Bajram ide, BAJRAMU se nadam...
Kako se približava ovogodišnji Kurban-bajram, strijepnje za njegovo "obilježavanje", kojim će jedan relativno značajan broj Bošnjaka koji sebe, u krajnjem, vide (i) kao muslimane, "počastiti" onim što je njegova najrigoroznija negacija, dakle alkoholom, postaju sve izraženije. Jer, tek što je takoreći minuo Ramazanski bajram, koji je, kako sam već pisao prije svega tri broja, na izrazito drastičan način "valoriziran" kroz rakijsku čašicu, ali, Boga mi, i kroz okrvavljene ruke i glave pijanih Bošnjaka (pa i, daleko bilo, ubistvo brata svojega), evo i prve ovogodišnje "reprize", koja unosi novi, dodatni, nespokoj, novu nedoumicu. Jer, kao što je poznato, prvi dan Kurban bajrama je u subotu, a već u nedjelju, drugog bajramskog dana, je "doček" Nove godine. I kud ćeš boljih dvostrukih razloga za slavlje - počneš sa Bajramom a završiš sa Novom godinom!
Hoće li Bošnjaci ponovo zabrljati sa "brljom", hoće li čestiti i uznositi miris Bajrama i kurbanskog mesa ponovo se pomiješati sa alkoholnim smradom?!
Hoće li???!!!
Kaba, Mekka
Harem-i-šerif, 24. decembar, 2006. godine, Foto Reuters
Piti ili ne piti (makar) za Bajram - pitanje je sad?!
Ranije smo, ako se sjećate, uoči ili nakon Nove godine lamentirali na tu temu, govorili o prihvatanju neislamskih običaja, o Djeda-mrazu i svoj bulumenti zapadnog šunda koji se tako agresivno nameće i osvaja i ove prostore, no sada Nova godina kao da je izblijedjela, kao da je, narodski rečeno, postala "mala maca" u odnosu na Bajram! Sve gore od gorega, zapravo sve najgore od najgorega! Eto dokle smo došli, ako je tu uopće hod, ako nije samo propadanje ka moralnom dnu. Hoće li išta, išta, išta ostati čisto, "sveto"i neokrnjeno, hoćemo li uprljati i ubrljati, izvitoperiti i dezavuirati i te mubarek dane, baciti pod noge i ono posljednje što nas je uznosilo i nadahnjivalo i po čemu smo se, konačno, prepoznavali kao muslimani.
Neko će reći - pa to ne rade pravi muslimani, to je samo dio Bošnjaka koji se u te dane "odmetne" od vjere i od sebe, ne mogavši odoljeti izazovima ili identifikaciji sa globalnom pomamom koja naprosto kao ogromna plima zapljusne cijeli svijet. Većina njih, međutim, sa krajnjim dostojanstvom izvršava propise vjere, kolje kurbane, odlazi na hadž, Novu godinu doživljava kao i svaki drugi obični dan u kalendaru...Nažalost, to je privid, jer kao što hrđa na gvožđu počne sa malim kapljicama ili mrljama, a kasnije sve brže i sve više obujmi velike površine i pretvori ih krhotinu i prašinu, tako se i zlo mnogo brže (i neprimjetnije!) širi nego dobro - pojedinačni slučajevi postaju grupni, oni grupni postaju masovni, pa se, eto, desi, kao što je to bilo prije dva mjeseca u povodu Ramazanskog bajrama da u, kako ga nazivaju, "muslimanskom Sarajevu" nijedan kafićki, kafanski, motelski ili hotelski prostor ne bude imao niti jednog praznog mjesta - sa posljedicama o kojima je već govoreno. A zar je malo ako nekoliko hiljada Bošnjaka (i to većim dijelom mladih), samo u Sarajevu (a da se o drugim gradovima i ne govori) Bajram obilježava sa flašom pive ili čašicom konjaka. Uostalom, pozvani kažu da je bilo još mjesta u kafanama ona bi, sasvim sigurno, bila popunjrena!
Što bi NEKO rekao : dajte nam samo kafana, Bošnjaci će sami doći!
Ako nemamo fabrika, tvornica, novih radnih mjesta...u kafanama, sasvim sigurno, ne oskudjevamo, mada to uopće ne znači da ih svakoga dana neće biti sve više i više.
