Batina ili lijepa rijec?

[MedenoSrce]

Djeca prolaze razvojne faze i djetetu od godinu dana nećemo pristupati kao da razumije uzrok-posljedica, jer ne razumije.
Ukoliko histeriše jer nije dopušteno gurnuti ruku u utičnici ili vrelu vodu dovoljno je samo odvratiti pažnju jer je to u toj dobi relativno lako. Ukloniti iz videokruga sve što bi pobuđivalo interes a nije dozvoljeno (pokušajte i vi da se ne pretvorite u hodajuće NE, ukoliko okružite mališana sa nedozvoljenim ili opasnim predmetima sasvim je očekivano da postane frustrirano jer ništa nije dozvoljeno ). Poticati pozitivno ponašanje oduševljenjem, na neprimjereno ponašanje odlučno i ozbiljno upozoriti ali i pokazati koje je ponašanje prihvatljivo (ukoliko udara vršnjake upozoriti "ne, to ne radimo jer to ne valja, povrjeđuje druge ljude ali grljenje svima prija". Za djecu od 2-4 godine nastupa teška razvojan faza gdje doživljavaju mnogo frustracija a nemaju dovoljno razvijen vokabular kako bi izrazili svoje emocije. I za njih je najefikasnije odrediti prostor u kojem će biti izolovani par minuta od drugih članova porodice. Niti jedno dijete nije isto i niko vam ne može dati savjet šta da radite i kako da odgajate svoje dijete ali se trudite da upoznate to malo biće koje je poteklo od vas ali nije vi i dopustite malenom čovjeku da upozna vas. Prihvatite karakter svog djeteta i naučite da se nosite sa tim karakterom - ponašajte se kao zrela, odrasla osoba. Ako želite nekoga ko će slušati vaše kratke naredbe i neće mnogo zanovjetati nabavite treniranog psa. Razgovarajte, govorite, objašnjavajte i pružite ljubav, mnooooogo ljubavi, ako nemate snage za razgovor čitajte naglas, nosite ih, mazite, mirišite i ljubite. U rutini je spas, naviknite ih da spavaju od 8 navečer i onda si možete priuštiti i par sati samo za sebe.

[broj dva]

Nepunu godinu dana sam roditelj, moje prvo dijete, moj zivot, moje sve! Po prvi put se susrecem sa mnogim za mene novim stvarima i svakodnevno rjesavam probleme koji su vezani za "podizanje" djeteta! Sve su to slatke muke i zaista jednom normalnom roditelju za vlastito dijete nije tesko nista. Medjutim, imam jednu dvojbu i rado bih cula (procitala) misljenja drugih na temu vaspitanja djeteta! Naime, moje dijete kao i svako drugo svakodnevno ispipava granice loseg ponasanja i takodje granice tolerancije koje imamo i ja i moj muz. Oboje smo protiv batina (ali ne striktno) s tim sto ja zaista nemam srca "da opalim po guzi" onda kada situacija to mozda i zahtjeva. Unazad dva mjeseca primjetila sam da se kod mog djeteta polagano javljaju pomalo histericni napadi kad ne ostvari ono sto zeli npr. ne moze dobiti olovku jer se plasim da se ne nabode u oko -plac, ne moze dobiti daljinski jer to nije igracka-plac itd. Razgovarala sam s mojom majkom i njena konstatcija je "ih draga moja za par godina ce te vrtiti oko malog prsta" i tu sam se "trznula"! Ni sama ne volim razmazenu i bezobraznu djecu, bogami ne zelim da mi dijete upravlja zivotom i "skija po zivcima svakodnevno" a s druge strane ne zelim ni da tucem! Moje pitanje je da li biti uporan pedagoski ili se ufatiti one- batina je iz raja izasla- ?

----------
U slicnoj sam situaciji, sa jednim zivahnim i tvrodglavim dvogodisjakom. Ovo sto nas se desava svako jutro i svako vece (po danu je u vrticu) ja zovem ideoloska borba- njegove ideje protiv nasi. On bi da po cjeli dan gleda crtice mi mu ne dozvoljavamo pa onda plac. On bi da se igra hranom za stolom, mi mu ne damo pa onda plac. On bi da sara po zidu, mi mu ne damo...i stotine takvi sitnica.
Nema govora o tome da koristimo batine ili jednu po guzu. Plac i histerju ignorisemo i prodje ga, a kad ga zelimo kaznit onda ga sjednemo u cosak na jednu minutu. On zna da je to kazna, i iako ga ne kaznjavamo fizicki zna o cemu se radi i bude tuzan radi kazne.
"Batine" su nepotrebne, i iako su najlaksi vid odgoja (i iako nekad stvarno pozelis da ga dobro klepis) smatram da ima bolji nacina, koji su mozda zahtjevniji za roditelje i zahtjevaju da oba roditelja aktivno ucestvuju u procesu ali su bolji za djecu. Makar po mom misljenju...

