Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Astronom Scott Manley u trominutnom videu prikazao je kako se u 30 godina povećao broj asteroida koji se malo po malo približavaju Zemlji. Asteroidi sve više stežu obruč oko nas, a čovječanstvo još nije ni približno spremno za obranu od tih nebeskih tijela.
NASA u sklopu programa otkrivanja potencijalno opasnih asteroida (Near Earth Object Program) obuhvaća one koji imaju promjer od jednog kilometara i više te koji pored Zemlje prolaze na udaljenosti manjoj od 7.480.000 kilometara. Naime, smatra se da na toj udaljenosti postoji određeni rizik od sudara, koji bi mogao imati razorne posljedice za Zemlju.
O učestalosti udara možemo samo nagađati. Statističari su izračunali da do globalnih događaja, poput udara koji je prije 65 milijuna godina 'uništio' dinosaure, dolazi svakih 15 do 60 milijuna godina. Istovremeno, do udara asteroida promjera 50 metara dolazi svakih 100-400 godina. Među najopasnijim otkrivenim asteroidima koji će u bližoj budućnosti 'prozujati' pored Zemlje su:
Lov na asteroide ubojice se nastavlja uz pomoć novog teleskopa
1. Apophis - 13. travnja 2029. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 29.470 km i brzini od 26.700 km/h
2. WN5 - 26. lipnja 2028. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 230.400 km i brzini od 37.500 km/h
3. AN10 - 7. kolovoza 2027. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 384.000 km i brzini od 94.600 km/h
4. CU11 - 31. kolovoza 2080. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 653.300 km i brzini od 94.900 km/h
5. WY55 - 28. svibnja 2065. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 691.000 km i brzini od 67.500 km/h
6. RQ36 - 23. rujna 2060. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 768.000 km i brzini od 300 km/h
7. Hathor - 21. listopada 2086. će proći pored Zemlje na udaljenosti 883.000 km i brzini od 47.600 km/h
8. WC1 - 13. studenoga 2061. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 883.000 km i brzini od 41.200 km/h
9. XF11 - 26. listopada 2028. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 921.000 km i brzini od 50.100 km/h
10. RG3 - 29. veljače 2096. će proći pored Zemlje na udaljenosti od 921.000 km i brzini od 50.900 km/h
Kako mislis da ce pri ovakvim brzinama biti moguce "parkirati" svemirski brod uz asteroid? Jedino ako dotad ne naprave "Enterprise"...
nuki_cika wrote:
Čitao sam da kada bi smo i razvili svemirske sonde koje jure brzinom svjetlosti dakle 300 000 km u sekundi da bi u tom slučaju mogli tokom 10 000 godina istražiti samo oko stotniku zvezdanih sustava unutar naše galaksije-mliječnog puta
Nepojmljivo za ljudski razum
Pogresno si citao, ili je pogresno napisano.
Da se sonde udaljavaju od Zemlje brzinom svjetlosti, njigov signal nikada ne bi dosao do Zemlje.
Nisam ja pogrešno čitao ,nego ti imaš neke svoje teorije koje nemaju nikakvu logiku.
Po tvojoj teoriji sonda Voyager 1 i voyager 2 su lansirane iz zabave,a ne da šalju prikupljene podatke i vraćaju ih na Zemlju
Šta nećeš sve ovdje pročitati
Za posmatrča iz udaljenih djelova svmira naš planet je jedva vidljiva plava tačka.Ima li izgleda da će iko saznati nešto o posebnostima Zemlje?
Naučnici tragaju za postupkom kojim bi smo mogli provjeriti ima li nastanjivih planeta oko drugih Sunaca.Ono što našu planentu odaje kao svijet na kojem ima života jeste treptavo plavičasata boja.Dok Mars i Venera svijetle prilično ujednačeno sjaj se Zemlje stalno mijenja.Usljed njezina okretanja sučeve zrake obasjavaju pustinje,šume,oblake,okeane koji ih zatim na različit način pokazaju u svemiru.Te promjene sjaja su jasne i mnogo govore o našoj planeti.
Naučnici najviše nade polažu u uspostavljanje kontakata sa inteligentnim izvanzemljskim bićima putem radija.Zbog toga u svemir šalju poruke i nadaju se da će ih neko negdje čuti.Istodobno golemi radioteleskopi osluškuju sve djelove neba i nadaju se nilo kakvoj vijesti iz svemira.Pri tome se osluškivanju naučnici usredočuju na dva lovna područja:
-u brzom bi se pretraživanju trebalo istražiti cijelo nebo
-u krugu od 82 svjetlosne godine potrebno je ispitati izabrana nebenska tijela
Naučnici su već čuli sumnjive zvukove iz naše galaksije koja broji oko 300 miljardi sunaca,ali oni su stigli samo jednom.Neobični se signali više nisu ponavljali.
