Apsolutno zlo i apsolutno dobro

[kukuruz_kokicar]

Pitanje dana je ... da li smatrate da postoji apsolutno zlo i dobro? Kako bi uopste opisali apsolutno dobro i njegovu suprotnost?
Je apsolutno zlo vidim kao stanje apsolutne nepromjenjivosti, 'mirovanja', neznanja ... nirvana. Apsolutno zlo je sistem koji ni na koji nacin ne reaguje na vanjske podrazaje niti daje bilo kakvu spoljnu manifestaciju i negira sve ono sto nema takve osobine. Apsolutno zlo je u logickom smislu apsolutno zlo i za logiku samu jer negirajuci samo sebe opet proizvodi apsolutno zlo. U nasim zivotima, odraz apsolutnog zla je trenutak smrti svijesti.

Apsolutno dobro je takodjer stanje apsolutne nepromjenjivosti, 'mirovanja' ali u jednom posebnom trenutku. U trenutku u kojem iz stanja mirovanja prelazi u stanje akcije. To je potencijal koji imaju stvari prije nego sto budu pokrenute iliti realizovane. To je trenutak u kojem nista postaje nesto, neznanje prelazi u znanje. Najbliza predstava apsolutnog dobra u astronomskom svijetu je trenutak prije velikog praska. U svijetu kreativnih ljudi odraz apsolutnog dobra je trenutak inspiracije, a ne sam rezultat inspiracije ... umjetnicko djelo, naucno otkrice...

Iz ovoga slijedi i moje razmisljanje da ne mozemo dozivjeti, a kamo li proizvesti apsolutno dobro niti apsolutno zlo. Mozemo ih samo naslutiti.

Zanima me misljenje drugih...

[Una379]

zanimljiva tema
Ne bih apsolutno zlo tretirala kao nepromenljivo, mada bih se slozila da je u pitanju ne toliko neznanje koliko nesvjesnost i tako mozemo uci u raspravama o dualnosti prirode.

Tema se moze diskutirati sa aspekta raznih religija, no i obicnim svakodnevim poimanjem stvari.
Jedna je stvar dali postoji aps.dobro i zlo, a druga stvar je koliko mi ljudi mozemo apsolutno dobro i zlo pojmiti ili naslutiti(tako bar ja kontam).
Oboje su keracija i emanacija stvaranja/postojanja(bar ovaj nas svet tako funkcionise), oboje su lice i nalicje, jedno definise drugo, jedno bez drugog ne mogu. Noc ne vidis od sunca,u noci ne vidis sunce.Kad sunce dodje stvari postaju jasnije, i ista analogija vazi za dobro i zlo.Pitanje jeli "stvoreno zlo" da bi spoznali sami sebe?
Neki stvari definisu ovako:
-zlo je otsustvo dobra
-noc je otsustvo svjetla
-neznanje je otsustvo znanja
-nesvjesnost je otsustvo svjesnosti.
U svakodnevnom zivotu ljudi su najcesce neka mjesavina i dobra i zla ajmo reci u raznim procentima.

Ima jedna misao Vivekananande ja cu je ssmo parafrizati u smislu neko radi dobro zbog dobra, neko da bi za svoje dobro dobio nagradu, neko cini zlo iz nesvjesnosti(neznanja), i prema toj analogiji neko cini zlo zbog samog zla.
I prema ovome imas crno i bijelo i sve nijanse sive izmedju njih..

[Big Boy]

Pitanje dana je ... da li smatrate da postoji apsolutno zlo i dobro? Kako bi uopste opisali apsolutno dobro i njegovu suprotnost?

...

Iz ovoga slijedi i moje razmisljanje da ne mozemo dozivjeti, a kamo li proizvesti apsolutno dobro niti apsolutno zlo. Mozemo ih samo naslutiti.

Mislim da u ovom nasem relativnom svijetu tesko sta mozemo nazvati apsolutnim, a da to zaista jeste tako. Jos ako pod tim podrazumjevamo ljudska djela/nedjela onda je tu jako tesko, ako ne i prosto nemoguce, naci opipljivu granicu. Posebno kad pricamo o dobru i zlu... jer cesto onaj koji nekom cini zlo istovremeno sebi cini dobro (bar u svojim ocima).

