s` postovanjem,
Otvaranje teme je inspirisano licnim iskustvima sa namjerom podijele istih u svrhu suosjecanja. Suosjecanje moze biti; tragicno, romanticno, humoristicno, dramaticno, surealno, itd. Svaka anekdota, anegdota i a(h)negdota je vise nego dobrodosla (barem sto se mene tice) i ja cu rado poceti sa jednom ili vise njih iz sopstvenog zivota. Trudim se da (ne)ostavljam dojam (ne)pismenog
When shit hits the fan
oli vam (kad govno uleti u ventilaciju)
Rastao sam, gdje i sad zivim, u centru Sarajeva. Staru kafanu "Lovac" sad mijenja restoran "Tavola" a na mjesto bifea "Hvar" dosao je caffe "Stefanel". Taj mali pasaz je vodio prema garazama stanara zgrade Titove 50 i garazama limuzina u vlasnistvu firme "Feroelektro". Danas, a i vec odavno, navedenih garaza nema i na njihovom mjestu je basta kisobran u vlasnistvu hotela "Bosna". Prije nego sto je isti hotel renoviran, a kasnije i preimenovan, iza garaza stanara je bila velika basta sa 4 velika stabla kestena i u podrumskim prostorijama je postojao restoran hotela Beograd. Mi smo se kao djeca igrali, na, ispred, u, i okolo tih garaza, okolnih zidova i podruma. Uvijek su nas fascinirali ti neki obicaji starijih da sijede u zapusenim prostorijama restorana odakle je dopirao smijeh, pjesma i nerazgovijetan razgovor kroz male prozorcice, zapravo kroz ventilacione otvore sa propelerima. Hehehe....tu i tamo, naravno, poneki kamencic bi uletio u ventilaciju, sto namjerno, sto slucajno. Da bi smo jedan dan dosli na ideju da u taj propeler sibnemo jedno polu-isuseno psece govno. Cekajuci pogodan trenutak i budno gledajuci kroz visoko-obrtajni propeler, ugledali smo srednjovjecneog gospodina koji je sa uzitkom srkao vrelu corbu upravo ispod samog ventilacionog propelera. Istog trenutka psece govno je naslo put ka mnogo vecoj funkciji od prirodno namjenske. ffffrrrrzzznnnnn i rasprsavajuce popratni zvuk, uz nesto zakasnjele psovke je bila odlicna potvrda nasoj uspjesnoj akciji. Batine su neminovno uslijedile kao kazna za nas "pasjaluk" i mnogo godina kasnije sam se bukvalno nasao u situaciji gdje sam si objasnio frazu "when shit hits the fan" na osnovu svog dozivljaja iz djetinjstva.
, nakon te izjave uslijedio je urnebesan smijeh a meni je trebalo barem 2-3 minuta da skontam o cemu se radu. Ubrzo smo dosli i do ljuje. Sajla je uredno bila okacena o jehu pa neije bilo potrebe za penjanjem. Ja se, onako ponosno, ponudih da demonstriram kako se to radi ali sajlu mi jedan od drugova ote iz ruke, zajaha je i rece "Ja cu prvi". Hrabro se povuce unazad sto je vise mogao i otisnu se. Poput ispaljenog torpeda sa palube zabi se moj drug u Lepenicu do grudi i iskolacenih ociju osta da visi na sred rijeke koja ga je blago zanjela nizvodno. Kad se tad nisam prepolovio od smijeha necu nikad. Srecom se u kuci naslo neke moje suhe odjece te smo ostatak dana proveli pecajuci. Jebi ga, rijeke nabujaju poslije kise, nije pogodno za ljulju ali ribe dobro grizu. 
