Aluminij Mostar

[criticos]

Meni ova storija oko Alumija izgleda kao kada su se ''Glup i gluplji'' hadžijali novcima na Aspenu i uredno slagati priznanice i račune u akten-tašnu.

[General War]

Meni ova storija oko Alumija izgleda kao kada su se ''Glup i gluplji'' hadžijali novcima na Aspenu i uredno slagati priznanice i račune u akten-tašnu.

Samo ne glup gluplji vec bezobrazan i bezobrazniji.

[zrakomlat]

Meni ova storija oko Alumija izgleda kao kada su se ''Glup i gluplji'' hadžijali novcima na Aspenu i uredno slagati priznanice i račune u akten-tašnu.

Kako ono, nešto kao, ovu dobro čuvaj, ova je od Lamborghinija ili tako nešto

@General War

[Bodkin]

I sta cemo sa Aluminijom" i ti mu odgovaras "Isto sto i do sada"

pa zato sto nemas izbora. ljudima su prije 2 dana htjeli iskljuciti struju i sta se sad moze uraditi? rijesit za 24 sata probleme koji su se gomilali 20 godina? sad ne mozes nista vec nastavit po starom.

Nemas izbora jer nece da se rijesi. Da hoce da rijese, imalo bi izbora. E sad, ono sto se previdi je da nije bitno sto je aluminijum u rukama hdz-a. Nema firme ubdrzavi na sve tri strane koja je u drzavnom vlasnistvu i da ima dobar menadzment bez uzimanja lopatom. Bh telekom je najbolji primjer. Napravice sda jos malo gubitasa od firme koja monopol drzi. BizMismeni

[vivaldi]

Ako ne mozes prodati ili dati/pokloniti strancima

e pa o ovome se radi. otkud znas da li se moze ili ne moze prodati? nijedan nas gigant nije bukov balvan gdje ti strani kupci sami dolaze na vrata da kupe vec su ovo polutrule leshine. treba se potrudit i mrdnut guzicu pa ko vucic obici pola svijeta, pusit kurac i nudit sve i svasta da uvalis nekome propale gigante. kako on u prosjeku 2 gubitasa godisnje uvali nekome...mozda ga stvarno nece niko, ali to ce ne moze zakljucit gledanjem u olju ili u grah vec tek kada pokusas sve sto si mogao, a oni nisu nista pokusali

Kad su se gasili privredni giganti receno nam je da je buducnost u malim i srednjim preduzecima. Sad odjednom kompletna ekonomija zavisi od 3 preduzeceta?

kod god je to govorio, taj nema blage veze. iako je svapski mittelstand postao globalni pojam za mala i srednja preduzeca, velike svapske kompanije cine svega 2-3% od ukupnog broja, ali zato generisu 50% gdp-a. u prevodu - velike firme prave pare, a male i srednje firme zaposljavaju. kad nemas velikih firmi onda ni male i srednje nemaju za koga da rade.

Swarovski su mali brojevi, plate isto tako.Medjutim, bodu oči i to je cinjenica koju ljudi vide

pa da, fokus je otisao u tom pravcu zbog toga sto je to magnet za javnost, ali to je samo skretanje paznje. ironija je da oni dzabalebarosi koje sam juce spominjao, koji su najveci krivci za sve ce prvo o nasem trosku napunit stomacine sa novozelandskom janjetinom u sosu od tartufa, pa to zalit s cabernet sauvinonom, onda ce podrignut i slavodobitno donjet odluku i ukinut swarowski u aluminiju..

[svi u napad]

Vivaldi sve se moze kad se hoce. I ja i ti znamo da ovi koji vladaju ne znaju raditi svoj posao. Mi svi znamo da oni nista ne rade u korist naroda vec samo u vsoju korist. Oni nece prodati Aluminij sve dok postoji i jedna marka za opljackati ili dok susjedna hrvatska ima neke koristi od istog. Oni ce prodati telekome jer ce tu dobiti proviziju a ne moraju nista raditi oko te prodaje jer ce kupci sami doci i dati im lovu. Ja sam samo napisao sta bi trebalo raditi iako sam znam kao i vecina raje da oni ponavljam nece nista uraditi od toga. Jebe se njima za narod i drzavu. Evo imamo sad stranku Narod i Pravda i sta ce biti od pravde? Ja znam rezultat a vjerujem i ostatak neobojenih forumasa. Zivjeli.

[vivaldi]

I ja i ti znamo da ovi koji vladaju ne znaju raditi svoj posao.

ma prije bih rekao da nece nego da ne znaju jer uospte nista nisu ni pokusali. do unazad nekoliko godina sam i nalazio kakvo takvo logicko objasnjenje za te stvari, ali zadnja mandata (2010-2018) su toliki promasaji da vise ne vidim nikakvih objasnjenja

[moa]

A gdje su ti sto imaju dionice da sad pripomognu? Sto samo vlada?

Harise imas PP pa molim te pogledaj.

[megaman4]

Ako ne mozes prodati ili dati/pokloniti strancima

e pa o ovome se radi. otkud znas da li se moze ili ne moze prodati? nijedan nas gigant nije bukov balvan gdje ti strani kupci sami dolaze na vrata da kupe vec su ovo polutrule leshine. treba se potrudit i mrdnut guzicu pa ko vucic obici pola svijeta, pusit kurac i nudit sve i svasta da uvalis nekome propale gigante. kako on u prosjeku 2 gubitasa godisnje uvali nekome...mozda ga stvarno nece niko, ali to ce ne moze zakljucit gledanjem u olju ili u grah vec tek kada pokusas sve sto si mogao, a oni nisu nista pokusali

Kad su se gasili privredni giganti receno nam je da je buducnost u malim i srednjim preduzecima. Sad odjednom kompletna ekonomija zavisi od 3 preduzeceta?

kod god je to govorio, taj nema blage veze. iako je svapski mittelstand postao globalni pojam za mala i srednja preduzeca, velike svapske kompanije cine svega 2-3% od ukupnog broja, ali zato generisu 50% gdp-a. u prevodu - velike firme prave pare, a male i srednje firme zaposljavaju. kad nemas velikih firmi onda ni male i srednje nemaju za koga da rade.

