Fudbalski klub AS Monaco je osnovan u maloj istoimenoj kneževini 1924. godine.Ovaj fudbalski klub je od svog osnivanja mečeve igrao u francuskoj ligi. Ipak, počeci za ovaj klub nisu nagovještavali da će on jednog dana postati bitan faktor francuskog i evropskog nogometa. Tek 1948. godine su se uključili u profesionalnu ligu, a vrlo brzo je uslijedio napredak. Sedam puta su postali prvaci Francuske, što ih čini četvrtim najuspješnijim klubom u toj zemlji. Ispred njih su samo Saint-Etienne i Marseille sa po 10 titula, te Nant sa osam. Crvena i bijela boja su zaštitni znak kneževine Monaco, pa su i njihovi dresovi te boje. Također, u francuskom fudbalu su poznati pod nadimkom “Les rouge et blanc”, što znači crveno-bijeli. Pored sedam titula prvaka države, još pet puta su sezonu okončali kao drugoplasirani, a u evropskim takmičenjima su najdalje došli 2004. godine, kada su igrali finale Lige prvaka koje su izgubili od Porta.
Godine uspjeha za Monaco kreću od 1958. godine, kada je za trenera kluba izabran Lucien Leduc. Leduc je uskoro u tim unio prepoznatljiv karakter kakav do tada nisu imali. Već 1960. godine Monaco je došao do svoje prve titule, kada su u finalu Kupa Francuske sa 4:2 savladali Saint-Etienne. Sezonu nakon toga Monaco dolazi do svoje prve titule prvaka države, a 1963. godine su uspjeli osvojiti i kup i prvenstvo. Do novog milenijuma tim je još pet puta osvajao prvenstvo (1978., 1982., 1988., 1997. i 2000. godine), te su još tri puta osvojili kup (1980., 1985. i 1991. godine). Ipak, u Evropi su prvi put značajniji uspjeh ostvarili 1992. godine, kada ih je u finalu Kupa UEFA njemački Werder savladao sa 2:0. To, međutim, nije njihov najbolji rezultat u Evropi. 1994. i 1998. godine su u Ligi prvaka igrali polufinala, ali su oba puta italijanski predstavnici bili bolji od njih (1994. Milan sa ukupnih 3:0, a 1998. Juventus sa 6:4). No, na iznenađenje mnogih su 2004. godine došli do finala najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi. Ipak, sa druge strane je bio Mourinhov Porto, koji ih je savladao sa glatkih 3:0, ostavivši ih bez titule Lige prvaka.
Monaco prvi puta ulazi u krizu koja počinje početkom 70-ih godina prošlog vijeka. U toj dekadi su tri puta ispadali i vraćali se u prvu francusku ligu. Ipak, zanimljivo je da su 1976/77. godine igrali u Ligi 2, te izborili plasman u viši rang osvojivši prvo mjesto, a već naredne sezone su došli do titule prvaka države. Tako je Monaco od 1977. pa sve do 2011. godine igrao u elitnoj francuskoj ligi, kada su ispali u Ligu 2 završivši sezonu na 18. mjestu u konkurenciji 20 timova. Ubrzo su krenule rasprodaje igrača, te su u jednom momentu bili na putu da ispadnu i iz druge lige. Ipak, tim je u decembru 2011. godine kupio ruski bogataš Dimitrij Ribolovljev, koji ih je preporodio. Tu sezonu su završili na osmom mjestu francuske Lige 2, a ove sezone su izborili povratak u elitni razred francuskog fudbala..
Od poznatih igrača dres Monaca su nosili: Georg Weah, Youri Djorkaeff, David Trezeguet, Erick Abidal, Fabien Baritez, Ludovic Giuly, Thierry Henry, Patrice Evra, Dado Pršo, Jurgen Klinsmann, Marco Simeone, Christian Vieri, Fernando Morientes, Javier Saviola i mnogi drugi...
Jedan od najuspješnijih trenera ovog kluba je bio i Arsene Wenger i to od 1987. do 1994. godine, te je sa njima osvojio po jednu titulu prvaka i kupa države. Također je predvodio tim u finalu kupa UEFA 1992. godine. Od poznatih trenera treba još istaći i Didiera Deschampsa, koji je u klubu bio od 2001 do 2005 godine.
2004. godine je Monaco došao do finala Lige prvaka gdje su poraženi, a te godine su dvojica najboljih strijelaca takmičenja bili upravo iz Monaca. Najbolji je bio Fernando Morientes sa devet golova, a drugi je bio Dado Pršo sa sedam golova.

Monacov stadion “Louis II” ima kapacitet od 18.500 sjedećih mjesta, a populacija cijele kneževine Monaco je oko 30.500 ljudi. To znači da više od pola stanovništva Monaca može doći na ovaj stadion.


Tim je 2011. godine kupio ruski milijarder Dimitrij Ribolovljev. Tačnije, Ribolovljev je kupio dvije trećine kluba, a također je obećao da će u naredne četiri godine u tim investirati 100 miliona eura. Da se ne šali pokazao je na primjeru Lucasa Ocamposa, kao i dovođenjem Claudija Ranierija na mjesto trenera ekipe.