Po meni, definicija dobra je ciniti sve ono sto nikom nece uciniti nista nazao vec naprotiv... a zlo je jednostavno suprotno od navedenog.

[asteroid]

Ne vjerujem da zlo i dobro djeluju kao dvije razdvojene cjeline.Zlo svoj uzrok nalazi iz nesavršenosti dobra,a dobro se definira kao težnja za nekom savršenošću.Razdvajajući dobro i zlo stvara se dualizam i zlo se ne smatra kao posljedica dobra.Jasno je svakom da gdje ima svijetla tj.dobra, tu ima i sjene tj.zla.Stoga ja ne bi gledao dobro i zlo kao dvije odvojene cjeline nego više kao neki odnos između uzroka i posljedice.
Mislim da zlo nije nirvana tj.ništavilo (ono što ne postoji) jer bi ispalo da je svaka stvar koja ne postoji zapravo zla.Zlo nije negacija postojanja nego postojeće stanje koje proizlazi iz nesavršenosti dobra.

[krivorijek]

Svi mi (pre)dobro znamo sta je to dobro i zlo.

Medutim, ljudi se vec vijekovima pate (zapravo obezbjeduju sebi mjesto i egzistenciju u drustvu zarazenom kukaviclukom i ravnodusjem) pisuci metafizicke diskurse na ovu temu.

Ako se ikad pojavi zelja u drustvu za bilo kakvim napretkom, onda bi prva stvar na listi koliko-toliko usmjerenog povratka u stvarnost i njegovu skoru, koliko-toliko uspjesnu realizaciju bila: prestati konacno pricati o ovome. Ovo ne vodi nicemu, nikome i nigdje. A i nema nista za cilj.

Ovom se laznom dilemom tjera covjeka da bude nesiguran u stvari kod kojih su cak i njegovi instinkti u 99% slucajeva tacni.

[breuer]

Svi mi (pre)dobro znamo sta je to dobro i zlo.

Medutim, ljudi se vec vijekovima pate (zapravo obezbjeduju sebi mjesto i egzistenciju u drustvu zarazenom kukaviclukom i ravnodusjem) pisuci metafizicke diskurse na ovu temu.

Ako se ikad pojavi zelja u drustvu za bilo kakvim napretkom, onda bi prva stvar na listi koliko-toliko usmjerenog povratka u stvarnost i njegovu skoru, koliko-toliko uspjesnu realizaciju bila: prestati konacno pricati o ovome. Ovo ne vodi nicemu, nikome i nigdje. A i nema nista za cilj.

Ovom se laznom dilemom tjera covjeka da bude nesiguran u stvari kod kojih su cak i njegovi instinkti u 99% slucajeva tacni.

ovo je apsolutno pogresno izvinut ces

drustva koja su institucionalizirali dobro i zlo kroz manifeste ili religiju jesu na kraju krajeva postigli neki nivo...ili barem stalno povisuju standarde glede toga, a drustva koja to olako shvataju bivaju uhicena u nekoj vrsti haoticnosti stava u kojoj smo i mi sad

p.s. znas ono: haj bogati, sve je dobro

[Hollow]

decko je sve rekao

[milenko]

decko je sve rekao

u fizici (kojom nastojimo opisati materijalni svijet oko sebe), jal' mehanickoj jal' kvantnoj, "apsolutno" ne postoji, tj. moze se teziti ka apsolutnom, i biti jako blizu, al' se nikad ne dostize...

u duhovnom poimanju svijeta apsolutno dobro oduvjek postoji, a to je Bog...apsolutno zlo, hmmm, nisam bas siguran, jer i zlo se desava sa Bozijim dopustenjem, ako On stvori sve "...vidljivo i nevidljivo..." i dade SLOBODU, i za svaki pad ostavi mogucnost dizanja kroz pokajanje...

u filozofskom razmisljanju apsolutno nejma apsolutnog zla i dobra , pa svaki insan ima svoje poimanje dobra i zla...ma kako oni naizgled bili isti (poimanja), ipak bi se nasla razlika da mozemo konstatovati da apsolutno ne postoji...

