Kula08 wrote:Ako je za poslušati stare majstore politike, a svi znamo da su to Englezi, onda jedan od njihovih velikana, ove vještine moguceg, kaže, parafraziram: "Nema vjecitih neprijatelja, niti ima vjecitih prijatelja - vjecni su samo interesi" - bio je to Vinston Cercil, po mnogima jedan od najvecih britanskih, evropskih i svjeskih politicara.
Svakako da je Albanski narod, generalno gledajuci, prijatelj Bošnjacima. Oni jesu naši historijski prijatelji i kao takvi su se dokazali kroz više od stopedeset godina zajednicke borbe protiv istog srpskog zavojevaca. Sa najvecim dijelom albanskog naroda imamo istu vjeru, slicne adete, srodnu kulturu i tradiciju. Cak imamo i zajednicke heroje, kao Ali-Paša Gusinjski i drugi. Oni (Albanci) su nam, ujedno, bili i jedini prijatelji na Balkanu. Uzajamno prijateljstvo se vise puta pokazivalo, baš onda kada je bilo najteže i jednima i drugima. Medju nama nema nerašcišcenih racuna, niko nikom ništa ne duguje. Naše prijateljstvo je cisto kao voda s' Ali-pašinog izvora.
Podsjetit cu da Bošnjaci '90-tih godina, kad je Albancima bilo teško, nijesu cutali. Njihova politicka organizacija SDA Kosova, na celu sa dr. Numanom Balicem, dobila je nepodijeljenu podršku Bošnjackog naroda. Preko svojih politickih predstavnika, kosovski Bošnjaci su izrazili svoj stav u vezi krize na Kosovu i rekli sta misle o režimu, svrstavsi se na stranu, tada, obespravljenog Albanskog naroda. Izostanak jaceg politickog djelovanja u tom pravcu, leži u tome što je odmah zatim usledila krvava agresija na kulturnu, duhivnu maticu i krovni centar svih Bosnjaka, Republiku Bosnu i Hercegovinu, pracena strahotama rata i genocidom, gdje nisu stradali samo nepoznati sunarodnici vec i poznanici, braca, prijatelji i rodbina kosovskih Bošnjaka.
I dok su se Bošnjaci tih godina našli u najtežem položaju u njihovoj historiji, zaslugom Medjunarodne zajednice i srpsko-hrvatskih genocidnih dzelata i i krvoloka, dok se nad bosanskim Bošnjacima sprovodio strašan pokolj u vidu genocida, dok se rušila Bosna, dok se hapsilo i proganjalo sve bošnjacko što zna da misli po Sandzaku i Kosovu, Albanci su gledali samo na sebe. Njihova elita je za to vrijeme, ne mareci za naše bošnjacke patnje uveliko saradjivala sa krvavim režimom iz Srbije praveci planove, što tajne, što javne, gradeci svoju srecu na našoj nesreci.
Ne može se zaboraviti poltronsko ponašanje nedavno preminulog Ibrahima (Petra) Rugove, borca za ljudska prva (ali samo albanska) i malodušno držanje najveceg dijela albanskog politickog vodstva, prema ratu u BiH tokom cijelog njegovog trajanja i genocidu nad tamošnjim Bošnjacima. Nije zabeležena nijedna njegova "gandijevski" osmišljena konferencija za stampu gdje se osudjuje agresija SiCG i genocid u Bosni, niti bar pokušaj demonstrativnog okupljanja radi podrške opkoljenom i granatiranom Sarajevu, kao znak solidarnosti sa patnjama bosanskih gradova i ljudi. Ako nije moglo u Prištinu, moglo je u Tirani.
Znano je da su bezbrojne kolone kamiona i železnickih kompozicija dolazile na Kosovo i odlazile sa Kosova kršeci embargo, cime se punila ratna kasa Slobodana Miloševica i finansirani koljaši što sijahu smrt po Bosni. Cijelo vrijeme bosanskog holokausta improvizovani naftovodi korz Sradarsko jezero tocili su albansku naftu u rezervoare Karadzicevih tenkova oko Sarajeva i drugih bošnjackih gradova koji su sejali smrt. O transportima robe preko Albanije za Crnu Goru ne treba ni trošiti rijeci. Sve su to postupci koji ni malo ne lice na bratske. Na bošnjackoj patnji i krvi, stvarani su današnji albanski tajkuni. Interes, interes, interes ... i samo interes, a ne bratsvo, bio je njihova motivacija.
A, Bošnjaci? Merhametli kao i uvijek.
U vrijeme Kosovskog rata i progona Albanaca sa Kosova, Bošnjaci u Sandzaku i Bosni su širom otvorili svoja vrata za albansku bracu. Iskreno i bez hile i interesa, dijelili su sa njima sve što imaju. U Bosni su se mobilisali borci za odbranu Kosova i doturano oruzije, a bosanska diplomatija je u granicama svojih mogucnosti sve radila da se sprijeci još jedan genocid, ovaj put na Kosovu. Svakako bratski.
Njihov merhamet Bošnjacima je vracen neocekivano.
Nisu ocekivali toliku nesrecu od preko 100 ubijenih i nestalih, paljenje kuca, unistavanje nepokretne imovine, pljackanje svega sto se moglo ponijeti, prebijanja Bošnjaka, i razne vrste maltletiranja ... od nocnih posjeta, do svakodnevnih pozivanja na informativne razgovore od strane nekakvih "oslobodioca" u stvari kriminalnih elemenata najgore vrste.
Nema opravdanja ni za jedno ubistvo, a pogotovu NE za ona izvrsena na osobito svirep nacin, odsjecanjem glave 65-godisnjoj starici i bacanjem tijela u bunar ( kao sto je to uradjeno Djuzi Abazovic iz Ornog Brda), likvidiranje cijelokupne porodice u svojoj rodjenoj kuci, u Prizrenu ( kao sto su uradili porodici Skenderovic: Adriana (21), Hanifa (50), Sezair (52) i Ðula (73) ), ili svirepo ubistvo mirnog seljaka, daleko poslije ratnih dejstava, prosle godine u Dobrusi kod Peci ... -, i da ne nabrajam dalje, broj stradalih je poznat. Ali su izvrsioci zlocina i dalje nepoznati !?
Naravno da ovakav tragican bilans osudjuje ogromna vecina Albanskog naroda, ali je narod, kao svaki drugi narod, nema mogucnosti da to kolektivno ucini. To spada u zadatak narodnim tribunima, izabranicima, tj. politickoj eliti. Elita je ta koja predvodi narod ka odredjenom cilju, predhodno odredivsi njegove interese. Evo sedam godina je prošlo od kako kosovski Bosnjaci cekaju aktuelnu albansku elitu na javnu osudu zlocina izvršenim nad njihovim sunarodnicima i ujedno albanskim sugradjanima-komsijama, bosnjacke etnicke pripadnosti, te da se pronadju izvrsioci i krivci privedu pravdi. Osude još nema.
I ne samo to,
prognani su svi profesori sa Prištinskog univerziteta, a hvale se kako postoji nastava na Bosanskom jeziku na svim nivoima skolovanja. Kojeg li cinizma... moraš slušati nastavu na albanskom, a možeš polagadi na bosanskom.
Imal' ko da kaže DOSTA ?!
Samo da se zna !
Vrlo dobro napisano, mada epski sroceno. Kada upotpunis onime sto si "zaboravio" (period do i za Slobe, ponajvise), odvadis malo "mi"/"oni", rado cu se u principu sloziti sa tobom.