Swarovski su mali brojevi, plate isto tako.Medjutim, bodu oči i to je cinjenica koju ljudi vide

pa da, fokus je otisao u tom pravcu zbog toga sto je to magnet za javnost, ali to je samo skretanje paznje. ironija je da oni dzabalebarosi koje sam juce spominjao, koji su najveci krivci za sve ce prvo o nasem trosku napunit stomacine sa novozelandskom janjetinom u sosu od tartufa, pa to zalit s cabernet sauvinonom, onda ce podrignut i slavodobitno donjet odluku i ukinut swarowski u aluminiju..

Druze ova ce se zemlja tek oporaviti kada u svakoj bransi bude barem po jedno veliko preduzece, krenuvsi od gradjevinskog sektora k'a poljoprovrednom, masinstvu, urbanizmu, grafici...kao sto je nekada bilo.

Mala i srednja preduzeca su se pokazala kao velika fula. Bez velikih sistema kao sto ima zapad, koji bi bili nosioci razvoja, na principu cluster-a, mi nikada necemo na zelenu granu.

Ako dosad ove vlasti to nisu skontale, nama i ne treba drzava, ali ni ekonomija.

[Seyfo]

Država je trebala daaaaaaavno prodati svoj paket, ali kad nije, onda treba sad, doduše za manje para. Pa nek prstom upiru u tog novog vlasnika, ako nije voljan obezbjediti struju po cijeni ispod tržišne.

[155_mm]

sve fino objasnjeno u vezi aluminija.

najbolji je onaj dio gdje kaze da su smijenili direktora i postavili novog da vlada nije imala pojma o tome. a sad da vlada spasava.

[walk_M-A-N]

Naslov teme je pogrešan. Nije Aluminijum već Aluminij.
I može biti „Dok je Hdz krao 350 miliona KM, Sda i Sdp i Sbb puštali i pomagali partnerima - vrijedi li toliko dati“.
http://nap.ba/new/vijest.php?id=49457

Prema podacima dostupnim na stranici Ureda za reviziju FBiH, ova institucija do sada nije ušla u Aluminij Mostar. Sve što se može saznati o poslovanju Aluminija nalazi se u dijelovima revizije rada Elektroprivrede HZHB, koja je najveća žrtva lošeg i polutajnog poslovanja aluminijskog kombinata.
Više od dvije trećine ukupnih dugovanja Aluminija čini dug za električnu energiju prema Elektroprivredi HZHB od 184 miliona KM. Tu je i novi dug od 23,9 miliona KM, što je ukupno 208 miliona KM. Od tog duga 138.283.199 KM potraživanja je starije je od godinu dana i ova potraživanja su utužena i 47.114.552 KM potraživanja za koja je zaključen Sporazum o obročnom plaćanju, što će biti zaključno sa decembrom 2019. godine). Ukupan gubitak Aluminija u međuvremenu se popeo na 350 miliona maraka.
Od neovisnog finansijskog revizora zatražena je analiza ovih dugovanja, kao i prijedlog njegova zatvaranja i taj je dokument dostavljen Elektroprivredi HZHB. Ta analiza je pokazala da Aluminij ne može otplatiti svoj dug iz tekućeg poslovanja.
Ključno je pitanje kako je moguće da se od države traži pomoć i budžetski novac a da prije toga ni Ured za reviziju Federacije BiH nije ušao i firmu i tamo napravio kontrolu i analizu rada. Samo u jednom slučaju Finansijska policija Federacije je ušla u Aluminij 2013. i 2014. godine. Bila je to prva kontrola države nakon 17 godina od pokretanja nove proizvodnje, ali je nakon izvjesnog vremena Finansijska policija gotovo izbačena iz Aluminija.
Kratko nakon te kontrole, tadašnji premijer Vlade Federacije Nermin Nikšić je za jednu lokalnu televiziju rekao da ga je izvještaj Finansijske policije FBiH iz Aluminija zaledio zbog strašnih dubioza i ogromnih dugova.
U aprilu 2015. godine javnost je saznala za povjerljivi izvještaj o analizi poslovanja Aluminija koji je ova kompanija naručila od jedne revizorske kuće. Ukupan dug Aluminija 31. decembra 2014. godine iznosio je nevjerojatnih 213,8 milijuna maraka, što je uključivalo 120,8 milijuna KM duga prema Elektroprivredi HZHB i 67,3 milijuna KM duga prema kreditnim institucijama.
Vanjski revizori su 2014. godine tadašnju upravu Aluminija upozorili da u 2015. godini dospijeva dodatnih 111 milijuna KM duga, te da je poslovanje Aluminija neefikasno i neprofitabilno, odnosno da je kompanija prezadužena i da nije u mogućnosti vraćati dospjele financijske obaveze. U tom izvještaju stoji da Aluminij u 2013. i 2014. godini iz prodajnih cijena aluminija nije uspijevao pokriti ni proizvodne troškove. Takvo poslovanje dovelo je do gubitka u te dvije godine od 123 miliona KM.
Već tada se moglo nešto riješiti i spriječiti kataklizma. U međuvremenu je Vladi Federacije u čudnim okolnostima prije pet godina vraćeno 44 posto dionica Aluminija.
Apsurd je da federalni revizori nisu mogli ući u firmu u kojoj je Federacija vlasnik gotovo polovine dionica. Vjerovatno su se iznenada otvorile nove kombinacije sa ruskim partnerima, pa se iznova ušlo u netransparentno poslovanje. Naime, Aluminij već odavno posluje preko moćne Sberbanke, pa se sve više govori da bi firma mogla pronaći ruske partnere, koji bi je preuzeli otkupljujući ove goleme dugove.
U revizorskim izvještajima za 2017. Ureda za reviziju Federacije o Elektroprivredi BiH, ne pominje se povlaštena struja koja je Aluminiju Mostar davana pola godine. U javnosti se govori o 63 miliona izgubljena zbog razlike u tržišnoj i povlaštenoj cijeni struje koju je Elektriprivreda BiH dala Aluminiju.
Prosječna plata u Aluminiju 2014. godine iznosila je oko 2500 KM, a 2017. više od tri hiljade KM. I tada su u oba slučaja za plate godišnje davana 34 miliona KM, s tim da su direktori ove firme, prije četiri godine dijelili sebi basnoslovne sume. Nije čudio što su završili u inostranstvu od Švicarske do Hrvatske sa golemim nekretninama u svom vlasništvu.
Gotovo skriveno poslovanje samo ponekad se otvaralo za javnost. Na stranicama Aluminija Mostar se moglo saznati da Aluminij otvara konkurse za prijave revizorskih kuća. Traže se revizori za vanjsku i unutarnju reviziju. Natječaji za revizore su objavljivani u decembru 2016. i februaru 2017., zatim u aprilu i maju za 2018. godinu. Do javnosti su rijetko ili nikako dolaze mrvice tih nalaza. Zato se, uostalom, kompanija i našla u ovakvim tragičnim dubiozama. Ljudi koji ne žele transparentnost u poslovanju nego se ponašaju kao nekakva obavještajna fabrika, vrlo jasno upućuju apsurdne kritike Vladi Federacije, zato što im ne daju finansijsku ili bilo kakvu drugu podršku.