[krivorijek]

@breuer,

to sto ti vidis kao institucionalizaciju dobra i zla u nekim drustvima ja vidim kao postepeno uvodenje zakona u drustvo. S vremenom ti zakoni postaju brojniji, rafiniraniji, objektivniji. Naravno da se kao temelj pri donosenju bilo kojeg zakona moze naci promisljanje o ispravnosti-neispravnosti (dobro-zlo) odredenog postupka. Ali to promisljanje nije ni blizu metafizickom (tipa: tama je odsustvo svjetla), nego je ono puno pragmaticnije, logicnije, a ima i odreden, jasan cilj.

Dok se u metafizickom pristupu "problemu" prica proteze u nedogled i pri tom izbjegava jasan odgovor (disperzija), upravo zbog toga sto se time omogucava pricanje u nedogled, kod pisanja zakonske regulative je upravo suprotno slucaj: stvari se moraju precizirati, formulirati i imati konacan oblik (fokus). To je ono sto omogucava drustveni pomak.

Mudrovanje tipa: "tama je odsustvo svjetla", kao i nebrojene slicne price o sukobu i dinamici polariteta, je bilo i ostalo inspiracija mnogim, te je u literarnom, estetskom smislu nesumnjivo vrijedno. I ja cu ga kao takvog, i samo kao takvog, sa uzitkom kozumirati. A ono obecanje, san, onaj mamac sto se provlaci kroz svaku takvu pricu, mudrost&prosvjetljenje se zove, eh taj mamac treba potpuno ignorirati pa ces razumjeti moju poziciju u potpunosti.

[kukuruz_kokicar]

u fizici (kojom nastojimo opisati materijalni svijet oko sebe), jal' mehanickoj jal' kvantnoj, "apsolutno" ne postoji, tj. moze se teziti ka apsolutnom, i biti jako blizu, al' se nikad ne dostize...

u duhovnom poimanju svijeta apsolutno dobro oduvjek postoji, a to je Bog...apsolutno zlo, hmmm, nisam bas siguran, jer i zlo se desava sa Bozijim dopustenjem, ako On stvori sve "...vidljivo i nevidljivo..." i dade SLOBODU, i za svaki pad ostavi mogucnost dizanja kroz pokajanje...

u filozofskom razmisljanju apsolutno nejma apsolutnog zla i dobra , pa svaki insan ima svoje poimanje dobra i zla...ma kako oni naizgled bili isti (poimanja), ipak bi se nasla razlika da mozemo konstatovati da apsolutno ne postoji...

Ja smatram da apsolutno dobro i zlo postoje i da su utkani u nasu sustinu. Ti principi su utkani ne samo u sustinu ljudi, nego svega zivoga i nezivog oko nas. Mi se samo razlikujemo od ostatka svijeta u tome sto mozemo o ovakvim stvarima razmisljati.
Apsolutno zlo je odustvo bilo kakve osobenosti i sposobnosti interakcije, vec sam rekao da je to stanje u kojem se nista ne mijenja tj. ne postoji nikakva mogucnost 'napretka'. Apsolutno zlo moze ima dvije krajnosti: totalne nepromjenjivosti ili totalnog haosa.
Apsolutno dobro je ona 'iskra' koji ucini da se haos pocne pretvarati u uredjeni sistem, odn. apsolutno inertni sistem u dinamicki sistem.

Pri tome rezultat primjene apsolutnog dobra na apsolutno zlo (postojanje univerzuma i zivog svijeta u njemu) nije niti dobro niti zlo i ima u sebi 'prokletstvo' zla i 'blagoslov' dobra.

Ne bih se slozio sa 'Ajnstajnovom' definicijom zla kao odsustvom ljubavi prema Bogu. Ovakva izjava je antropocentricna ili preciznije abrahamo-centricna. Pokusajte je primijeniti na stijeni, noju ili krmetu ili Inkama.

Noj cuvajuci svoj podmladak radi sta? Dobro ili zlo ili je to nebitno jer nema ljudi u toj prici? Ne bih rekao da je nebitno sta noj prema svojim nojicima i da mu je svejedno. Zivi svijet oko nas vrlo dobro 'osjeti' sta je to dobro, a sta ne.

