jabuka,breskva) kako kad, i onda u to dodam kasiku pomijesanih sjemenki lana i tikve najcesce. Lan je odlican za probavu. Sad pomijesam i orahe

[JanuaryJones]

Drage mame, opet pitanje/savjet molim

Malecka 4 mj kako rekoh, vedro i veselo dijete, od početka super spava, ima svoj ritam i prema njoj se organiziramo. No ono što me živcira, većinu vremena smo ja i ona same (tata dolazi navečer, i u principu je trojac stalna postava našeg doma), i ona je odlična, ali kad nam bane gužva, više od dvoje ljudi odjednom, ona se stisne uz mene, pregleda sve nepovjerljivo, uozbilji se i nema šanse da bi se njima nasmijala ili gugutala (izuzetak su baka i deda, tete i neki koje baš viđa češće pa ih i poznaje). S druge strane, od brata klinci se odgajaju u široj zajednici, i isto su cirkuski malci, mogu zaspati gdje hoćeš, kad hoćeš, ne smeta im gužva, veseli, blabla. Moja kad dođemo kod moje mame i treba ići zaspati, prvo gleda po njenoj sobi jedno sat i pol, i onda tek od muke i nervoze zaspi, ili nekad ni to. I onda mi najgore kad mi kažu - "Pa kako tvoja tako, trebaš je izvoditi, treba se osloboditi" Već s mjesec dana starosti je bila u stalnom điru, kad je lijepo vrijeme uvijek smo u šetnjama, parkovima, kod prijatelja, bake, znači nismo zabarikidirani doma, ali to je po sat-dva i opet smo same većinu vremena. Kako ste to riješavali, jeste li uopšte, hoće li to doći s vremenom, kako ste otpepavali stavove okoline?

Vjerujem da je do malene, da je po prirodi takva...stidljivija, privrženija. Imamo identičnu situaciju kući, osnova samo nas troje, jednom ili dva puta sedmično gužva, frka, trka, skika, igranje do iznemoglosti. Hoće sa svima, nema problem da ga ostavimo, spava kad mu se spava. Jedino naveče, u snu preživljava dan, češće se budi ali to je više promrmlja, zaplače i okrene se na drugu stranu. Svako je dijete drugačije. Ne slušaj okolinu, evo već mi se kosa na glavi digla.

[PurpurHazel]

Vjerujem da je do malene, da je po prirodi takva...stidljivija, privrženija. Imamo identičnu situaciju kući, osnova samo nas troje, jednom ili dva puta sedmično gužva, frka, trka, skika, igranje do iznemoglosti. Hoće sa svima, nema problem da ga ostavimo, spava kad mu se spava. Jedino naveče, u snu preživljava dan, češće se budi ali to je više promrmlja, zaplače i okrene se na drugu stranu. Svako je dijete drugačije. Ne slušaj okolinu, evo već mi se kosa na glavi digla.

Hvala ti puno. Ja prezadovljna jer je ona stvarno dobra beba od prvog dana, i sad me krenuli zezati s tim komentarima, da bi se eto trebala "osloboditi". Ali kako miša mu. Nismo zatvoreni, svugdje nas ima, imamo gostiju, ali eto ona je jednostavno sva takva. E da, i ona je ostajala već par puta s bakom i dedom (i navečer) i sve bilo bez problema, zaspe im, igra se, ali naravno, samo kod nas doma. Kod njih još nismo isprobali.

[funeral blues]

Imali smo istu, zapravo još lošiju, situaciju s bebom, sve do 6. mjeseca. Prava dobrica kad smo samo nas troje, čim neko dođe ili nekome odemo, ne da se ni pogledati, samo u mojim rukama je mirna, ako je neko pokuša uzeti ili joj se ikako obrati - plač, urlanje. Kao da to nije dovoljno, komentari okoline su me dodatno dovodili do ruba strpljenja, pa sam ponekad morala biti i gruba i otvoreno otkačiti pojedine koji pametuju.
Prošlo je samo od sebe, nakon 6 mjeseci, jednostavno se opustila, sad uživa u društvu, najsretnija je kad nam neko dođe ili se nalazimo bilo gdje gdje ima više raje, djece posebno.
Proći će i tvoju, ne brini.

