Svjedoci smo ove posasti, jedne od najvecih u modernom svijetu.
Sama bolest se pojavila 70-ih godina, a na publicitetu je dobila pocetkom osamdesetih i smrcu Rocka Hadsona.
Najveci broj zarazenih je u Africi (juzno od Sahare) gdje je u pojedinim drzavama 2/3 stanovnistva nosilac virusa. I pored nekih napredaka po pitanju lijekova koji koce razvoj oboljenja, u Africi se i dalje bolest siri.
Pojedinci su poceli postavljati pitanja.
Kako da se virus odjednom pojavio i velikom brzinom zarazio toliko ljudi na odredjenom prostoru?
Postoji vjerovatnoca da je virus nastao u laboratoriji, mozda u tadasnjoj apartheidskoj Juznoj Africi.
Teorija nije nelogicna.
U Juznoj africi su bjelci imali politicku dominaciju i vladao je apartheid. Bjelaca je bilo izmedju 10-20%. Prema crncima se odnosilo kao prema robovima.
Bjelci su znali da je takav sistem neodrziv i bili su pod sankcijama svijeta. Bojali su se explozije i crnackog bunta. Jedini nacin da se odrze na vlasti je bio da se crnacka vecina brojcano smanji i da se natalitet smanji ili da dobije predznak minusa.
Najbolji nacin je bio da se pronadje neki virus koji se prenosi sexualnim putem koji ne bi naudio bjelcima jer se bjelci nisu mjesali sa crncima. Pri tome se znalo da crnacka populacija u Africi ima nekontrolisan sex i da pojam zasticenog sexa nije postojao.
Sirenjem na druge kontinente, problem je isplivao na povrsinu.
Ovogodisnja dobitnica Nobelove nagrade za mir je javno iznjela stav da postoji mogucnost da je virus AIDS-a nastao u laboratoriji.
