Asimilacija BiH pravoslavaca i katolika u Srbe i Hrvate?

[Ridjobrki]

Ma ne morate ići dalje od Malcolma da biste našli odgovore na ova pitanja (hint: otkud UOPĆE pravoslavci na tom prostoru kad ih u predturskom periodu nije bilo?)

Ukratko: Turci ih doveli pa je za Turcima i nekim privilegijama dosta njih i pošlo nazad.

[LBVIEW]

Samo sto ovi pravoslavni, jer se ovdje ne radi samo o samosvjesnim Srbima u 17-om stoljecu vec dobrano i o
Vlasima iz istocne Hercegovine(pogledat samo karakteristicna prezimena potomaka istih danas u Bosanskoj Krajini) , ni za zivu glavu priznali ne bi cinjenicu da im u Osmanskom carstvu i nije bilo tako lose kao sto im historicari pokusavaju prikazat. Jer, zaboga, kako bi inace mogli opravdati onakvu mrznju i zlocine nad Bosnjacima Bosanske Krajine u danasnje doba ako ne pricom o potomcima "zulumcara" i askera?
Samo sto ta prica konacno vise ne prolazi i sto su , kako sam nedavno jednom liku s Bravska koji spomenu onu geacku "Grmec ori Biac' gori" objasnio, na sirem podrucju Grmeca otpjevali za vijek vijekova

[Fratris]

ni za zivu glavu priznali ne bi cinjenicu da im u Osmanskom carstvu i nije bilo tako lose kao sto im historicari pokusavaju prikazat.

Dobro da nisi rekao da je Srbima bilo super. Neo-osmanlije će nas još malo početi uvjeravati da je Srbima bilo bolje pod Turcima nego pod Jugoslavijom.

Šta ti znaš o tome kakav je život kmetova bio?

[Pera Trta]

Nije tema, ali masovni pokolji "turske" nejači u vrijeme Prvog srpskog ustanka (naročito u Beogradu 1807) i u srpsko-turskim ratovima skraja 19. i početkom 20.vijeka su nešto čemu ja nikako ne mogu da nađem opravdanje u turskim zulumima. Ali eto, o tome se ne govori, a i kad se govori, uvijek se nađe opravdanje.

[Fratris]

Nije tema, ali masovni pokolji "turske" nejači u vrijeme Prvog srpskog ustanka (naročito u Beogradu 1807) i u srpsko-turskim ratovima skraja 19. i početkom 20.vijeka su nešto čemu ja nikako ne mogu da nađem opravdanje u turskim zulumima.

Ja nisam Srbin, pa ne mogu govoriti o tome postoji li opravdanje ili ne. Mogu ili razumjeti ili ne razumjeti. Ja opravdanje za tuđa djela ne mogu tražiti.

A relativizacija tuđe muke je uvijek najlakša.

[Jazz_Junkie]

ni za zivu glavu priznali ne bi cinjenicu da im u Osmanskom carstvu i nije bilo tako lose kao sto im historicari pokusavaju prikazat.

Dobro da nisi rekao da je Srbima bilo super. Neo-osmanlije će nas još malo početi uvjeravati da je Srbima bilo bolje pod Turcima nego pod Jugoslavijom.

Šta ti znaš o tome kakav je život kmetova bio?

Pa to nas citavo vrijeme i uvjeravaju.

[bokakotorska]

Nije tema, ali masovni pokolji "turske" nejači u vrijeme Prvog srpskog ustanka (naročito u Beogradu 1807) i u srpsko-turskim ratovima skraja 19. i početkom 20.vijeka su nešto čemu ja nikako ne mogu da nađem opravdanje u turskim zulumima. Ali eto, o tome se ne govori, a i kad se govori, uvijek se nađe opravdanje.

Pero otvori temu i pisi o tome.