kako se snadjete kada takva kazna ne prolazi?
mi za svog "diktatora" kaznu definisemo kao dolazak u svoju sobu i sjedenje na krevetu pet minuta
kad napravi neki haos kazemo "u kaznu" i trebalo bi da je odsluzi... vecinom to upali samo sto ponekad odgovor bude "necu u kaznu", napravi neko novo sranje iz inata i sta tu uraditi? ne lupiti po guzici? pomiriti se s tim da nece u kaznu i jos povrh svega napravi nesto iz inata?

----------
Nismo dosli do toga da kazna "ne prolazi" ali sigurno ce se i to nekad desiti. Iskreno, nemam trenutno rjesenje ali vjerujem da cemo skontat nesto - oduzimanje igracaka, gasenje crtica, pricat sa djetetom, odlazak u drugu sobu...jebo ga mis mora biti nacina za odgajat djete razumom a ne snagom. Radimo na sebi - da mi ostanemo stalozeni i razumni, da ne damo da nas malo djete izivcira i natjera da uradimo nesto radi cega bi se kajali i radimo sa djetetom - da nauci zasto ga kaznjavamo i zasto mu zabranjujemo neke stvari, zasto mu ne damo tri sladoleda i zasto ne smije prosipati vodu po podu.
Isto tako pricamo sa drugim roditeljima,nadamo se da ima ljudi koji su ved provalili kako se nosit sa tim problemom bez sipke...

[SaraFina]

Djeca testiraju često prag tolerancije tj popustljivosti kod roditelja. I to nema veze sa tim koliko imaju godina.

Dakle najbitnije je ostati stalozen i drzati se kazne u svim segmentima ( koliko god da ste je prvobitno vremenski ograničili ne odstupajte ni VI ni partner)

Isto tako dijete ne smije prepoznati neslaganje ili kolebljivost tj popustljivost kod jednog od roditelja.

Ma koliko se ne slagali sa partnerovim odlukama o kazni nikad ne raspravljajte u prisustvu djece.

To su neka jednostavna pravila i mislim da rezultati neće izostati.

[Avetinho]

To treba mlatit cim god stignes dok ne poraste, jer to se poslije moze branit, a onda mos i najebat.

[pirmin]

Djeca prolaze razvojne faze i djetetu od godinu dana nećemo pristupati kao da razumije uzrok-posljedica, jer ne razumije.
Ukoliko histeriše jer nije dopušteno gurnuti ruku u utičnici ili vrelu vodu dovoljno je samo odvratiti pažnju jer je to u toj dobi relativno lako. Ukloniti iz videokruga sve što bi pobuđivalo interes a nije dozvoljeno (pokušajte i vi da se ne pretvorite u hodajuće NE, ukoliko okružite mališana sa nedozvoljenim ili opasnim predmetima sasvim je očekivano da postane frustrirano jer ništa nije dozvoljeno ). Poticati pozitivno ponašanje oduševljenjem, na neprimjereno ponašanje odlučno i ozbiljno upozoriti ali i pokazati koje je ponašanje prihvatljivo (ukoliko udara vršnjake upozoriti "ne, to ne radimo jer to ne valja, povrjeđuje druge ljude ali grljenje svima prija". Za djecu od 2-4 godine nastupa teška razvojan faza gdje doživljavaju mnogo frustracija a nemaju dovoljno razvijen vokabular kako bi izrazili svoje emocije. I za njih je najefikasnije odrediti prostor u kojem će biti izolovani par minuta od drugih članova porodice. Niti jedno dijete nije isto i niko vam ne može dati savjet šta da radite i kako da odgajate svoje dijete ali se trudite da upoznate to malo biće koje je poteklo od vas ali nije vi i dopustite malenom čovjeku da upozna vas. Prihvatite karakter svog djeteta i naučite da se nosite sa tim karakterom - ponašajte se kao zrela, odrasla osoba. Ako želite nekoga ko će slušati vaše kratke naredbe i neće mnogo zanovjetati nabavite treniranog psa. Razgovarajte, govorite, objašnjavajte i pružite ljubav, mnooooogo ljubavi, ako nemate snage za razgovor čitajte naglas, nosite ih, mazite, mirišite i ljubite. U rutini je spas, naviknite ih da spavaju od 8 navečer i onda si možete priuštiti i par sati samo za sebe.

Nema se sta dodati.

