ANOREKSIJA-POREMECAJ ISHRANE !

[Le_la_]

Da,bas..treba volja i snaga.. Evo krenula sam da jedem,ali ne smijem previse,pokusala sam ali mi bude muka,pa stomak zaboli,jedem dok ne osjetim da mi je dovoljno...
Sad ocekujem da dobijem...:/ Jos me to brine..((

[mini2]

ja sam kroz "slično" prošla. do prije nekih godinu i po sam bila ne samo žgoljava, nego me bilo strašno gledati. hrana mi se uvijek gadila, odbijala sam da jedem konstantno. pretežno sam pila sokove. ali nije bila anoreksija jer nisam pazila da se ne udebljam, nisam mislila da sam debela, bila sam svjesna kako sam premršava. doktori su "zaključili" kao da sam sebe sama više uvjerila da mi hrana nije potrebna, ma ne znaju ni oni šta govore, išla sam i kod psihijatra.
vjeruj da se ne sjećam kad i kako sam počela da jedem ikako, uglavnom kad sam odlučila, kad sam bila svjesna da taj trenutak moram prelomiti i početi normalno jesti i živjeti, to je bilo presudno. trebaš imati volju i nekako pokušati otkloniti tu odbojnost prema hrani. nije lako, znam. meni je prijatelj dosta pomogao, potrebna je pomoć naravno kako bližih članova porodice, tako i prijatelja. ali ništa to ne vrijedi ako ti nisi čvrsto odlučila da sama sebi pomogneš. ja sam prvo počela slakiše da jedem, šta ja znam, i ono što se ispostavilo da je meni ukusno. naravno uzimaj vitamine b kompleks, to su mi doktori redovno govorili, kao otvara apetit. udebljala sam se nakon toga baš, iako još uvijek postoji odbojnost prema hrani, no dugotrajan je to proces. sad sam opet malo smršala, ali to je zbog ljeta i gubitka apetita. uglavnom, postepeno pokušavaj povećati obroke i sretno!
i da, razumijem to kad kažeš kako ti je okolina stvorila kompleks kad si bila malo punija, meni je upravo više dosadilo da me ljudi gledaju sa žaljenjem i govore mi kako se trebam udebljati.

[Le_la_]

Meni se vise svidja to sto si ti imala...Znas da si mrsava,i ti smijes uzet jesti sto ugledas (ako ti se nasmaga)...A ja i dalje obucem nesto i pomislim ono kako sam debelaaaaa,al ima trenutaka kad placem,ni sise ni guzice,nistaaaa...Pa ugledam kolač,il nesto,uzela bih,pojela.....Al mi nesto govori UDEBLJAT CESS SEEE...Al evo ovih par dana,uzmem ,pojedem,i trudim se da me ono moje nesto ne nagovori da odem u wc da povratim... Nije mi lako bgm,najvise se borim s mozgom..A radost moje mame sto jedem,ehhh ,ne moze se opisat...

[mini2]

ah pa nema tu sviđanje i nesviđanje. treba da ti se sviđa da se oslobodiš svega toga, da pronađeš mir i da u glavi središ stvari. to je najbitnije.
da, smijem uzeti da jedem, ali opet ne uzmem jer osjećam odvratnost i ne želim da jedem, ne osjećam potrebu. to je ranije bilo naravno.
pa vidiš sad meni nije jasno iz ovog zadnjeg što si napisala. je li ti ustvari još uvijek misliš da si debela ili si svjesna da si mršava? ili zavisi od trenutka?

[Le_la_]

kako kad...dodje mi trenutak kad se gledam i vidim zgoljavost,haljinica visi,ma uzas,sjest i plakat...A dodje trenutaka kad se osjecam uzasno debelo,i gledam se u ogledalo i kontam kako sam debela,pomislim ono necu jest...Al u posljednje vrijeme izbjegajem ogledalo gdje se cijela vidim,i pokusajem skinuti misli sa kilograma,kalorija,hrane koja deblja i tako...Vjeruj,dosadiloooo mi jeeee...:/