Samo nemoj kretati od nejaci, kreni od dogadjaja glavnih, a to sto nazivas pokoljima nejaci onda stavi u kontekst ukupnih zbivanja. Sto detaljnije, malo se zna o Bosnjacima - muslimanima nasim na prostoru danasnje Srbije u XIX veku.

[LBVIEW]

ni za zivu glavu priznali ne bi cinjenicu da im u Osmanskom carstvu i nije bilo tako lose kao sto im historicari pokusavaju prikazat.

Dobro da nisi rekao da je Srbima bilo super. Neo-osmanlije će nas još malo početi uvjeravati da je Srbima bilo bolje pod Turcima nego pod Jugoslavijom.

Šta ti znaš o tome kakav je život kmetova bio?

Cuj, neo-osmanlija
Ne tvrdi ovdje niko da je tim kmetovima bilo super, bas kao ni muslimanskoj sirotinji tok doba.
Ovdje se radi o hipokriziji dobrog dijela Srba, potomaka nekadasnjih kolonizatora ne samo u Bosanskoj Krajini
vec i sire, koji ce do sudnjeg dana trubit o zulumima nad nejaci a istovremeno zaboravit da su itekako profitirali kao narod u Osmanskom carstvu zahvaljujuci, izmedu ostalog, i svom pragmatizmu i fleksibilnosti. Opce poznata historijska cinjenica je da su prva dva stoljeca osmanske expanzije na Balkanu, bilo kao vazali,bilo kao logisticari,
pretci danasnjih Srba u BiH itekako doprinijeli istoj, sto im je i garantiralo i odredene priviligije.
To se, naravno, zaboravilo, a zapamtio se doprinos bosnjackih predaka u istom poduhvatu.Sto se, jos od odlaska Osmanlija, neprekidno "nabija na nos", te jos gore, koristi kao argument u politici danas, a nerijetko i kao izgovor i opravdanje pogroma nad Bosnjacima.
Ovo je i jedan od glavnih uzroka medunacionalne netrpeljivosti u Bosanskoj Krajini, sto je u ovom zadnjem ratu rezultirao i pokusajem bioloskog unistenja Bosnjaka od strane Srba. To je naravno i uzrok mozda malo emocinalnijih postova nas koji smo iz tog kraja, te dinamiku razvoja medunacinalnih odnosa poznajemo, sto bi se reklo, iz prve ruke. Ja npr. ne znam nista o istoj u okolici Tesnja, odakle pretpostavljam da ti dolazis, ali o Bosanskoj Krajini znam poprilicno.

[King_Jeremy]

Joj jebali ves Turci vise
Ne volimo pa ne volimo taj period,tra la bla, ne razumem opsesiju nekih od vas tom temom
Uostalom, sad smo dobri sa Turcima, ide se na letovanje tamo, Istanbul svako zeli da poseti, a ljudi koji su bili kazu da su Turci ok prema nama.
Sta je ranije bilo, ne ponovilo se, nisu Turci samo nama cinilo zlo.

[Bosanac sa dna kace]

Zanimljivo da se u ovoj cijeloj priči ne spominje da su i Bošnjaci i Hrvati zapadne Bosne isto većinom doseljenici iz Like. Konkretno, pošto je cijelu ovu priču pokrenuo članak o Krnjeuši, u čitavoj općini B. Petrovac ne postoji ni jedan rod, nezavisno o vjeri, koji je tu živio i prije 1600.

Lipovače su iz Like, Pozderci iz Požege, Alenu Islamoviću su preci robovi koje su Turci doveli odnekud iz Slovenije ili Hrvatske.

I da, preci Branka Ćopića(ne tako davni, djed ili možda čak i otac) su iz Suvaje kod Srba u Lici.

razlika u naseljavanju Krajine Bosnjacima u tadasnje vrijeme i Srbima ili kako nam rekose pravoslavcima, je u tome sto Bosnjaci nisu imali drugog izbora, dok su Srbi imali izbora da ostanbu u Lici ili da se predju na podrucje Osmanskog carstva a o tome nam i hronika iz Krnjeuse govori.

