Bazdulj o Nikolaidisu

[casinoboy]

Iako je Bazdulj potpuni marginalac i kao takav ne zaslužuje pažnju, sama činjenica da se to što on piše objavljuje u Oslobođenju (ne kao novinama koje nekada jesu bile profesionalne, objektivne i sasvim sigurno značajne u cjelokupnoj BiH tekstualnosti, nego kao novinama sa kakvim-takvim tiražom) bila je povod za otvaranje teme.

LM,

Savjetnička stolica
Piše: Muharem Bazdulj
03/11/09 12:05
Imajući u vidu enorman interes za tužbu Emira Kusturice protiv Andreja Nikolaidisa, začuđuje iznimno mala medijska pažnja koju je u BiH privukla nedavno obznanjena informacija. Andrej Nikolaidis ovih je dana imenovan na funkciju savjetnika za kulturu i slobodnu javnost u kabinetu predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića

Uz eventualni izuzetak Fate Orlović, nane Fate nacionale, ničija zlehuda sudba nije u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini navlažila tolike oči i potaknula prosipanje tolikih javnih suza kao ona Andreja Nikolaidisa. Ulcinjsko-dobrinjski cinik (kako bi rekao Nenad Filipović) odnosno naša pametnica (formulacija Senada Hadžifejzovića) u sarajevskoj je javnosti dosegao razinu obljubljenosti nezapamćenu u novijoj historiji. U gradu koji svoje najveće umjetnike već tradicionalno mezeti na najprizemnije moguće načine, u gradu u kojem herostratski nastrojeni mediokriteti neuspješno liječe svoje komplekse koprolalijskom logodijarejom uz prešutno odobravanje i pokoji aplauz takozvane javnosti, Nikolaidis je ovjenčan konsenzualnim lovorikama. Takav status samo je zabetoniran tekstom "Dželatov šegrt"; manje zapravo tekstom samim, a više njegovim posljedicama. U tekstu koji, između ostalog, otkriva svu raskoš Nikolaidisove neobrazovanosti, Emir Kusturica je našao razloga da autora tuži. Različite sudske instance donosile su različite presude, a svaka je u Sarajevu dočekivana s pažnjom s kakvom su u zimu i rano proljeće 1980. godine širom SFRJ dočekivani izvještaji ljekarskog konzilija o zdravstvenom stanju druga Tita. U sredini nesklonoj javnom aktivizmu, više od hiljadu ljudi svojeručnim se potpisima suprostavilo sudskoj odluci podržavajući Nikolaidisovo pravo da priznaje samo sud svoje publike. Kad se učinilo da bi Nikolaidis morao Kusturici isplatiti i nekakve novce, nadigli su se i sarajevska vlast i mediji i nevladine organizacije i cjelokupna javna scena da u humanitarnoj akciji te novce prikupe. I makar akcije prikupljanja novca za bolesnu djecu ovdje po pravilu zaškripe, ovaj put to nije bio slučaj. Novca se, riječima samog Nikolaidisa, začas skupilo. Mada sam Nikolaidis nije krio da novac ne isplaćuje iz vlastitog džepa, to nije spriječilo tankoćutnog sarajevskog poetu Milu Stojića da lirski nježno ne zacvili zbog nepravde da Nikolaidis mora Kusturici "uplatiti cijelu svoju godišnju zaradu, dakle dvadeset i četiri tisuće maraka", a da zatim, pun pravedničkog gnjeva, pozivajući za svjedoka mastionicu, pero i ono što se perom piše te svoju komšinicu "ozarenu ramazanskom aurom vjere" slavnog režisera, i ne prokune doslovce ovim riječima: "Dabogda Kusta sve Andrejeve novce u apoteci potrošio!"

Imajući sve to u vidu, začuđuje iznimno mala medijska pažnja koju je u Bosni i Hercegovini privukla nedavno obznanjena informacija. Andrej Nikolaidis ovih je dana, naime, imenovan na funkciju savjetnika za kulturu i slobodnu javnost u kabinetu predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Ranka Krivokapića. Samozvani apatrid, uvijek spreman za cmoljave tirade kako mu Crna Gora usprkos svemu što je učinio za njenu književnost i kulturu ni državljanstvo nije dala, postao je sinekurac, i to prve klase. I dobro, sve bi to zapravo bilo sasvim u redu, da sinekurac i dalje ne glumi marginalca, jurodivog pravednika, južnjačkog tomasabernharda opće prakse. Umjesto da, makar kad je riječ o moralističkim pisanijama iz perspektive nezavisnog i, kao, egzistencijalno ugroženog intelekualca, kaže: "Quod scripsi, scripsi!" (za one kojima smeta latinski u novinskom tekstu, kao i za kvazigimnazijalce iz Šuvarovog vakta koji ni svoje srednje usmjereno obrazovanje nisu čestito okončali, evo i prevoda: "Što pisah, pisah!"), sinekurac nastavlja punom parom.