[blondina]

Imali smo istu, zapravo još lošiju, situaciju s bebom, sve do 6. mjeseca. Prava dobrica kad smo samo nas troje, čim neko dođe ili nekome odemo, ne da se ni pogledati, samo u mojim rukama je mirna, ako je neko pokuša uzeti ili joj se ikako obrati - plač, urlanje. Kao da to nije dovoljno, komentari okoline su me dodatno dovodili do ruba strpljenja, pa sam ponekad morala biti i gruba i otvoreno otkačiti pojedine koji pametuju.
Prošlo je samo od sebe, nakon 6 mjeseci, jednostavno se opustila, sad uživa u društvu, najsretnija je kad nam neko dođe ili se nalazimo bilo gdje gdje ima više raje, djece posebno.
Proći će i tvoju, ne brini.

Mi kao da sve imamo istu bebu i kod mene je isti slučaj.kad negdje odemo i ako je neko pokusa uzeti ili joj se obrati odma urlanje i jedva je smirim,al ipak to je normalno za tako male bebe koje do skora nisu ni vidjele ni cule kako treba samo su nas osjetile,barem mamu i tatu koji su stalno sa njima.znaci sa 6 mjeseci je tvojoj bebi to prestalo.mi za koji dan punimo tacno 6 mjeseci,pa valjda i ponasanje prestane.

[funeral blues]

Otprilike sa 6, možda malo kasnije, a situacija je bila baš grozna. To me i fizički i psihički iscrpljivalo, toliko da mi se nigdje nije išlo, niti sam se radovala kad nam se neko najavi. Razni ''savjeti'' kako je trebam naučiti drugačije, što sam je pobogu navikla da tako, trebaš ovo, trebaš ono su samo dolivali ulje na vatru. A kod kuće ni nalik tom djetetu.
Postepeno se opustila, i kao što rekoh, sad je najbolje kad imamo društvo . Sama ja sam joj već pomalo dosadila , zabavnije joj kad nas je više.
Neka djeca su očito senzibilnija, zatvorenija, stidljivija, ali sve je to normalno i vremenom dođe na svoje.

[safran]

I odrasli se razlikuju, zašto ne bi i bebe. Ja imam dva dječaka - kao da se u prolazu sreli nisu. Stariji: nepovjerljiv, oprezan, zatvoren, teško sklapa poznanstva, konstantno zabrinut (zbog poplava, globalnog zatopljavanja, grada, suše, smeća ispred zgrade ....), privrženiji; mlađi: udri brigu na veselje, rođeni šoumen, gdje god da dođe domaći je - od doktora do vrtića . Takvi su bili i kao bebe - stariji se nije odvajao od mene, spavao je na jedno oko, tegoba za nahraniti, mlađi se svima redom kleberio iz kolica, spavao gdje mu se prispava, jeo sve redom.
A komentari okoline - uvijek će naći nešto da komentarišu.

[manekenka u penziji]

Mama mi kupila nestleove zitarice ali pise da su s medom. Ja koliko znam med ide tek od godine a na kutiji pise od 6mj.
Da dam malenoj ili ne?

[Mis mekinjas]

Ja ne bih.

[dama_u_crnom]

Ja isto ne bih prije godine dana davala.

[radenska]

ja sam davala. tu ima najmanje meda

[PurpurHazel]

Otprilike sa 6, možda malo kasnije, a situacija je bila baš grozna. To me i fizički i psihički iscrpljivalo, toliko da mi se nigdje nije išlo, niti sam se radovala kad nam se neko najavi. Razni ''savjeti'' kako je trebam naučiti drugačije, što sam je pobogu navikla da tako, trebaš ovo, trebaš ono su samo dolivali ulje na vatru. A kod kuće ni nalik tom djetetu.
Postepeno se opustila, i kao što rekoh, sad je najbolje kad imamo društvo . Sama ja sam joj već pomalo dosadila , zabavnije joj kad nas je više.
Neka djeca su očito senzibilnija, zatvorenija, stidljivija, ali sve je to normalno i vremenom dođe na svoje.