[Fratris]

razlika u naseljavanju Krajine Bosnjacima u tadasnje vrijeme i Srbima ili kako nam rekose pravoslavcima, je u tome sto Bosnjaci nisu imali drugog izbora, dok su Srbi imali izbora da ostanbu u Lici ili da se predju na podrucje Osmanskog carstva a o tome nam i hronika iz Krnjeuse govori.

Kako nisu imali izbora? Perušić, Široka Kula i još par mjesta u Lici su ostali i prešli na katoličanstvo. "Kršteni Turci," kako ih nazivaju tadašnji biskupi. Hećimovići, Alivojvodići, Asančehajići, Ćulumovići, Balijići, itd.

Pokolja muslimana pri zauzimanju Like nije bilo. Bilo je ili istjerivanja ili pokrštavanja. Tako da se teško može govoriti da su pobjegli od noža. Možda jedino od svete vodice.

[michio]

Tih podataka su puni internet i biblioteke.

Pitanje je o medjuvjerskim odnosima.

[Fratris]

Tih podataka su puni internet i biblioteke.

Pitanje je o medjuvjerskim odnosima.

Kojim odnosima? Agrarnim? Bošnjaci su imali svoju zemlju, Srbi su morali crnčiti na tuđoj. Kakvih drugih odnosa je moglo biti?

[hajducka travica]

Nije to bitno. Radi se o hrišćanima koji prelaze na teritoriju Osmanskog carstva po svemu sudeći -dobrovoljno. E sad, iz kojih razloga?

Jeste,vrlo bitno,il' su Srbi il' su Vlasi.Ja mislim i vjerujem da se radilo o Vlaskom elementu.

[hajducka travica]

Joj jebali ves Turci vise
Ne volimo pa ne volimo taj period,tra la bla, ne razumem opsesiju nekih od vas tom temom
Uostalom, sad smo dobri sa Turcima, ide se na letovanje tamo, Istanbul svako zeli da poseti, a ljudi koji su bili kazu da su Turci ok prema nama.
Sta je ranije bilo, ne ponovilo se, nisu Turci samo nama cinilo zlo.

Ma,ja bolan,da su Turci toliko bili zlocesti za petsto godina vladavine nebi ostavili ni jedno srpsko uvo.

[hajducka travica]

http://www.likaworld.net/forum/index.php?topic=1075.0

[Bosanac sa dna kace]

razlika u naseljavanju Krajine Bosnjacima u tadasnje vrijeme i Srbima ili kako nam rekose pravoslavcima, je u tome sto Bosnjaci nisu imali drugog izbora, dok su Srbi imali izbora da ostanbu u Lici ili da se predju na podrucje Osmanskog carstva a o tome nam i hronika iz Krnjeuse govori.

Kako nisu imali izbora? Perušić, Široka Kula i još par mjesta u Lici su ostali i prešli na katoličanstvo. "Kršteni Turci," kako ih nazivaju tadašnji biskupi. Hećimovići, Alivojvodići, Asančehajići, Ćulumovići, Balijići, itd.

Pokolja muslimana pri zauzimanju Like nije bilo. Bilo je ili istjerivanja ili pokrštavanja. Tako da se teško može govoriti da su pobjegli od noža. Možda jedino od svete vodice.

aham ili se pokrsti ili se gubi, bravo, sto nisu mogli ostat ono jesu i na svojoj zemlji?
kad proictac malo bolje historiju Srba pod AU vidices da im nije bilo bas sjajno ni tamo....

[Fratris]

aham ili se pokrsti ili se gubi, bravo, sto nisu mogli ostat ono jesu i na svojoj zemlji?

kad proictac malo bolje historiju Srba pod AU vidices da im nije bilo bas sjajno ni tamo....

Malo bolji pravopis ne bi bio na odmet ako već raspravljamo o akademskim temama.