Našu planetu na vanjskom rubu Mliječne staze neko bi već mogao posmatrati.Svako razumno biće može uhvatiti elektromegnetne impulse koji se s radijskih i tv odašilača s površine Zemlje šire u svemir s početka 20 stoljeća.
Oni se brzinom svjetlosti,dakle 300 000 kilometara u sekundi šire na sve strane u svemir.SOS signali s potonulog titanika se cijelo stoljeće šire svemirom i stigli su do do sjajne zvijezde Kapele
nuki_cika wrote:
Naučnici najviše nade polažu u uspostavljanje kontakata sa inteligentnim izvanzemljskim bićima putem radija.Zbog toga u svemir šalju poruke i nadaju se da će ih neko negdje čuti.Istodobno golemi radioteleskopi osluškuju sve djelove neba i nadaju se nilo kakvoj vijesti iz svemira.
Ja se uopste ne nadam i smatram da nam je bolje da se usutimo i ne trazimo đavola. Ako nas vanzemaljci pronađu putem nasih poruka koje emitujemo u svemir, ko nam garantuje da to nece biti kraj covjecanstva... Ako eventualno dođu, to ce značiti da su u tehnološkom smislu ispred nas stotinama godina, pa ce bilo kakav otpor prema njima biti smijesan...
Bolje nam je samima.
Teleskop Spitzer i jeste u potrazi za naprednom civilizacijom koja je u stanju iskoristiti energiju jedne zvijezde.
Prema zamisli Freemana Dysona od prije jedno 50 godina ako oko sunca stavimo solarne panele paneli ce emitovati infracrvene zrake dok bi sunce bilo zaklonjeno. Sad nista neobicno u tome nema jer ionako zvijezda zaklonjena prasinom emituje infracrvene zrake, ali sa Spitzerom ce pokusati naci neki pattern u svemu tome jer ako civilizacija koristi energiju jedne zvijezde onda lako koristi i energiju druge zvijezde itd.
karanana wrote:Znaci samo nas milky way ima 300 milijardi sunaca kao ovo nase? Vau. Ove zvijezde koje mi vidimo po noci, jesu li to udaljena sunca?
,da baš toliko.I zvijezde koje vidiš golim okom na nebu pripadaju našoj galaksiji.
Planet izvanzemljaca ne može biti ni manji ni veći od Zemlje jer bi njegova sila teža bila preslaba,pa bi sa površine izgubio sve plinove i vodu,osnovni preduvjet za početak života .Stoga,ako u svemiru postoji neka izvanzemljska civilazacija onda je to vjerovatno planeta slična Zemlji.Veličina planete izravno utječe na izgled i tjelesne mogućnosti njegovih stanovnika.Tako bi na velikom planetu mogla opstati samo mala i niska bića,jer bi sila teže velika bića jako privlačila prema tlu.S druge strane ,na malom bi se planetu mogla razviti vitka stvorenja i ona bi mogla jako narasti u visinu.Mnogi naučnici smatraju da naša svemirska bića-ako imaju vrlo naprednu tehnologiju koja im u najmanju ruku omogućava putovanja unutar vlastite galaksije-imaju dovoljno pameti da spoznaju uzaludnost poduzimanja ekspedicija u potrazi za drugim živim bićima(citat iz jedne knjige)
nuki_cika wrote:
Čitao sam da kada bi smo i razvili svemirske sonde koje jure brzinom svjetlosti dakle 300 000 km u sekundi da bi u tom slučaju mogli tokom 10 000 godina istražiti samo oko stotniku zvezdanih sustava unutar naše galaksije-mliječnog puta
Nepojmljivo za ljudski razum
Pogresno si citao, ili je pogresno napisano.
Da se sonde udaljavaju od Zemlje brzinom svjetlosti, njigov signal nikada ne bi dosao do Zemlje.
Nisam ja pogrešno čitao ,nego ti imaš neke svoje teorije koje nemaju nikakvu logiku.
Po tvojoj teoriji sonda Voyager 1 i voyager 2 su lansirane iz zabave,a ne da šalju prikupljene podatke i vraćaju ih na Zemlju
Šta nećeš sve ovdje pročitati
nuki_cika wrote:Za posmatrča iz udaljenih djelova svmira naš planet je jedva vidljiva plava tačka.Ima li izgleda da će iko saznati nešto o posebnostima Zemlje?
Naučnici tragaju za postupkom kojim bi smo mogli provjeriti ima li nastanjivih planeta oko drugih Sunaca.Ono što našu planentu odaje kao svijet na kojem ima života jeste treptavo plavičasata boja.Dok Mars i Venera svijetle prilično ujednačeno sjaj se Zemlje stalno mijenja.Usljed njezina okretanja sučeve zrake obasjavaju pustinje,šume,oblake,okeane koji ih zatim na različit način pokazaju u svemiru.Te promjene sjaja su jasne i mnogo govore o našoj planeti.