[ultima_palabra]

Država je trebala daaaaaaavno prodati svoj paket, ali kad nije, onda treba sad, doduše za manje para. Pa nek prstom upiru u tog novog vlasnika, ako nije voljan obezbjediti struju po cijeni ispod tržišne.

Kakva crna prodaja, ne mozes nikoga prevariti ni da mu poklonis to nedonosce.

[Seyfo]

Pa najpostenije bi bilo prodati Covicu. Ha ya

[BHCluster]

Pa najpostenije bi bilo prodati Covicu. Ha ya

Za 1KM.

[bh.tornjak]

Pa najpostenije bi bilo prodati Covicu. Ha ya

Za 1KM.

izgleda je je zbog toga svo ovo kmecanje:

Uloga Kolinde, Brkića, Čovića i Dodika u ruskom porobljavanju BiH

Zanimljiva je ova hajka na Željka Komšića i zato smo već objavili dva teksta Ive Komšića. Treba konstatirati da Draganu Čoviću strašno smetaju glasovi Bošnjaka za Željka Komšića, a ne smetaju mu srpski glasovi koje je on dobio u općinama s većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji BiH (Glamoč, Drvar…), kao ni oni srpski glasovi koje je pokupio u samom Sarajevu. Toliko o dosljednosti HDZ-a, odnosno dr. sc. honoris causa Dragana Čovića. Povrh svega, meni je fantastična ta ”ljubav”, sada i formalno političko savezništvo Milorada Dodika i Dragana Čovića. Od kuda to dolazi?
Ako ste pročitali posljednji osvrt prof. Ive Komšića u rubrici Odjeci, mogli ste zapaziti i ove rečenice:

Zašto Plenković svoje kolege u EU nije izvijestio detaljnije o ovome savezu? (Čovića i Dodika, op. D. P.) Zašto im nije rekao da ruski kapital ulazi u ”Aluminij”, najveću proizvođačku firmu u BiH, nekada i najprofitabilniju, koja je pokrivala četvrtinu našega izvoza?

Odvratni su mi oni koji se bave ratnim profiterstvom i koji pune džepove na muci običnih ljudi, žrtava rata, ali me uz sve to zaista zanima: zašto Kolinda Grabar-Kitarović sudjeluje u radnjama koje za cilj imaju porobljavanje BiH

I nije problem u tome što je to ruski kapital jer kapital nema naciju, nego je problem na koji način se to radi. Tko je smislio tu formulu. Da bi se taj plan ostvario, Čoviću je potrebna kontrola vlasti u BiH preko Doma naroda Federacije i funkcija člana Predsjedništva BiH. Odatle se može tumačiti i panika koju Čović raspiruje poslije izbora.

Ali zašto je u panici Andrej Plenković?

Upravo ovaj plan uključuje njegovu smjenu na čelu HDZ-a Hrvatske i pad njegove Vlade. Upravo tako, Čović kopa jamu Plenkoviću, a hrvatski premijer se zalaže za njega u Evropi!

Zašto Plenković radi protiv sebe?

U svakom slučaju, valjalo je krenuti tragom ove mega afere u kojoj u Osvrtu progovara izuzetno dobro informirani prof. Ivo Komšić.

U intervjuu za Večernji list u listopadu 2017. direktor Aluminija d.d. Mostar Mario Gadžić ponudio je konačno rješenje za mostarski gigant – hitna prodaja Aluminija.

Kupca nije trebalo dugo čekati. Desetak dana nakon Gadžićevog intervjua Kolinda Grabar-Kitarović u Moskvi je dogovarala detalje kupovine Aluminija s ruskim firmama. Za implementaciju dogovora bio je zadužen jedan drugi predsjednik, zna se: Dragan Čović.

Rusi baš nisu bili poletni za davanje novca za kupovinu Aluminija, imali su puno bolji plan – Dragan Čović izgledao je kao idealan partner.

Plan je bio sljedeći.

Rusi dovoze nelegiran aluminij i prodaju ga dobavljaču koji ga legira te ga izvozi kao bh proizvod. Profit se dijeli između suvlasnika, od kojih su neki i Rusi. Određena sredstva se daju političkom zaštitniku, dok dobavljačima raste dug. Upravo je dug dobavljačima glavna osnova za stečaj, a može biti i osnova za gašenje ili prebijanje duga s tim da povjerilac može tražiti vlasništvo nad resursima Aluminija.

Podsjeća li vas to na scenarij zvan Agrokor? Pa, dobro vas podsjeća!

Mostarski sajam bio je prilika da se predstave regionalni i Čovićev strateški partner – Srbija i onaj mnogo važniji – Rusija.

