Antidepresivi i anksioznost

[ForzaZeljo]

Vozdra

Eh ovako, čitav život se borim sa ovim "poremećajem" i mislim da je došlo krajnje vrijeme da zatražim ozbiljnu liječničku pomoć, jer sam previše skrenuo zbog ovog. Skoro svaki problem koji sam imao u životu, svaka loša situacija može se povezati sa ovim. Kada god sam razmišljao po posjeti psihijatru psihologu, uvijek počinjem tražiti neke razloge da ne odem, kao ono kada treba kod zubara ići, ne znam, kao da me je strah nečega a ni sam ne znam čega. Ali eto, sada stvarno nema nazad, počelo je da uzima previše od mene, počeo sam da gubim ljude do kojih mi je stalo i ono najgore počeo sam da gubim sebe, ne prepoznajem se više, izgubio sam kontrolu.

Sve je počelo negdje u srednjoj, ono kao dijete je bilo tih situacija, ali kako sam odrastao kao da se sve više i više pojačavalo. Jednostavno, moja psiha je radila na neki svoj način i to me je ono konstantno ubijalo, 24/7 razmišljam o nečemu i bukvalno nikada nisam prisutan u nekoj situaciji. Primjer izađemo u grad i svi su u nekom razgovoru dok sam ja na drugoj strani potpuno isključen i razmišljam o nekim desetim stvarima. Nije ni da stidan, stvarno nemam problema s tim, već jednostavno kada treba da održim neki govor ili da nešto kažem pred običnim prijateljom, odjednom mi mozak prestaje sa radom i ne mogu da povežem dvije riječi kako treba. Tada sam nekad počeo sam lakšim drogama i alkoholom i to mi je tada bila velika promjena, odjednom sam se aktivirao i počeo da dominiram svim druženjima, jednostavno sam se bio potpuno otvorio i više mi nije bio problem pričati sa jednom osobom a ni sa 10 njih odjednom. Ali evo godine su prošle i to je polako izgubilo svoje djelovanje, dosta sam izgubio u tih par godina, dosta prijatelja, dosta poštovanja kod nekih osoba, komšija, dosta priča je kružilo o tome kako sam narkoman, lopov itd

Eh sad ovako površinski, mene i ne zanima toliko mišljenje ostalih ljudi niti me je ikad zanimalo da li će neko o meni misliti da sam ovakav i onakav, ali opet, znam da kad npr izadjem u grad ili odem na posao i primjetim da me neko posmatra u glavi se odma rađaju one najgore misli, da ta osoba misli nešto loše o meni itd. Znam da to ništa ne utiče na mene jer svako ima pravo na svoje mišljenje, ali ipak ovo je poremećaj a psiha je čudo.

Ne znam stvarno, postao sam takav da ne mogu otići na svadbu, u goste bukvalno nigdje bez toga da se prije toga "spucam" prahom ili nekim tabletama jer bez toga, sve mi je nekako dosadno, kao da nemam razloga za zivot uopste, ne vidim nikakav drugi vid zabave jer sam jedino tad nekako oslobođen moje psihe koja me konstantno ubija sa tim razmišljanjem.

Čitao sam jako puno o ovome i vidjeo da jako dosta ljudi pati od ovoga takođe, i da su mnogi vidjeli velike pomake u kratko vrijeme putem antidepresiva i KB terapije, pa eto želio bih i ja napokon probiti led i otići u dom zdravlja, obratiti psihijatru.

Eh sad, poenta svega ovoga? Pa eto, želio bih da oni sa sličnim iskustvom podijele svoje priče, svoj prvi odlazak psihijatru i kako je sve proteklo, mislim da bi mi opet puno lakše bilo kada bih čuo neka od vaših mišljenja.

[Stroj-2]

Vjera (Islam), to ti je najbolja terapija, ove tablete su samo privremene i stvaraju opet ovisnika od tebe, ne popiješ li dozu vraća ti se sve, priroda je isto doabr lijek, šetnja, zelenilo, što se vjere tiče, nemoj se zaletit odma educiraj se istražuj u i oko vjere laganim koracima, informiši se, nek je s hajrom i sve najbolje....

[ForzaZeljo]

Vjera (Islam), to ti je najbolja terapija, ove tablete su samo privremene i stvaraju opet ovisnika od tebe, ne popiješ li dozu vraća ti se sve, priroda je isto doabr lijek, šetnja, zelenilo, što se vjere tiče, nemoj se zaletit odma educiraj se istražuj u i oko vjere laganim koracima, informiši se, nek je s hajrom i sve najbolje....

