Preneseno iz "Nezavisnih"
Diplomati ni za početnike
Piše: Almedin Šišić
"Ako ti Suljo ne digneš za mog, neću vala ni ja dići za tvog!" Ovako najčešće teku konstruktivni dijalozi na relaciji Borislav Paravac - Sulejman Tihić, kada dvije trećine Predsjedništva BiH raspravlja o kadrovskom vođenju vanjske politike.
Ne radi se, dakako, o dizanju nečeg neprimjerenog za predsjedničke funkcije. Na ovakav način Paravac i Tihić, otvoreno i bez ustezanja, jedan drugom poručuju da će svaki kadrovik SDA (ili SDS-a) koji ima diplomatske ambicije, po funkciji ostati samo ulizica do kraja političkog života ako "i on ne digne (ruku) za njegovog".
Da bi cijela priča oko nastavka rušenja ugleda države u svijetu (diplomatskog i svakog drugog) dobila naličje kompletnog horora, članovi Predsjedništva se trude da pokažu kako nemaju nikakvih problema oko diplomatskog kadriranja i provođenja stranačkih zamisli u praksu. U slučaju da im se kad omakne da na ambasadorsku poziciju kandidiraju diplomatu koji zna raditi svoj posao, aktuelni šef bh. diplomatije Mladen Ivanić, glavna servisna snaga vanjske politike, uvijek će ih na vrijeme upozoriti da su se opasno naherili ulijevo.
Iako su to željeli sakriti od javnosti, na posljednjoj sjednici Predsjedništva ponovo se desio skandal. BiH je dobila novih osam ambasadora (od kojih su pojedinci opet priča za sebe). Ali je ponovo bilo "dizanja i spuštanja".
Ovoga puta Čović i Tihić nisu htjeli dići za Paravčevog Miloša (Vukašinovića, zamjenskog kandidata za ambasadora pri Vijeću Evrope, kojeg su osporili zbog ratne povezanosti sa Radovanom Karadžićem). Koliko zapravo nacionalne strane danas zabacuju udesno, pokazuje i ovaj, drugi uzastopni pokušaj imenovanja bh. predstavnika u najvišu instituciju u Evropi za zaštitu ljudskih prava nekoga ko je u ratu bio blizak s najtraženijim haškim bjeguncem (prvi kandidat bio je Dragan Božanić, ratni Karadžićev ministar). Takođe, to potvrđuju i događaji koji su prethodili novim diplomatskim postavljenjima i sami događaji sa sjednice.
Tako će BiH ubuduće u Velikoj Britaniji, koja faktički u decembru od SAD preuzima međunarodnu superviziju nad BiH, predstavljati Tanja Milašinović, doktor rudarskih nauka. A rudarstvo s diplomatijom ima veze koliko i Paravac i Tihić s engleskim jezikom. Dakle nikakve.
U Njemačkoj, još jednoj velikoj evropskoj državi značajnoj za BiH, predstavljaće nas Mitar Kujundžić, mlađahni konzularni radnik MVP-a bez dana iskustva.
Ima toga još. I svaki primjer je grozniji od prethodnog. Ivanić i Paravac su, uz Tihićev i Čovićev blagoslov, "u tamo neku Rumuniju" instalirali Radomira Bogdanovića, koji ne zna ni "a" ni "b" engleskog ili francuskog, kao službenih diplomatskih jezika. Ali zato "ubija" ruski. A i zakleti je esdeesovac, ako neko upita.
A kako bi se svi partneri u vlasti ponovo međusobno namirili, naši predsjednici (kako ih od milja zovu u kabinetima) dopustili su Ivaniću da malo pripazi i na svoje ljude. Iako je višemjesečni jedini kandidat za ambasadora u Zagrebu bila Ana Trišić-Babić, aktuelni Ivanićev pomoćnik za bilateralu (nakon što joj je predsjednik RS Dragan Čavić osobno ponudio to mjesto), od početka se znalo da je posrijedi licemjerna igra i da neće proći, bez obzira na kvalifikacije "jer je bliska s SNSD-om". Stoga će Ivanić na kaficu do Zagreba pohoditi svog kućnog prijatelja, uskoro ambasadora, Branka Kesića. Prijatelji su tu da se pomažu.
Jedino što je danas nejasno je koliko daleko ovi što nas vode mogu otići, odnosno do koje će granice srozati ugled BiH u svijetu? I što će, u stranačko-međunacionalnoj igri bez granica, uvijek biti neizvjesno "koji će dići za čijeg".
Za bilo kakvu utjehu, kada nam se jednog dana konačno sklone s očiju, ostaće zapisano kako su Paravac, Tihić, Čović i Ivanić, zajedno i pojedinačno, u vrijeme "vođenja" države uspjeli čak pohoditi tri baltičke i nekolicinu egzotičnih država, obrukati se u Švicarskoj i dobiti pozive za nekoliko dženaza.