Izvor:
http://www.dnevniavaz.ba/izdvojene-kolu ... ktava.html
Vlastimir Mijović
Tiha vatra se (ne)razbuktava
Logika sukoba kaže da se povodi, ukoliko ih nema, mogu i inscenirati. Barem smo se toga u posljednjih dvadeset godina na ovom nemirnom komadu Balkana nagledali i naučili da obraćamo pažnju na svaki grm
12/09/2010 14:17:00
Rukovodstvo Evropske unije još ne razmišlja o upućivanju svojih posmatrača u Novi Pazar,ali pomno prati situaciju koja se prošle sedmice na području Sandžaka dodatno iskomplicirala.
Na taj način zvanični Bruxelles pokazao je da nepotcjenjuje probleme u ovoj srbijanskoj pokrajini, u kojoj politička vatra tinja tiho, no uporno. Pritom se javni poziv za upućivanje međunarodnih posmatrača u Sandžak, koji je uputio glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef .Zukorlić, izričito ne spominje, ali je svima jasno da bi se-ako se klupko nastavi ovako odmotavati-i internacionalizacija dugotrajne krize u ovom regionu ipak mogla dogoditi.
Dvostruka Eskalacija
Spomenutim očitovanjem evropske administracije, ustvari, do internacionalizacije je već došlo,ne u mjeri u kojoj je to prizivao Zukorlić, ali s primjetnim izoštravanjem međunarodnog fokusa u kojem se ovaj region odavno nalazi. Kao i u svim sličnim krizama koje su potresale područje bivše Jugoslavije, i u Sandžaku su povodi tu samo da skrenu pažnju na znatno dublje razloge zbog kojih se temperatura neprestano podiže iznad normale.
A dok je tih razloga, bit će i povoda za nemire i sukobe; da li zbog sporne izgradnje dječijeg vrtića u Novom Pazaru ili nečeg drugog, svejedno je.
Logika sukoba kaže da se povodi, ukoliko ih nema, mogu i inscenirati. Barem smo se toga u posljednjih dvadeset godina na ovom nemirnom komadu Balkana nagledali i naučili da obraćamo pažnju na svaki grm. I najmanje šuškanje u nekom momentu ovdje se može pretvoriti u larmu, nadvikivanje, potom i nadjačavanje.
Prošlosedmični događaji u novopazarskom naselju Hadžet u kojim je nakon policijske intervencije bilo i povrijeđenih i uhapšenih ukazali su na trend zaoštravanja političkih i nacionalnih nesuglasica u Sandžaku. Za eskalaciju su se opredijelili i jedni i drugi: država koja je prilično olako pokrenula svoju žandarmeriju, ali i vođe lokalnog nezadovoljstva koje su povodom toga posegnule za jako krupnim riječima. Osim poziva stranim posmatračima, Muamer ef. Zukorlić izrekao je još neke izazovne ocjene koje ukazuju na ozbiljnost prilika u ovom dijelu Srbije. Prije svega se to odnosi na njegovo poređenje situacije u Sandžaku s hronologijom i prirodom zbivanja na Kosovu.
Izazovi autonomije
Svakako da Zukorlić nije izmislio sličnosti na koje je ukazao niti je gajio iluzije o tome kako će njegove riječi biti primljene u Beogradu. A primljene su kao politički izazov koji je dijelu javnosti i medija poslužio kao prilika za poziv da se muftijom pozabavi i tužilaštvo. Drugim riječima, da se priprijeti hapšenjem ovog bošnjačkog lidera i njemu najbližih saradnika i istomišljenika.
Muftijine ocjene zaista su opore i politički jako provokativne, posebno ona o ”ponavljanju grešaka s Kosova“.
”I dalje se ide istim putem. Još batina, čizama, sile... Srbija sada ide onim konceptom kako je to bilo na Kosovu: ako me nevolite, onda ćete da me se bojite“, rekao je Zukorlić nakon novopazarskog incidenta. I dodao da Bošnjaci neće prihvatati poltronski odnos prema Beogradu.