[razonoda]

Ima se dodati--gdje ces naci tako stpljive mlade roditelje .

[S4mpion]

Nijedno dijete nije isto, to je sigurno. Nekoj djeci je dovoljno reći "nemoj" i ono će te poslušati, ali nekima Bgm, bez šipke nema priče. Znam ljude koji su odgajali lijepim riječima, pa im opet dijete gore 10 puta od onih što su odgajani kombinacijom lijepe riječi i šipke(kad zatreba).

Jel batina iz raja izašla - naravno da jeste.

[budza]

2 prema 1 se dozira

2x lepa rec. ako ne prodje, batinaa.

[dobar osjecaj]

Ima se dodati--gdje ces naci tako stpljive mlade roditelje .

Ja rijetko srecem ista priblizno opisu strpljivih roditelja. Oko mene su ljudi koji uglavnom nemaju skoro nimalo vremena za djecu. Trude se priustiti im sve moguce sadrzaje, upisuju ih na razne sekcije, skole, kurseve, kupuju, poklanjaju i zale se kako im sva ta voznja i stizanje na sve te obaveze oduzima vrijeme a onda se zale cesto i na uciteljice koje od njih ocekuju da nesto rade s djecom za skolu

[Zeljoooo]

Udri!

[amiliana]

Kako ga odgojis tako ce se i ponasati

[Ramzess Veliki]

Za curice riječ, za klince batina. I dan-danas svome babi prigovaram što me nije više degenečio, bolji bih ispao. A ne ono - udovolji mu, nemoj da mu fali ... ne valja to za muško.
Curice treba razmaziti da raspamećuju momke.

[amiliana]

Procitam neke postove i shvatim zasto nam je drzava raspad

[Ramzess Veliki]

To je suština. Još jednom svaka čast na napisanom. I sada se sjećam batina (šipka, prut, kaiš) koje sam dobio štiteći djecu od histerične mame . Obično su se krila iza mene, a kada je neko u histeričnom stanju onda je to jedini način da zaštitiš dijete/cu.

Dođe djetetu tako period histerisanja, kada se sukobljava sa svojim problemima a ne može da ih riješi. Tad smiriš situaciju, daš podršku, okreneš na šalu da spadnu tenzije i ponudiš svoju pomoć i razumijevanje.

[Traktor`]

ja sam tata prvi put i sin mi ima sest 1/2 mjeseci...nije sto je moj, ali je za svoj uzrast mnogo napredan i pametan...imali smo situacija prije mjesec dana kada je poceo prosipa histeriju...vidi mobitel, daljinski, casu ili bilo sta sto nije za igranje i odmah pruza ruke da dohvati i tu pocinje histerija...u pocetku smo to sve sakrivali momentalno da ne bi gledao, ali kad mu se skloni jedno, vidi nesto drugo i opet pocinje histerija...jednostavno je odbacivao svoje igracke...uglavnom, kad nam je bilo zao da toliko place, jer mu se nesto ne da, poceli smo mu govoriti "ne ne" i slicno, pa iako je mali pricali smo mu kao da nas razumije i vidjeli smo napredak...zadnjih 15 dana ga stavljamo u hodalicu i sve mu je sad na dohvat ruke...televizija, zavjese, stol u dnevnom boravku i sve sto je na stolu...sad kad se zaleti da negdje nesto uzme i slicno, kad mu se kaze "ne ne", odmah se odmakne i to bez histerije...cak nekad kad mu se kaze ne ne, on odmah ponovi ne ne i odmahuje glavicom... i sto je najvaznije, prihvatio je svoje igracke, tako da kad nesto zeli od stvari koje nisu za njega, odmah gleda gdje su njegove igracke...

u svakom slucaju bez obzira sto su mali, treba razgovarati s njima kao da vas razumiju, a uz to im jos posvetiti dosta paznje, a pri tome ih ne razmaziti... jer ako ih razmazite, eto vas opet na pocetku...

[Ramzess Veliki]

Čestitam Traktore.
Djeca vole kad im se obraćaš kao sebi ravnima, a ne kao bebarama koje pojma nemaju, bez obzira na godine.
I samo ih obasipajte ljubavlju.

