Ahmetović vs Sarajlić

[mirzadelibasic]

Svi smo mi Sadik Ahmetović. Ahmetoviću IZDRŽI

[nemampojma0]

U poznatom filmu "Sivi kamion crvene boje" pojavljuje se i uvazeni parlamentarac Asim Davitelj i upravo su mu tu, kroz pjesmu, date smjernice kako da se bori za SDA.Pristao je da se pojavi u filmu samo u ambijentu koji je njemu prirodan..kafana,piva i muzika.
https://www.youtube.com/watch?v=gssDtebP7Xw

[hizo ramidovic]

usvim jakijem i velikijem strankama nadzese temperamentni ljudi koi brane interes naroda nasvoj nacin itako dodzu usukob snekim nema potrebe dase o ovom belaju plaho prica kostobi to neki zlobnici stjeli saobzirom daje rjec o dvoici jaki i pametni i posteni ljudi koi su ponos i motor ove stranke i dusmanima boljebi bilo dase bave sasobom a da ostave vrjedne ljude darade

[bluesjunior]

usvim jakijem i velikijem strankama nadzese temperamentni ljudi koi brane interes naroda nasvoj nacin itako dodzu usukob snekim nema potrebe dase o ovom belaju plaho prica kostobi to neki zlobnici stjeli saobzirom daje rjec o dvoici jaki i pametni i posteni ljudi koi su ponos i motor ove stranke i dusmanima boljebi bilo dase bave sasobom a da ostave vrjedne ljude darade

[ultima_palabra]

al najjače je što je jedan branio bakira, pa zato nasrnuo na drugog

Još jače je što je taj koji je nasrnuo bivši Tihićev kadar.

[Better Man]

Obojica su mi odvratni. Nadati se da će građanima ove zemlje doći iz guzice u glavu i da nikad nigdje ova dvojica više neće biti izabrana.

[pirpa]

Brat Asima Sarajlića lični vozač ministra Čampare
http://nap.ba/new/vijest.php?id=13823

[jazzer]

Brat je navodno prvo bio kafe kuharica, a potom je postavljen na mjesto službenog vozača ministra Aljoše Čamapare.

Mora im se priznati da ovi Sarajlici znaju sa tanjirima i casama

[doko-miki]

Sarajlić je malo nervozan




Asim Sarajlić davio Sadika Ahmetovića! Ovo je, zapravo, najčešće rabljeni naslov kako na portalima, tako i dan kasnije u štampi, pa ipak je nemali broj onih koji su s nevjericom zvali ovu redakciju i pitali je li to stvarno istina, priznajući potom kako su se nadali da su mediji malo pretjerali. Da budemo posve precizni, dakle, Asim Sarajlić je samo pokazao davljeničke ambicije na ramenima i vratu Sadika Ahmetovića, a nastavak agresije je spriječio Šemsudin Mehmedović. Kako se ovaj nemili incident, što bi rekle kolege sportski novinari, dogodio u Klubu državnih poslanika Stranke demokratske akcije, bilo je i onih koji su nas zvali da nam s neskrivenim olakšanjem skrenu pažnju kako je bolji dio ove parlamentarne stvarnosti što je Sarajlić svoje tjelohraniteljske sposobnosti demonstrirao na stranačkom kolegi, gluho bilo da je skočio na koga drugog. Nemojte se sekirati, odgovarala sam ja, političkim jezikom rečeno, ovo je pobjednički dio SDA nasrnuo na Domovinu.

Da je SDA u dubokoj stranačkoj krizi, jasno je već dosta dugo, i sama sam uostalom pisala o tome. Nisam, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, bila toliko optimistična da bih povjerovala kako će kriza prohujati s Kongresom, ne zato što sam pesimista, već naprosto zbog sve očitijeg unutarstranačkog jaza koji je u postizbornom periodu uviđao svako osim lidera te stranke Bakira Izetbegovića. Ali se jesam nadala da će Kongres (konačno!) zadovoljiti sve Izetbegovićeve predsjedničke ambicije i da će pokazati da njegovo dugogodišnje spremanje za očevu fotelju nije bilo uzaludno već šansa za - kako to u intervjuima voli kazati - pospremanje i svojevrstan obračun sa kriminalom i korupcijom i u vlastitim redovima. E, sad, valja pošteno priznati: nada čovjeku ostaje i onda kad izgubi svaku nadu, ali nadati se obračunu s korupcijom uz kadrovsku politiku koju vodi Asim Sarajlić, jednako je onoj ratnoj vjeri u sedmu flotu koja oslobađa Sarajevo ili priči kako je Saša (Radovana) Karadžić postao pripadnik Armije BiH. Pripadnošću Armiji BiH mahao je Izetbegović kao glavnim adutom Sarajlićeva poštenja, zaboravljajući pritom da u ovoj zemlji preživjeli borci te iste Armije jedva sastavljaju kraj s krajem i još uvijek se zaklinju u ovakvu Bosnu, za razliku od Sarajlića, koji se kune u svoje prijateljstvo sa Zijadom Blekićem.