A Allahov, dž.š., Poslanik nas je uputio da je grijeh sjedjeti za stolom za kojim se pije, a da se ne govori o tome šta znači piti, prodavati ili proizvoditi alkohol kao "majku svih zala"!
Jer, nakon alkohola, zna se šta slijedi : droga, prostitucija, bijelo roblje, silovanja, kriminal svake vrste. Treba obezbijediti pare da bi se moglo piti. I tako se zatvara ovaj bezdušni i bezizlazni, smrtni krug iz kojeg gotovo svakodnevno odlaze (uglavnom mladi) brojni životi. Rat je stao ali rat nije zaustavljen - žrtva je postala agresor. Ubijamo sami sebe bez imalo milosti!
Narod koji je jedva preživio genocid i sva druga zla koja su mu se tokom agresije događala, koji je desetkovan, raseljen, istraumiran, obeščašćen, umjesto pouke i zahvalnosti Allahu, dž.š., nastavlja hodati tankom žicom nad dubokom provalijom.
Koliko jučer imali smo krvavi Bajram, a danas Bajram zalivamo rakijom i krvavom bošnjačkom glavom!
Bože Milosni, od neprijatelja smo se uspjeli sačuvati, sačuvaj nas od nas samih!
Kada smo prije punih 35 godina u ovom listu objavili tekst pod naslovom "Ni Bajrami više nisu kao što su nekad bili...", što je, naravno, stih iz poznate narodne pjesme, u kome smo pokušali naznačiti povijesnu retrospektivu obilježavanja Bajrama, kako se Bajram nekada obilježavao a kako se to danas (tada) čini, striktno pazeći da to bude na činjenicima i podacima zasnovano, pozvani smo hitno u tadašnju Komisiju za odnose sa vjerskim zajednicama (koja je bila neka vrsta ideološkog odjela pri Izvršnom vijeću BiH zadužena sa crkve i vjerske zajednice) na ideološki brifing ili dril sa zadatkom da objasnimo šta znači naslov teksta i je li to aluzija na tadašnji društveni status vjernika, kojima ni Bajrami više nisu ono što su nekad bili.
Naravno, mi smo odbijali svaku pomisao da je to neka kritika društva (kao što, uostalom, pravo govoreći, nije ni bila) već da je to samo bezazleni tekst koji nema nikakvih drugih ambicija već da tragom narodne pjesme ukaže na neke običaje i druge folklorne elemente koji su bili vezani za ovaj muslimanski mubarek dan, a koji su, tokom vremena iščezli ili se transformirali u nešto drugo.
Kada smo prije punih 35 godina u ovom listu objavili tekst pod naslovom "Ni Bajrami više nisu kao što su nekad bili...", što je, naravno, stih iz poznate narodne pjesme, u kome smo pokušali naznačiti povijesnu retrospektivu obilježavanja Bajrama, kako se Bajram nekada obilježavao a kako se to danas (tada) čini, striktno pazeći da to bude na činjenicima i podacima zasnovano, pozvani smo hitno u tadašnju Komisiju za odnose sa vjerskim zajednicama (koja je bila neka vrsta ideološkog odjela pri Izvršnom vijeću BiH zadužena sa crkve i vjerske zajednice) na ideološki brifing ili dril sa zadatkom da objasnimo šta znači naslov teksta i je li to aluzija na tadašnji društveni status vjernika, kojima ni Bajrami više nisu ono što su nekad bili.
Naravno, mi smo odbijali svaku pomisao da je to neka kritika društva (kao što, uostalom, pravo govoreći, nije ni bila) već da je to samo bezazleni tekst koji nema nikakvih drugih ambicija već da tragom narodne pjesme ukaže na neke običaje i druge folklorne elemente koji su bili vezani za ovaj muslimanski mubarek dan, a koji su, tokom vremena iščezli ili se transformirali u nešto drugo.
Ovaj u suštini benigni slučaj (jer je u 35-godišnjoj povijesti lista bilo mnoštvo drastičnijih slučajeva) navodim kao neku vrstu ilustracije represivnosti tadašnjeg komunističkog sistema, ali (začudit će te se!) i neke vrste nostalgije za tom "društvenom brigom" i nadziranjem praktično svakog pokreta koji bi, u ovoj ili onoj oblasti, mogao "ugroziti poredak", tu idiličnu komunističku konstrukciju, koja će se, ipak, samo dvije decenije kasnije, sama urušiti u svojoj utopističkoj zabludi.