[berenice]

ja sam tata prvi put i sin mi ima sest 1/2 mjeseci...nije sto je moj, ali je za svoj uzrast mnogo napredan i pametan...imali smo situacija prije mjesec dana kada je poceo prosipa histeriju...vidi mobitel, daljinski, casu ili bilo sta sto nije za igranje i odmah pruza ruke da dohvati i tu pocinje histerija...u pocetku smo to sve sakrivali momentalno da ne bi gledao, ali kad mu se skloni jedno, vidi nesto drugo i opet pocinje histerija...jednostavno je odbacivao svoje igracke...uglavnom, kad nam je bilo zao da toliko place, jer mu se nesto ne da, poceli smo mu govoriti "ne ne" i slicno, pa iako je mali pricali smo mu kao da nas razumije i vidjeli smo napredak...zadnjih 15 dana ga stavljamo u hodalicu i sve mu je sad na dohvat ruke...televizija, zavjese, stol u dnevnom boravku i sve sto je na stolu...sad kad se zaleti da negdje nesto uzme i slicno, kad mu se kaze "ne ne", odmah se odmakne i to bez histerije...cak nekad kad mu se kaze ne ne, on odmah ponovi ne ne i odmahuje glavicom... i sto je najvaznije, prihvatio je svoje igracke, tako da kad nesto zeli od stvari koje nisu za njega, odmah gleda gdje su njegove igracke...

u svakom slucaju bez obzira sto su mali, treba razgovarati s njima kao da vas razumiju, a uz to im jos posvetiti dosta paznje, a pri tome ih ne razmaziti... jer ako ih razmazite, eto vas opet na pocetku...

Sve oni razumiju, tj. osjete.

[berenice]

Djeca prolaze razvojne faze i djetetu od godinu dana nećemo pristupati kao da razumije uzrok-posljedica, jer ne razumije.
Ukoliko histeriše jer nije dopušteno gurnuti ruku u utičnici ili vrelu vodu dovoljno je samo odvratiti pažnju jer je to u toj dobi relativno lako. Ukloniti iz videokruga sve što bi pobuđivalo interes a nije dozvoljeno (pokušajte i vi da se ne pretvorite u hodajuće NE, ukoliko okružite mališana sa nedozvoljenim ili opasnim predmetima sasvim je očekivano da postane frustrirano jer ništa nije dozvoljeno ). Poticati pozitivno ponašanje oduševljenjem, na neprimjereno ponašanje odlučno i ozbiljno upozoriti ali i pokazati koje je ponašanje prihvatljivo (ukoliko udara vršnjake upozoriti "ne, to ne radimo jer to ne valja, povrjeđuje druge ljude ali grljenje svima prija". Za djecu od 2-4 godine nastupa teška razvojan faza gdje doživljavaju mnogo frustracija a nemaju dovoljno razvijen vokabular kako bi izrazili svoje emocije. I za njih je najefikasnije odrediti prostor u kojem će biti izolovani par minuta od drugih članova porodice. Niti jedno dijete nije isto i niko vam ne može dati savjet šta da radite i kako da odgajate svoje dijete ali se trudite da upoznate to malo biće koje je poteklo od vas ali nije vi i dopustite malenom čovjeku da upozna vas. Prihvatite karakter svog djeteta i naučite da se nosite sa tim karakterom - ponašajte se kao zrela, odrasla osoba. Ako želite nekoga ko će slušati vaše kratke naredbe i neće mnogo zanovjetati nabavite treniranog psa. Razgovarajte, govorite, objašnjavajte i pružite ljubav, mnooooogo ljubavi, ako nemate snage za razgovor čitajte naglas, nosite ih, mazite, mirišite i ljubite. U rutini je spas, naviknite ih da spavaju od 8 navečer i onda si možete priuštiti i par sati samo za sebe.

Sve je tako. Jeste teško nekada ostati pribran, ali ako se stvarno potrudiš, moguće je. Pod pretpostavkom da je ljubav tu, osnovna stvar koja pomaže da ti mozak ne pregori ili nedobog da se smežura je organizovanost. Znam da zvuči malo naporno, ali uhodani tok dana je zakon. Neće ni to zauvijek tako.

Djecu ne treba tući, pa ni po guzi. Oni su centar svijeta - sve se vrti oko njih i sve se događa radi njih - to oni tako vide - neka se svako pokuša prisjetiti kako se osjećao kao mali - 'nači, ako ja svog malca udarim (pa i po guzi) zato što ja nisam u stanju da mu na drugi način ukažem na greške (a u to spada i profesionalna pomoć, ako je neophodno), on od mene uči da je OK kažnjavati batinama, što naravno nije. Ako ja nemam vremena za njega, ako ja histerišem i ako ja prosipam neku agresiju po kući, onda ono misli da je krivo za sve to, jer ono je centar svijeta. Tu već dolazi do nastajanja većih psiholoških problema, za koje se kasnije utvrdi da imaju veze sa osjećajem za vrijednost samoga sebe, što opet utiče na stvaranje kompleksa itd...

Ne, ne tući djecu!

[Baki_Deni]

Baš me interesuje da li se mišljenje S4mpiona promjenilo nakon 8 godina