”Bošnjaci hoće državu za partnera, a ne gazdu. Ako im se ponudi takav ambijent, spremni su biti potpuno lojalni građani Srbije. Ako se i dalje budu ignorirali, ako im se gazi dostojanstvo, tražit će autonomni put“, poručuje Zukorlić.
U ovim riječima sadržana je, ustvari, suština sandžačkog problema: i ocjena stanja i projekcija njegovog mijenjanja. Bošnjaci koji žive na tom području izrazito su nezadovoljni, a država nefleksibilna. Prostor za suživot i građansku lojalnost postoji, kao i alternativa moguća autonomija.
Spominjanje autonomije svakako je najviše uzburkalo strasti. Smatra se da je to krajnji cilj bošnjačkog stanovništva u ovom dijelu Srbije, čije vođe procjenjuju da vlasti u Beogradu nemaju namjeru da na ovom području ispoštuju sva njihova građanska, a posebno etnička i vjerska prava. U prilog tome idu i nastojanja Beograda da novim administrativnim uređenjem države potpuno razbije teritorijalno jedinstvo Sandžaka te da time razori i njegovu nacionalnu, bošnjačku kompaktnost.
A da se to okolnim putem i radi, radi se. Svjedoči o tome Uredba srbijanske vlade s kraja prošle godine, kojom su utvrđeni takozvani ”statistički regioni“. Spomenutim aktom područje Sandžaka podijeljeno je između dvaju statističkih regiona: gdje su Novi Pazar i Tutin pripojeni Centralnoj, a Prijepolje, Priboj, Nova Varoš i Sjenica regionu Zapadne Srbije.
Bošnjaci su, s pravom, u statistici prepoznali politiku, odnosno suštinu: pokušaj vještačkog mijenjaja nacionalnog sastava stanovništva, čime je otežano, pa i onemogućeno ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina.
Dvostruko razbijanje
Nove pokušaje teritorijalnog atomiziranja i razbijanja Sandžaka tamošnji Bošnjaci prepoznaju kao stari politički obrazac kojim se ovo područje nastoji nacionalno i politički prekrojiti i obezličiti. Još od vremena kada je nekad jedinstveni turski Sandžak prešao u sastav Srbije i Crne Gore, nakon Balkanskih ratova 1912-1913.godine,a po tom dodatno razdvojen i na teritoriju Bosne i Hercegovine, ulaskom Rudog i Čajniča u njen sastav, stalno se radilo na promjeni regionalnog identiteta koji je Sandžak imao u prethodnim stoljećima. Ako analiziramo posljedice,cilj je nesumnjivo postignut: kad se govori o Sandžaku,danas se, praktično,misli samo na šest općina u sastavu Republike Srbije. Sutra, ako bi se postojeći politički trend nastavio, ni taj nukleus više ne bi bio jedinstven: imali bismo dva mala Sandžaka: zapravo nijedan. Sandžaka,naime,ne biviše uopće bilo u koliko bi sad samo statistički parametri bili ozvaničeni i novim administrativno-teritorijalnim ustrojstvom države kojoj ovo područje pripada.
Ovakvog scenarija Bošnjaci se jako plaše. Možda je, ustvari, pravilnije zaključiti da te strahove ima samo dio tamošnjeg stanovništva, onog koje podržava političke stavove Muamera ef. Zukorlića. Nije svejedno ni sljedbenicima stranaka koje vode Sulejman Ugljanini Rasim Ljajić,ali kod njihi pak prevladava uvjerenje da srpska država nema tako crne namjere prema ovdašnjem bošnjačkom stanovništvu.
Kako je podijeljen nekad teritorijalno jedinstveni Sandžak, tako su,izgleda,podijeljenii ljudi u njemu.Čijom zaslugom,gotovo da je svejedno: da li planski od strane režima u Beogradu ili spontano, intimnim opredjeljivanjem pripadnika sandžačke bošnjačke zajednice?