Naučnici najviše nade polažu u uspostavljanje kontakata sa inteligentnim izvanzemljskim bićima putem radija.Zbog toga u svemir šalju poruke i nadaju se da će ih neko negdje čuti.Istodobno golemi radioteleskopi osluškuju sve djelove neba i nadaju se nilo kakvoj vijesti iz svemira.Pri tome se osluškivanju naučnici usredočuju na dva lovna područja:
-u brzom bi se pretraživanju trebalo istražiti cijelo nebo
-u krugu od 82 svjetlosne godine potrebno je ispitati izabrana nebenska tijela
Naučnici su već čuli sumnjive zvukove iz naše galaksije koja broji oko 300 miljardi sunaca,ali oni su stigli samo jednom.Neobični se signali više nisu ponavljali.
Našu planetu na vanjskom rubu Mliječne staze neko bi već mogao posmatrati.Svako razumno biće može uhvatiti elektromegnetne impulse koji se s radijskih i tv odašilača s površine Zemlje šire u svemir s početka 20 stoljeća.
Oni se brzinom svjetlosti,dakle 300 000 kilometara u sekundi šire na sve strane u svemir.SOS signali s potonulog titanika se cijelo stoljeće šire svemirom i stigli su do do sjajne zvijezde Kapele
Bogami ja počinjem sumnjati da ti imaš poprilčnu dioptriju
Pa vidiš li šta piše na početku Allahati?Napisao sam ...i kada bi smo razvili ,za sada nismo i ne zna se hoćemo li uspjeti.Sve je pretpostavka
nuki_cika wrote:Bogami ja počinjem sumnjati da ti imaš poprilčnu dioptriju
Pa vidiš li šta piše na početku Allahati?Napisao sam ...i kada bi smo razvili ,za sada nismo i ne zna se hoćemo li uspjeti.Sve je pretpostavka
Pobrkao si sonde sto putuju brzinom svjetlosti koje bismo razvili nekad (sto je nikad), sa sondama koje su poslane na Mars. Ove druge nisu poslane brzinom svjetlosti nigdje.
One prve niko ne bi za rep mogao uhvatiti, ove druge redovno i marljivo salju signale nazad, dok se krecu vrlo malom brzinom po povrsini Marsa. dok god im baterije rade.
nuki_cika wrote:
Čitao sam da kada bi smo i razvili svemirske sonde koje jure brzinom svjetlosti dakle 300 000 km u sekundi da bi u tom slučaju mogli tokom 10 000 godina istražiti samo oko stotniku zvezdanih sustava unutar naše galaksije-mliječnog puta
Nepojmljivo za ljudski razum
Pogresno si citao, ili je pogresno napisano.
Da se sonde udaljavaju od Zemlje brzinom svjetlosti, njigov signal nikada ne bi dosao do Zemlje.
A sta izvali i osta ziv Na ovakvoj temi bar razmisli o cemu pises jer te kasnije niko nece shvatati ozbiljno.
nuki_cika wrote:
Čitao sam da kada bi smo i razvili svemirske sonde koje jure brzinom svjetlosti dakle 300 000 km u sekundi da bi u tom slučaju mogli tokom 10 000 godina istražiti samo oko stotniku zvezdanih sustava unutar naše galaksije-mliječnog puta
Nepojmljivo za ljudski razum
Pogresno si citao, ili je pogresno napisano.
Da se sonde udaljavaju od Zemlje brzinom svjetlosti, njigov signal nikada ne bi dosao do Zemlje.
A sta izvali i osta ziv Na ovakvoj temi bar razmisli o cemu pises jer te kasnije niko nece shvatati ozbiljno.
Sudo, objasnider ti. Put up or shut up, kao sto ti tvoja slicica sugerise.
Bas mi je drago da nas ima, ...
Nego, citam odakle stignem. Imam priliku da nabavljam magazine sa tom tematikom sa strane tako da se trudim da budem updated. Najvise se koristim NASA stranicom kada sam online. Steta jedna velika sto nemamo barem jednog magazina sa tematikom astronomije na nasem jeziku. Jedini za koji ja znam je novosadski "Astronomija" na koji sam se pretplatio (35 eura/godina/7 brojeva). Nisu losi i saradjuju sa svim relevantnim centrima na prostoru bivse Juge. Sto se tice anglo podrucja "Astronomy" je najbolji.
Misiju Cassini-Huygens sam ispratio koliko sam stigao. Pretplatnik sam i NGM tako da mi je broj sa reportazom vec spomenute misije uvijek pri ruci radi predivnih fotografija. U Astronomy-ju su izasle cak detaljnije i veci spektar istih, ljepota jedna.