Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...
Locked
nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 07/02/2010 23:39

Služena zaupokojena liturgija i parastos žrtvama ustaškog pokolja

nedelja, 7 februar 2010 02:29 Written by rtvbn

U hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću kod Banjaluke danas su služeni zaupokojena liturgija i parastos u znak sjećanja na više od 2 300 Srba, paljenje svijecakoje su ustaše Ante Pavelića pobile 7. februara 1942. godine u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac kod Banjaluke.Paroh drakulićki protojej-stavrofor Ostoja Vuković rekao je da su se kroz istoriju desili mnogi tužni događaji koje pravoslavna crkva obilježava, među kojim je i ovaj, koji se iz godine i godinu, pa i danas molitveno obilježava u znak sjećanja na stradalnike.”Sjećamo se danas naših pravoslanik stradalnika koji su mučki u ovim selima nastradali, na neobjašnjivo neprimjeren način za ljudski rod, u sred mrkle noći od zločinaca naoružanim sjekirama, vilama, noževima”, rekao je Vuković, obrađajući se prisutnim vjernicima i potomcima žrtava.On je podsjetio da su zločinci ušli u srpske kuće i pobili sve žive, od novorođenčeta do staraca, ne ostavljajući nikoga.”To stradanje svjedok je zla i stradanja u ljudskoj istoriji i zato treba da bude opomena. Treba da se privedu pravdi oni koji su krivi, ali važno je da svi mi budemo u molitvi i praštanju”, poručio je paroh Vuković.On je istakao da su Srbi uvijek branili svoj narod i čast zbog vjere i da će tako uvijek i činiti, uz “molitvu Bogu, koji je jedini pravda i istina”. Njegovo preosveštenstvo vladika banjalučki Jefrem zbog bolesti je bio spriječen da danas služi zaupokojenu liturgiju.U znak sjećanja na pokolj mještana ovih sela svake prve nedjelje u februaru služi se zaupokojena liturgija i parastos nevinim žrtvama Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac. U ovim selima 7. februara 1942. godine Pavelićeve ustaše iz takozvanog “Tjelesnog zdruga”, uz pomoć banjalučkih ustaša, pobile su, bez ijednog ispaljenog metak, sjekirama, noževima i krampomiva više od 2 300 Srba među kojima je bilo i 551 dijete. Pokolj je organizovao ustaški stožernik za “Hrvatsku krajinu” Viktor Gutić, a predvodio ga je i u njemu aktivno učestvovao župnik banjalučkog samostana Petrićevac gra Miroslav Majstorović Filipović zvani “fra sotona”, koji je nakon toga postao zapovjednik “Fabrike smrti” u jasenovačkim logorima.


nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 07/02/2010 23:55

peracija Drakulici,je naziv za operaciju koju je vrh NDH planirao i izvrsio u selima Drakulic,Motike i Sargovac,i u rudniku Rakovac kod Banja Luke 07.02.1942.god.Operaciju su planirali tadasnji Veliki zupan Velike Zupe Sana i Luka u Banja Luci, zapravo sadasnji Veliki zupan pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Dr. Viktor Gutic,fratar iz samostana Petricevac fra.Vjekoslav Filipovic-Majstorovic,zvani fra. Satana.Nakon podnijetog izvjestaja dr. Guticu od strane monsinjora Joze Garica, biskupa banjaluckoga, i velecasnoga zupnika Dr. Nikole Bilogrivica,da dio Srba iz gore navedenih sela ne zeli da predje u njihovu Svetu vjeru,tj.da se pokrsti,isti nije htio da u okolini grada koji treba da postane glavni grad NDH budu Srbi...zbog te operacije dr. Gutic je licno od Poglavnika Pavelica trazio da se iz Zagreba posalje u Banja Luku satnija 2. bojne poglavnikova tjelesnoga zdruga,pod komandom nadporucnika Josipa Mislova.
nekoliko dana prije zlocina NDH vlasti su obavijestili srbe iz gore navedenih mjesta da moraju tih dana biti kuci svi,radi inspekcije i popisa za dodjelu humanitarne pomoci,i istima su naredili da pobiju sve pse u selu radi preventive protiv bjesnila koje se navodno pojavilo,i da ociste snijeg do svojih kuca radi lakseg dolaska inspekcije i humanitaraca...
Srbi kao lojalni novoj vlasti su sve to ucinili...
A onda ujutro oko 4,00 casa pocela je ustaska inspekcija,tj.pokolj,koji je zavrsio se do 14,00 casova istog dana...
Prvo su sela opkoljena i krenuli su od kuce do kuce...ubitstva su vrsena samo hladnim oruzjem,nozevima,sjekirama,kamama,krampovima,jer bi pucnjevi uznemirili ostale mjestane...
U tom pokolju po nekim podacima ubijeno je oko 2500 srba.mada tacan broj nikad nije utvrdjen...
Danas je u mjestu Drakulic podignuta spomen crkva za sve stradalnike navedenih mjesta...u unutrasnjosti crkve umjesto ikona postavljaju se mermerne ploce sa imenima umorenih...
7. februara 1942. godine ustaše u jednom danu, za samo desetak sati, pobile oko dvije hiljade i tri stotine Srba. Ovaj pokolj je poseban po tome što su sve žrtve ubijene hladnim oružjem - noževima, krampovima i maljevima. Osnovni razlog pokolja se nalazio u činjenici da su Srbi odbili da se pokatoliče. Pored toga, razlozi se mogu naći i u namjeri ustaša da Banja Luka bude glavni grad Nezavisne države Hrvatske i da se preimenuje u Antin-Grad. U skladu s tim, za ustašku vlast je bilo neprihvatljivo da u gradu i njegovoj okolini bude pravoslavnih Srba, pa je zato u katoličkom samostanu na Petrićevcu, koji se nalazi u neposrednoj blizini Drakulića, pripremljen plan njihove likvidacije. Koliko su ustaše pažljivo organizovale zločin vidi se iz činjenice da su u danima prije masakra naredile da se pobiju svi psi u selu, navodno zbog bjesnila, a zapravo da bi se spriječila mogućnost da psi lavežom upozore Srbe da stižu koljači i da se time omogući nekome da pobjegne. Koliko su bili uspješni u svom krvničkom pohodu pokazuje činjenica da niko od Srba koji su se zatekli u selu nije preživio. Ubice je predvodio katolički fratar iz gore pomenutog samostana fra Tomislav Filipović (fra Satana). U ovom selu, kao i u okolnim selima Šargovac i Motike,i rudniku Rakovac, pobijeno je ukupno oko dvije hiljade i tri stotine Srba. Ustaše nisu imale milosti čak ni prema djeci. Među žrtvama se našlo i oko pet stotina djece.

Kao svedočanstvo ovog zločina ostao je školski dnevnik iz osnovne škole koju su pohađala pobijena djeca. Taj dnevnik je između ostalih rubrika imao i rubriku označenu kao "napomena". U njoj su pored imena svakog svakog od masakriranih učenika mirnim, urednim rukopisom napisane riječi: "Umro 7. veljače 1942.". Teško je i zamisliti kako je neko mogao čitav dnevnik ispuniti takvim "napomenama", a da mu ni za trenutak ne zadrhti ruka.
ovo je jedan od najvecih zlocina koji se dogodio u jednom danu za par sati u toku 2 sv. rata na prostoru bivse drzave...

nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 08/02/2010 00:19

Izveštaj Ustaške nadzorne službe iz Banje Luke broj 69/42 glasi:
„RADIOGRAM
odpremljen 11. veljače 1942 g.
ZAPOVJEDNIŠTVU USTAŠKE NADZORNE SLUŽBE
na ruke gosp. Eugena Kvaternika
ZAGREB
U vezi V.T. od 9 ovog izvještavam. Jedna satnija ustaške bojne pod zapovjedni-
štvom nadporučnika Josipa Mišlova u pratnji župnika fra. Vjekoslava Fili-
povića dana 7 veljače u 4 sata ujutro zaposjela rudnik Rakovac i poubijala kram-
pom 37 radnika grkoistočnjaka. Nastavila sa ubijanjem krampom i sjekirom
grkoistočnjaka muškaraca, žena i djece u selima Motike gdje je ubijeno oko 750
Drakulić i Šargovac gdje je ubijeno oko 1500 osoba. Ubijanje je završeno istog
dana oko 14 sati. Od tada pa sve do danas ustaše prevoze hranu stoku i pokućstvo
iz kuća pobijenih u svoja skladišta. Obširan izvještaj slijedi. Veliki župan
pukovnik Aleman.
Gornji izvještaj točan. Obširni izvještaj Velikom županu stožernika i
ovog Povjereništva dolaze kurirom. UNS Banja Luka.“