Kad sam pomenuo nostalgiju, mislio sam i na činjenicu kako je u tadašnjem vremenu bilo naprosto nezamislivo da se Bajram (ili bilo koji drugi vjerski blagdan) "proslavlja" ili na bilo koji način obilježava u takozvanim društvenim prostori(ja)ma, koje su, naravno, podrazumijevale i kafane i hotele. Onaj koji je htio (i želio) piti mogao je to, naravno, činiti kad god hoće i gdje god hoće, ali, ma koliko bio nakresan, nije smio pomenuti da to radi u povodu nekog vjerskog blagdana ili sličnog datuma.
Ovako, sa demokracijom, globalizacijom, unifikacijom vrijednosti, univerzalnim marketingom, prozelitizmom, neoimperijalizmom i štatigajaznam postali smo potpuno razgolićeni i izloženi svim vrstama bjelosvjetskog zračenja, u nekoj poziciji kornjače bez oklopa, ali i sa neprikosnovenom dodatnom potvrdom da je vjera jedini naš štit.
Hoćemo li biti sa njim ili - na njemu, zavisi samo od nas.
P.S. Donoseći nekoliko tekstova na istu temu (što pokazuje ozbiljnost problema), iako svjesni da oni koji dočekuju Bajram u kafani uglavnom ne čitaju naš list, nastojimo spriječiti one koji bi se mogli povesti hrđavim primjerom. Njima i svima vama jedino čime možemo okončati ovu poruku jeste : Bajram mubarek, braćo i prijatelji!
Bajram ide, BAJRAMU se nadam...
-
HomeArt
- Posts: 2076
- Joined: 02/09/2004 13:33
- Location: Hrasno Hill :)
-
KOGOD KADGOD
- Posts: 788
- Joined: 17/11/2006 02:53
#3
PRENESENO SA TEME "CUVANJE MUSLIMANSKIH OBICAJA":
"Kurban" Bajram, ili "Hadzdz" Bajram
Obiljezava je nakon obavljenih obreda hodocasca u Mekku (hadzdz).
Kada hodocasnici "sidju" sa Arefata (na kojem su proveli dan od sabaha [svitanja] do aksama [sumraka]), oni na Mini (mjesto blizu Arefata) obavljaju ritualno bacanje kamencica (koje simbolizuje Ibrahimovo odbijanje Sejtanovih pokusaja da ga odvrati od Bozijeg naloga). Nakon toga se, jos uvijen na Mini, obavlja "qurbaan" ili "zrtvovanje" ovce, koze, kamile, juneta (razlicitih velicina i tezina) i ritualni "izlazak iz "ihrama" (stanje u kojem se nalazi hodocasnik) time sto se odsijeca kosa (ili potpuno brije glava) sto u ihramu (pored nekih drugih stvari) nije dozvoljeno i sto "zvanicno" prekida ihram.
Nakon toga se ide nazad u Mekku i obavlja tawaaf (sedam krugova oko Ka'be ["k'aba" bukvalno znaci "kocka"] kojim se zavrsavaju obredi hodocasca).
Do tada je obicno vec noc, nekada i kasno u noc (posto obredi uzimaju duze sto je vise hodocasnika), cak se nekad ne stigne do tawafa do pred sabah. Taj dan, neposredno prije aksama, kada su hodocasnici na Arefatu, muslimani koji nisu na hadzdzu, cesto poste (a sto hodocasnicima nije dozvoljeno, tj. post na dan Arefata).
Slijedeci dan, tj slijedeci SABAH, odmah nakon obavljanja namaza, obicaj je da se pocne uciti "tekbir"(velicanje Boga) i "zikir"(sjecanje na Boga), cemu je kasnije i dodato pozivanje Bozijeg blagoslova na Poslanika Muhammeda, njegove familije, njegovih sljedbenika (ashabi) kao i pomagacima iz medine (ansari), na njegove supruge, itd.