Kakva je razlika između "ili se pokrsti ili se gubi" i "ako ne želiš biti kmet, gubi se?"

[Fratris]

A zlobna osoba bi mogla reći i da ovo sve nije neki problem, jer ako su ličkim muslimani tako olako zamijenili prijašnju vjeru islamom, zašto bi im problem bio mijenjanje islama katoličanstvom?

[michio]

Nema nista neobicno u tome da se muslimani povlace za muslimanima.

Htio bih znati kad tacno dolazi do zaostravanja odnosa jer Srbima iz tih krajeva muslimani dodju isto sto i babaroge.

[BHCluster]

Nema nista neobicno u tome da se muslimani povlace za muslimanima.

Htio bih znati kad tacno dolazi do zaostravanja odnosa jer Srbima iz tih krajeva muslimani dodju isto sto i babaroge.

mitoloska bica?

[Nezbilj]

Zanimljivo je pitanje u kojoj mjeri kolektivni odjećaj žrtve pokreće bitne istorijske procese. Različiti istorijski periodi na našim prostorima dovodili su određene grupe u pozicije sile i svaka takva pozicija korištena je maksimalno bez obzira na posljedične moralne aspekte. Naša istorija sastoji se od sekvenci dominacije, zločina i osvete a osjećaj žrtve kao moralna osnova za upotrebu sile bazira se na tome kojoj strani ko individualno pripada i kako određeni period ili događaj individuano i kolektivno doživljava. Koliko je moralno uopšte držati prošlost kao opravdanje za korištenje sile u vlastitu korist. Međutim bez obzira na to pitanje brutalna sila se kroz cijelu našu istoriju kolektivno doživljava kao legitimno sredstvo u odnosima među kolektivitetima. Dominacija a nju uglavnom prate zločin i tiranija dakle proizilaze čisto iz pozicije sile a naša istorija je već toliko puna zločina i tiranije da je očigledno nemoguće zaustaviti kolektivne nagone za borbom i osvetom. Srbi su u 19. vijek ušli sa osjećajem žrtve i to vjerovatno s pravo samo što taj osjećaj ne bi značio ništa da sticajem istorijskih okolnosti nisu došli u poziciju sile koju su obilato koristili u 19. i 20. vijeku do granice fizičkog istrebljenja muslimana gdje god je to silom bilo moguće. Sa druge strane Bošnjaci vjerovatno s pravom u 21. vijek ulaze sa osjećajem žrtve i u odnosu na Hrvate a naročito u odnosu na Srbe. Dakle pitanje je da li taj osjećaj kao i kolektivno moralno uporište Bošnjaka kao žrtve ima potencijal da djeluje na buduće istorijske procese...

[JoseMujica]

nezbilj dobro si opisao gordijev čvor naših budalaština

A da se malo vrnem na temu....nije ovo naseljavanje nomadskog, pravoslavnog stanovništva (koje je tek 100 godina kasnije nacionalizirano) došlo bez veze i iz nečijeg ćeifa već što su prostori bili očišćeni od stanovništva zbog konstantnog ratovanja lokalnih turkofila za potrebe carevine.

Npr. za potrebe ratovanja u Osmansko-Ruskom ratu 1736-1739 godine mobilizirano je oko 10.000 vojnika (muslimana jer kršćani nisu imali vojne obaveze prema sultanu) iz BiH i poslano da ginu za carevinu da bi se s ovog pohoda, 1742. godine, vratilo tek 1.340 ljudi. Za potrebe carevine 1727. godine poslano je oko 8.000 ovih turkofila iz BiH u Perziju da ginu za carevinu a vratilo ih se tek oko 2.000 (neki izvori kažu da je otišlo 5.200 ljudi a vratilo se tek oko 600). Zatim uračunajte tri rata sa K.u.K monarhijom (1714.-1718., 1737.-1739. i 1788.-1791) i čudo je da je uopšte preostao iko živ od muslimana na ovim prostorima, tako da je, sa ekonomskog stanovišta, carevine ove krajeve bilo neophodno naseliti radno sposobnim življem, a pravoslavna vjera je bila službeno kršćanstvo Osmanske imperije i to je to: naseljavaj do tada nomadske pravoslavce na granicu prema katolicima(austrijancima). Sigurno ne bi porta naselila katolike na austrijsku granicu?!

