Na osnovu sljedećih izvora koji govore o doseljevanju Hrvata i Srba ispravljena je karta iz „Atlasa svjetske povijesti“ hrvatsko izdanje, strana 298.
Što se tiče doseljenja
Hrvata, Vjekoslav Klaić u knjizi „Povijest Hrvata“ izdata 1882.godine, na strani 48. kaže sljedeće:
„Ne može se ni nagađati kud su Hrvati prolazili iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju; no ipak nije dvojbe da su prokrčili put kroz pokrajinu Panoniju. Došavši napokon u Dalmaciju, započeše hrvatska plemena krvavu borbu s dosadašnjim gospodarima njezinim: s Avarima i njima podložnim Slavenima. Rat trajaše više godina. Naposljetku pretegoše
Hrvati; oni savladaše Avare i pokorne im Slavene, te zagospodariše čitavom Dalmacijom. Od toga časa ostala je stara rimska pokrajina Dalmacija u vlasti plemenitih Hrvata. Odlučna ta borba Hrvata za Dalmaciju svršila se nedvojbeno još za bizantskog cara Heraklija (610-461). Upravo se borba dokočala kad je u Rimu sio na papinsku stolicu papa Ivan IV (640-642)“
Iz svega dakle možemo zaključiti da su Hrvati najranije doselilina područje Dalmacije 630.godine, par godina vodili borbe sa zetečenim Avarima i Slavenima i da su konačno pobijedili ne prije 640.
Što se tiče
Srba uzet ćemo citat iz knjige Relje Novakovića „Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka“ pisana 1981.g. strana 39:
“Kazivanje o Srbima Porfinogenit počinje obavještenjem kako je car Iraklije navodnom vođi koji je doveo Srbe dozvolio da se nasele najprije u Solunskoj temi koja je, kaže, po njima dobila ime Servija. Poslije nekog vremena, produžava car, isti Srbi odluče da se vrate u svoje zemlje i car ih otpusti. Kad su prešli rijeku Dunav, pokaju se, i preko stratega koji je tada upravljao Beogradom, jave caru Irakliju da im dodjeli drugu zemlju za naseljevanje. I pošto sadašnja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja Konavljana behu pod vlašću cara Romeja, a te zemlje opuste od Avara (jer iz tamošnjih zemalja oni izgnaše Romane koji sada stanuju u Dalmaciji i Draču), to car u ovim zemljama naseli Srbe i behu oni potčinjeni caru Romeja…”
Ako se ovdje pitamo kako je bilo moguće da se Srbi iz svakako omanje solunske Servije nasele na velikom području sadašnje Srbije i navedenih primorskih oblasti, jer tu očigledno nešto nije u redu, …….
Dakle i Srbi vjerovatno u isto vrijeme kad i Hrvati, vjerovatno oko 630.godine, na poziv cara Heraklija dolaze na Balkan, s tim što se prvo doseljavaju u okolinu Soluna, a zatim poslije nekog vremena se odluče vratiti, ali prešavši Dunav se predomisle i zatraže drugu zemlju, te im car dodijeli područje rijeke Lim, Tare, Pive i gornjeg podrinja.
Ugavnom, zaključak je da su i Srbi i Hrvati došli na Balkan tek iza 630. godine i zaposjeli zemlje prikazane na karti.
Nekih 150 godina prije, još u vrijeme Gotske kraljevine 488-555 zajedno sa Gotima Slaveni iz Panonije su počeli naseljavati Bosnu. To su upravo oni GotoSlaveni koje spominje LJPD. Oni u Bosni zatiču domicilne Romane, te ih počinju slavenizirati, da bi u tom procesu nastao zaseban etnikum, vremenom prozvan po zemlji Bosni koju naseljavaju,
Bošnjacima, o kojima se prvi spomen nalazi u 20.poglavlju LJPD u vrijeme zbivanja hrvatskog kneza Trpimira 846-864. Razlog njihovog nespominjanja od strane bizantskih izvora, ili samog DAI i Porfirogenita, vjerovatno leži u činjenici da je ta oblast uvjek bila van vladavine i kontrole Bizanta, te o njima oni nisu ništa ni znali. Najprije je dakle Bosna bila pod Gotskom kraljevinom 488-555 koja je ratovala sa Bizantom, a odmah poslije su u Bosnu provalili Avari, koji su takođe neprijatelji Bizanata, pod čijom je kontrolom bila sve do propasti avarskog kaganata 796.g. Dakle, cijelo to vrijeme, kao i kasnije, Bizant nije nikada vladao Bosnom, tako da je ona za bizantske hroničare bila nepoznata zemlja.
Prvi spomen Bosne je u DAI u 29.poglavlju kada romejski car Konstantin nabraja 6 gradova u pokrštenoj Serbliji, i posljednja 2 koji su PREMA Bosni. Dakle i tada je za romejskog cara Bosna nepozanta zemlja, koja je „negdje tamo“ prema kojoj on tek jedino može da orijentiše gradove u zemlji Serbliji, koja mu je potčinjena.
Dakle upravo zbog te IZOLOVANOSTI Bosne, zahvaljujući kojoj su na kraju krajeva i preživjeli starosjedioci Romani pod najezdom i pustošenjem mnogih naroda i vladara osvajača koji su najvećim dijelom zaobišli Bosnu , mi ćemo zauvjek ostati uskraćeni za saznanje o imenu naroda-starosjedilaca Bosne, prije same najezde Slavena, ali je vjerovatno da je ono bilo zasigruno izvedeno i slično samom nazivu zemlje u kojoj su dakle živjeli vijekovima, i kao takvo ga prenijeli na pridošle Slavene, koji su ga i prihvatili originalno ili djelomično prilagodili svom slavenskom jeziku, kao ustalom i mnoge druge romanske nazive rijeka, planina itd. Kao što su:
Bona = Buna / Corona = Korana / Drinus = Drina / Limus = Lim / Losua = Lašva / Naro =Neretva / Oeneus = Una / Saus i Savus = Sava / Urpanus = Vrbas
te i sama rijeka Bosna=Bassanias ili Bassanius
Dakle za razliku od ostalih slavenskih zemalja u BiH mnogi toponimi imaju kontinuitet od antičkih vremena i to naročito očigledno kada su u pitanju nazivi Rijeka. Po nazivu rijeke Bosne dobila je ime i cijela zemlja i narod koji je u njoj živio, za razliku od drugih slavenskih zemalja koje su dobile ime po doseljenim narodima koji su zavladali određenim prostorima
ovako TREBA da je ispravljena karta
