krivorijek wrote:@breuer,
to sto ti vidis kao institucionalizaciju dobra i zla u nekim drustvima ja vidim kao postepeno uvodenje zakona u drustvo. S vremenom ti zakoni postaju brojniji, rafiniraniji, objektivniji. Naravno da se kao temelj pri donosenju bilo kojeg zakona moze naci promisljanje o ispravnosti-neispravnosti (dobro-zlo) odredenog postupka. Ali to promisljanje nije ni blizu metafizickom (tipa: tama je odsustvo svjetla), nego je ono puno pragmaticnije, logicnije, a ima i odreden, jasan cilj.
Dok se u metafizickom pristupu "problemu" prica proteze u nedogled i pri tom izbjegava jasan odgovor (disperzija), upravo zbog toga sto se time omogucava pricanje u nedogled, kod pisanja zakonske regulative je upravo suprotno slucaj: stvari se moraju precizirati, formulirati i imati konacan oblik (fokus). To je ono sto omogucava drustveni pomak.
Mudrovanje tipa: "tama je odsustvo svjetla", kao i nebrojene slicne price o sukobu i dinamici polariteta, je bilo i ostalo inspiracija mnogim, te je u literarnom, estetskom smislu nesumnjivo vrijedno. I ja cu ga kao takvog, i samo kao takvog, sa uzitkom kozumirati. A ono obecanje, san, onaj mamac sto se provlaci kroz svaku takvu pricu, mudrost&prosvjetljenje se zove, eh taj mamac treba potpuno ignorirati pa ces razumjeti moju poziciju u potpunosti.
O pitanju
apsolutnosti nečega - ne bih. Ali metafizika nije nimalo prosta stvar. Gdje god i kad god postoji neka dvojnost, eto ti i metafizike. Patnje zapadnih filozofa 19. i 20. stoljeća, u prevazilaženju matafizike, su ogromne. Danas se priča o metafizici tržišne ekonomije, u globalnim okvirima, gdje se stvarna moć ne nalazi u političko-državnim centrima moći, nego u multinacionalnim kompanijama koje prevazilaze nacionalne zakonske okvire, iznad su interesa pojedinačnih država i diktiraju razvoje, daju smjernice za budući razvoj i država i društava, na svoj način. Tako da opet imamo podjelu na
formalno i
suštinsko, prividnu moć (ogledanu u demokratskim procesu izbora vlasti, izabranih zastupnika koji predstavljaju narod, vlada, itd) i stvarnu moć koja je negdje drugo, tamo gdje
narod nema ovlasti da nešto izabere, osim gotovog proizvoda koji mu se ponudi.
Zato su veoma potrebni zahvati u poimanje takve, neuništive metafizike, kao što je Derridina dekonstrukcija terminologije, političkih autoriteta...Obzirom da je u filozofiji umrlo vrijeme
velikih projekata, a nastupilo vrijeme
procesa - metafizika je nevjerovatno zamaskirana, ali ne i uništena. Koliko god je odbacivali...