[arzuhal]

@breuer,

to sto ti vidis kao institucionalizaciju dobra i zla u nekim drustvima ja vidim kao postepeno uvodenje zakona u drustvo. S vremenom ti zakoni postaju brojniji, rafiniraniji, objektivniji. Naravno da se kao temelj pri donosenju bilo kojeg zakona moze naci promisljanje o ispravnosti-neispravnosti (dobro-zlo) odredenog postupka. Ali to promisljanje nije ni blizu metafizickom (tipa: tama je odsustvo svjetla), nego je ono puno pragmaticnije, logicnije, a ima i odreden, jasan cilj.

Dok se u metafizickom pristupu "problemu" prica proteze u nedogled i pri tom izbjegava jasan odgovor (disperzija), upravo zbog toga sto se time omogucava pricanje u nedogled, kod pisanja zakonske regulative je upravo suprotno slucaj: stvari se moraju precizirati, formulirati i imati konacan oblik (fokus). To je ono sto omogucava drustveni pomak.

Mudrovanje tipa: "tama je odsustvo svjetla", kao i nebrojene slicne price o sukobu i dinamici polariteta, je bilo i ostalo inspiracija mnogim, te je u literarnom, estetskom smislu nesumnjivo vrijedno. I ja cu ga kao takvog, i samo kao takvog, sa uzitkom kozumirati. A ono obecanje, san, onaj mamac sto se provlaci kroz svaku takvu pricu, mudrost&prosvjetljenje se zove, eh taj mamac treba potpuno ignorirati pa ces razumjeti moju poziciju u potpunosti.

O pitanju apsolutnosti nečega - ne bih. Ali metafizika nije nimalo prosta stvar. Gdje god i kad god postoji neka dvojnost, eto ti i metafizike. Patnje zapadnih filozofa 19. i 20. stoljeća, u prevazilaženju matafizike, su ogromne. Danas se priča o metafizici tržišne ekonomije, u globalnim okvirima, gdje se stvarna moć ne nalazi u političko-državnim centrima moći, nego u multinacionalnim kompanijama koje prevazilaze nacionalne zakonske okvire, iznad su interesa pojedinačnih država i diktiraju razvoje, daju smjernice za budući razvoj i država i društava, na svoj način. Tako da opet imamo podjelu na formalno i suštinsko, prividnu moć (ogledanu u demokratskim procesu izbora vlasti, izabranih zastupnika koji predstavljaju narod, vlada, itd) i stvarnu moć koja je negdje drugo, tamo gdje narod nema ovlasti da nešto izabere, osim gotovog proizvoda koji mu se ponudi.
Zato su veoma potrebni zahvati u poimanje takve, neuništive metafizike, kao što je Derridina dekonstrukcija terminologije, političkih autoriteta...Obzirom da je u filozofiji umrlo vrijeme velikih projekata, a nastupilo vrijeme procesa - metafizika je nevjerovatno zamaskirana, ali ne i uništena. Koliko god je odbacivali...

[derion]

Vjerujem da ništa nije apsolutno i nepromjenjivo, pa s tim smatram da ne postoji apsolutno dobro i zlo.
Na ovom komadu zemlje, kojim ljudi kroče, ima bezbroj (neutralnih?) djelovanja, koja često jedna grupa ljudi protumači zlim ili dobrim. Ljudi su subjektivni po svojoj prirodi, zato je vjerovatno teško diskutovati o bilo kojoj vrsti apsolutnosti (sa čovjekovog stajališta).

[kukuruz_kokicar]

Vjerujem da ništa nije apsolutno i nepromjenjivo, pa s tim smatram da ne postoji apsolutno dobro i zlo.
Na ovom komadu zemlje, kojim ljudi kroče, ima bezbroj (neutralnih?) djelovanja, koja često jedna grupa ljudi protumači zlim ili dobrim. Ljudi su subjektivni po svojoj prirodi, zato je vjerovatno teško diskutovati o bilo kojoj vrsti apsolutnosti (sa čovjekovog stajališta).