(Pečat i broj Povjereništva)

nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 08/02/2010 00:20

FRA SATANA KOLJE ŠKOLSKU DECU
Meni je upravo Persa pričala pojedinosti o pokolju školske dece u Drakuliću,
onako kako je to njoj pričala Dobrila u poverenju kada ostanu same. Dobrila joj je
pričala da je fra Tomislav Filipović često išao sa 12 ustaša, pa se pričalo da
oponaša Isusa i apostole. Na dan pokolja takođe je sa 12 ustaša došao u učioni-
cu. Pričala mi je to više puta i molila me da to nikome ne kažem. Bojala se da
joj ne zabrane izdavanje stana i hrane, jer je od toga živela i školovala decu. I ja
sam se bojao, pa nisam nikome pričao.
Persa i njen sin Siniša su umrli, a Vojo je živ i zdrav. Živi u Kotor-Va-
rošu. On se seća Dobrile Martinović, koja je stanovala i hranila se u njihovoj
kući. Nedavno sam obnovio s njim razgovor o njoj. Kaže da je bila tako srednjih
godina, oniža, malo bucmasta, kestenjasta, ozbiljna, produhovljena i povučena u
sebe. Samo je s njegovom majkom Persom rado i dugo pričala.
Šteta je što ja ili bilo ko drugi nismo potražili i pronašli Dobrilu Mar-
tinović odmah pedestih godina prošlog veka i detaljno zapisali njeno sećanje na
pokolj školske dece u Drakuliću 7. februara 1942. godine. Time bi se dopunilo
i još više konkretizovalo njeno kazivanje univerzitetskom profesoru dr Jovi
Jovanoviću o tom pokolju, koje je zapisano u „Magnum krimenu“ i u ovoj knjizi.
Ona je u poverenju pričala o pokolju srpske dece u osnovnoj školi u Drakuliću
mnogo detaljnije nego što je prikazano u knjigama. Po njenom pričanju to je bilo
ovako:
U njenu učionicu iznenada je za vreme časa ušao fratar Tomislav Filipović,
koga je ona odranije poznavala. Poznavala su ga i deca, jer je taj fratar često
prolazio kroz Drakulić, Šargovac i Motike. Za njim je ušlo još 12 ustaša, ko-
ji su stali do vrata pored katedre i školske table, okrenuti prema klupama i
deci. Izgleda da je fratar oponašao Isusa Hrista i njegovih 12 apostola, pa je
zato vodio sa sobom 12 ustaša. Dotle nije bilo nikakve nervoze ni straha, jer su
ustaše često prolazile pored škole i nisu činile nikakva zla. „Dobroćudni“
fratar Filipović unosio je mir. Deca su radoznalo, bez straha, gledala vojsku.
Onda je fratar zamolio učiteljicu da izvede iz klupe jedno srpsko dete. Ona je,
ne znajući šta će biti, odabrala i izvela lepuškastu i urednu devojčicu Radojku,
kćerku Ćure Glamočanina. Mislila je da dete treba da nešto odrecituje, kao
što se to i ranije dešavalo, pa je zato odabrala lepo i otresito dete iz ugledne
porodice. Kada je Radojka došla do katedre, fratar ju je prihvatio, podigao na
katedru, a onda izvadio nož i tu je zaklao pred ostalom decom, učiteljicom i
ustašama. Tada se smireno i jezuitski dostojanstveno okrenuo prema ustašama
i rekao im:
– Ustaše, ovo ja u ime Boga pokrštavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja prvi
primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovjediti i riješiti svih grijeha.210
U učionici je nastala panika. Užasnuta deca su vikala, vrištala, jaukala i
skakala jedno preko drugog, između klupa i preko klupa. Fratar je odmah naredio
učiteljici Dobrili Martinović da izdvoji svu srpsku decu pod pretnjom ubistva. Zatim je naredio da i druga učiteljica, Mara Šunjić, izvede srpsku decu iz
svog razreda. Kontrolisao je decu po školskom dnevniku. Ustašama je naredio da
srpsku decu izvedu napolje, u školsko dvorište u kome je bio utaban sneg. Deci je
naredio da trče ukrug po školskom dvorištu, a na određenim rastojanjima posta-
vio je 12 ustaša, „apostola.“ Naredio im je, kako koje dete naiđe, da mu odseku deo
tela – uvo, nos, ruku, obraz, izvade oko - i da mu to guraju u prosečeni stomačić,
a zatim da masakrirano dete dalje trči. I sve tako dok deca nisu popadala. Onda
su ih ustaše dotukle na snegu. Učiteljice su se izbezumile.
„Mara Šunjić, učiteljica, (kao svedok na suđenju fratru Filipoviću – L. L.)
pričala je kako je jednoga dana u njenu školu došao Filipović-Majstorović sa
grupom ustaša. Naredio joj je da razdvoji djecu po nacionalnostima, a zatim je
izvadio kamu i rekao:
– Djeco, gledajte!
Počeo je klati pravoslavnu djecu. Neke je prorezao pa su stala trčati okrvavlje-
na u krug i vrištati. Poluzaklanu djecu, izbezumljenu od bolova, ustaše su doče-
ki vale i tukle drškama od pištolja i ubijale.“211
„U školama su ostala prazna sva mjesta srpske djece. Samo u šargovačku školu
nije došlo 53 djece.“212
Učiteljica Dobrila Martinović pala je u nesvest. Posle se godinama oporav-
ljala.
U školskom dnevniku je zapisano da su Radojka Glamočanin i ostala srpska
deca „umrla 7. veljače 1942. godine.“
I učiteljici i katoličkoj deci koja su preživela masakr tog 7. februara
1942. godine bilo je strogo zabranjeno da o tom progovore ikad i jednu reč. Pa
ipak je Dobrila Martinović to ispričala nekim osobama u Šipragama u koje je
imala poverenje.