Ovo traje do vremena "ishraaq" (jedan od dobrovoljnih namaza se takodje tako zove), a "ishraaq" je vrijeme kada je sunce potpuno izaslo iznad horizonta i traje do vremena "duhaa" sto znaci "kasno jutro".
Kada nastane "ishraaq", obavlja se Bajram namaz (vrijeme namaza je isto i uz ramazanski Bajram).
U BiH zene obicno ne idu na Bajram namaz, mada se to polahko mijenja.
U arapskim zemljama kao i mnogim drugim, svi se potsticu da idu na namaz, jer je to ne samo molitva nego i prilika da se familije i pojedinci sretnu, druze i podijele dan u dobrom raspolozenju i vjerskom dobrocinstvu.
Tradicionalno se pravi "baklava". Ovaj slatkis je nastao od vremena kada nije postojao nacin da se hrana, a narocito kolaci, drze na dovoljno niskoj temperaturi (tj. refrizideracija).
Jedini kolaci koji su mogli duze da se ocuvaju su bili ili suhi slatkisi, oni natopljeni u agdi (seceru rastopljenom u vodi) ili u medu.
Ekstremno sirupasti slatkisi se odrzavaju duze, jer radi niskog kvantiteta vode bakterije ne mogu da se mnoze "obicnom" brzinom sto produzava trajanje.
Danas se i u najtoplijim krajevima koriste frizideri, tako da se sve vise slatkisa sluzi (uz Bajram) koji nisu neophodno natopljeni secerom i "preslatki".
Medjutim, jos uvijek se prave razne baklave, od mehkih (sa vecim procentom vode) i samljevenim orasima, do hrskavih (samo provucenih kroz agdu ili med) sa raznim punjenjima, orasima, bademima, pistachiom, itd.
Tri dana Bajrama, familije se medjusobno posjecuju, takodje komsije kao i prijatelji, a narocito je ovo prilika da se susretnu oni koji se duze vremena nisu vidjeli.
Jos jedan razlog za druzenje, potsjecanje na vjeru i dobrocinstvo, obnavljanje i ocuvanje familijarnih i prijateljskih veza.
Svaki obicaj koji stvara u ljudima jaci osjecaj povezanosti sa suvjernicima sirom svijeta kao i ojacanje medjusobnih odnosa nema stete dokle god se ne smatra vjerski "obaveznim".
Bog nam je dao slobodu izbora u smislu svakodnevnog zivota, a to ukljucuje i obicaje kao i obiljezavanje vjerski-namjerenih dana koji daju ljudima zadovoljenje njihove potrebe za obicajima i proslavama a ujedno i potstice medjusobno sastajanje i druzenje bez prisutnosti alkohola i konflikata koji cesto pokvare razna druga slavlja.
Kako "opravdati" proslavu Bajrama u kafanama i hotelima uz alkohol?
Ne mozemo nikako.
Nema nista loseg u porodicnom, familijarnom i prijateljskom sakupljanju u hotelu na veceri sa drugim muslimanima - ali to ne mora ukljucivati alkohol.
Muslimani koji inace konzumiraju alkohol, mogu da sebi daju "zadatak" da, kad vec mogu da se "napiju" bilo kojeg dana, iz postovanja prema religioznom obicaju i proslavi - nece konzumirati alkohol bas ta tri dana i time pokazati cvrstu volju (da njih ne kontrolise alkohol nego obratno) kao i dostojanstvo muslimana koji svoje obicaje ozbiljno shvataju i cijene.
Bilo koje dane, ali bas ne Bajramske. I to uciniti svojim principom kojega ce se cvrsto pridrzavati ni zbog koga drugog nego iz licnog postovanja svoje vjere i religije.
Pa kada prodju ta tri dana - onda neka se "nacocaju" koliko god hoce, jer su isposhtovali veliko dobro (a posto bi svakako pili, svejedno je kada).
Takodje, mogli bi i da malo razmisle o tome zasto konzumiraju alkohol uopste? Da li je to jedini nacin da se opuste i zaborave svakodnevne brige, i jedino tada mogu da se osjete bolje raspolozeno i veselo? Mozda postoji mnogo dublji razlog kojeg nisu ni svjesni, makar sebi govorili da im jednostavno "prija". Postoji razlog zasto "prija".
