Balans izmedju provedenog vremena sa roditeljima i partnerom?

[antonka1]

Cao svima!

Kako vi balansirate vrijeme koje provodite sa roditeljima i vrijeme koje provedete sa partnerom?

Imam 30 godina I jos uvijek zivim sa majkom. Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Prije 6 mjeseci upoznam jednog stvarno divnog momka koji je vrlo pazljiv i fin prema meni, pocela sam gajiti emocije prema njemu ali je pokrenuo temu naseg vidjanja.
Vidimo se 1-2 sedmicno sto je nekako malo i volio bi da ga ukljucujem vise u svoj zivot i da gradimo bliskost i povjerenje jedno u drugo.
Ali ja nekako osjecam potrebu da provodim vrijeme sa mamom koja obicno sjedi sama u kuci satima dok sam ja na poslu i potreban joj je neko.
A opet s druge strane ne bih voljela njega da izgubim jer se ne vidjamo.

Sta vi mislite, kako da se postavim?

[konami666]

Ništa, ti ostani kući i provodi vrijeme sa mamom pa i ti ostani sama. Tebi je 30 godina i ako sad ne poduzmes nešto samo će ti biti zajebanije kasnije u životu. A sa mamom mozes provoditi ponekad vrijeme.

I odseli se. Sto prije. Tipa, do kraja sedmice da si iznajmila stan.

[1Dante1]

Joj konami kakav kretenski komentar.

Sto se tice momka, ukljuci ga vise u svoj zivot, neka dodje do tebe, po tebe, etc. Nije nemoguce da ne mozete izaci vise puta ako se organizujete.

[konami666]

Joj konami kakav kretenski komentar.

Sto se tice momka, ukljuci ga vise u svoj zivot, neka dodje do tebe, po tebe, etc. Nije nemoguce da ne mozete izaci vise puta ako se organizujete.

Direktan i iskren jeste, možda i jeste kretenski ali je to suština. Mozes ti sada napisati šta hoćeš ali to je istina.

[1Dante1]

Nije sustina radi ovoga

Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Ne mozes ba ovo ignorisati, sta ti je? Nije neki jebvjetar koji se smuca po kuci, vidis da jedina vodi brigu o majci?

[nivla]

Nije sustina radi ovoga

Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Ne mozes ba ovo ignorisati, sta ti je? Nije neki jebvjetar koji se smuca po kuci, vidis da jedina vodi brigu o majci?

teska situacija gdje nema sta pametno da se kaze, ako je pravi prihvatice situaciju i prilagoditi se istoj, mada danas ako je tu negdje s godinama ko i ona ode i on traziti neku s manje porodicnih obaveza, zdravstvena situacija svakako tesko da moze biti bolja
nezamislivo je ostaviti roditelja u takvoj situaciji, nismo zapadnjaci da nas roditelji sutnu sa 18, pa da nam bude svejedno sto se o njima brinu njegovatelji

[Bobi]

Nabavi mami maltezera .

[moimoi]

Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

[dječak sa šibicama]

Zasto ovo meni mirise na jos jednu trol temu, a bilo ih je kamara.

[mali_balon]

Cao svima!

Kako vi balansirate vrijeme koje provodite sa roditeljima i vrijeme koje provedete sa partnerom?

Imam 30 godina I jos uvijek zivim sa majkom. Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Prije 6 mjeseci upoznam jednog stvarno divnog momka koji je vrlo pazljiv i fin prema meni, pocela sam gajiti emocije prema njemu ali je pokrenuo temu naseg vidjanja.
Vidimo se 1-2 sedmicno sto je nekako malo i volio bi da ga ukljucujem vise u svoj zivot i da gradimo bliskost i povjerenje jedno u drugo.
Ali ja nekako osjecam potrebu da provodim vrijeme sa mamom koja obicno sjedi sama u kuci satima dok sam ja na poslu i potreban joj je neko.
A opet s druge strane ne bih voljela njega da izgubim jer se ne vidjamo.

Sta vi mislite, kako da se postavim?

[kakavdanakneiskustvu]

Joj konami kakav kretenski komentar.

Sto se tice momka, ukljuci ga vise u svoj zivot, neka dodje do tebe, po tebe, etc. Nije nemoguce da ne mozete izaci vise puta ako se organizujete.

[antonka1]

Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

[antonka1]

Zasto ovo meni mirise na jos jednu trol temu, a bilo ih je kamara.

Kamo srece da je trol, pa da mogu da idem po forumima i dosadjujem se sva bezbrizna. Post je moja svakodnevnica vec godinama (mislim na izdrzavanje porodice i moje borbe iz dana u dan).

[DaysleepeR]

Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

[antonka1]

Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

U pravu si, ta uzajamna ovisnost je vrlo prisutna, samo sto se ona od toga hrani a ja se gusim.
Koliko god se trudila da pricam, da hrabrim na kraju sam opet nezainteresovana i nije me briga za nju. Ili stvarno ne moze da vidi sta radim za nas, ili nece.

[DaysleepeR]

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

U pravu si, ta uzajamna ovisnost je vrlo prisutna, samo sto se ona od toga hrani a ja se gusim.
Koliko god se trudila da pricam, da hrabrim na kraju sam opet nezainteresovana i nije me briga za nju. Ili stvarno ne moze da vidi sta radim za nas, ili nece.

