osa wrote:arzuhal nema odgovora.
osa wrote:arzuhal
zašto je značajan nesrazmjer između obrazovanosti ljudi i njihove vjere u boga. 1998. godine objavljeno je istraživanje u vodećem znanstvenom časopisu Nature, autori istraživanja su Larson i Witham, u istraživanjuse pokazalo da od onih američkih znanstvenika koje njihovi kolege smatraju dovoljno uglednima da su izabrani u nacionalnu akademiju znanosti samo 7% vjeruje u boga, što je primjetno suprotno od profila cjelokupnog američkog pučanstva gdje je na neki način religiozno 90% pučanstva.
2006. objavljeno je slično istraživanje u britaniji, kad je na e-mail adrese 1074 člana kraljevskog društva poslan upitnik s pitanjima o religioznosti, upitnik je stupnjevan u sedam stupnjeva, od potpune vjere u boga do potpunog poricanja postojanja boga, samo 3,3 % anketiranih odgovorilo je pozitivno da potpuno vjeruje u boga, a čak 78,8 % odgovorilo je da niječno na pitanje o postojanju boga, ostali su bili na stupnjevima između.
kako objašnjavaš ovaj totalni nesrazmjer između religioznosti javnosti i ateizma intelektualne elite. da napomenem da je najveći postotak znanstvenika koji ne vjeruju u boga bio među biolozima, fizičarima i matematičarima.
Arzuhal je otišao na džumu
, pa nije našao vremena da ti daje odgovor.
Moja vjera se otpočetka zalaže za znanost i njen razvoj i nije potrebno navoditi imena ljudi koji su razvijali matematiku, astronomiju, medicinu, itd. To što je nastao zastoj u jednom vremenu nije do vjerskih istina islama, već samih ljudi.
Ja poštujem sve znanstvenike, filozofe i umjetnike, bez obzira na rasu, vjeru/ateizam/agnosticizam. Poštujem trud, zalaganje, stav.
Ne vidim zašto je sporno što većina naučnika nije religiozna. Čime su dokazali da nema Boga?
Već sam pitao @madnera gdje nauka ima svoju teorijsku utemeljenost. Nije mi odgovorio.
A toliko su ljudi već napisali o tome. Husserl, recimo, uopće nije bio religiozan, pa je, nadovezujući se na Descartesa, tragao za tim utemeljenjem, jer ga nije vidio. Tražio je to "treće carstvo čistih ideja" gdje bi našao istinu kao "apodiktičku evidenciju". Pitao je za smisao logike.
Jel logika pruža teorijsko utemeljenje znanosti iz koje znanost vrši svoju sistematizaciju, izvodi svoja pravila i zakone? Koja logika? Metafizička (Hegel), psihologijska, simbolička? Jel fenomenologija to nudi?
Znaš li ti razliku između aristotelijanske, deduktivne i bejkonovske, induktivne logike, i šta je to značilo za odnos vjere i znanosti kakvu je danas poznajemo? Sve do F. Bacona i njegovog "Novog organona", gdje primat daje indukciji nad dedukcijom, vrijedila je ona Sokratesova: znanje je vrlina. Sokrates, Platon, Aristotel-nisu vjerovali da čovjek koji ZNA šta je dobro, da može činiti ZLO. Jer onaj ko čini nešto zlo, a misli da zna, je u zabludi. Dakle, sveukupno znanje se izjednačavalo sa vrlinom. Sve znanosti su tu da čovjek bude bolji.
Francis Bacon mijena stvar: znanje je moć! Ova izjava postaje maksima novovjekovnog rasplamsavanja pozitivne nauke u Evropi. Crkva jest smatrala ovaj svijet đavoljim i nako znanstveno bavljenje partikularijama je povlačilo kaznu. Ali i to je djelo ljudi. Odatle pobuna i humanizam i renesansa i novovjeka pitanja i snažni zamah znanosti. Odatle, jel, odbacivanje Boga kao Načela i rokada sa Razumom. To je djelo prosvjetiteljstva.
Dakle, znanje više nije vrlina nego moć. Ne vrijedi premisa "Bog je sve stvorio" iz koje bi se dedukovalo sve ostalo, već indukcija. Ako na ovo nadovežemo i Descartesovu matematsku metodu i učenje o res cogitans i res extensa, o mislećoj supstanci (čovjeku, ego cogito) i protežnoj stvari (cijeom prirodnom svijetu), koja se matematički i geometrijski da izmjerit i samjerit (a matematički ideal je cilj-mathesis universalis), tada dobijamo čovjeka koji stremi znanosti da bi osigurao sebi moć nad prirodom, koju samjerava i mjeri, da bi došao do "clare et dinsticte", jasnog i razgovjetnog, do istine.
Takav odnos prema svijetu čiji smo samo dio, a ne gospodari, doveo nas je na prag ekoloških katastrofa. Traganje za teorijskim utemeljenjem znanosti i njenom metodom je pitanje koje opsjeda mnoge epistemologe, znanstvenike, filozofe (Poper, Kun, Feyerabend..)
Kada se matematski metod primjeni na društvo a ne prirodu, onda dobiješ situaciju da se Hitleru referiše:"Danas smo u gasnim komorama uništili 1200 jedinica". Ne ljudi, ne Jevreja, sa imenom i prezimenom, itd. Danas je sve u brojkama, ne u boji.
Ovakve stvari su navele Feyerabnda da napiše čuvenu "Protiv metode".
Zašto je Heidegger ustvrdio da "nauka ne misli"?
Ovo sam sve nabrzinu nabacao jer žurim. A imao bih još oko početka, sredine (metode) i kraja (dosega) znanosti da pričam. Ima mnogo toga zbog čega mi znanost sama, koju uvažavam, nikad neće dati prave odgovore. I zbog čega se ni sekunde ne sekiram što najveći broj znanstvenika ne vjeruje u Boga.
pozz
