mire - ložač wrote:Ovo mi je prvi put da komentarišem nešto na ovom forumu, ali nešto mi jače od mene neda da šutim...
Naime, naslov teme po meni nije na mjestu ( taj čovjek nije među živima ), jer je potekla od čovjeka koji ama baš nema nikakvog osnova da o bilo kome nešto kaže.
Dalje, nisam pobornik velike ljubavi prema bilo kome ko je političar, ali jesam za osnovno poštovanje, jer voljeli mi tog čovjeka ili ne on je ipak legitimno predstavljao BiH, i to kao izabrani predsjednik.
I da Vas sve napomenem da religija nema mjesta u postavkama društvenog života, osim u postavljanju temelja moralnosti i osjećaja odgovornosti pojedinca. Znači to je intima svakoga od nas kad je sam u 4 zida, a ne reklamni paket.
I samo da završim, na teritoriji Bosne i Hercegovine se vodio rat, ne za BIH kao državu, već za opstanak ili nestanak jednog naroda ( danas Bošnjaka do juče Muslimana - neopredijeljenih ,,itd.), ili dva naroda Hrvata i Bošnjaka.
I nikako da se otmem dojmu da su najveći napadači i to najratoborniji oni kojima nije ni jednom fijuknulo iznad ušiju ...... E .....moji heroji..( čast izuzetcima i dužno poštovanje)...
dobar post
U ovom dijelu boldirane recenice ima istine. Na pocetku rata, krenulo se u odbranu drzave BiH ali kako je vrijeme prolazilo, mnogi su dobrovoljno presli na stranu onih koji su rusili drzavu BiH i ubijali njene branitelje. Na kraju je ispalo da se brani goli zivot a nikakva BiH.
Primjer,
da su Srbi osvojili Bihac, pobili bi sve Bosnjake i Hrvate a preostalim Srbima bi cvoke udarali.
Da su Hrvati uzeli Mostar, pobili bi sve Bosnjake i `preostale´ Srbe a ako je bilo Hrvata na lijevoj obali, dobili bi cvoke.
Isti slucaj je i sa Sarajevom.
Na teritoriji pod kontrolom ABiH bilo je mjesta za sve a u prethodna dva primjera najvise bi stradali Bosnjaci i onda nije cudo ako je i bilo zakulisnih igara o stvaranju treceg entiteta da bi se sacuvao jedan narod i svi oni koji su se borili za BiH.