Prijatelju, ne idem ja radi lijekova, gutao sam na hiljade i hiljade antidepresiva, lako ih je završiti na ulici, više sam želio profesionalnu pomoć pošto postoje terapije posebno namijenjene za to.

[walter kurtz]

Za pocetak prestani navijati za zelju

[ForzaZeljo]

[cccccc]

Ne znam kakvih sve posljedica imas. Meni se slicne nesto dogadja. Npr po danu obicno budem dobar. Ponekad me ufati neki napad. Ali mi je najgore kad legnem da spavam. Nesto me u grudima "izjeda". Taman kad treba da zaspim nesto prodje kroz mene, neki trnci. Bukvalno mi se desi nekad i da mi ruka sama "odskoci" kao neki zivac da se pokrene. Ne znam kako da objasnim. Isao sam kod doktora sve pregleda obavio. Kazu nije ti nista. Malo se preforsirao. Ali evo mene vec skoro mjesec dana to drzi. Pred spavanje pijem lexiliume, sanval i svasta sam probao. To je vise iz ocaja. Pokusaj samo da zaspim barem koji sat. Trudim se da ne pijem nikako. Tablete obicno nisam nikad ni pio. Ponekad paracetamol pri povisenoj temperaturi i to je to. Nekad uspijem i zaspati koji sat. Al vecinu noci ne spavam. Htjeo sam napisati novu temu al eto kad si vec ti ovu pokrenuo da se nadovezem. Nadam se da ce nam neko pomoci.

I da.. Ima tu dosta simptopa. Ne znam mogul sve i nabrojat. Otezano disanje, pritisak u usima, smeta mi svaki zvuk, malaksavost, znojenje itd..

[Salah ad-Din]

Mi smo buraz takvi tipovi ličnosti (anksiozni), evo ja idem na terapije (KB) već godinu dana i ima pomaka, malo se lakše nosim sa tim, ali kada mi ispadne neka situacija tipa treba da govorim javno, prepadne me neko, zalupa mi naglo srce, sve se zaboravlja i opet se vraćam na staro. Uglavnom KB terapija ti je dobra, učiš tehnike kojima se nosiš sa tim itd. Samo je sve to sporo, treba se boriti, teško je kada živiš godinama u jednom ubjeđenju najednom to promijeniti.

Ne znam, reci konkretno šta te zanima i pokušat ću ti pomoći sa svojim iskustvom

[cccccc]

Nisam ja jos isao nekom psihijatru ili tako nesto slicno. Pa ne znam da li je aneksioznost. Isao sam doktorima za srce zeludac itd.. sve uredu.. Hvala Bogu. Ali eto najgore mi je to spavanje. Ne planiram jos ici nekom psihijatru malo ovako po netu pokusavam naci neka rjesenja. Jer meni je to pocelo prije otprilike mjesec dana. I u tom periodu mozda nekih dva tri dana sam se osjecao odlicno. Spavao odlicno. Sve bilo super. I evo opet se vratilo. Da mi je samo znat uzrok toga da izbjegavam to nesto.

[Velkoski]

Da se upišem u klub!

Liječim.se istresanjem na ljudima! Što šakama što verbalno!

[sumirprimus]

Inace zivimo u stres free zemlji cudo jedno, i bas ce pomoc leksauriniilnesto slicno....
Neki sport,hobi pomogne vise od bilo kog leksaurina il neceg slicnog...

[sumirprimus]

Da se upišem u klub!

Liječim.se istresanjem na ljudima! Što šakama što verbalno!

i to organizam pamti,na duge staze neisplativo.

[Velkoski]

Istini za volju, pamti... I počinju me mrzit' ljudi

[Salah ad-Din]

Nisam ja jos isao nekom psihijatru ili tako nesto slicno. Pa ne znam da li je aneksioznost. Isao sam doktorima za srce zeludac itd.. sve uredu.. Hvala Bogu. Ali eto najgore mi je to spavanje. Ne planiram jos ici nekom psihijatru malo ovako po netu pokusavam naci neka rjesenja. Jer meni je to pocelo prije otprilike mjesec dana. I u tom periodu mozda nekih dva tri dana sam se osjecao odlicno. Spavao odlicno. Sve bilo super. I evo opet se vratilo. Da mi je samo znat uzrok toga da izbjegavam to nesto.

