Ako podjete uz ulicu sa Bascarsije na Vratnik, docekace vas svako jutro fudbalski boem i romanticar - Asim Ferhatovic. Tu na Kovacima i odrastao je ljubimac navijaca Sarajeva, koga su voljeli i navijaci Zeljeznicara, Partizana, Crvene Zvezde, Veleza, Hajduka... Radi "Haseta" su na Kosevo dolazili ljubitelji sporta i divili se carobnjaku ove igre koji je u trenucima nadahnuca znao proci kroz cijelu protivnicku odbranu. Na maloj poljani u blizini koje je kasnije sazidao kucu, poceo je prve fudbalske korake. Tu je postao kralj driblinga, tu je davao svoje prve golove i zaputio se u fudbalski svijet. Jos dok je kao djecak prolazio uskim ulicama, sretali su ga ljudi i pozdravljali majstora o kome je vec pricao cijeli grad. Asim je od prvih fudbalskih dana ispoljavao mirnocu, lijepe manire i skromnost. Bio je i ostao pravi dzentlmen u kopackama! Fudbalska slava mu nije zaklonila vidike. Njegov stil zivota se nikad nije mjenjao. Uvijek je zelio da ostane tih i van fudbalskih arena neprimjecen. U albumu jugoslovenskog fudbala ostace zapisano da je Asim u 31 godini zivota (sezona 1963/64.) sa 19 golova, bio najbolji jugoslovenski golgeter. To je podatak koji govori o izuzetnih Hasetovim igrackim vrijednostima. I pri kraju svoje fudbalske karijere on je odusevljavao ljubitelje najljepse igre. Izvanredne akcije i majstorije uljepsavao je divnim golovima. Postigao je 19 golova u sezoni kada se u prvoj ligi takmicilo cetrnaest klubova. A Hase nije sutirao penale, niti je tada Sarajevo imalo sampionski tim, pa je ovaj majstor bio prevashodno zaduzen da priprema golove sa igracima. Ti detalji govore o fudbalskom umijecu mladica koji je postao "biser". Pricati o Asimu Ferhatovicu znaci pricati o driblinzima sto se pamte i o neobicnim golovima koji su stadione dizali na noge, a golmane dovodile do ocajanja. Tih detanja bilo je mnogo u karijeri koja je trajala 20 godina. Tesko je izdvojiti jednu od Hasetovih igara i reci da je najbolja. Odigrao je podosta utakmica koje su ga uvrstile u red velikana fudbala. Zato cu kazivati o nekoliko lijepih i neobicnih detalja iz njegove karijere. Jos od prvog nastupa u susretu sa Zagrebom na Kosevu, osamnaestogisnji mladic postaje ljubimac navijaca. Postigao je svoj prvi gol za Sarajevo. Taj pogodak je odlicio utakmicu. Half Joksimovic bio je zbunjen pred driblinzima djecaka kojeg je prvi put vidio. I brojna publika je prvi put vidjela kasnijeg ljubimca. Bio je to pocetak blistave karijere fudbalskog boema sa Koseva. Godine 1955. Sarajevo je gostovalo u Beogradu, gdje je igralo utakmicu sa BSK-om. Beogradski tim je redao pobjede pa se ocekivalo da ce i ekipa sa Koseva biti lahko savladana. U tom susretu glavni junak bio je Asim Ferhatovic, koji je na terenu pravio cuda. On je driblao cijelu odbranu protivnika, a onda i golmana i tako zabavljao publiku. I kada su svi na stadionu ocekivali da ce sa loptom usetati u gol, on je nastavljao igru i nadigravanje prema centru i tako iznova zapocinjao akciju zaboravljajuci gdje su vratnice. Citav stadion je stajao na nogama i aplaudirao majstoru, romanticaru. Takve igre se rijetko vidjaju. Jos je ljepsa bila slika kada su ga na kraju utakmice protivnicki navijaci u spaliru aplauzom ispratili sa stadiona. Znao je na cudesan nacin da savlada velike golmane. Jednom je na Kosevu u susretu sa Crvenom zvezdom u trku "nanizao" Tasica, Spajica i Durkovica i kada je istrcali Beara ocekivao udarac u suprotni ugao, Asim je s lakocom loptu plasirao u blizi. Ferhatovic je znao da pobjedi Partizana, Hajduka, Zaljeznicara... U jednom susretu s Partizanom na Kosevu izvanrednim fintama iz igre je "izbacio" Vasovica, Pajevica, Joncica i Jusufija. Kada je zavrsio akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neocekivano otisao u svlacionicu. Niko na stadionu tada nije znao sta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoci vratio u igru. A on se u svlacionici napio vode. Ima jos dosta neobicnih prica o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otisao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbaceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vukovic rekao da su u nevolji uoci susreta sa Zeljeznicarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah krece u Sarajevo. Polozio je turskom klubu novcanu garanciju da ce se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za maticni klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Zeljo je imao odlicnu ekipu, ali Ferhatovic je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2 a poslije postignutog gola Hase je u odusevljenju i trku naletio na stativu koja je pukla. I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao vise novca turskom klubu nego sto je dobio, samo da ga pusti u seher. ...Bez Sarajeva nije mogao! Volio je da igra na ulici ili livadi. Prije i onih najvaznijih utakmica, Hase je sa rajom igrao na male golove. Nije znao za specijalne pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Protivnicki igraci su ga cesto tukli po nogama. Povrijedjen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Kosevu Hase je izvodio takve bravure driblujuci protivnicku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjasevic u trenutcima odusevljenja rekao: "Dragi slusaoci, dok hasetu ne uzmu loptu, slusajte muziku iz naseg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda moze da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatovic oprastao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar koji se godinama divio Ferhatovicu:
'JEDAN JE HASE!!!'
Po meni najbolji igrac kojeg je Bosna i Hercegovina ikad imala...
sad mi se jedu cevapiiiii 