Nakon što su propali svi pokušaji da se sruši vlast Mile Đukanovića, Rusija je odlučila uzeti utješnu nagradu – Hercegovinu.

Izvor portala Tačno.net koji je prisustvovao razgovorima na Mostarskom sajmu kaže da se na tom događaju nije dogovarao ulazak Rusije u Hercegovinu, već da se slavio trijumf ruske politike u BiH.

A taj trijumf znači da je Čović obećao novim ruskim gospodarima sve što Hercegovina ima: Aluminij, rudnike boksita Posušje, ali i uslugu svih nivoa vlasti na kojima HDZ sudjeluje.

Ponovimo podatak prof. Komšića: mostarski Aluminij je nekad predstavljao 25% izvozne moći BiH! Veliki je to zalogaj za Čovića.

Ekonomski analitičar i bivši inženjer mostarskog Aluminija Milan Jovičić najveći je stručnjak po pitanju te kompanije o kojoj govori i piše već tri desetljeća. Prvi je apelirao na to da se spriječi ulazak Rusa u Aluminij kao početak ruskog gospodarenja BiH-om.

”Rusi žele da ekonomijom zagospodare BiH, oni će, to je sad sasvim jasno, biti novi vlasnici Aluminija. Ja sam upozoravao Vijeće ministara, gospodina Zvizdića, šta se sprema i da to spriječe. Dakle, šta se radi: podnijeli su zahtjev za uvoz sirovog aluminija iz Rusije kako bi oni u tehnološkom procesu u taj aluminij dodali malo legura i dobili taj tzv. legirani aluminij i taj legirani aluminij ide znatno povoljnije na tržite Evrope ali na žalost oni su podnijeli zahtjev i dobili odobrenje da taj uvoz obave bez carinskih dadžbina.

Druga važna činjenica je snabdijevanje Aluminija plinom, jer oni sada nastoje da što više koriste taj plin. Također, oni imaju namjeru da izgrade od Ploča do Aluminija u Mostaru plinovod tako da trajno snabdijevaju Aluminij plinom i da troše što manje električne energije u tom tehnološkom procesu. U pojedinim fazama tehnologije oni mogu da koriste taj plan bez velike potrošnje električne energije.”

Jovičić smatra da u tom kontekstu možemo analizirati i nastojanja ruskog ambasadora Petra Ivancova u ”rješavanju hrvatskog pitanja”.

”Ono što je interesantno je uloga Petra Ivancova, ambasadora Ruske Federacije u BiH, koji kontaktira na dnevnoj bazi sa Draganom Čovićem i koji sada rješava ‘hrvatsko pitanj’. On sada stavlja kao ruski nacionalni interes rješavanje hrvatskog pitanja – kao da su Hrvati stvarno ugroženi i kao da zaista postoji to pitanje. Očekujem vrlo brzo da Aluminij bude u ruskom vlasništvu i da se ta priča okonča.”

Jovičić naglašava da je u nedavnom razgovoru s federalnim premijerom Fadilom Novalićem postavio pitanje ruskog utjecaja u mostarskom Aluminiju.

”Nedavno sam sreo na Partizanskom groblju premijera Fadila Novalića i rekao sam mu – Premijeru, kako mislite riješiti ulazak Rusa u Aluminij i kada ćete riješiti pitanje Aluminija’, na što mi je on rekao – Mi imamo samo 44 posto kapitala.”

Jovičić naglašava da za stanje i rusko preuzimanje mostarskog Aluminija i odgovornost snose sve federalne vlade.

”Sve federalne vlade od Bičakčića, Brankovića, Nikšića do Novalića su zaslužne za rusko uzimanje Aluminija jer su svojim odnosom prema bivšim radnicima i uopće odnosom prema državnoj imovini stvorili uvjete da Čović sa njim raspolaže kao sa privatnom imovinom koju je sada dao Rusima. No, moje informacije jasno govore da se ne radi samo o Čoviću. Ovdje se radi o političarima iz Hrvatske i cilj je da Rusi zagospodare cijelom regijom.”

Zato Rusija podržava Čovićevu želju za izmjenom izbornog zakona. Naime, izmjenama izbornog zakona Dom naroda Parlamenta Federacije BiH predstavljali bi klubovi HDZ-a iz četiri kantona. Uz ovlasti koje je do sada imao kao instanca vlasti, Čović bi mogao ucjenjivati kako želi i time bi dogovor postignut s Rusima mogao biti provediv.

Jer bez obzira na Čovićeva obećanja Rusi još nemaju nikakve garancije da će on moći provesti svoj dio dogovora koji podrazumijeva potpunu uslugu vlasti ruskom kapitalu.

Zadnjih mjeseci Dragan Čović sasvim gubi kontrolu. U tom kontekstu možemo primijetiti da koristi retoriku na koju nismo navikli od ”nositelja europskih vrijednosti”.

Što je, dakle, razlog takve Čovićeve promjene?

Analitičar Milan Jovičić smatra da su krivci Avdo Avdić i magazin Žurnal. Prema njegovom mišljenju Žurnal je razotkrio Čovićev dogovor s Rusima.

”Avdo Avdić je razotkrio Čovićev dogovor sa Rusima, što ga je raskrinkalo u očima međunarodne zajednice, SAD-a i Europske unije. Sada je svima jasno zašto mu treba kontrola nad Domom naroda.”

Rezultate tekstova koje je Žurnal objavio Čović je vidio vrlo brzo. Međunarodna zajednica jednoglasno je podržala prijedlog izbornog zakona koje su predložile stranke iz Sarajeva i prema kojem Dom naroda može biti biran iz većinskih hrvatskih kantona, ali s jasno preciziranim nacionalnim interesima u koje nikako ne spada Aluminij.

Dragan Čović je uvjeravao i predsjednika Aleksandra Vučića da pokuša utjecati na Europsku uniju i na Erdogana kako bi oni utjecali na bošnjačku vlast da prihvati njegovu (Čovićevu) izmjenu izbornog zakona.