Onda nemoj piti tablete na svoju ruku
Samo ću ti reći da što prije odeš psihologu/psihijatru veće su šanse da se izliječiš. Imaš ti tipova ičnosti koji iskašljavaju krv i kažu ma nije to ništa proći će, ali mi nismo takvi mi se trzamo i na najmanji podražaj. Pokušaj rasčistiti sam sa sobom, ako ne uspiješ javi se psihiologu nije to sramota

[ForzaZeljo]

Ne znam kakvih sve posljedica imas. Meni se slicne nesto dogadja. Npr po danu obicno budem dobar. Ponekad me ufati neki napad. Ali mi je najgore kad legnem da spavam. Nesto me u grudima "izjeda". Taman kad treba da zaspim nesto prodje kroz mene, neki trnci. Bukvalno mi se desi nekad i da mi ruka sama "odskoci" kao neki zivac da se pokrene. Ne znam kako da objasnim. Isao sam kod doktora sve pregleda obavio. Kazu nije ti nista. Malo se preforsirao. Ali evo mene vec skoro mjesec dana to drzi. Pred spavanje pijem lexiliume, sanval i svasta sam probao. To je vise iz ocaja. Pokusaj samo da zaspim barem koji sat. Trudim se da ne pijem nikako. Tablete obicno nisam nikad ni pio. Ponekad paracetamol pri povisenoj temperaturi i to je to. Nekad uspijem i zaspati koji sat. Al vecinu noci ne spavam. Htjeo sam napisati novu temu al eto kad si vec ti ovu pokrenuo da se nadovezem. Nadam se da ce nam neko pomoci.

I da.. Ima tu dosta simptopa. Ne znam mogul sve i nabrojat. Otezano disanje, pritisak u usima, smeta mi svaki zvuk, malaksavost, znojenje itd..

Vjeruj mi ista situacija kod mene, samo što se to meni dešava već duže vremena. Čitav dan, ali ono bukvalno čitam dan osjećam bol u predjelu srca, kao da mi se grudi na toj strani zatezu. Ne znam stvarno o cemu se radi, evo ja se vec par mjeseci vec pripremam da odem kod psihijatra al kazem ti, nekako me strah, ne znam ni sam cega ali kad pomislim na to hvata me neki strah :/

[ZenaZbrkovima]

Mi smo buraz takvi tipovi ličnosti (anksiozni), evo ja idem na terapije (KB) već godinu dana i ima pomaka, malo se lakše nosim sa tim, ali kada mi ispadne neka situacija tipa treba da govorim javno, prepadne me neko, zalupa mi naglo srce, sve se zaboravlja i opet se vraćam na staro. Uglavnom KB terapija ti je dobra, učiš tehnike kojima se nosiš sa tim itd. Samo je sve to sporo, treba se boriti, teško je kada živiš godinama u jednom ubjeđenju najednom to promijeniti.

Ne znam, reci konkretno šta te zanima i pokušat ću ti pomoći sa svojim iskustvom

Godina dana KBT terapije i jos nisi ok? Koliko cesto ides na terapije i gdje, ako nije tajna

[Salah ad-Din]

Godina dana KBT terapije i jos nisi ok? Koliko cesto ides na terapije i gdje, ako nije tajna

Kakav sam bio sada sam koliko toliko dobro, mogu funkcionisati, prije sam bio totalno paralizovan. Imam 24 godine a od 14. godine ja imam panične napade 8 godina nisam znao šta je sa mnom, bukvalno sam ludio, po 3-4 panična dnevno, samo sjedio kući i plakao nisam smio nosa proviriti vani, nisam smio zaspati mislio sam ako zaspim umrijet ću. U snu dobijao panične napade, išao doktorima, travarima, hodžama, salijevao strave, mama sjedne i plače sa mnom ne zna više šta da mi radi. Dvije fascikle nalaze skupio, kljukali me tabletama za pritisak i beta blokatorima ali ništa. Molio Boga da me više spuca nešto da umrem i onda odem privatnom internisti Mačkiću, čovjek me pregleda od glave do pete i kaže sine ti imaš panični poremećaj, i na osnovu tog nalaze me pošalju neuropsihijatru, po prvi put sam osjetio da me neko razumije, po prvi put mi je čovjek počeo čitati baš one simptome koje ja imam, sat vremena sjedio sa mnom i objašnjavao mi sve moje nalaze, crtao kako izgleda srce i kako funkcioniše sve, da bi mi pokazao da mi nije ništa, propisao mi antidepresive koje sa pio godinu dana, a nakon toga krenuo na psihoterapiju. Idem u Dom Zdravlja kod psihologa, u početku išao svako 7 dana, pa onda svako dvije sedmice, sada idem svako mjesec dana imam u augustu zadnji susret sa psihologom. Više ne pijem nikakve tablete, mogu normalno da odem do grada, do fakulteta da ne dobijem panični, čak ni leksilijum ne pijem, napravio sam velike pomake ali naravno još uvijek ima tih gluposti koje me izbace povremeno iz takta, nadam se da ću se i sa tim izboriti.