Zasto su neki ljudi "zaboravili" kako da budu veseli i raspolozeni a da im ne treba "pomoc" alkoholnog pica?
Treba se obratiti zdravstvenom profesionalcu u vezi sa tim jer mozda (i najcesce) postoji poremecaj lucenja hormona endorfina, dopamina i drugih koji regulisu raspolozenje. Svaka posjeta je u profesionalnom povjerenju.
Ovaj poremecaj cesto nastaje uzrokovan stresom ali ga je moguce stabilizovati lijekovima koji stimulisu pitutiarnu zlijezdu i time regulisu lucenje neophodnih hormona.
Ovo lijecenje treba vremena, od 6 do 12 mjeseci, u privatnosti svog doma i bez remecenja svakodnevnice - sto bi moglo da bude slijedece na listi "novih promjena u novoj godini".
Ne trebamo se ustrucavati da se obratimo psihologu ili psihijatru, to ne znaci da smo "alkoholicari" ili da "nismo normalni" (i slicne stigme koje su prilijepljene tome), nego samo znaci da se brinemo za svoje psihicko zdravlje koliko i za fizicko.
Ne treba biti "alkoholicar" da bi se razmotrio razlog zasto je potrebna "pomoc" nekih supstanci (droge, alkohola, tableta za smirenje i sl.) da bismo se osjecali "normalno".
Hormonalni poremecaji se desavaju normalnim ljudima usred abnormalnih okolnosti - a najgore i najstresnije okolnosti su ratne.
Moguce je uspostaviti balans i stabilizacija hormona koji regulisu raspolozenje isto kao sto je moguce, u sve vecoj mjeri sa napredovanjem medicine, stabilizirati reproduktivne hormone, krvni pritisak, nivo secera u krvi i tako dalje.
Proslavimo ovaj Bajram sa novim elanom da barem u ta tri dana ispostujemo svoje vjerske propise (koji su samo za nase dobro) a i da svoje jarane i bracu takodje potstaknemo da ga proslavimo u nezamagljenom veselju i cistoj razonodi.
A samo Bog zna koliko blagoslova nadjemo u tome a da nismo ni svjesni... Bog nista ne smatra "beznacajnim" i najmanje dobro djelo sa dobrim nijjetom - moze da donese najvece blagoslove.
Nikome nismo duzni "objasnjavati" nista - Bog zna srca i samo se Njemu obratimo da iz postovanja i vjere u Njega ova tri dana cemo provesti raspolozeni, prijazni prema porodici i prijateljima - cak i ako neko drugi bude pio i ponudio nas - Bog ce pomoci da jednostavno kazemo "ne hvala, radije cu sok ili kahvu".
Niko nema pravo da nam kaze "zasto neces" ili (sto znaju reci ovi "plaho" religiozni sarkasticno) "je l' si se to haman dos'o tobe?" - mir (selam) u srce i nikome se ne treba nista pravdati a ko god tako nesto "bocne" - bice odgovoran pred Bogom - a na stranu sto ce svoj bajramski nijjet pokvariti.
Pokusajte samo tri dana, to nije puno, za svoje dobro i za Bozije zadovoljstvo (rizaluk) - samo tri dana. Bog je Mocan i Milsotiv.
Mir svima.
"Kurban" Bajram, ili "Hadzdz" Bajram
Obiljezava je nakon obavljenih obreda hodocasca u Mekku (hadzdz).
Kada hodocasnici "sidju" sa Arefata (na kojem su proveli dan od sabaha [svitanja] do aksama [sumraka]), oni na Mini (mjesto blizu Arefata) obavljaju ritualno bacanje kamencica (koje simbolizuje Ibrahimovo odbijanje Sejtanovih pokusaja da ga odvrati od Bozijeg naloga). Nakon toga se, jos uvijen na Mini, obavlja "qurbaan" ili "zrtvovanje" ovce, koze, kamile, juneta (razlicitih velicina i tezina) i ritualni "izlazak iz "ihrama" (stanje u kojem se nalazi hodocasnik) time sto se odsijeca kosa (ili potpuno brije glava) sto u ihramu (pored nekih drugih stvari) nije dozvoljeno i sto "zvanicno" prekida ihram.