Rezultati su nacionalna nesloga ili derskirivaliteti koji bi u konačnici mogli ponajviše da otupe oštricu kolektivnog djelovanja, političkog, društvenog,pa i vjerskog jedinstva. I ma koliko se on generirao iznutra, očevidno je da i Beograd na tome intenzivno radi.Dok se sandžački Bošnjaci međusobno svađaju,njima se lakše vlada, lakše im se naturaju obrasci koji odgovaraju centralnoj vlasti i većinskom, srpskom narodu. Utoliko se i najnovija eskalacija iz Beograda nastoji predstaviti kao neki unutar bošnjački okršaj,odnosno nastojanje ef. Zukorlića da preuzme inicijativu od rivalskih vođa i u vjersko-nacionalnoj i u političkoj zajednici. Time se na marginu gura i maskira ključni problem koji Bošnjaci ipak nemaju sami sa sobom nego, u prvom redu, sa srpskom državom i njenim sljepilom za nacionalne posebnosti ovoga područja.
Nacionalne ladice
Zbivanja i procesi u srbijanskom Sandžaku itekako se reflektiraju i na veliku balkansku, pa i širu političku sliku. Oni se u mnogome doživljavaju kao novi prilozi staroj priči o raspadu Jugoslavije,kojoj, možda,još nismo vidjeli kraj, a u kojoj princip spojenih posuda neprestano funkcionira.
S obzirom na činjenicu da se muslimansko stanovništvo Sandžaka u nacionalnom smislu deklarira kao bošnjačko te da jako insistira na tom kulturnom, jezičkom i vjerskom obrascu, pri svakom spomenu Sandžaka automatske su i primisli na Bosnu i Hercegovinu te na njihovu nacionalnu maticu u našoj zemlji. Destabilizacija Sandžaka ima krupne posljedice i zbog još aktuelnog, masovnog iseljavanja ljudi iz tog područja u Bosnu i Hercegovinu te zbog značajnog upliva te doseljeničke zajednice na ukupna zbivanja u BiH.
No,međaši se pomjeraju i u velikim glavama, tamo gdje se strateški i dugoročno razmišlja i gdje se projektiraju globalna politička zbivanja. Na svoje posebno dolaze pobornici teorije velikih zavjera. A jedna od njih je i ona o totalnom balkanskom pospremanju,koje bi se okončalo smještanjem u posebne ladice svih nacija i vjerskih grupacija.
U tom smislu,navodni je krajnji cilj veliko grupiranje, na primjer, Srba na jednoj, te Bošnjaka i muslimana na drugoj strani.Ove političke fantazije idu sve do toga da bi Sandžak mogao postati neka vrsta ekvivalenta za Republiku Srpsku, čiji bi jedan dio, istočni, poslužio kao most za teritorijalno spajanje Bošnjaka u jednu maticu,dok bi se veći dio RS-a zauzvrat preselio u krilo srpske matice.
U krajnjem,to je priča o raspadu Bosne i Hercegovine, zapravo o drugačijem formatiranju i nje i drugih država na ovom prostoru, prvenstveno Srbije.U ovom kontekstu,zasad zato nema uvjerljivih indicija,ali mnogo toga ovdje je nekad izgledalo nezamislivo, pa su događaji odveli stvari u drugom smjeru.
Kako bilo, Sandžak je sigurno jedno od kriznih žarišta,ni u kom slučaju vještačkih. Svojom pozicijom u srbijanskoj državi tamošnji Bošnjaci nikako ne mogu biti zadovoljni, pogotovo pokušajima da se onadodatno ugrozi, a oni svedu na drugorazredni građanski nivo. Utoliko je i razumljivo njihovo nastojanje da prošire politički kontekst te da svoje probleme internacionaliziraju.
Bude li to onemogućeno, ostavljeni na (ne)milost Beograda,na svom kontu samo bi sakupljali minusei,u krajnjem,gubili identitet čije je nagrizanje počelo još prije stotinjak godina.
Cuj zatraziti ekonomski plan od Beograda, a Beograd uporno radi na tome da tamo nema nikakvog ekonomskog plana tj. da se Sandzak raseli (doduse nusprodukt toga je da se Srbi brze raseljavaju, putem prema Beogradu, ali to sad nije bitno). A sve i kad bi zeljeli, otkud Beogradu plan za ekonomski razvoj kad oni samo planiraju prosirenje Beograda a nista dalje od kruga 50km dalje od grada ih ne zanima?
