Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
pastirck wrote:
jer si i sam kazao da isto ponasanje
mogu prouzrokovati razliciti motivi, a dijete ko dijete voli cokoladu a voli i cips a moze i odlazak
s njim na tekmu
različiti su motivi ljudskog ponašanja ali sve ima veze sa kaznom ili nagradom ( neugodom ili ugodom). Vještiji roditelj će motivisati dijete da upražnjava neki vjerski ritual čokoladom, a nevještiji će ga tjerati i prijetiti mu fizičkom kaznom. Uglavnom dijete neće postati vjernik ako to okolina ne želi.
pastirck wrote:
jer si i sam kazao da isto ponasanje
mogu prouzrokovati razliciti motivi, a dijete ko dijete voli cokoladu a voli i cips a moze i odlazak
s njim na tekmu
različiti su motivi ljudskog ponašanja ali sve ima veze sa kaznom ili nagradom ( neugodom ili ugodom). Vještiji roditelj će motivisati dijete da upražnjava neki vjerski ritual čokoladom, a nevještiji će ga tjerati i prijetiti mu fizičkom kaznom. Uglavnom dijete neće postati vjernik ako to okolina ne želi.
Evo ja cu te odmah demantovati licnim primjerom. Mene roditelji nisu slali ni u mekteb niti u dzamiju. U dzamiji nisam bio ni za bajram. Mama mi je nosila partijsku knjizicu a ja nisam znao ni fatihe prouciti do prve godine fakulteta. Vjera je dosla kao plod mog razmisljanja. Tesko je do kraja prenjeti tok mojih misli u tom periodu. Pocelo je pitanjem samom sebi o postojanju Boga. Pitanjima o svrsi zivota. Kasnje je bilo puno pitanja tipa ako postoji Bog koja je vjera ispravna i sl. Danas sam tu gdje jesam ubjedjen u to sto vjerujem. Pa pogledaj oko sebe. Osvrni se covjece. Vidis li to savrsenstvo. Pogledaj iznad sebe. Sta vidis nocu? Vidis li zvijezde? Zapitas li se jesu li jos tamo dok ih gledas? Znas li koliko staru svjetlost gledas stvarajuci sebi percepciju da su one u tom trenutku tamo jer si tako naucio. S druge strane ja se za razliku od tebe pitam kakav je to zivot nevjernika? Bez nade, od danas do sutra. Do mezara. Mora da je jako jadno i beznadezno. Zasta zivis i patis se. Trecinu dana provedes spavajuci, drugu trecinu radeci za nekog, u trecoj trecini mozda nadjes nesto za sebe izmedju prebacivanja sa jednog mjesta na drugo, pranja zuba, kupanja, odlaska u WC, konzumiranja hrane i pica i sve to samo radi toga samog. Da zaista mora da je jadno i da nema smisla. Pa sta cekas onda? Zasto cekas smrt da sama dodje? Zasto sebi ne prekratis muke i skratis cekanje do odlaska u nista? Moze li covjek koji misli da poslije smrti nema nista uopce biti sretan?