No kako je neslavno propao pokušaj lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović kod Erdogana (kada ga Kolinda ili bilo tko drugi dolazi gnjaviti planovima protiv Bošnjaka, jasno je – Erdogan okrene broj Bakira Izetbegovića), tako je propao i Vučićev pokušaj.

Dom naroda koji je on kontrolirao bila je garancija koju je Čović dao Rusima za kontrolu Federacije BiH. Upravo nemogućnost ispunjenja tog zahtjeva čini ga razdražljivim i nervoznim. Otuda sada i njegov frenetični pokušaj da si osigura vlast izravnim političkim paktom s Dodikom.

Pobjeda Čovića, obnova mandata Kolindi GK, rušenje Plenkovića i postavljanje Milijana Vase Brkića, bliskog prijatelja Dragana Čovića (po svemu sudeći i partnera u mešetarenju oko Aluminija Mostar), za predsjednika HDZ-a, te prestanka igrokaza Aleksandra Vučića oko Europe i konačno okretanje Rusiji (što je već najavio ministar obrane Aleksandar Vulin) značio bi potpuni trijumf ruske politike na Balkanu. Tako smatraju u američkom veleposlanstvu u Sarajevu. Ali tako se na situaciju gleda i u Bruxellesu.

Aluminij je za Ruse početak priče ovladavanja Federacijom BiH. Hoće li ta priča ostati na početku i neslavno završiti, ovisi gotovo isključivo o izmjenama izbornog zakona. Zato se u Rusiji s nestrpljenjem očekivao rezultat izbora u BiH, gotovo kao u Crnoj Gori.

Čovićev poraz znači veliki poraz ruske politike na Balkanu.

Ali nisu nervozni samo Čović i njegovi igrači, među kojima i oni koji su pomogli da se Dodik i Čović, kako saznajem, pojave i kao kompanjoni s adresom na Malti. Nervozna je i Kolinda Grabar-Kitarović jer je izgubila svaki kredibilitet u Washingtonu i u Bruxellesu. Raspada joj se konstrukcija kojom je kanila jurišati na drugi mandat. Sada se hvata kujice Kike i razmišlja kako dalje.

Nervozan je i Vaso Brkić jer se steže obruč oko njega (afera mejlovi).

Pođimo korak dalje: je li cilj Čovićeva HDZ-a i Dodikova SNSD-a samo prepustiti Aluminij ruskom kapitalu?

Tri javna poduzeća koja kontroliraju kadrovi HDZ-a BiH i SNDS-a blokirala su rad Aluminija d.d. Mostar i kompanije AL TRADE preko koje to mostarsko poduzeće nabavlja električnu energiju. Krajnji cilj je kroz dokapitalizaciju Aluminij prepustiti ruskom kapitalu.

Matan Žarić direktor je Elektroprenosa BiH. Dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH koji je, zajedno s Draganom Čovićem, bio optužen u predmetu Eronet. Slovi za jednog od najbližih kadrova predsjednika HDZ-a BiH. Njegovom odlukom blokirani su računi mostarskom Aluminiju.

”Mi smo blokirali kompaniju AL TRADE koja trguje električnom energijom. Dužni su nam 3 miliona maraka. Tri fakture zaredom nam nisu platili”, kaže Matan Žarić u razgovoru za Oslobođenje.

No identičan dug prema Elektroprenosu BiH ima Elektroprivreda Republike Srpske. Njima računi nisu blokirani.

”Gledajte, Elektroprivreda RS-a kasni fakturu i po, a AL TRADE tri fakture. Međutim, kada je u pitanju Elektroprivreda RS, tu odluku donosi Skupština dioničara, a ne generalni direktor”, objašnjava Žarić.

Ukupni dug Elektroprivrede RS početkom godine bio je 18 milijuna maraka. No, on je odlukom upravljačkih struktura Elektroprenosa BiH reprogramiran, nakon čega je smanjen na 8,5 milijuna maraka. Istovremeno dug Aluminija d.d. Mostar prema Elektroprenosu iznosio je 12 milijuna, ali je smanjen na 5,5 milijuna maraka.

”Međutim, izmjenama pravilnika DERK-a, mrežarinu odnedavno plaća distributer energije, a to je za Aluminij posljednjih mjeseci radila firma AL TRADE. Oni nisu platili tri fakture od po milijun maraka. Zato smo aktivirali mjenice prema firmi AL TRADE, a ne prema Aluminiju”, ističe Žarić.

AL TRADE je firma koju je Aluminij d.d. Mostar osnovao u ožujku prošle godine. U lipnju je ta kompanija od FERK-a dobila dozvolu za promet električnom energijom. Tada je, međutim, Aluminij struju nabavljao od kompanije PPD Zagreb, koja je preregistrirana u kompaniju Erdal d.o.o. Sarajevo. Prema sudskom registru firmu PPD, odnosno Erdal d.o.o. Sarajevo osnovala je off shore kompanija sa Malte. Moje informacije upućuju na to da su iza te off shore kompanije sami Dragan Čović i Milorad Dodik.

PPD je povezana s dopredsjednikom HDZ-a Hrvatske Milijanom Brkićem, a poznati su po tome što su financirali predizbornu kampanju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović!!

Krajem prošle godine kompanija PPD potpisala je desetogodišnji ugovor s ruskim GAZPROMOM o distribuciji plina za Hrvatsku. Istovremeno je Vijeće ministara BiH ukinulo carinu na uvoz nelegiranog aluminija koji se prerađuje u pećima na plinski pogon.

Nadalje, firma PPD sklopila je ugovor s mostarskim Aluminijem o nabavci električne energije, a ugovor u ime Aluminija potpisao je direktor Mario Gadžić.

Upravo je taj ugovor s PPD-om bio jedan od razloga za smjenu direktora Gadžića, što je navedeno i u rješenju o njegovom razrješenju koje je u lipnju ove godine potpisao predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš.

”Tačno je da je to jedan od razloga za smjenu Gadžića”, kazao je Miloš u kratkom razgovoru s novinarima.