Nažalost, koliko god bili naši roditelji, starost je sebična.
Ono gdje ja vidim rješenje za tvoju situaciju je u tome što se definitivno možeš viđati više od 1-2 puta sedmično sa momkom a i dalje biti sa majkom.
Svaki dan nakon posla možet otići na kafu, ručak, ili nakon što dođeš kući i provedeš koji sat sa majkom, možeš se vidjeti sa momkom.
Ako ne svaki dan, možeš se sigurno vidjeti 5 puta sedmično, pod obavezno svaki vikend.
I apsolutno moraš reći mami da u tvom stanu nećeš sjediti sama nego sa muškarcem s kojim si u vezi.
Nisi dijete, moraš biti asertivna.

[kuglanje_ze]

Mogla si izaći s likom vani, na piće, koliko komentarišeš po forumu.

[antonka1]

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

U pravu si, ta uzajamna ovisnost je vrlo prisutna, samo sto se ona od toga hrani a ja se gusim.
Koliko god se trudila da pricam, da hrabrim na kraju sam opet nezainteresovana i nije me briga za nju. Ili stvarno ne moze da vidi sta radim za nas, ili nece.

Nažalost, koliko god bili naši roditelji, starost je sebična.
Ono gdje ja vidim rješenje za tvoju situaciju je u tome što se definitivno možeš viđati više od 1-2 puta sedmično sa momkom a i dalje biti sa majkom.
Svaki dan nakon posla možet otići na kafu, ručak, ili nakon što dođeš kući i provedeš koji sat sa majkom, možeš se vidjeti sa momkom.
Ako ne svaki dan, možeš se sigurno vidjeti 5 puta sedmično, pod obavezno svaki vikend.
I apsolutno moraš reći mami da u tvom stanu nećeš sjediti sama nego sa muškarcem s kojim si u vezi.
Nisi dijete, moraš biti asertivna.

Svakako cu poslusati savjet i pokusati pricati s njom, iako se bojim reakcije jer znam da nece biti prijatno. a sa mokom cu zaista dati sve od sebe da se vidjamo sto cesce mozemo. Ovo sve vec previse dugo traje :/

[DaysleepeR]

Sretno

[moimoi]

Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

E pa poradi na tome da pocne uzimati. Nije vise 1965. Piti antidepresive nije bauk…usporedi ih sa tabletama za pritisak etc. pokazi joj statistike koliko ih ljudi trosi.. reci joj da nije “moderna” salim se naravno, al eto malo je poguraj. Mislim, muciti se danas pored toliko lijekova koji ti mogu pomoci, zaista je glupo.
Ti trebas imati svoj zivot.. konacno i svoju porodicu.

[konami666]

Vidi, ne moraš mami ne pomagati ali se odseliti moraš, imaš 30 godina i nemaš pojma kako je biti samostalna osoba. Moraš misliti na svoju budućnost i ako želiš da uopće imaš život. Alternativa je da živiš sa mamom i kad ona umre jednoga dana da ostaneš totalno sama. Budi tu kad joj treba pomoć ali ne pod cijenu vlastitog života.

[Edin H.]

Ne miči se, osim ako je zagondžija dobro pri šutu.

Samo ti treba da neki levat uleti klizeći, oženi mamu, pa izgubiš gajbu

[Entropio]

Muskarci, pazite se ovakvih.

Budi iskrena prema liku i reci mu iskreno sta ti je prioritet, nemoj ga zavlaciti. Ostani uz majku ako ti je to toliko bitno, ali tako reci momku odmah sad da to zelis. A ne momak se zagrije, a ti ga odjebes i stalno ides materi, a on sjedi sam kuci ili izlazi s drustvom, i onda u izlasku upozna novu trebu, pa mu ona pokloni svu paznju koju je od tebe ocekivao, pa se zaljubi u nju, pa tebi kaze za to, pa ti i tvoja majka mu napravite scenu u stubistu pa on ispadne the bad guy. A samo je zelio tebe… ali ti nisi zeljela njega. A on ispao the bad guy.
Onda s novom trebom zivi zivot kakav je oduvijek zelio, med i mlijeko, a tvoja majka mu salje poruke kako je mogao tako da te povrijedi… a on je zelio samo tebe, a ti si isla stalno materi. Nije on kriv, ti si kriva i tvoja mater.

[GandalfSivi]

Dovedi lika kuci, neka on malo sjedi sa mamom, a ti izadji, provedi se malo…

[moimoi]

Muskarci, pazite se ovakvih.

Budi iskrena prema liku i reci mu iskreno sta ti je prioritet, nemoj ga zavlaciti. Ostani uz majku ako ti je to toliko bitno, ali tako reci momku odmah sad da to zelis. A ne momak se zagrije, a ti ga odjebes i stalno ides materi, a on sjedi sam kuci ili izlazi s drustvom, i onda u izlasku upozna novu trebu, pa mu ona pokloni svu paznju koju je od tebe ocekivao, pa se zaljubi u nju, pa tebi kaze za to, pa ti i tvoja majka mu napravite scenu u stubistu pa on ispadne the bad guy. A samo je zelio tebe… ali ti nisi zeljela njega. A on ispao the bad guy.
Onda s novom trebom zivi zivot kakav je oduvijek zelio, med i mlijeko, a tvoja majka mu salje poruke kako je mogao tako da te povrijedi… a on je zelio samo tebe, a ti si isla stalno materi. Nije on kriv, ti si kriva i tvoja mater.

U kojem ti svijetu zivis da su ovakve sapunice moguce?
Izvini ali je meni ovo nerealno