Na opskurnom portalčiću koji sam sebe komično krsti "jedinom slobodnom teritorijom", a čija bi se kolumnistička sekcija mogla i trebala zvati "Kutak za savjetnike", Nikolaidis tako ovih dana vergla nove varijacije na svoje stare teme. Nikada to, međutim, nije zvučalo ovako komično. Kad sinekurac Mile Đukanović kaže "da je današnji predsjednik Srbije sasvim dobar nastavljač djela onog predsjednika svih Srba čija je bosanska vojska Sarajevo pretvorila u konc-logor bez struje i vode", to zvuči otprilike jednako vjerodostojno kao kad Haris Silajdžić govori o nepravednosti Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kao što je Silajdžić jedini aktivni bh. političar koji je potpisao Dejtonski sporazum, tako je i prvi čovjek režima kojeg sinekurac opslužuje u vrijeme kad je Sarajevo bilo "konc-logor bez struje i vode" bio premijer manjeg entiteta u SR Jugoslaviji, dok je Slobodan Milošević bio predsjednik onog većeg. U to isto vrijeme, današnji predsjednik Srbije bio je - gimnazijski profesor. Đukanović se, podsjetimo, s Miloševićem razišao tek 1996. godine, nakon što je rat u Bosni i Hercegovini završen, ustvrdivši da je Dejtonski mirovni sporazum - antisrpski.

Ali dobro, neka nama savjetničke stolice u vrhu crnogorske vlasti. Ako ponovo uhapse Veselina Vlahovića - Batka, da svoje šefove posavjetuje da ga ne puste da opet pobjegne na način na koji su ga jednom već pustili, pa se na njih ugledala fočanska policija u slučaju Radovana Stankovića, odnosno širokobriješka u slučaju Olivera Knezovića.


Prvo, potpuno je razvidno da ovdje ima i lične netrpeljivosti prema Nikolaidisu: ako neko zna istoriju sukoba, neka napiše. Tekst vrvi od nategnutih argumenata, ali teško je shvatiti da Bazdulj koji nas čitav svoj život nastoji uvjeriti da je super načitan, super pametan i super whatever ne uspjeva (u)vidjeti kontinuitet politike Miloševića i Tadića (via Koštunica). Bilo bi potpuno promašeno to sada i objašnjavati ovdje, jer bi bilo potcjenjvanje ostalih ljudi koji ovo čitaju (ne i Bazdulja).

I pitanje: zašto se nikad Bazdulj nije oglasio povodom sinekure Marka Vešovića? Pa još od (tako mrskog) Silajdžića...

Šta mislite o ovom tekstu Oslobođenja?

[metar_drva]

ne znam vala, ionako ne razumijem bazdulja, koristi puno dugih stranih rijeci koje bi trebale zvucat pametno

[edinbug]

Odkako je dosla Vildana na mjesto gl. urednice, nesta onog starog dobrog Oslobodenja. Kolo vode Bazdulji, Vricka i ostala g....
Vratite nam Senku !!!

[ultima_palabra]

Prvo, potpuno je razvidno da ovdje ima i lične netrpeljivosti prema Nikolaidisu

Otprilike, frajer ne trpi nikoga ko je sa manje pročitanih knjiga postigao više od njega, a on za tri života neće postići koliko Andrej, jer NEMA književnog ni novinarskog talenta, pa se služi citatima i egzotičnim riječima koje to prikrivaju. Volio bi se i on posvađati sa Kusturicom, Nikolaidisom ili bilo kim relevantnim, ali avaj...
Naravno, onda počinje braniti neodbranjivo samo zato da bi bio drukčiji, ali ne zna jadan da tako samo može napraviti budalu od sebe. Ima u redakciji jednog Gojka Berića koji čitav život piše o onome što je očito, ali svojom iskrenošću i stilom postaje najbolji bh.novinar.