Potvrđuje da je Aluminij nabavljao električnu energiju od PPD-a, te da je mostarska kompanija prema PPD-u izložena 19 milijuna eura. O drugim detaljima nije želio govoriti.

No nakon smjene Gadžića PPD Zagreb više se nije pojavljivao kao dobavljač električne energije za Aluminij. Posao je preuzela kompanija AL TRADE. Tri mjeseca kasnije – stigao je odgovor. Elektroprenos BiH, kojim rukovodi kadar HDZ-a BiH Matan Žarić, te Nezavisni operater sistema (NOS) na čelu sa SNSD-ovim kadrom Milodragom Košarcem donose odluku o blokadi Aluminija.

”Nismo mi tu krivi. Neka Aluminij nađe distributera električnom energijom koji želi da im isporučuje struju”, izjavio je Matan Žarić.

Aluminij Mostar godinama je struju nabavljao od Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kojom također upravlja HDZ-ov kadar Marinko Gilja. To javno poduzeće, međutim, nakon smjene Gadžića više ne želi poslovati s Aluminijem, a istovremeno je s NOS-om i Elektroprenosom blokiralo račune Aluminija koji je toj kompaniji dužan 200 milijuna maraka.

Elektroprivreda HZ HB prošle je godine angažirala jednu revizorsku kuću koja je procijenila da zbog nenaplativosti Aluminijev dug prema EP HZ HB tržišno vrijedi 30 milijuna. Upravo je bivši direktor Mario Gadžić najavio prodaju tih obaveza po diskontnim cijenama. Kao potencijalni kupac navedena je kompanija PPD Zagreb – firma koja je potpisala unosni desetogodišnji ugovor sa ruskim GAZPROMOM.

[Streptokok]

šta reći, zar bi od mrskih talibana sadaku uzimali

https://vijesti.ba/clanak/425926/alumin ... uzece-fbih

[daddy-kool]

Mene zanima da li je iko tražio da se sastane skupština svih dioničara kako bi mogli zajedno odlučiti na koji način prelomiti datu situaciju. Bez takvog dogovora u vrlo kratkom roku, vlada FBiH bi trebala finansirati struju za kontrolisano gašenje i konzerviranje postrojenja.

A onda stečaj...

[Haris.ba]

Nisu ludi, pa da neko spomene koliko će oni svojih para dati. Što samo Vlada?

To je ono socijalizacija gubitaka, privatizacija profita.

[daddy-kool]

Zato što samo isključenje podrazumjeva uništenje opreme ako sam dobro razumio.
Nije poenta biti destruktivan, ali recimo u slučaju da u Alumiju odbijaju kontrolisano gašenje, onda naravno dići ruke od toga.
Svakako, stečaj što prije.

[seln]

[155_mm]

Aluminij, mostarski kupleraj
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Autor Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija 31.10.2018. u 11:11


Mostar i „mostarizacija„ države Bosne i Hercegovine i njene sveukupne vlasti, već je poodavno na djelu, uz presipanja iz šupljeg u prazno, ali sve zamotano u aluminijsku foliju.

Mnogo je toga sličnog u firmi Aluminij u Mostaru i svjetskih kupleraja. Ništa neobično, ali još manje čudno, kada se istinski analiziraju cjeloviti događaji.

Djelatnost im je u biti, „kurvanska posla“, kada se njihovi rezultati poslovanja, sagledavaju u kuplerajima, gdje gazde mijenjaju „kurve„ a u firmi Aluminij se mijenjaju direktori.
Kako je i Vlada Federacije, ovih dana naložila, da se u roku od 30 dana izvrši jedna dubinska analiza stanja u firmi Aluminij, s obzirom na period „kurvanja„ u firmi, teško će biti i eminentnim ekspertima iz svijeta, učiniti svoj posao i utvrditi sve nedozvoljene radnje, svih tih direktora, njihovih saradnika iz vlasti, kao i brojnih aktera, koji su imali neposrednog udjela u stanju pada „hercegovačkog diva„ na koljena„hercegovačkog patuljka„ koji se tako molećivo, za svoj spas, obraća „nekoj Vladi„ opljačkane države.

Naša starinska uzrečica je i po ovome poslu, veoma aktuelna; „Da tuđe rike, svrab ne češu„ upravo iz dva razloga i to, kažu da je potrebno naći neku stranu agenciju za ovu reviziju i drugo, sve je opet prepušteno HDZ-u i njegovim strukturama, u firmi i vlasti Federacije, što je veoma smiješno i iluzorno, imajući u vidu sve analize i postupke njihovog djelovanja, u svim ovim postdejtonskim godinama.

Aluminijski kriminalni lanac je podugačak, sa brojnim „karikama„ ili osobama, o kojima se ponaosob, mogu knjige napisati, iz pera i saznanja, meritorne osobe, moje malenkosti, kao inžinjera od kamena temeljca prve tvornice glinice, školovanog kod glavnog isporučioca tehnoloških i tehničkih rješenja, firme Pechiney-a iz Francuske, do vodećeg projektanta iz sektora razvoja ove firme, te po nesreći i sudionika svih agresorskih događanja u firmi i gradu Mostaru, kao i njegovim posljedicama.

Svakako, kao neposredni živi svjedok i građanin ovoga grada, koji ni u najtežim vremenima, nikada nije napustio grad, kao očevidac i pratilac mnogih dešavanja u firmi i oko nje, imao sam šta u kontinuitetu, govoriti i pisati, nepune 23 godine.

Ništa neobično, da čitaocima i preporučim i moju objavljenu knjigu, PROGNANIK U SVOME GRADU, čiji sadržaji, upravo i istinito, govore o firmi Aluminij u Mostaru.

Prvi od direktora, u post agresorskom periodu, u kontinuitetu je i stari direktor Mijo Brajković, najveći kriminalac i nacionalista, koji je i svoje nacionalističke porive iskazao u očitoj diskriminaciji, prema radnicima nehrvatima, odnosno Bošnjacima i Srbima.