212 Izveštaj nemačkog oficira iz Banje Luke od 23. februara 1942. g. Arhiv BK, Banja Luka, kutija 40, f-29/8.

nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 08/02/2010 00:23

PAVELIĆEVI PLANOVI O BANJOJ LUCI
KAO PRESTONICI NDH
Predratna Banja Luka hvaljena je kao lep, miran i privlačan grad, čuven po
raskošnom zelenilu, lepim devojkama i sevdahu. Sve do zemljotresa 1969. godine
mnogima se taj grad činio najlepšim u Jugoslaviji.
Prilegla na obale bistrog Vrbasa posle njegovog izlaska iz planinskog sklo pa
iz klisure Tijesno i prelaska u pitomo i plodno Lijevče polje, Banja Luka – ogrlica
na reci kod njenog smiraja, istovremeno se uspinjala na brdovite i brežuljkaste
zelene pleći reske reke – Šehitluke (Banj Brdo), Starčevicu, Petrićevac i Po-
brđe – i spuštala niz njene ravne obale, koje se levkasto šire u Lijevče polje, od
Gornjeg Šehera do Save.
Banja Luka, grad na razmeđu i između Orijenta i Zapada, pred Rat je mirisala
i na loj i na tamjan, često se oglašavala i jezanom sa munara i zvonima sa hri-
šćanskih bogomolja. Bila je (i nije) i (ni) orijentalna kasaba i (ni) evropski
grad. Bila je i muslimanska, i pravoslavna, i katolička i ina. Drugi grad po
veličini u Bosni i Hercegovini, bila je sedište Vrbaske banovine sa preko
20.000 kvadratnih kilometara.
A onda su 1941. godine došli Rat i Nezavisna Država Hrvatska. Pavelić je
bio planirao da Banja Luka postane njena prestonica.
Ustaše i katolički kler u Hrvatskoj priklonili su se tuđoj tezi po kojoj se
hrvatska teritorija proteže na istok do reke Drine, kao granice „dvaju svjetova,
zapadnog i istočnog.“ Tu tezu su razrađivali i popularisali najistaknutiji us-
taški ideolozi Ante Pavelić, Filip Lukas, Krunoslav Draganović i Mladen
Lorković. Pri tome je postignuto čvrsto jedinstvo ustaštva i Katoličke crkve.
Još na desetak godina pre početka Drugog svetskog rata ustaše su povezale svoj
program „državotvorstva“ sa programom Katoličke crkve „odbrane vjere.“ Tako
je nastao jedinstven zajednički program po kome su Bosna i Hercegovina hrvatske
zemlje, Bosna „srce hrvatske države“, a muslimani „plemeniti dio hrvatskog naro-
da.“ Po tom programu nema mesta u Bosni i Hercegovini za nehrvatski elemenat.
Ustaško-klerikalni program naročito su elaborirali i naturali Mladen
Lorković svojim delom „Narod i zemlja Hrvata“ i Krunoslav Draganović svo-
jom knjigom „Hrvati i Herceg-Bosna“.19 Obe knjige, a naročito Lorkovićeva, poslužiće ustašama i katoličkim sveštenicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
kao idejno uputstvo i praktični priručnik za likvidaciju Srba 1941-1945. go-
dine na područjima u koja su dospeli.
U skladu s tim Ante Pavelić je još 1939. godine naznačio Banju Luku kao
„sjedište velike hrvatske države.“ Po dalje razrađenom „sustavu“ njegovih „sumi-
slenika“ Vjekoslava Murvara i Nikole Perišića, trebalo je „da u Banjoj Luci bude
administrativni, u Jajcu vojni, a u Zagrebu kulturni centar Nezavisne Države
Hrvatske.“ Pri tome se uvek računalo na pokatoličenje, pohrvaćenje i asimilaciju
banjalučkih i uopšte bosanskohercegovačkih muslimana, kao „plemenitog“,
najčistijeg (rajnste – kako je Pavelić govorio Hitleru) dela hrvatskog naroda,
njego vog „cvijeća.“
„Uistinu, bio je poglavnikov plan da učini Banju Luku prijestionicom NDH,
koja mu je bila geografski centar čitave države, ali i stoga da bude u neposrednoj
blizini muslimana koje je trebalo ne samo sasvim priljubiti uz NDH nego ih i
sasvim pohrvatiti, a po želji Rima i pokatoličiti.“20
Prilikom svog poklonjenja Hitleru i Ribentropu 6. juna 1941. godine u Fušlu
i Berghofu Pavelić ih je upoznao sa svojom idejom o Banjoj Luci kao prestonici
NDH. To je obrazložio time
„… da će biti teško upravljati zemljom iz Zagreba. Zbog toga trebat će ondje
ostaviti samo određene političke vlasti a dio će vladina aparata premjestiti
u Banju Luku.”21