Evo uživo gosti danas popodne na ručku/večeri, i prijatelj je odmah s vrata uzima u ruke, iako sam rekla da joj treba mrvicu da se adaptira, džaba, "daj ti meni nju" . Lik je uzme i ona u plač naravno i samo se uz nas privila. Tu se, a gdje baš danas , zadesi mama od muža i ide općepoznata navala mudrosti - "Kako tako, joj jest osjetljiva, previše je vezana za vas, treba je upoznavati s ljudima (kao da živimo u špilji), djeca od random ovog/onog su tako drugačija, svima hoće, sa svakim se smiju., ne trebate tako, trebate ovako, nek plače treba se naviknuti na nova lica, nbla bla." Joj hoću da se upucam. I svi kasnije preko vrata, a ona evo osmijeh od uha do uha, guguće kao portparol predsjednički Hvala vam puno svima, iskreno se nadam da će doći sve od sebe na svoje mjesto, ili da je jednostavno takav tip bebice/osobe, jer je tako dobrica inače i nije nimalo zahtjevna, ali sad mi ovi dolasci/odlasci počinju praviti pravu nervozu zbog komentara, a tek nam slijede praznici.

[PurpurHazel]

I odrasli se razlikuju, zašto ne bi i bebe. Ja imam dva dječaka - kao da se u prolazu sreli nisu. Stariji: nepovjerljiv, oprezan, zatvoren, teško sklapa poznanstva, konstantno zabrinut (zbog poplava, globalnog zatopljavanja, grada, suše, smeća ispred zgrade ....)

a duša draga haha, genijalno..sto srculenceta mu šaljem

[manekenka u penziji]

Hvala zene!

@PurpurHazel

Ne daj samo da ti to utice na psihu. Imam ja jednu koja svaki put govori da mi je dijete bolesno, da nesto nije u redu sa njom. Da je anemicna i letargicna. Zadnji put je s toplomjerom oko nje hodala...
A bebica mi je masAllah, šarmira sve redom, samo se smije, voli drustvo i uziva kad ima puno ljudi i stalno je aktivna. Nikad nije bila bolesna, hvala Allahu. Evo pocela je da sama sjedi, odguruje se na koljenima i laktovima a glavicom "gnjuri", samo sto ne propuze, ali eto, s njom "nesto ne stima". Tako da ce ti narod uvijek nesto naci i kad nema sta.
Meni je najgore sto kad doticna ode, ubaci mi crva, pa mi ne bude dobro. Zato, ne daj se!

[EliasVeskot]

Tako je i moja bila povucena, i sad je nervira kad je guzva i galama. Ispocetka je bila prica da se "vezala puno za mene", kad je napunila dvije godine, ne mozes je zaustaviti, kad je odvedem u vrtic i ne okrene se da vidi gdje sam
Djeca tog uzrasta pa i starija mrze promjene ustaljenih navika i ne osjecaju se sigurno zbog toga, zato tako i reaguju.
"Ostavi dijete da se isplače" mi je suvisno komentarisati, ovo mi sve super opisuje
»On se budi u bezumnom strahu od tišine, ne može se pomaknuti. Vrišti. Od glave do pete ga prožima želja, žudnja i nepodnošljiv nemir. Hvata dah i vrišti sve dok mu glava ne odzvanja od vrištanja. Viče dok ga
ne zabole pluća, dok mu se grlo ne osuši. Ne može više podnijeti bol
i jecanje mu je slabije i tiše. Sluša. Otvara i stišće šake. Okreće glavu s
jedne strane na drugu. Ništa ne pomaže. Postaje mu nepodnošljivo.
Ponovno počinje plakati, no to je previše za njegovo stisnuto ždrijelo;
uskoro prestaje. Maše ručicama i lupa nožicama. Konačno prestaje -
sposoban patiti, nesposoban misliti, nadati se. Sluša. Potom ponovo
tone u san.«

Citat iz knjige
Elizabeth Pantley - Kako uspavati dijete

[maybelline]