[ZenaZbrkovima]

Godina dana KBT terapije i jos nisi ok? Koliko cesto ides na terapije i gdje, ako nije tajna

Kakav sam bio sada sam koliko toliko dobro, mogu funkcionisati, prije sam bio totalno paralizovan. Imam 24 godine a od 14. godine ja imam panične napade 8 godina nisam znao šta je sa mnom, bukvalno sam ludio, po 3-4 panična dnevno, samo sjedio kući i plakao nisam smio nosa proviriti vani, nisam smio zaspati mislio sam ako zaspim umrijet ću. U snu dobijao panične napade, išao doktorima, travarima, hodžama, salijevao strave, mama sjedne i plače sa mnom ne zna više šta da mi radi. Dvije fascikle nalaze skupio, kljukali me tabletama za pritisak i beta blokatorima ali ništa. Molio Boga da me više spuca nešto da umrem i onda odem privatnom internisti Mačkiću, čovjek me pregleda od glave do pete i kaže sine ti imaš panični poremećaj, i na osnovu tog nalaze me pošalju neuropsihijatru, po prvi put sam osjetio da me neko razumije, po prvi put mi je čovjek počeo čitati baš one simptome koje ja imam, sat vremena sjedio sa mnom i objašnjavao mi sve moje nalaze, crtao kako izgleda srce i kako funkcioniše sve, da bi mi pokazao da mi nije ništa, propisao mi antidepresive koje sa pio godinu dana, a nakon toga krenuo na psihoterapiju. Idem u Dom Zdravlja kod psihologa, u početku išao svako 7 dana, pa onda svako dvije sedmice, sada idem svako mjesec dana imam u augustu zadnji susret sa psihologom. Više ne pijem nikakve tablete, mogu normalno da odem do grada, do fakulteta da ne dobijem panični, čak ni leksilijum ne pijem, napravio sam velike pomake ali naravno još uvijek ima tih gluposti koje me izbace povremeno iz takta, nadam se da ću se i sa tim izboriti.

Javit cu ti se na pp.

Ostali, pokusajte s ovim, nije lose.
https://moodgym.anu.edu.au/welcome

[ForzaZeljo]

Godina dana KBT terapije i jos nisi ok? Koliko cesto ides na terapije i gdje, ako nije tajna

Kakav sam bio sada sam koliko toliko dobro, mogu funkcionisati, prije sam bio totalno paralizovan. Imam 24 godine a od 14. godine ja imam panične napade 8 godina nisam znao šta je sa mnom, bukvalno sam ludio, po 3-4 panična dnevno, samo sjedio kući i plakao nisam smio nosa proviriti vani, nisam smio zaspati mislio sam ako zaspim umrijet ću. U snu dobijao panične napade, išao doktorima, travarima, hodžama, salijevao strave, mama sjedne i plače sa mnom ne zna više šta da mi radi. Dvije fascikle nalaze skupio, kljukali me tabletama za pritisak i beta blokatorima ali ništa. Molio Boga da me više spuca nešto da umrem i onda odem privatnom internisti Mačkiću, čovjek me pregleda od glave do pete i kaže sine ti imaš panični poremećaj, i na osnovu tog nalaze me pošalju neuropsihijatru, po prvi put sam osjetio da me neko razumije, po prvi put mi je čovjek počeo čitati baš one simptome koje ja imam, sat vremena sjedio sa mnom i objašnjavao mi sve moje nalaze, crtao kako izgleda srce i kako funkcioniše sve, da bi mi pokazao da mi nije ništa, propisao mi antidepresive koje sa pio godinu dana, a nakon toga krenuo na psihoterapiju. Idem u Dom Zdravlja kod psihologa, u početku išao svako 7 dana, pa onda svako dvije sedmice, sada idem svako mjesec dana imam u augustu zadnji susret sa psihologom. Više ne pijem nikakve tablete, mogu normalno da odem do grada, do fakulteta da ne dobijem panični, čak ni leksilijum ne pijem, napravio sam velike pomake ali naravno još uvijek ima tih gluposti koje me izbace povremeno iz takta, nadam se da ću se i sa tim izboriti.

Javit cu ti se na pp.

Ostali, pokusajte s ovim, nije lose.
https://moodgym.anu.edu.au/welcome

Otkad sam poceo da pretrazujem gugl u vezi ovog problema nisam nasao nista boljeg od ovog sajta sa linka, stvarno mi je ono otvorio oci, valjda zbog toga sto i korisnik sam ucestvuje u prezentaciji. Stvarno odlicna stvar, preporuka svima!

Hvala ti