20 V. Novak, n. d. str. 718.
21 B. Krizman, „A. Pavelić i ustaše“, str. 486.
„Pavelić je Hitleru na samom početku izrazio zahvalnost NDH za njenu po-
stignutu nezavisnost. Hitler je uzvratio da je razvoj u Hrvatskoj uvijek pratio s
velikim zanimanjem, budući da mu je osobno hrvatski narod iz njegove mladosti
vrlo dobro poznat. Najnovija povijest učinila ga je (Hitlera) nehotičnim instru-
mentom oslobođenja Hrvatske…
Hitler je s tim u vezi spomenuo planove o preseljavanju stanovništva, prema
kojima bi naselili Slovence u Hrvatsku a Srbi bi imali biti prebačeni u
Staru Srbiju…
– Uostalom – ako hrvatska država želi biti sasvim solidna, mora se – naglasio
je Hitler – pedeset godina voditi nacionalno netolerantna politika.
„Kao prvi korak u tom smislu bilo je preseljavanje u Banja Luku potpredsjed-
ništva ustaške vlade na čelu s potpredsjednikom Kulenovićem i nekim odjelje-
njima, što je naročito trebalo da utiče na muslimane u smislu njihove podrške
ustaškoj vlasti.
Pavelić je 24. aprila 1941. godine, tj. samo devet dana posle svog povratka u
Zagreb, doneo odluku da se potpredsedništvo njegove vlade preseli u Banju Luku.
Posle 9 dana, tj. 4. maja iste godine, ono se doista tamo i preselilo. Tom pri-
likom Osman Kulenović je izjavio:
„Uskoro će se u Banju Luku preseliti veterinarski i šumarski odjel, a onda
će nešto kasnije prijeći i sva hrvatska državna vlada.
„Prema do sada prikupljenim podacima koji, naravno, nisu konačni, ustaše su oskrnavile ili porušile 420 pravoslavnih crkava u NDH, u sledećim mestima:
BANJA LUKA: U Banjoj Luci su bile tri pravoslavne crkve. Nemački avioni
bombardovali su 12. aprila 1941. Sabornu crkvu, koja nije porušena, već se mo-
gla popraviti. Ustaški stožernik dr Viktor Gutić naredio je početkom maja
1941. da se crkva poruši. Zatočeni Srbi i Jevreji, pod ustaškim korbačem i
mitraljeskom blokadom, bili su prinuđeni da izvrše naređenje. Međutim, ru-
šenje je trajalo puna dva meseca... A kapelu porušili do temelja. Treću crkvu pre-
tvorili su u katoličku.
„U centru Banje Luke ustaše su miniranjem srušile velelepnu pravoslavnu crk-
vu sa visokim zvonikom, izgrađenu u vizantijskom stilu, neki kažu – najlepšu na
Balkanu. Ona se nikako nije uklapala u Pavelićevu viziju prestonice katoličke
i ustaške države na Balkanu.
Juna 1941. godine pred zgradom banovine Gutić je održao govor. ’Ova prkos
zgrada‘, rekao je on, i ’srpska bogomolja, kojoj ovdje nikad nije bilo mjesto, koja
nam je godinama bola oči, garantujem vam da više ni ona niti ma koja njihova vra-
gomolja, ma gdje bila u hrvatskoj državi, neće postojati.
Stožernik Gutić je naredio da se crkva odmah sruši... „Ako nema para (za ru-
šenje – L. L.), onda neka je ruše svi srpski popovi sa vladikom na čelu. Gutić
je sa naročitim uživanjem sa prozora banske palate posmatrao rušenje srpske
pravoslavne crkve.
Italijanski konzul u Banjoj Luci iz tih dana piše u svom izveštaju kako mu
je stožernik Gutić poverio da želi i da namerava predložiti da se Banja Luka
nazove Antigrad u znak zahvalnosti dvojici Anta – Starčeviću i Paveliću. On
takođe izveštava da se u Banjoj Luci grade nove zgrade za ministarstvo spoljnih
poslova, ministarstvo rada i ministarstvo građevinarstva.
Inženjer Horvat bio je zadužen da sačini plan nove prestonice. Bilo je
predviđeno da se grad širi, ali da se više izduži od Gornjeg Šehera (Srpskih
Toplica), gde su živeli pretežno muslimani čije bi se kuće srušile, prema
Predgrađu.
Pavelić je, posle obilaska svojih trupa 1942. godine na Kozari, u Bosanskoj
Gradiški, pred pratnjom uzeo geografsku kartu i crvenom olovkom na karti na-
crtao trasu pruge kroz Lijevče polje rekavši pri tom:
„Pruga ima da ide ovuda i tuda će biti, jer nam treba zbog prijestonice.

nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 08/02/2010 00:24

Pavelićeve ustaše su 7. februara 1942. godine poklale svo srpsko stanovništvo u tri sela na periferiji Banje Luke - Drakuliću, Šargovcu i Motikama i sve Srbe rudare u rudniku Rakovac nedaleko od grada. Samo u tom jednom danu usmrćeno je oko 2.500 Srba. Tačan broj još nije utvrđen. Taj pokolj ima sledeće karakteristike:
– to je najmasovniji pokolj Srba na kućnim ognjištima u jednom danu koji je izvršila Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatska tokom cijelog svog postojanja.
U logorima, naročito u Jasenovcu, jeste bilo još masovnijih likvidacija i u jednom danu, ali ustaše nigdje drugdje nisu u jednom danu poklale toliko Srba na terenu, u njihovim kućama. Pokolj je počeo u ranim jutarnjim časovima i bio završen u toku dana, do 14 časova;
– to je najveći broj Srba koje su ustase usmrtili u jednom danu i na jednom mjestu van logora u cijeloj istoriji odnosa i sukoba Srba i Hrvata.
– to je najveći broj usmrćenih civila u jednom danu u svojim domovima na tako malom seoskom prostoru ne samo u Drugom svjetskom ratu;
– to je najrafiniranije isplaniran, pripremljen i sproveden pokolj tako velikog broja Srba na terenu od strane Nezavisne Države Hrvatske;
– genocid (pokolj) izvršen je nad potpuno i apsolutno mirnim srpskim stanovništvom, koje je bilo sasvim lojalno državi u kojoj je živjelo i potpuno poslušno svim njenim predstavnicima i organima. To nije, dakle, bila odmazda za neke prekršaje, već ogoljeno etničko čišćenje;
– pokolj u tri navedena sela na periferiji Banje Luke izvršen je samo i jedino zato što su tamošnji stanovnici bili pravoslavne vjere, odnosno Srbi;
– u pokolju Srba učestvovale su i njihove komšije Hrvati;
– pokolj Srba u Drakuliću, Šargovcu i Motikama izvršen je sa znanjem i odobrenjem, a vjerovatno i po nalogu, tadašnjeg šefa jedne države, poglavnika Ante Pavelića. Tako nešto nije se smjelo niti se moglo uraditi bez njegovog znanja.Nije to, dakle, bio zločin neke raspuštene ekstremne i nekontrolisane paravojne jedinice ili bande, kakvih ima u svim ratovima, već planski akt vrhovne državne vlasti i njenog šefa.
Pavelić je na nekoliko nedjelja prije klanja poslao iz Zgreba u Banju Luku dobro opremljenu i obučenu elitnu ustašku jedinicu da se pripremi za pokolj Srba i da ga izvede. Bio je to odred izabranika iz njegovog ličnog obezbeđenja, tzv.„tjelesni zdrug“, veličine bataljona, koji je predvodio stari i provjereni ustašaJosip Mislov, Pavelićev saradnik i prijatelj iz ustaškog logora Lipari u Italiji. Time je i šef države Ante Palelić lično učestvovao u pripremi tog najvećeg i najkrvoločnijeg jednodnevnog pokolja Srba;