[casinoboy]

Volio bi se i on posvađati sa Kusturicom, Nikolaidisom ili bilo kim relevantnim, ali avaj...

Da, sasvim sigurno: samo nam ostaje da se nadamo da mu Nikolaidis neće odgovoriti, jer ignorisati Bazdulja je jedina suvisla opcija (ionako nam je medijski prostor kontaminiran kvazi-polemikama: a svaka polemika sa Bazduljem jeste "kvazi"). Nikad mi nisu bili jasni oni (a među njima je bilo i ozbiljnih ljudi) koji su se upuštali u polemike sa Bazduljem. Bezze.

[vratnik]

S obzirom an to da se pali na latinski a nije vrijedan jedne moje prosto prosirene recenice reci cu samo: nomen est omen.

[bauhaus]

bazdulj je jedan iskompleksirani, bolesno ambiciozni seljo. a i oslobodjenje spalo na jedan jako los nivo. vrlo lose! nazalost.

[Abacija]

Bazduljanje
... novi pojam u bosanskom jeziku, a oznacava piskaranje mladih i nadobudnih, inteligentnih ali nedovrsenih intelektualaca bez imalo skromnosti i samokritike, sklonih izvrtanju cinjenica i sugovornikovih rijeci, zastiti svog ega pod cijenu istine ...

E moj mladicu. "Znati da znas ono sto znas, i da ne znas ono sto ne znas, najvise je znanje." Stara kineska poslovica, potpuno nepoznata u nasim krajevima.

Jedan, sjedi!

[doktor78]

Otprilike, frajer ne trpi nikoga ko je sa manje pročitanih knjiga postigao više od njega, a on za tri života neće postići koliko Andrej, jer NEMA književnog ni novinarskog talenta, pa se služi citatima i egzotičnim riječima koje to prikrivaju. Volio bi se i on posvađati sa Kusturicom, Nikolaidisom ili bilo kim relevantnim, ali avaj...
Naravno, onda počinje braniti neodbranjivo samo zato da bi bio drukčiji, ali ne zna jadan da tako samo može napraviti budalu od sebe. Ima u redakciji jednog Gojka Berića koji čitav život piše o onome što je očito, ali svojom iskrenošću i stilom postaje najbolji bh.novinar.

[zimomor]

Ruku na srce, Bazdulj zna napisati i dobar clanak, a i dobro stivo, ali mi nikako ne ide u glavu kako ljudi koji sebe vide kao intelektualce (a pretpostavljam da on sebe tako vidi) se mogu spustiti na ovakakav nivo i zbog licne netrpeljivosti blatiti covjeka po medijima.

Mislim da to dovoljno govori i o samom kvalitetu te nase intelektualne elite, sta god ona bila.

[Zox]

Jedan sam od onih ljudi koji kad kazu "nikad vise" onda je to nikad vise.
Nakon ovog clanka, nikad vise necu kupiti Oslobodjenje.

[Mistake]

Pročitah ovaj članak u Oslobođenju sa blagom nevjericom & zbunjozom. Šta je nagnalo autora da popljuje Andjreja? Povod je, koliko mogu da vidim iz teksta taj što je Andrej "imenovan na funkciju savjetnika za kulturu i slobodnu javnost u kabinetu predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Ranka Krivokapića". Time je, po Muharemovoj logici, postao antipod samome sebi. Od strastvenog kritičara vlasti postao je njen odani službenik; Juda, koji je za šaku škuda prodao Isusa ili još gore: sebe! Iznevjeren i razočaran, poput prevarenog supružnika, Muharem ga je dobro oblatio. Iznio je svoje mišljenje koje je dugo čuvao u sebi poput toga da je Adrej nepismen ili neobrazovan. Zavapio je zbog nesnosne podrške koju je Andrej imao u sarajevskim intelektualnim krugovima kada je donesena "razumljiva" presuda kojom je Andrej morao Kusti isplatiti 12.000 eura. I još mu je to Sarajevo, da stvar bude još gora, namaklo te novce, kako bi dotični i dalje mogao ispijati kafe po Ulcinju i pušiti (garant) Marlboro.
A koji je stvarni razlog? Zašto je Bazdulj "raskrinkao" ovog "samozvanog apatrida"? Svaka rečenica u ovom tekstu odiše nepatvorenom mržnjom i zavišću. Čudi me i zašto su urednici oslobođenja odobrili ovakav jedan tekst. Razlog bi mogao biti krajnje prozaičan. Vjerovatno mu je Andrej skin'o neku trebu za koju je ovaj mjesecima pripremao teren. Dakle, razlog je opravdan . Đeš to uradit čojku, Andrej? Đe će ti duša?