Zato braćo navijate za VATAN čak i kad igra protiv Bosne i Hercegovine još vam nije svu krv popila (znam da je ova zadnja rečenica kretenska al moradoh ovo izbaciti iz sebe šokiran slijepilom današnjeg, lokalnog vatanizma, posebno kad ponegdje vidim velike, s ponosom ispisane naslove tipa: "Bošnjaci u odbrani Osmanskog carstva" ) Imam nekad osjećaj da i danas Vatan zovne da bi mnogi poletili da ginu, a kažu da su Srbi zaluđeni

evo jednog primjera ovih budalaština, a dobro pročitajte nigdje ovaj patrio-histeričar ne navodi kolika je cijena ovog "junaštva" u mrtvim glavama...fuj...fuj i samo fuj A ovakvim sranjima danas kljukaju dječicu, buduće "junake":

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk ... jske2.html

HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE OD 1463 DO 1878 GODINE

Po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije Bošnjaci su dozivjeli ogromne kulturne,vjerske,politicke i vojne promjene.Turska Imperija se pak sa postovanjem odnosila prema vojnom umijecu i ratnickoj tradiciji Bošnjaka i nije se mnogo mijesala u strukturu,naoruzanje,strategiju i taktiku Bosanskih vojnih formacija koje ulaze u sastav njene vojske.Bošnjaci su prolili rijeke krvi boreci se sirom svijeta u sastavu Turske Imperije : po Africi,Aziji i Evropi,za sto su bili bogato nagradjivani,a kada bi pojedini Sultani poceli raditi stvari na ustrb Bosne,podizanjem poreza i slicno,nisu oklijevali da dignu oruzje i zarate i protiv Sultana za punu nezavisnost Bosne.

Koliki je bio doprinos Bosne Turskoj Imperiji govori cinjenica da je do zvanja "Velikog Vezira" (Vrhovnog zapovjednika vojske Turske Imperije),doslo desetak nasih zemljaka.Trojica su dosla do polozaja nasljednika Velikog Vezira,desetorica su bili Veziri sa tri tuga (znak dostojanstva),desetorica su bili upravitelji(namjesnici) pokrajina,dok su trojica bili upravitelji (namjesnici) Bosne sa titulom "Beg",pred kojima su se nosila dva tuga.Bosna je Turskoj Imperiji dala i desetak Admirala,vise od 30 Vezira,te mnostvo drugih dostojanstvenika.Bošnjaci su imali cak i pravo da skoluju o drzavnom trosku svoju djecu u dvorskim (carskim) skolama u Carigradu (adzemi oglan-janjicarski podmladak),i to vrhunsko obrazovanje ih je tako vodilo do najvecih polozaja unutar Turske Imperije.

Bosanski vojnici su bili duzni da se odazovu vlastima Turske Imperije kada bi ih pozvala u vojni pohod,a u prvo vrijeme su bili upucivani samo na evropska ratista,kada je Turska Imperija vrsila velika osvajanja u Srednjoj Evropi.

Prva znacajnija bitka u kojoj su ucestvovali Bošnjaci kao pripadnici vojske Turske Imperije se dogodila 1493 godine na Krbavskom polju u Hrvatskoj.Tom sukobu je prethodila provala Ugarsko-hrvatske vojske u Bosnu,koja je ubrzo bila protjerana sa Bosanske zemlje pretrpjevsi velike gubitke.Tom prilikom Bosanska vojska je prodrla sve do Ljubljane i Graca.Na povratku ih je docekala hrvatska vojska na Krbavskom polju gdje su Hrvati bili strasno porazeni od Bosanske vojske,a imali su preko 5700 mrtvih.