Nasljednik je i realizator, ubitačne agresorske politike i svoga poglavnika, oca nacije Franje Tuđmana, koji i povodom kretanja u novu proizvodnju, u aprilu 1997. godine, izjavljuje;
“Upravo smo ostvarili naš zacrtani san da ovaj naš strateški interes bude ostvaren i da Aluminij u Mostaru bude naš hrvatski . To su ostvarili naši bojovnici i vi svi zajedno, te vam čestitam na tome“.

Njegov doglavnik i egzekutor svih nečasnih radnji u pljački državne imovine i diskriminaciji radnika nehrvata, Mijo Brajković, istom prilikom, izjavljuje;
“Aluminijski kombinat se ponovo pokreće za interese samo jednoga naroda i postrojbi HVO-a“.

U prilog ovoj tvrdnji upravo govore i svi naredni pokazatelji i događanja u Aluminiju, jer se tada među 450 zaposlenika, nije nalazio niti jedan Bošnjak ili Srbin.
Veoma je znano, da su se najveće pljačke i kriminal, upravo i dešavale u vremenu upravljanja firmom Mije Brajkovića, koji je bio drzak, moćan i neprikosnoveni vladar firme, na čijim kapijama je stajao grafit; „ Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen „Ulaz je bio zabranjen i svim osobama iz institucija državne vlasti”, sve do novembra mjeseca 2013. godine.

Da su se „kurvanja„ unutar firme dešavala, očigledan je, ishodom i trenutnoga stanja u firmi, njihovih javnih apela i povika za spas firme, koja grca u dugovima, od preko 350 miliona KM. Čudan li je obrat i transformacija njihovog ponašanja, kao da su ogromni dugovi, nastali preko noći.

Dakle, domaća vlast i kadrovi u Bošnjaka, kao i čimbenici HDZ-a, sa brojnim menadžmentom firme Aluminij, po direktivama i saznanjima vrhuške, SDA i HDZ-a, upravo su i doveli ovu firmu u stanje očajnika, sa nužnim vapajima.

Tako su se redom i smjenjivali direktori, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Željka Kordića, Nikice Ljubića, Ružice Udovičić, Maria Gadžića do Pandže Dražena, koji kao i posljednji, otvoreno i iskreno izjavljuje;

”Ne možete amnestirati nikoga tko je u svih ovih 20 godina upravljao ovom tvornicom, nikoga tko je bio u nadzornom odboru, nikog od prijašnjih vlada, nikog od ove vlade, nikog od prethodnih uprava niti ove uprave. Svatko ima neki svoj dio odgovornosti. Možda nekih zakašnjelih ili loših poslovnih odluka”, rekao je naglasivši kako ne želi govoriti o odlukama koje nisu poslovne jer je to ”stvar nekih drugih tijela”.

”Svi imaju neki svoj dio odgovornosti i da se radilo bez pogrešaka, mi ne bismo bili u ovom problemu. I kad kažem da je to rezultat mase pogrešnih odluka kroz tih 20 godina, onda neću amnestirati ni sebe ni upravu u kojoj se ja nalazim. Ne bi bilo korektno. Onaj tko radi, taj i griješi i uz određeni dio pogrešaka sigurno je bilo i dobrih poteza i velikih uspjeha u vođenju firme. Jasno, ovdje govorim o nenamjernim krivim potezima, a ne amnestiram nikakav kriminal. Ako ga je bilo i ako se to dokaže, odgovorni moraju snositi posljedice’.

Isto tako, domaće ulizice u vlasti Bošnjaka, od Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, rah. Hadžipašića, Nermina Nikšića i sve do Fadila Novalića, kao i njihovi ministri za energetiku i industriju, poput Heće, Trhulja i Nermina Đindića, koji su dali svoj negativni doprinos stanju u firmi Aluminij.

Dobro ih je definisao i naš poznati književnik, Meša Selimović u romanu „Tvrđava„ nazvaši ih ulizicama.

Ovih dana, premijer Fadil Novalić i njegova Vlada, donose i neke mjere za “spas” Aluminija, ali sa grbača naših građana.

Fadil Novalić i njegov ministar za energetiku i industriju Nermin Đindić, veoma angažovani znalci namjenske industrije, za proizvodnju municije, za ratna područja bliskog istoka, Azije i Afrike, veoma diletantski, laički i paušalno se uključuju u problematiku Aluminija, sa nekim mjerama, veoma pogubnim i za državu, a ne za spas , već propale firme Aluminij.

Isti su, već godinama sve prepustili strukturama HDZ-a, kao strateškim interesima Herceg Bosne, a sada bi svojim predloženim mjerama, isisali u kontinuitetu i posljednja finansijska sredstva, u cilju nabavke potrebnih količina električne energije za firmu Aluminij.

Nisu ni svjesnih razumnih činjenica, da su mnoge evropske moćnije ekonomije, poput Engleske, Nizozemske, Norveške i dr. već poodavno zatvorile svoje elektrolize aluminija, a naš gubitaš, firma Aluminij, već je poodavno dostigla prag za bankrotiranje.

Baveći se raznim mahinacijama i kriminalnim radnjama, kako menadžment firme, tako i domaće vlasti sa našim federalnim Vladama, nisu niti trenutka razmišljali o nužnosti razvoja proizvodnih kapaciteta sirovog aluminija, te na taj način tražiti spas u valorizaciji cijena utroška električne energije, kroz finalne proizvode.

Godinama se „ hercegovački div „ predstavljao lažno u javnosti, kao najveći izvoznik, zanemarujući i vrijednosti uvoznih sirovina i posebno utroška domaćeg „ zlata „ tj. naše proizvedene električne energije, u svome proizvodu.

Sada bi, u kontinuitetu, premijer Fadil Novalić i njegov ministar Nermin Đindić, nastavili sa kontinuiranim snabdijevanjem električne energije, ovoj firmi, bez istinskih i pravih saznanja, dugogodišnjeg „kurvanja„ u firmi, uz amnestiju i njihovih brojnih aktera.