Drage iskusne mame, molim za savjet

Moj mali princ ce uskoro da napuni puna 2 mjeseca. Izlazili smo u setnje, nikada sami nas dvoje, vec sa tatom ili majkom. Ja bih vrlo rado izasla sama s njim ponekad jer smo u kuci po cijeli dan (muz mnogo radi), ali imam neki vjerovatno neosnovan strah/nelagodu od samostalnog izlaska. Milion pitanja mi se vrzma po glavi: kako cu sama sa kolicima, djetetom i torbom? Hocu li moci to sama? Sta ako mi dijete podje kenjkati? Sta ako bude vristao? Milion puta mi zatreba nesto iz trgovine, a ne ne znam kako bih s njim i kolicima u trgovinu... Da li se neko nasao u slicnoj situaciji i kako da se oslobodim tog "straha"?

Oh, da, i pitanje nevezano za prethodno: koju privatnu polikliniku preporucujete za snimanje kukova?

[ekonomistica78]

Ne znam gdje da postavim pa ću ovdje.
Gdje se u Sarajevu može kupiti dodatak prehrani pediasure, za dijete je potrebno.

[ekonomistica78]

Tako je i moja bila povucena, i sad je nervira kad je guzva i galama. Ispocetka je bila prica da se "vezala puno za mene", kad je napunila dvije godine, ne mozes je zaustaviti, kad je odvedem u vrtic i ne okrene se da vidi gdje sam
Djeca tog uzrasta pa i starija mrze promjene ustaljenih navika i ne osjecaju se sigurno zbog toga, zato tako i reaguju.
"Ostavi dijete da se isplače" mi je suvisno komentarisati, ovo mi sve super opisuje
»On se budi u bezumnom strahu od tišine, ne može se pomaknuti. Vrišti. Od glave do pete ga prožima želja, žudnja i nepodnošljiv nemir. Hvata dah i vrišti sve dok mu glava ne odzvanja od vrištanja. Viče dok ga
ne zabole pluća, dok mu se grlo ne osuši. Ne može više podnijeti bol
i jecanje mu je slabije i tiše. Sluša. Otvara i stišće šake. Okreće glavu s
jedne strane na drugu. Ništa ne pomaže. Postaje mu nepodnošljivo.
Ponovno počinje plakati, no to je previše za njegovo stisnuto ždrijelo;
uskoro prestaje. Maše ručicama i lupa nožicama. Konačno prestaje -
sposoban patiti, nesposoban misliti, nadati se. Sluša. Potom ponovo
tone u san.«

Citat iz knjige
Elizabeth Pantley - Kako uspavati dijete

Taman sam pošla napisati kako slikovito kao da si pisac, kad ono citat.

[dama_u_crnom]

Drage iskusne mame, molim za savjet

Moj mali princ ce uskoro da napuni puna 2 mjeseca. Izlazili smo u setnje, nikada sami nas dvoje, vec sa tatom ili majkom. Ja bih vrlo rado izasla sama s njim ponekad jer smo u kuci po cijeli dan (muz mnogo radi), ali imam neki vjerovatno neosnovan strah/nelagodu od samostalnog izlaska. Milion pitanja mi se vrzma po glavi: kako cu sama sa kolicima, djetetom i torbom? Hocu li moci to sama? Sta ako mi dijete podje kenjkati? Sta ako bude vristao? Milion puta mi zatreba nesto iz trgovine, a ne ne znam kako bih s njim i kolicima u trgovinu... Da li se neko nasao u slicnoj situaciji i kako da se oslobodim tog "straha"?

Oh, da, i pitanje nevezano za prethodno: koju privatnu polikliniku preporucujete za snimanje kukova?