Nekoliko godina poslije ove bitke Bosanska vojska je pod komandom namjesnika Iskender-paše prodrla u Italiju,sto se desilo 1499 godine,i u nekoliko bitaka porazila Mletacku vojsku (na Brentu i Tagliamentu),a na povratku tesko pustosi Istru i Dalmaciju,ostavivsi iza sebe 132 grada,sela i trgovista u pepelu,uz ogromni ratni plijen.

Godine 1516 Bošnjaci ucestvuju u invaziji na Egipat,koju je poduzeo Sultan Selim I.U presudnom boju za Kairo,22.juna 1517 godine,medju poginulim je bio i Vezir Sinan-paša Borovinic,nas zemljak.Sta je taj gubitak znacio za Tursku Imperiju govore Sultanove rijeci koje je izgovorio kada je cuo za njegovu smrt:Egipat osvojih,Sinana izgubih,zar se sa Sinanom moze usporediti jedna pokrajina!

Nakon osvajanja Egipta Sultan salje Bosanske vojne formacije na jug zemlje,prema Sudanu,da cuvaju granice.Tu su izgradili niz tvrdjava i naselja i zenili se mjesnim djevojkama,te su mnogi Bošnjaci tu i zauvijek ostali.Njihovi potomci su se raspoznavali medju ostalim lokalnim stanovnistvom,o cemu Svicarski istrazivac I.L. Burkhardt 1815 godine,nakon sto je prosao tim podrucjem Afrike,pise:"Jos i danas Ibrambe imaju licne crte svojih predaka Bosanskih vojnika,koje je Sultan Selim poslao da cuvaju strazu u tvrdjavu Ibrim."

1514 godine Bosanski vojnici su upuceni u daleku Perziju gdje su ucestvovali u brojnim sukobima braneci interese Turske Imperije.Vojnicka vjestina Bosanskih vojnika je u najboljem svjetlu bila iskazana u cuvenoj "Mohackoj bitci",koja je odlucila sudbinu Madjarskog Kraljevstva.Bosansku vojsku od preko 20 000 vojnika poveo je tadasnji Bosanski namjesnik Husrev-beg i prikljucio je glavnini vojske Turske Imperije kod Beograda.Na celu joj je bio Sulejman Velicanstveni (Zakonodavac).Prvi je krenuo Veliki Vezir,ali je pretrpio velike gubitke od strane Madjarskih oklopnika,sto je izazvalo pravu pomutnju pa su navalili na samo srediste vojske Turske Imperije,sto je ugrozilo i samog Sultana.A onda,kada je stanje postalo krajnje kriticno,kao orkan krene Bosanska vojska i udari u samo srce neprijateljske vojske i razbija njene elitne redove,nakon cega dolazi do pravog rasula medju Madjarima.Madjarski oklopnici su bili naprosto pregazeni.Po predanju,jedan Bosanski vojnik je pred Sultana donio odrubljenu glavu Madjarskog Kralja na kojoj je jos uvijek stajala kruna.Sultan je Bosanske junake bogato nagradio visokim odlicjima i spahijskim posjedima sirom Madjarske.

U 17.stoljecu Carigrad salje Bošnjake na mnoga ratista.Tako,1616 godine ratuju po Rusiji,ugusujuci ustanak u Basarabiji u juznoj Rusiji.Zadatak je bio uspjesno izvrsen i to na takav nacin da se je glas o "Strašnim Bosancima" širio do mnogih tamošnjih naroda.