Slazem se da je covjekova percepcija 'obicnog' dobra uglavnom relativna, jer se dobro u jednom trenutku izrodi u zlo i obratno.
Ako se probas prebaciti u siri kontekst, smatras li da postoje pojave koje su po svojoj univerzalnosti dobre ili lose? ... Sta je to sto je u sustinski dobro i za ljude i za zivotinje, za Mlijecni put, Univerzum i Univerzum univerzuma ?
Koji je princip dobra zajednicki svima nama i bez cije 'milosti' je nase postojanje nemoguce?

[statix]

Po meni, definicija dobra je ciniti sve ono sto nikom nece uciniti nista nazao vec naprotiv... a zlo je jednostavno suprotno od navedenog.

A gdje je tu djelovanje Robin Hood-a?

[derion]

Slazem se da je covjekova percepcija 'obicnog' dobra uglavnom relativna, jer se dobro u jednom trenutku izrodi u zlo i obratno.
Ako se probas prebaciti u siri kontekst, smatras li da postoje pojave koje su po svojoj univerzalnosti dobre ili lose? ... Sta je to sto je u sustinski dobro i za ljude i za zivotinje, za Mlijecni put, Univerzum i Univerzum univerzuma ?
Koji je princip dobra zajednicki svima nama i bez cije 'milosti' je nase postojanje nemoguce?

Mislim da ne postoje pojave koje su univerzalno dobre ili loše. Spajanje trilijardi određenih atoma u jednom datom trenutku su dobre za nekakav entitet, element ili okruženje ili čak cijeli kosmos, ali sigurno nisu dobri za umiruću zvijezdu koja se nalazi sekundu prije uništavajuće eksplozije, tj. nestanka.
Naravno, možda te bukvalno shvatam, ali treba definisati granice "univerzalnosti". Moj donji prag je nivo atoma ili tu negdje (da ne pretjerujemo zbog težine teme).

Drugi dio tvoga pitanja je sasvim dobar, ali bojim se da će vrlo brzo ovu temu pretvoriti u diskusiju o (ne)postojanju boga i to još prije 20. posta.

Postavio si pitanje "Sta je to sto je u sustinski dobro i za ljude i za zivotinje, za Mlijecni put, Univerzum i Univerzum univerzuma?"
Ne znam da li je univerzalno dobro, ali je vjerovatno univerzalno to da se svugdje nalazi energija, u nekoj formi. Svi smo mi dio iste energije, od nje postajemo, djelujemo i kada umremo, ponovo bivamo/ostajemo energijom.
Energija je univerzalna, ona se ne može ni stvoriti ni uništiti; početna i finalna energija su uvijek jednake, evo matematičkog prikaza: Ep + Ek = Etotal.*

____________________
* Energija (eng. Wikipedija)

[kukuruz_kokicar]

Ne znam da li je univerzalno dobro, ali je vjerovatno univerzalno to da se svugdje nalazi energija, u nekoj formi. Svi smo mi dio iste energije, od nje postajemo, djelujemo i kada umremo, ponovo bivamo/ostajemo energijom.
Energija je univerzalna, ona se ne može ni stvoriti ni uništiti; početna i finalna energija su uvijek jednake, evo matematičkog prikaza: Ep + Ek = Etotal.*

____________________
* Energija (eng. Wikipedija)

Kolicina energije se ne mijenja, ali entropija da (mjera neuredjenosti sistema). Entropija raste, nepovratno. Bilo koji rad se vrsi, on nuzno povecava entropiju svemira jer se svaki rad bazira na koristenju potencijalne razlike dva nosaca energije i pretvaranju te razlike u korisno dejstvo + skart (toplota). Skart nije moguce izbjeci ako se slazemo da je perpetuum mobile nemoguc.
Kod dostizanja maksimalne entropije svi oblici energije ce biti pretvoreni u toplotu. Bilo kakav rad, informacija postaju toplota. Da li je to dobro? Za koga? Odgovor je nikoga i nista pa je to po meni apsolutno zlo.
Ukoliko po osi vremena krenemo unazad do Big Bang-a, dobicemo sistem sa minimalnom entropijom, toliko zgusnut da ne postoji nikakva mogucnost razmjene energije niti razmjene informacija. I ovo stanje je po meni apsolutno zlo.