Ja sam svoju vodila u polikliniku " Suncokret" u Velesicima. Nikakvih zamjerki nemam, sve je cisto, uredno, pedijatrica, sestre jako ljubazni. Sve
A za taj strah ne znam sta bi ti rekla, previse se opterecujes sitnicama. Koliko se sjecam moja je u toj dobi vecinom spavala u kolicima kad smo vani i nikakvih problema nije bilo. Uvijek nadjes neko rjesenje, ako pocne vristati sjednes na klupu , maramu oko vrata i das joj da doji, ukoliko doji. U prodavnice najnormalnije udjes s kolicima, nikakav problem to nije. Za pocetak gledaj da izlazis negdje u blizinu kuce pa i ako bude problema s bebom kuci si za koji minut. Uglavnom nista to nije strasno, vjerujem da ces se rijesiti tog straha jako brzo. Ne mozes uvijek cekati nekoga da bi izasli, vjeruj mi da sama mozes najnormalnije. Ne znam sta bih ti vise rekla jer se nisam s tim susretala, ali nadam se da ces brzo rijesiti toga straha. Kada jednom izadjes i vidis da nije nista strasno, kasnije ce ti lako biti. Sretno.

[granita]

Drage iskusne mame, molim za savjet

Moj mali princ ce uskoro da napuni puna 2 mjeseca. Izlazili smo u setnje, nikada sami nas dvoje, vec sa tatom ili majkom. Ja bih vrlo rado izasla sama s njim ponekad jer smo u kuci po cijeli dan (muz mnogo radi), ali imam neki vjerovatno neosnovan strah/nelagodu od samostalnog izlaska. Milion pitanja mi se vrzma po glavi: kako cu sama sa kolicima, djetetom i torbom? Hocu li moci to sama? Sta ako mi dijete podje kenjkati? Sta ako bude vristao? Milion puta mi zatreba nesto iz trgovine, a ne ne znam kako bih s njim i kolicima u trgovinu... Da li se neko nasao u slicnoj situaciji i kako da se oslobodim tog "straha"?

Oh, da, i pitanje nevezano za prethodno: koju privatnu polikliniku preporucujete za snimanje kukova?

I ja sam imala taj strah, ali sam jedan dan samo rekla muzu da izvadi kolica iz auta i mali i ja odosmo. Setali smo dva sata i bilo je super. Torba ti velika ne treba, samo pelene, krema i maramice. Mama mi je govorila gdje cu dijete od 1.5 voditi po prodavnicama, ali ja je nisam slusala jer mi je to nidje veze, samo mi je dodatno nabijala tremu i pitanja tipa zasto ne smije i sl. Ako pocne kenjkati ubrzaj malo hod, ali nece, oni ako su budni (moj uvijek spava u kolicima kad je vani) razgledaju, a ako krene da vristi (sto se meni jednom desilo) samo ga digni, privij uz sebe, stanite sa strane i polako spusti nazad nakon par minuta. Vriste i druga djeca, nije to nista strasno. Mi sada imamo malo vise od 3 mjeseca, svaki dan smo vani i tako sam sretna sto sam prevazisla taj tupavi strah nabijen voljom drugih koji pricaju da dijete ne moze u prodavnicu tako malo, da je hladno, da je vjetar, da je prevruce i sl. Kao da je dijete rodjeno da samo sjedi po kuci. Slobodno izadji, nema ljepseg osjecaja i onaj ponos kada guras u kolicima svoje malo. Ja zivim na Dobrinji, koja je bas zahvalna za setnje, pa nas dvoje znamo tamburati i po dva sata.

[granita]

Drage iskusne mame, molim za savjet

Moj mali princ ce uskoro da napuni puna 2 mjeseca. Izlazili smo u setnje, nikada sami nas dvoje, vec sa tatom ili majkom. Ja bih vrlo rado izasla sama s njim ponekad jer smo u kuci po cijeli dan (muz mnogo radi), ali imam neki vjerovatno neosnovan strah/nelagodu od samostalnog izlaska. Milion pitanja mi se vrzma po glavi: kako cu sama sa kolicima, djetetom i torbom? Hocu li moci to sama? Sta ako mi dijete podje kenjkati? Sta ako bude vristao? Milion puta mi zatreba nesto iz trgovine, a ne ne znam kako bih s njim i kolicima u trgovinu... Da li se neko nasao u slicnoj situaciji i kako da se oslobodim tog "straha"?

Oh, da, i pitanje nevezano za prethodno: koju privatnu polikliniku preporucujete za snimanje kukova?

