Šveđanin je upravu, ali kod nas nije uvijek moguće tako reagovati.
Kada se vide naslage na ždrijelu, može se odmah pretpostaviti da je bakterija u pitanju i par antibiotika će u "99%" slučajeva dati dobre rezultate. Nije uvijek ni poželjno bosti djecu. Auskultatorni nalaz pluća uz anamnezu zna također dati jako puno podataka i u većini slučajeva kada se krene sa antibioticima se situacija i riješi, bez potrebe za antibiogramom.
Ono što je kod nas problem je dijagnostika. Doktor u Švedskoj vjerovatno jako brzo dođe do rezultata, dok kod nas to zna potrajati, pogotovo u manjim mjestima. Laboratorija ne radi stalno, primaju se nalazi do određenog sata, a za ostalo se mora čekati sljedeći dan, ili ako se radi o petku, mora se do ponedjeljka čekati, a ne može se uvijek čekati toliko da se krene sa terapijom.
Kod nas su smjernice suštinski iste kao i na zapadu, samo što mi u praksi to nismo u stanju sprovesti.
Roditelji su dodatan problem, jer se ne radi na edukaciji njih samih, plus što jako često slažu kada su određeni simptomi u pitanju (ovo je najčešće sa temperaturom, gdje kažu da je bila 39,5-40, a kod doktora bude 36,5, ili 37,5, pa je njima arugment da su paracetamol dali djetetu, ili da kod doktora ne radi toplomjer), a doktor iako ne vidi neke stvari odmah, ne smije isključiti podatke koje mu roditelji daju.
Na to još dodati da mi nemamo dovoljno kadra da se baš detaljno posveti pacijentu.
Eh da, jedino mi nije jasno zašto taj ljekar u Švedskoj nije odmah tražio da se uradi antibiogram, ako rezultati budu pozitivni, išlo bi dosta brže

.