Godine 1635 oko 20 000 Bošnjaka ucestvuje u napadu na Poljsku,a po zavrsetku pohoda upuceni su da ucestvuju u napadu na Bagdad.Poslije toga dolazi "Kretski rat",koji je vodjen sa Mletackom Republikom,a potom ucestvuju i u "Beckom ratu",koji je trajao 16 godina,od 1683 do 1699 godine.Takodjer,Bosanska vojska uspjesno ratuje i na teritoriji Bosne,kada je ona bila napadana,a najtezi napad su izvrsili Austrijanci 1737 godine,koji su zapoceli saznavsi da je iz Carigrada stigla naredba Bosanskom namjesniku "da se ne suprotstavlja Austrijancima",jer Sultan nije htio da ima problema sa njima zbog poteskoca sa Rusima.Austrijanci su se nadali da ce lako osvojiti Bosnu i niposto nisu ocekivali da ce se Bosanska vojska suprotstaviti naredjenju iz Carigrada i zestoko braniti Bosnu.Austrijanci su napali sa oko 16 000 vojnika,a najveca bitka se desila kod Banja Luke.Austrijanci su bili potuceni do nogu od strane Bosanske vojske i natjerani u bijeg.Austrijance,koji su bjezali sa bojnog polja nemilosrdno su tamanili Bosanski konjanici sve dok im se ovi nisu molecivo obratili :"Ako Boga znate i svece ljubite,nemojte nas vise proganjati".Na to ih Bošnjaci puste da se mirno prebace preko Save i tako se spase.Pobjeda Bosanske vojske je bila potpuna.

Godine 1788 Austrijanci ponovo napadaju Bosnu i ponovo dozivljavaju poraz.Najpoznatija bitka u tome ratu je bila "Dubicka bitka",gdje su Austrijanci drzali grad pod opsadom dugo vremena,i kada su bili vrlo blizu pobjede i osvajanja grada,Dubicanima stize u pomoc preko 8000 Bošnjaka iz svih dijelova Bosne i nanose totalni poraz Austrijancima.

Bošnjaci su zbog svoje ratobornosti i vojnih podviga bili veoma znani i cijenjeni sirom svijeta,pa neke evropske drzave tokom 18. stoljeca pokazuju veliki interes da imaju Bošnjake u sastavu svojih vojski.Na taj nacin mnogi Bošnjaci bjehu vrbovani i to za veliku placu.Prve takve vojne formacije se pojavljuju u Poljskoj 1744 godine,kada Poljski Kralj August III,od Bosanskih najamnika pravi jedan puk lahke konjice.To je bio razlog da je i Pruska (Njemacka)htjela imati takve borce,te ukljucuje Bosanske placenike u svoju vojsku,koje prvi put upotrebljava kao svoje elitne odrede upravo u ratu protiv Poljske.(F.Genthe,Bošnjaci u najamnistvu stranih drzava,Glasnik Zemaljskog muzeja,XI,Sarajevo 1899.,p.539.)

Takodjer,Bosanske pukovnije su bile oformljene i u Holandiji i Danskoj.Prvi komandant Danske Bosanske pukovnije je bio marsal princ Karlo Hessenski.Zabiljezeno je da su u tim zemljama sve elitne jedinice nazivane BOSANSKE,dakle i one koje u svom sastavu nisu imale nijednog Bošnjaka.(F.Genthe,o.c.,p.537-605.Isti pisac:Sasko-poljska pukovnija Bošnjaka i holandijski kopljanici "Bošnjaci",Glasnik Zemaljskog muzeja,XIV,Sarajevo 1902.,p.369-390)