– pokolj je pripremio najmonstruozniji i najekstremniji visoki dostojanstvenik državne vlasti, ranga bana, banjalučki stožernik dr Viktor Gutić. Dakle,neposredni organizator pokolja je najveći ustaški zločinac sa prerogativima visoke državne vlasti;
– pokolj je izveden uz saglasnost, pomoć i neposredno učešće katoličkih sveštenika, a naročito banjalučkog župnika Nikole Bilogrivića, koji je u Banjoj Luci prisilno pokatoličio 1.500 Srba, i fratra franjevca Tomislava Filipovića, potonjeg upravnika logora u Jasenovcu i Gradiški. Tako je i u tom pokolju najočiglednije prikazana i dokazana sprega Katoličke crkve i ustaša u genocidu nad Srbima;
– pokolj je neposredno vodio i sam svojom rukom pokazno klao Srbe naj monstruozniji izdanak Katoličke crkve fratar Tomislav Filipović zvani Fra
Satana. On najbolje simbolizuje dubinu patološke mržnje i veličinu zločina koji je katoličko sveštenstvo na ovim prostorima,moglo da čini i činilo srpskom narodu;
– pokolj srpskog stanovništva oko Banje Luke povezan je s Pavelićevim planovima o tom gradu kao prijestonici Nezavisne Države Hrvatske, u kojoj i oko koje nije smjelo biti Srba;
– preživeli Srbi u Drakuliću, Šargovcu i Motikama i njihova rodbina žijveli su posle Drugog svetskog rata u tim selima u miru i slozi sa svojim komšijama Hrvatima, među kojima je bilo i učesnika u pokolju za koje su Srbi znali, kao da pokolja nije ni bilo. Niko od njih nije tražio ni sprovodio osvetu;
– iako je pokolj Srba u Drakuliću, Šargovcu i Motikama „najreprezentativniji“ čin i simbol ustaške i klerofašističke genocidnosti nad Srbima, pa i
ukupne politike NDH, sa ovde naznačenim karakteristikama koje tako skupno ne idu ni uz koji drugi zločin NDH, o pokolju se malo zna, skoro ništa. O njemu je bilo zabranjeno pričati i pisati više od pola stoljeća, pa su mnoge činjenice zanemarene i zaboravljene, dokumenta nestala, a svjedoci izumrli. To je grijeh i prema žrtvama genocida, i prema zločincima, i prema istoriji i prema etici;
– ustaše su tokom celog Drugog svjetskog rata ubijale Srbe u Banjoj Luci i okolici, ali pokolj u februaru 1942. godine u tri sela kod Banje Luke izuzetan je i jedinstven ne samo po broju žrtava u jednom danu već i po sastavu koljača,neviđenih i nečuvenih u svijetu, i po bestijalnosti koju su tada pokazali;
– pokolj u Drakuliću, Šargovcu i Motikama preživjelo je malo, vrlo malo Srba. Tako je ostalo malo, izuzetno malo, pouzdanih, izvornih svjedoka Srba.
Hrvati o tom pokolju nikad nisu htjeli da svjedoče.
– Pokolj u Piskavici i Ivanjskoj u februaru 1942. godine nema skoro nijednu od karakteristika pokolja u Drakuliću, Šargovcu i Motikama.On je bio odmazda za partizansku akciju.