Nakon toga se ide nazad u Mekku i obavlja tawaaf (sedam krugova oko Ka'be ["k'aba" bukvalno znaci "kocka"] kojim se zavrsavaju obredi hodocasca).
Do tada je obicno vec noc, nekada i kasno u noc (posto obredi uzimaju duze sto je vise hodocasnika), cak se nekad ne stigne do tawafa do pred sabah. Taj dan, neposredno prije aksama, kada su hodocasnici na Arefatu, muslimani koji nisu na hadzdzu, cesto poste (a sto hodocasnicima nije dozvoljeno, tj. post na dan Arefata).
Slijedeci dan, tj slijedeci SABAH, odmah nakon obavljanja namaza, obicaj je da se pocne uciti "tekbir"(velicanje Boga) i "zikir"(sjecanje na Boga), cemu je kasnije i dodato pozivanje Bozijeg blagoslova na Poslanika Muhammeda, njegove familije, njegovih sljedbenika (ashabi) kao i pomagacima iz medine (ansari), na njegove supruge, itd.
Ovo traje do vremena "ishraaq" (jedan od dobrovoljnih namaza se takodje tako zove), a "ishraaq" je vrijeme kada je sunce potpuno izaslo iznad horizonta i traje do vremena "duhaa" sto znaci "kasno jutro".
Kada nastane "ishraaq", obavlja se Bajram namaz (vrijeme namaza je isto i uz ramazanski Bajram).
U BiH zene obicno ne idu na Bajram namaz, mada se to polahko mijenja.
U arapskim zemljama kao i mnogim drugim, svi se potsticu da idu na namaz, jer je to ne samo molitva nego i prilika da se familije i pojedinci sretnu, druze i podijele dan u dobrom raspolozenju i vjerskom dobrocinstvu.
Tradicionalno se pravi "baklava". Ovaj slatkis je nastao od vremena kada nije postojao nacin da se hrana, a narocito kolaci, drze na dovoljno niskoj temperaturi (tj. refrizideracija).
Jedini kolaci koji su mogli duze da se ocuvaju su bili ili suhi slatkisi, oni natopljeni u agdi (seceru rastopljenom u vodi) ili u medu.
Ekstremno sirupasti slatkisi se odrzavaju duze, jer radi niskog kvantiteta vode bakterije ne mogu da se mnoze "obicnom" brzinom sto produzava trajanje.
Danas se i u najtoplijim krajevima koriste frizideri, tako da se sve vise slatkisa sluzi (uz Bajram) koji nisu neophodno natopljeni secerom i "preslatki".
Medjutim, jos uvijek se prave razne baklave, od mehkih (sa vecim procentom vode) i samljevenim orasima, do hrskavih (samo provucenih kroz agdu ili med) sa raznim punjenjima, orasima, bademima, pistachiom, itd.
Tri dana Bajrama, familije se medjusobno posjecuju, takodje komsije kao i prijatelji, a narocito je ovo prilika da se susretnu oni koji se duze vremena nisu vidjeli.
Jos jedan razlog za druzenje, potsjecanje na vjeru i dobrocinstvo, obnavljanje i ocuvanje familijarnih i prijateljskih veza.
Svaki obicaj koji stvara u ljudima jaci osjecaj povezanosti sa suvjernicima sirom svijeta kao i ojacanje medjusobnih odnosa nema stete dokle god se ne smatra vjerski "obaveznim".
Bog nam je dao slobodu izbora u smislu svakodnevnog zivota, a to ukljucuje i obicaje kao i obiljezavanje vjerski-namjerenih dana koji daju ljudima zadovoljenje njihove potrebe za obicajima i proslavama a ujedno i potstice medjusobno sastajanje i druzenje bez prisutnosti alkohola i konflikata koji cesto pokvare razna druga slavlja.
Kako "opravdati" proslavu Bajrama u kafanama i hotelima uz alkohol?
Ne mozemo nikako.
Nema nista loseg u porodicnom, familijarnom i prijateljskom sakupljanju u hotelu na veceri sa drugim muslimanima - ali to ne mora ukljucivati alkohol.
Muslimani koji inace konzumiraju alkohol, mogu da sebi daju "zadatak" da, kad vec mogu da se "napiju" bilo kojeg dana, iz postovanja prema religioznom obicaju i proslavi - nece konzumirati alkohol bas ta tri dana i time pokazati cvrstu volju (da njih ne kontrolise alkohol nego obratno) kao i dostojanstvo muslimana koji svoje obicaje ozbiljno shvataju i cijene.