Gdje je onda apsolutno dobro? Trenutna stvarnost? Nas svijet? To bilo ko od nas tesko moze prihvatiti jer u ovakvom svijetu uvijek neko ili nesto izvuce deblji kraj. Ostaje mi zakljucak da je odraz apsolutnog dobra, volja koji nas vodi iz zla u zlo , tjerajuci nas da stvaramo, volimo se i radjamo potomke bez obzira na (na)ocigledni besmisao. Taj princip promjene tjera zvijezde da gore, Zemlju da se sudara sa asteroidima, mjesec da nas obasja u vedroj noci. Bez tog principa promjene ne bi bilo nicega. Zato ne vidim nista sto bi bilo krucijalnije i univerzalnije za nas svijet od tog 'principa' koji tjera da nista postane nesto.

Zanimljivo je da u ovakvom vidjenju stvari, apsolutno zlo je puno lakse za izmjeriti nego apsolutno dobro, sto puno govori o ovom svijetu kakav nam je 'dat' i o snazi koja je u nama i koja tjera citav ovaj svemir da postoji.

[arzuhal]

Ne znam da li je univerzalno dobro, ali je vjerovatno univerzalno to da se svugdje nalazi energija, u nekoj formi. Svi smo mi dio iste energije, od nje postajemo, djelujemo i kada umremo, ponovo bivamo/ostajemo energijom.
Energija je univerzalna, ona se ne može ni stvoriti ni uništiti; početna i finalna energija su uvijek jednake, evo matematičkog prikaza: Ep + Ek = Etotal.*

____________________
* Energija (eng. Wikipedija)

Kolicina energije se ne mijenja, ali entropija da (mjera neuredjenosti sistema). Entropija raste, nepovratno. Bilo koji rad se vrsi, on nuzno povecava entropiju svemira jer se svaki rad bazira na koristenju potencijalne razlike dva nosaca energije i pretvaranju te razlike u korisno dejstvo + skart (toplota). Skart nije moguce izbjeci ako se slazemo da je perpetuum mobile nemoguc.
Kod dostizanja maksimalne entropije svi oblici energije ce biti pretvoreni u toplotu. Bilo kakav rad, informacija postaju toplota. Da li je to dobro? Za koga? Odgovor je nikoga i nista pa je to po meni apsolutno zlo.
Ukoliko po osi vremena krenemo unazad do Big Bang-a, dobicemo sistem sa minimalnom entropijom, toliko zgusnut da ne postoji nikakva mogucnost razmjene energije niti razmjene informacija. I ovo stanje je po meni apsolutno zlo.

Gdje je onda apsolutno dobro? Trenutna stvarnost? Nas svijet? To bilo ko od nas tesko moze prihvatiti jer u ovakvom svijetu uvijek neko ili nesto izvuce deblji kraj. Ostaje mi zakljucak da je odraz apsolutnog dobra, volja koji nas vodi iz zla u zlo , tjerajuci nas da stvaramo, volimo se i radjamo potomke bez obzira na (na)ocigledni besmisao. Taj princip promjene tjera zvijezde da gore, Zemlju da se sudara sa asteroidima, mjesec da nas obasja u vedroj noci. Bez tog principa promjene ne bi bilo nicega. Zato ne vidim nista sto bi bilo krucijalnije i univerzalnije za nas svijet od tog 'principa' koji tjera da nista postane nesto.

Zanimljivo je da u ovakvom vidjenju stvari, apsolutno zlo je puno lakse za izmjeriti nego apsolutno dobro, sto puno govori o ovom svijetu kakav nam je 'dat' i o snazi koja je u nama i koja tjera citav ovaj svemir da postoji.