izvor L.L.

Saz
Posts: 19
Joined: 20/10/2009 20:49

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by Saz » 08/02/2010 00:29

Isto su cetnici uradili u Bijeljini, Zvorniku, Foci, Brckom, Prijedoru, Jajcu, Doboju, Srebrnici, Visegradu,...... 1942., 1945., 1992 - 2010., i traje i danas, ali nadamo se da nece jos dugo.
:bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih:

nightwish77
Posts: 13
Joined: 07/02/2010 22:29

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by nightwish77 » 08/02/2010 00:44

Saz wrote:Isto su cetnici uradili u Bijeljini, Zvorniku, Foci, Brckom, Prijedoru, Jajcu, Doboju, Srebrnici, Visegradu,...... 1942., 1945., 1992 - 2010., i traje i danas, ali nadamo se da nece jos dugo.
:bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih:

znam ja to..i ja nikoga ne opravdavam...a vidim ti ovo opravdavas???
za razliku od tebe ja mislim da svi koji su u ime svog naroda naredili ili ucinili nesto strasno drugima treba da odgovaraju za svoja nedjela...
zaboravio si spomenuti i handzar diviziju 1941-1945,1992-1995...

User avatar
Zlocin&Kazna
Posts: 426
Joined: 10/02/2009 15:44

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by Zlocin&Kazna » 08/02/2010 00:59

Ne postoje riječi koje mogu objasniti zgroženost običnog čovjeka kada čita ovakve stvari. Strašni zločini... Zar jedan čovjek može da učini ovako nesto drugom čovjeku samo zato sto je drugačiji. Ali najgora stvar u svemu tome je sto ti ljudi jos ocekuju nagradu za takvo nesto jer eto - oni su očistili neku teritoriju od onih drugih. A npr. Isus je po mom misljenju bio najveći poznati pacifista - jer čovjek nikoga nije povrijedio ni prstom, a jos je propovijedao mir po svaku cijenu. I onda tamo neki svestenik u njegovo ime poziva na zlocin...
Još žalosnije je sto se to stalno ponavlja, samo se uloge malo izmjene. Ova naša zemlja Bosna se svega nagledala, '42 kako Ustaše kolju Srbe, a '92 kako Četnici kolju Bošnjake i Hrvate... Nekad se mislim kako je zemlja Bosna zaista najljepsa na svijetu, samo ljudi koji zive na njoj čine sve da je natope krvlju...

User avatar
505
Posts: 123
Joined: 03/10/2007 01:07
Location: Volim te BiH

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by 505 » 08/02/2010 01:07

ne lupetaj kad ne znaš
kakva Handžar divizija 1941?

User avatar
Chmoljo
Forum administrator
Posts: 33685
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

Re: Banja Luka 07.02.1942. - 07.02.2010. godine

Post by Chmoljo » 08/02/2010 01:24

nightwish77 wrote:znam ja to..i ja nikoga ne opravdavam...a vidim ti ovo opravdavas???
za razliku od tebe ja mislim da svi koji su u ime svog naroda naredili ili ucinili nesto strasno drugima treba da odgovaraju za svoja nedjela...
zaboravio si spomenuti i handzar diviziju 1941-1945,1992-1995...


ovo nije blog. nabacao si ovdje kilometarske izvještaje i postove. gdje je sad tvoja riječ? gdje je tvoje mišljenje? znaš li šta je svrha foruma? razlika između foruma i bloga?

i kao što neko spomenu, nešto sumnjam u tvoje historijsko znanje kad lupaš gluposti poput handžar divizije u '41.

tema doviđenja. :sax:

Locked