Bilo koje dane, ali bas ne Bajramske. I to uciniti svojim principom kojega ce se cvrsto pridrzavati ni zbog koga drugog nego iz licnog postovanja svoje vjere i religije.
Pa kada prodju ta tri dana - onda neka se "nacocaju" koliko god hoce, jer su isposhtovali veliko dobro (a posto bi svakako pili, svejedno je kada).
Takodje, mogli bi i da malo razmisle o tome zasto konzumiraju alkohol uopste? Da li je to jedini nacin da se opuste i zaborave svakodnevne brige, i jedino tada mogu da se osjete bolje raspolozeno i veselo? Mozda postoji mnogo dublji razlog kojeg nisu ni svjesni, makar sebi govorili da im jednostavno "prija". Postoji razlog zasto "prija".
Zasto su neki ljudi "zaboravili" kako da budu veseli i raspolozeni a da im ne treba "pomoc" alkoholnog pica?
Treba se obratiti zdravstvenom profesionalcu u vezi sa tim jer mozda (i najcesce) postoji poremecaj lucenja hormona endorfina, dopamina i drugih koji regulisu raspolozenje. Svaka posjeta je u profesionalnom povjerenju.
Ovaj poremecaj cesto nastaje uzrokovan stresom ali ga je moguce stabilizovati lijekovima koji stimulisu pitutiarnu zlijezdu i time regulisu lucenje neophodnih hormona.
Ovo lijecenje treba vremena, od 6 do 12 mjeseci, u privatnosti svog doma i bez remecenja svakodnevnice - sto bi moglo da bude slijedece na listi "novih promjena u novoj godini".
Ne trebamo se ustrucavati da se obratimo psihologu ili psihijatru, to ne znaci da smo "alkoholicari" ili da "nismo normalni" (i slicne stigme koje su prilijepljene tome), nego samo znaci da se brinemo za svoje psihicko zdravlje koliko i za fizicko.
Ne treba biti "alkoholicar" da bi se razmotrio razlog zasto je potrebna "pomoc" nekih supstanci (droge, alkohola, tableta za smirenje i sl.) da bismo se osjecali "normalno".
Hormonalni poremecaji se desavaju normalnim ljudima usred abnormalnih okolnosti - a najgore i najstresnije okolnosti su ratne.
Moguce je uspostaviti balans i stabilizacija hormona koji regulisu raspolozenje isto kao sto je moguce, u sve vecoj mjeri sa napredovanjem medicine, stabilizirati reproduktivne hormone, krvni pritisak, nivo secera u krvi i tako dalje.
Proslavimo ovaj Bajram sa novim elanom da barem u ta tri dana ispostujemo svoje vjerske propise (koji su samo za nase dobro) a i da svoje jarane i bracu takodje potstaknemo da ga proslavimo u nezamagljenom veselju i cistoj razonodi.
A samo Bog zna koliko blagoslova nadjemo u tome a da nismo ni svjesni... Bog nista ne smatra "beznacajnim" i najmanje dobro djelo sa dobrim nijjetom - moze da donese najvece blagoslove.
Nikome nismo duzni "objasnjavati" nista - Bog zna srca i samo se Njemu obratimo da iz postovanja i vjere u Njega ova tri dana cemo provesti raspolozeni, prijazni prema porodici i prijateljima - cak i ako neko drugi bude pio i ponudio nas - Bog ce pomoci da jednostavno kazemo "ne hvala, radije cu sok ili kahvu".
Niko nema pravo da nam kaze "zasto neces" ili (sto znaju reci ovi "plaho" religiozni sarkasticno) "je l' si se to haman dos'o tobe?" - mir (selam) u srce i nikome se ne treba nista pravdati a ko god tako nesto "bocne" - bice odgovoran pred Bogom - a na stranu sto ce svoj bajramski nijjet pokvariti.
Pokusajte samo tri dana, to nije puno, za svoje dobro i za Bozije zadovoljstvo (rizaluk) - samo tri dana. Bog je Mocan i Milsotiv.
Mir svima.