Jel ovo termodinamičko objašnjenje odnosa apsolutnog dobra i zla, napose kroz prva dva zakona termodinamike, tvoje ili? Jer me malo podsjeća na Empedoklovu teoriju pet elementa, koju je Hollywood komercijalizirao sa Bruceom Willisom, gdjeno Ljubav biva pokretač Svega
Šta ako se desi nešto što je nemoguće, a ustvari sasvim moguće, ako se nasumičnom kvantnom fluktuacijom pojavi zera, trun, bodgda koja će početi da prožima cijeli Univerzum i okrene naopačke sve nama poznate zakone, sve procese i rodi se sasvim Novi Univerzum, sa apsolutno drukčijim zakonima, kojeg ja, u svojoj slobodi, nazovem Ahiretom ili Budućim Svijetom?

[statix]

Mislim da je u okviru materije besmisleno polemisati oko ta dva pojma, naravno i energije, jer sta za njih znaci dobro i zlo.

[lord-executioner]

Nema apsoluta i besmisleno je teziti ka tome. Apsolutno dobar covjek bi bio ( hipoteticki ) inertna, bezvoljna, beskicmena, naivna budala koja bi mogla akumulirati znanje, ali ga ne bi mogla upotrijebiti energicno i ustrajno, jer bi mu na putu uvijek stajala teznja da nikoga ne povrijedi, ne bi mogao stvarati, jer ne bi nikad uspio poimati svijet buduci da bi slijepo negirao i ignorirao zlo. Apsolutno zao pak ne bi imao ni potrebe akumulirati bilo sta i razvijati bilo sta; njegova jedina svrha i jedini smisao bili bi destruktivni, i zelja za unistenjem svega bi udovoljila ideji samostojnosti zla, ali bi izgubio smisao onog trenutka kada bi ostalo bez resursa kojima bi hranio destruktivnost. Jedino sto se moze doseci je balans dobra i zla; svojevrsna simbioza kvaliteta koje se percipiraju kao dobre i zle. To nije uvijek srednji put; postoje kvalitete koje su po sebi lose, ali ih njihova primjena cini dobrim, kao i kvalitete koje su u osnovi dobre, ali ih posljedice primjene cine zlim, pogresnim. Primjerice, lukavost je osobina koja se asocira sa zlonamjernim ljudima, ali lukavoscu se moze postici mnogo, a da namjera, primjena i ishod budu pozitivni, ispravni i moralni, dok se, recimo, radoznalost smatra kvalitetom koja doprinosi sirenju znanja, ali radoznalost koja se protegne ka zivotima i privatnoscu drugih moze imati pogubne posljedice. Treba naci finu liniju izmedju suprotstavljenih kvaliteta; izmedju apatije i gnjeva stoji smirenost, izmedju impulsivnosti i proracunatosti stoji hladnokrvnost, izmedju predrasuda i odsustva istih stoji individualizacija, izmedju slijepe vjere i skepticizma stoji razum koji odvaguje i procjenjuje, izmedju sumnjicavosti i naivnosti stoji sposobnost proziranja, izmedju povjerenja u ljude i mizantropije stoji oprez, itd. Balans, za razliku od apsoluta, jeste najbolja verzija ljudskog bica, njegova dalekosezna, vrijedna forma, onoliko savrsena koliko covjek uopce moze biti savrsen. Kada bi se ljudi trudili pronaci balans, umjesto sto neprestano posezu za krajnostima, svijet bi bio mnogo, mnogo bolje mjesto. I to ne bi bio bili kakav svijet; to bi bio hrabri, novi svijet, svijet velikih ljudi, svijet istinskih ljudi.

[statix]

@lord
Cak i na atomskom nivou izmedju protona(+) i elektrona(-) stoji neutron. tako da je tesko govoriti o apsolutnosti necega.

[lord-executioner]

Pa, tema jesu apsolutno dobro i apsolutno zlo, a ja odgovorno tvrdim da i jedno i drugo mogu za posljedicu imati samo nepotpunog covjeka. O apsolutnosti se moze raspravljati, ali prakticna strana nije realna, jer ne daje onaj rezultat na koji ljudi misle kad kazu "apsolutna dobrota", i kad to poistovjecuju sa idealom odnosa dobro-zlo.