Davno je još premijer Nedžad Branković izjavio, da je odnos države prema Aluminiju, rezultat političkog kompromisa SDA i HDZ-a, radi nekoga mira u kući.

Dakle, znajući, po principu koje šta jamio, jamio je, što se godinama i dokazuje u odnosu i prema Aluminiju i prepuštanjem svih upravljačkih prava nad Aluminijem, stranci HDZ-a i njegovim strukturama u vlasti, izvršena je jasna podjela upravljanja i SDA, nad Elektroprivredom i njenim strujnim resursima. Godinama se, veoma tajnovito, iza zatvorenih vrata, ispod tepiha, uglavnom sve na štetu i države i građana, troši i „državno zlato„ tj. električna energija, u ovome slučaju za Aluminij, pa bila ona 60 Eura/ MWh, po toni aluminija, više ili niže, nije niti bitno, država BiH je uvijek ona druga, je..na „strana”.

Gubici su evidentni, biće i veći, jer ne postoji i ekonomska računica, da se ova firma, odnosno njena proizvodnja sirovog aluminija, trajno i u kontinuitetu finansira, državnim novcem, odnosno na štetu građana.

Ne postoji više, niti strateški interes države za ovakvu proizvodnju sirovog aluminija, bez finalne proizvodnje, bez kompleksnog rješenja i završetka proizvodnih kapaciteta, kako je to prvobitno zamislio i njen idejni tvorac, gospodin Emerik Blum. Doda li se ovome i društveni značaj, kao i socijalna politika, godinama vođena u firmi, sa neviđenom u svijetu diskriminacijom radnika na nacionalnoj osnovi, što je apsolutno i društveno neprihvatljivo.

Brižni su mnogi za status 900 zaposlenih radnika, uglavnom „ugroženih„ Hrvata, niko se ne pita koliki je broj Bošnjaka u radnome odnosu ili Srba iz Baćevića, iako je cijela firma izgrađena na njihovoj djedovini. Nisu interesantni, ni hiljade obespravljenih radnika, tzv. dioničara iz kapitala od 44%, koji im je dodijelio Nermin Nikšić i podijelio, Mijo Brajković, obilato hrvatskim radnicima, Bošnjacima mizernih po sedam dionica a Srbima, duplo golo. Humano ili najhumanije?

Nužno je i državu spašavati, što je jedino ispravno i prihvatljivo rješenje, da se Vlada Federacije, po hitnoj proceduri razriješi i svoga udjela kapitala od 44%, da se i cijela firma proda novom kupcu, ako ima takvih interesenata.

Ukoliko se i dalje, u kontinuitetu, HDZ i SDA, žele igrati mačke i miša oko Aluminija, nikada neće dokazati, da li je starije jaje ili koka, ali će država, Bosna i Hercegovina i dalje voditi ka siromaštvu, što će građani ponajviše osjetiti i trpjeti, dokle i kako?

https://www.tacno.net/mostar/aluminij-m ... -kupleraj/

[Hemel]

Ovo pustiti da krepa samo od sebe a halaliti entitetski udio.
Kakva bi bila dobit i nema neke stete.

[Nivelacija]

Jel jos zivo ovo ustasko leglo?

[Haris.ba]

Službene novine Federacije BiH, broj 86/18





Na osnovu člana 11. stav (4) Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 52/14 i 36/18), a u vezi sa odredbama čl. 8. i 11. Uredbe o postupku finansijske konsolidacije privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 74/17 i 84/18), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 160. sjednici, održanoj 25.10.2018. godine, donosi



ODLUKU


O FINANSIJSKOJ KONSOLIDACIJI PRIVREDNOG DRUŠTVA "ALUMINIJ" D.D. MOSTAR




I.



Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odobrava pokretanje postupka finansijske konsolidacije privrednog društva "ALUMINIJ" d.d. Mostar sa 44% učešćem državnog kapitala.


II.



Postupak finansijske konsolidacije privrednog društva "ALUMINIJ" d.d. Mostar, započinje danom stupanja na snagu ove odluke i ne može trajati duže od 10.07.2019. godine.


III.



Odobreni postupak finansijske konsolidacije obuhvata izmirenje dugovanja privrednog društva "ALUMINIJ" d.d. Mostar, nastalih zaključno do 30.09.2013. godine u ukupnom iznosu od 47.423.156,03 KM, a po osnovu:




-

duga za isporučenu električnu energiju

(ukupno 41.310.173,69 KM)


-

dugovanja prema dobavljačima

(ukupno 5.889.780,00 KM)


-

dugovanja prema zaposlenicima

(ukupno 223.202,34 KM),





a u skladu sa elaboratom opravdanosti finansijske konsolidacije.


IV.



Izmirenje dugovanja, iz tačke III. ove odluke, privredno društvo "ALUMINIJ" d.d. Mostar, izvršit će na osnovu Sporazuma o finansijskoj konsolidaciji koji će sačiniti sa davaocima usluga, dobavljačima i zaposlenicima.

Sporazumom će se ponovo preispitati i usaglasiti odnosno utvrditi tačan iznos, vrsta i struktura dugovanja, način na koji će biti izmirene obaveze, iznosi i dinamika plaćanja, kao i naznaka da se izmirenje duga vrši na teret kapitala privrednog društva.

Primjerak Sporazuma se dostavlja Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.


V.



Zadužuje se Skupština privrednog društva "ALUMINIJ" d.d. Mostar da donese Odluku o povećanju kapitala za dio obaveza koje su predmet konsolidacije.


VI.



Zadužuje se privredno društvo "ALUMINIJ" d.d. Mostar, da jednom mjesečno izvijesti Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije o svim aktivnostima poduzetim u cilju realizacije ove odluke.


VII.



Zadužuje se Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije da prati, i izvjesti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine o provođenju ove odluke, u roku od 90 (devedeset) dana od dana njenog stupanja na snagu.


VIII.



Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".



V. broj 1264/2018
25. oktobra 2018. godine
Sarajevo





Premijer
Fadil Novalić, s. r.