Poslije historijskog skupa u Tuzli,koji je odrzan od 20.januara do 5.februara 1831 godine,Bošnjaci traze potpunu autonomiju Bosne od Turske Imperije,a zakljuci skupa,koji su bili poslani u Carigrad,svodili su se na to da Bosna ne prihvata reformu vojske,te da se trazi ukidanje namjesnistva (Vezirstva) u Bosni,te da se Bosni da autonomija,da Bošnjaci sami biraju svoga vodju,te da se ubuduce Carigrad ne mijesa u poslove Bosne.Zauzvrat su ponudili da Bosna placa Carigradu danak u iznosu od 4000 kesa(oko 2 000 000 grosa),sto Sultan odbija te dolazi do rata izmedju Bosne i Turske Imperije.Na celo Bosanske vojske se bira Husein Kapetan Gradascevic ZMAJ OD BOSNE,koji na Kosovu,predvodeci Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika nanosi poraz Velikom Veziru,te Sultan salje na Bosnu veliku vojsku,i najvise "zahvaljujuci" neslozi Bošnjaka,odnosno prelazenjem na Sultanovu stranu Smail-age Cengica i Ali-age Rizvanbegovica,Bosanska vojska dozivljava veliki poraz u maju 1832 godine,ali pokret za autonomiju Bosne biva ugasen tek 1850 godine.

[_tulumba_]

Nisu to Srbi bili uglavnom. To su bili samo pravoslavci koji su pod utjecajem SPC postali Srbi. Vjerojatno su mnogi bili Vlasi. I majka Ante Starčevića je iz Like i bila je pravoslavka a nikada nije rekla ni ona ni njeni da su Srbi.

Također o Teslinom podrijetlu, što on sam piše u svome dnevniku.

"Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. Stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!

I sad, ako je Tesla napisao da je bos. krajina ustvari turska Hrvatska onda to i jest tako?
Ovo prodaji nekom i negdje drugdje, ok?. Bosanska krajina nikad nije bila Hrvatska a ni Turska da je ne znam ti ko rekao a ne Tesla. Bosanska krajina moze biti samo bosanska (vidis pridjev prije ovo krajina?) a u ranijim periodima okupirana od strane Turske ili Hrvatske..
Pun mi je klinac ovih sto svakodnevno prekrajaju historiju i granice i podmecu fol "neke nove dokaze". Eto ti Hrvatska Čika Josipe, ako ti BiH ne stima. Jedno znam sigurno, a to je da BiH nikad nece zatvoriti svoja vrata, naravno na izlazu.
I morao sam, iako je offtopic..

[Pera Trta]

Mujice, kljukali su nas 70 godina o Kosovu i o srpskim ustancima, gdje smo to morali učiti kao da se radi o našim junacima, iako srpski ustanci ništa sa Bošnjacima nemaju, tj.imaju, upereni su bili PROTIV njih i rezultirali da Beograd 1807.postane Srebrenica prije Srebrenice (sve po oprobanom scenariju: najprije zauzeće grada, i to baš na Bajram, pa onda "nećemo vam ništa, samo nek paša i vojska izađu", pa paša i vojska izađoše, pa ih van grada pobiše, pa onda udari na goloruko stanovništvo i kolji, brate Srbine, ne brenuj!), ali mi smo ga morali učiti kao veliku "našu" pobjedu, iako, da se ustanak uspio na Bosnu proširiti, nas ne bi bilo.
Šta god o Otomanskoj imperiji mislili, jasno je da đavo nije bio crn kako izgleda. A da se nama poturicama spremao i prije 200 godina kolac od strane braće pravoslavne, spremao se-to se pokazivalo i u teoriji i u praksi.
A da otomanske vlasti nisu tako blagonaklono gledale, pa i podsticale, naseljavanje pravoslvnog elementa (iz svojih računa) na zapadne granice, i da nisu dozvolile da nasele Srbiju opustjelu nakon dva velika rata sa Austrijom, vjerovatno bi današnji Srbi bili etnička enklava ograničena na Hercegovinu, Crnu Goru i planine Starog Vlaha, odakle su i migrirali decenijama. To je najveći paradoks istorije Balkana, u svjetlu srpskih mitova o turskom zulumu i svetlim srpskim pobedama (Beograd-pokolj, Sjenica-pokolj, Novi Pazar-pokolj, Šabac, Smederevo, Loznica, Valjevo, Užice...i sve druge tipično "turske" palanke opustjele do 1809.).