[derion]

Na nivou ljudskih odnosa, potpuno je neodgovorno, a bogami i suvišno, govoriti o apsolutnom dobru i odgovarajućem zlu iz prostog razloga što ljudi nisu savršeni. Mi jednostavno nemamo kapaciteta (energije) da budemo apsolutno nešto. Vjerujem da samo "savršenstvo" (šta god to bilo) može biti apsolutno, a nigdje još nisam "naletio" ništa što je približno savršenstvu (bilo koje forme), osim dojma na koji mene ostavlja pojam energije (kao sveprisutne, u jednom ili drugom obliku).
E sada, razvoj Kosmosa (a tu ima ulogu i entropija, svakako), odnosno ubjeđenje da se polako ali sigurno krećemo iz prividne "Harmonije" prema nekoj vrsti nevidljivog "Haosa", navodi me, ipak, da apsolutnog dobra ili zna nema, možda postoji samo "Apsolutno" koje sadrži i jedno i drugo, a možda ni jedno (bilo u balansu ili ne).

[kukuruz_kokicar]

Kada bi se ljudi trudili pronaci balans, umjesto sto neprestano posezu za krajnostima, svijet bi bio mnogo, mnogo bolje mjesto. I to ne bi bio bili kakav svijet; to bi bio hrabri, novi svijet, svijet velikih ljudi, svijet istinskih ljudi.

Ja mislim da je debalans prijeko potreban da bi bilo sta sto znamo postojalo. Situacija savrsenog balansa meni nalikuje onoj maksimalnoj entropiji gdje je sve ustimano sa svime i nista u odnosu na bilo sta nema nikakav potencijal. Savrseno izbalansirani svijet je savrseno mrtav svijet. One 'iskre' (sto bi rek'o Arzo ... bogde) koje uslovljavaju razlike da se konfrontiraju, tope i pretvaraju u nove rezlike su apsolutno dobro.
Kada govorim o ljudskom drustvu, upravo su krajnosti i razlike kultura i njihova 'konfrontacija' (ne nuzno fizicka borba) ono sto je zivotinju-covjeka diglo do covjeka. Konfrontacija kultura i misljenja nas uvijek do novih saznanja. Zalosno je da su ratovi i sve ono sto prethodi ratovima su bili najsnazniji okidaci za razvoj ljudskog drustva.

Relativno zlo je nuznost za nase postojanje kao jedinki. Koliko se zvjerstava se moralo uciniti od strane prvog do zadnjeg pretka da bi mi kao jedinke bili na koncu bili ostvareni - rodjeni. Ti ili ja ne bi zivjeli da ne stojimo na kraju tog lanca svireposti koje su cinili nasi preci. Da li se ta zlodjela mogu smatrati dobrim? Za mene kao jedinku definitivno moraju, jer bez njih ne bi bilo ni mene.
U moje ime je (iskreno se nadam) ucinjeno i puno dobrih dijela i meni su uzor takvi preci, a ne oni "losi", mada bez i jednih i drugih ja ne bih postojao.

[kukuruz_kokicar]

Jel ovo termodinamičko objašnjenje odnosa apsolutnog dobra i zla, napose kroz prva dva zakona termodinamike, tvoje ili? Jer me malo podsjeća na Empedoklovu teoriju pet elementa, koju je Hollywood komercijalizirao sa Bruceom Willisom, gdjeno Ljubav biva pokretač Svega

Ja ti prvi put cujem za tog Empedokla. Ja sam ti sto bi se reklo .. usmjereno (ne)obrazovan.
O apsolutnom dobru i zlu mozemo siljiti i kroz termodinamiku, teoriju sistema, teoriju informacija ili Empedokla.
Mislim da je nebitan 'durbin' - termodinamika. Kroz koji god 'alat' posmatras apsolutne pojmove, one bi morali ostati apsolutni.

Peti element sam gledao i po meni ni Hollywood ne moze ukakati ono sto Luc Besson odluci snimiti.

[lord-executioner]

Ja bih, iz razloga koje sam naveo, ipak rekao da balans dobra i zla daju maksimalni kreativni potencijal, jer se u toj simbiozi nista ne zanemaruje, i nista ne zapostavlja, naprotiv, sve je spregnuto za, kako bi to fizicari rekli, maksimalnu vucu i potpunu spoznaju.