Ja sam svoju vodila u polikliniku " Suncokret" u Velesicima. Nikakvih zamjerki nemam, sve je cisto, uredno, pedijatrica, sestre jako ljubazni. Sve
A za taj strah ne znam sta bi ti rekla, previse se opterecujes sitnicama. Koliko se sjecam moja je u toj dobi vecinom spavala u kolicima kad smo vani i nikakvih problema nije bilo. Uvijek nadjes neko rjesenje, ako pocne vristati sjednes na klupu , maramu oko vrata i das joj da doji, ukoliko doji. U prodavnice najnormalnije udjes s kolicima, nikakav problem to nije. Za pocetak gledaj da izlazis negdje u blizinu kuce pa i ako bude problema s bebom kuci si za koji minut. Uglavnom nista to nije strasno, vjerujem da ces se rijesiti tog straha jako brzo. Ne mozes uvijek cekati nekoga da bi izasli, vjeruj mi da sama mozes najnormalnije. Ne znam sta bih ti vise rekla jer se nisam s tim susretala, ali nadam se da ces brzo rijesiti toga straha. Kada jednom izadjes i vidis da nije nista strasno, kasnije ce ti lako biti. Sretno.

A za kukove, mi smo isli u Polikliniku FM na Grbavici. Ortoped je specijaliziran za djeciju ortopediju, divan covjek, pa ih toplo preporucujem.

[granita]

Tako je i moja bila povucena, i sad je nervira kad je guzva i galama. Ispocetka je bila prica da se "vezala puno za mene", kad je napunila dvije godine, ne mozes je zaustaviti, kad je odvedem u vrtic i ne okrene se da vidi gdje sam
Djeca tog uzrasta pa i starija mrze promjene ustaljenih navika i ne osjecaju se sigurno zbog toga, zato tako i reaguju.
"Ostavi dijete da se isplače" mi je suvisno komentarisati, ovo mi sve super opisuje
»On se budi u bezumnom strahu od tišine, ne može se pomaknuti. Vrišti. Od glave do pete ga prožima želja, žudnja i nepodnošljiv nemir. Hvata dah i vrišti sve dok mu glava ne odzvanja od vrištanja. Viče dok ga
ne zabole pluća, dok mu se grlo ne osuši. Ne može više podnijeti bol
i jecanje mu je slabije i tiše. Sluša. Otvara i stišće šake. Okreće glavu s
jedne strane na drugu. Ništa ne pomaže. Postaje mu nepodnošljivo.
Ponovno počinje plakati, no to je previše za njegovo stisnuto ždrijelo;
uskoro prestaje. Maše ručicama i lupa nožicama. Konačno prestaje -
sposoban patiti, nesposoban misliti, nadati se. Sluša. Potom ponovo
tone u san.«

Citat iz knjige
Elizabeth Pantley - Kako uspavati dijete

Bolesno! OMG!

[Mis mekinjas]

Drage iskusne mame, molim za savjet

Moj mali princ ce uskoro da napuni puna 2 mjeseca. Izlazili smo u setnje, nikada sami nas dvoje, vec sa tatom ili majkom. Ja bih vrlo rado izasla sama s njim ponekad jer smo u kuci po cijeli dan (muz mnogo radi), ali imam neki vjerovatno neosnovan strah/nelagodu od samostalnog izlaska. Milion pitanja mi se vrzma po glavi: kako cu sama sa kolicima, djetetom i torbom? Hocu li moci to sama? Sta ako mi dijete podje kenjkati? Sta ako bude vristao? Milion puta mi zatreba nesto iz trgovine, a ne ne znam kako bih s njim i kolicima u trgovinu... Da li se neko nasao u slicnoj situaciji i kako da se oslobodim tog "straha"?

Oh, da, i pitanje nevezano za prethodno: koju privatnu polikliniku preporucujete za snimanje kukova?

S djetetom od 2 mjeseca je lakse van nego od 8.
Do 5, 6 mjeseci samo spavaju. Sisu izvadis ili bocicu na klupi, nahranis, i opet spavanje.
Poslije je ludnica.
Sve ga zanima, nece da spava, golub, pas ma 100 cuda.
I sto je manje dijete manje mu treba ikakva dodatna torba.
Ja neki dan mislim, sto je stariji sve vise stvari teglim.