[Zox]

Da se malo spustim na njegov nivo:
kakav on i treba, vid' mu glave

[Pera Trta]

Bazduljčić...
"Talenat" naslijedio od majke.
'Nuff said.

[piupiu]

Ja ovakve tekstove zovem: 'slow news day'.

[doktor78]

Da se malo spustim na njegov nivo:
kakav on i treba, vid' mu glave

Nemoj to, sad ce te Bazdulj tuziti za zloupotrebu privatnih fotografija

[Banksy]

... ovo je dno ...

[rado_vidjen]

Andrej je valjda nekad reko/napiso da Muha ima zenske rucice, i to mu ovaj jalovi pisac u pokusaju nikad nije halalio

Ima on i jos gorih tekstova, poput onog gdje se uvlaci u Nemanjin anus..

[JThomas]

muharem nikolaidisu ne može opepeliti po pitanju literarnog talenta, to je tačno, ali i ovo za prihvatanje sinekure od vlasti koju je toliko pljuvao bar djelimično stoji. koliko god motivi možda bili niski.

[Pera Trta]

muharem nikolaidisu ne može opepeliti po pitanju literarnog talenta, to je tačno, ali i ovo za prihvatanje sinekure od vlasti koju je toliko pljuvao bar djelimično stoji. koliko god motivi možda bili niski.

Priznajem da nisam pomno pratio Nikolaidesovo pisanje, ali znam ga kao oštrog kritičara SRPSKIH vlasti. Znam i da je pobornik nezavisne Crne Gore, pa mi nije bez logike da se stavio na raspolaganje vlasti koja je tu nezavisnost izborila. Moguće da je nekada i lajao na njih, kažem nisam baš upućen.
Što se vječito mladog & perspektivnog vunderkinda iz Travnika tiče, ne sumnjam da bi i on rado bio sinekurčina, samo kad bi mu ko ponudio.

[JThomas]

ma laj'o je serijski i nemilice, u svakom maltene broju SB (dok sam je još čitao al nisam čuo da se vlast u CG promijenila u međuvremenu ). i po vlasti generalno, i po popovima, i po likovima poimenice, i po cijelom crnogorskom društvu i mentalitetu...

[Kraljica od Sabe]

Muharem Bazdulj je najtalentovaniji mladi pisac u našem četveroimenom jeziku.

[casinoboy]

muharem nikolaidisu ne može opepeliti po pitanju literarnog talenta, to je tačno, ali i ovo za prihvatanje sinekure od vlasti koju je toliko pljuvao bar djelimično stoji. koliko god motivi možda bili niski.

Ali, možemo li Nikolaidisovo pristupanje vlasti tumačiti kao mijenjanje te vlasti nabolje? Ja mislim da možemo.

Sjetimo se presude Višeg suda u Podgorici kojom se isplaćuje 4,13 miliona eura kao rezultat 42 sudska procesa koja su vođena protiv Crne Gore po optužbi da je deportovala državljane BiH koji će biti pobijeni u RS-u. Ne sjećam se da je nešto slično urađeno u Srbiji, kojom suvereno vlada poluretardirani Tadić kojeg by the way Bazdulj ne propušta pohvaliti.

Iskreno, ne bih imao ništa protiv da Nikolaidis savjetuje i nekog našeg ministra...

Muharem Bazdulj je najtalentovaniji mladi pisac u našem četveroimenom jeziku.

Po Danima sigurno jeste; kakogod, skrećeš s teme...

[JThomas]

najiskrenije, ne bi ni ja. samo što ne znam na kakav sluh bi to naišlo...nikolaidis je za mene i dalje pozitivan lik i odličan pisac, ali s obzirom na ono što je pisao i kako je pisao - meni definitivno ostavlja gorak okus i djeluje licemjerno.

[ultima_palabra]

Muharem Bazdulj je najtalentovaniji mladi pisac u našem četveroimenom jeziku.

Ajla, odmori malo Tite ti...