Sejo Omeragić, dugogodišnji novinar (rahmetli) Ljiljana, prije koji dan je - pišući o parlamentarnoj buri u Klubu SDA - zaključio kako su problem svih nacionalnih politika u BiH, posebno bošnjačke, skorojevići. "Nevolja skorojevića je što misle kako su najvredniji i najpametniji u vlastitom nacionalnom korpusu", kaže on (a treba mu vjerovati, pratio je bošnjačke skorojeviće iz prve klupe), objašnjavajući da je svaki put kad je neko iz SDA najavljivao borbu protiv kriminala redovito pomislio: Pa neće valjda dizati ruku na sebe? Da bi zaključio da se dizanje ruku dogodilo. Nema, zaista, nikakve sumnje da je Sarajlićev atak na Ahmetovića popraćen patetičnim "nemoj ti na mog predsjednika" i "ko si ti da govoriš o mom predsjedniku" puno prije motiviran brigom za sebe negoli za Izetbegovića. Uostalom, Sarajlić je godinama skakao i verbalno se tukao i za Sulejmana Tihića, pa ga je još za života ostavio da bi se ugurao do Izetbegovića i nastavio politiku borbe za očuvanje tekovina korupcije i kriminala u stranačkim redovima, papagajski ponavljajući tih nekoliko izvježbanih rečenica u kojima dominira sintagma "moj predsjednik". Tako prijemčiva uz predsjedničke uši.

Ne, naravno, nije Sarajlić kamen koji je raspolovio SDA: on je samo ilustracija skorojevića koje Omeragić opisuje, podoban za svaku vrst (d)ogovaranja, prijemčiv svakom ko da više, makar se to vagalo ljetovanjem u Turskoj. Na jahti. I najlakše bi sada bilo pobrojati ostale sarajliće, pa ih onda sve skupa iskritizirati zbog plitke političke pameti, podsjećati na Tihićeva postkongresna vremena i mudrost kojom je sačuvao Bakira Izetbegovića u vremenu kada se i javno govorilo da je zbog gubitka predsjedničke utrke spreman čak i napustiti SDA. Nije je napustio. Svi predsjednikovi ljudi, u ovom slučaju Tihićevi, tada su škrgutali zubima, skupa sa Sarajlićem, ali su - u interesu stranke - u dva navrata, iznijeli Izetbegovićeve kampanje za člana državnog Predsjedništva. I svoje. Nije Sarajlićeva kadrovska politika zaslužna za njihovu potpunu egzekuciju iz stranačkog SDA života, a najmanje on sam, jer se on jednako vičući "moj predsjednik" brine samo za svoje i interese svojih jarana. Zli jezici - uostalom - tvrde da je upravo Sarajlić prvi ponudio ono što Fahrudin Radončić zove dečamparizacijom SDA i osobno mu donio ponudu da zamijeni Denisa Zvizdića na mjestu predsjedatelja Vijeća ministara, kao početak tog procesa. No ovaj to nije prihvatio, jer mu je savršeno jasno da je upravo Bakir Izetbegović, svojim pristajanjem na izmještanje donošenja odluka iz stranačkog predsjedništva na minder u Predsjedništvu, najbolja garancija da će SDA završiti tamo gdje je Lagumdžija doveo SDP. "Mislili smo da ne može biti gora vlada od one iz prošlog mandata, a sad smo se uvjerili da može", kazao je Radončić na FTV-u, po ko zna koji put odbijajući da "zamijeni DF". Nažalost, istina je: zar nije Izetbegović iz šešira izvukao Fadila Novalića čiji najveći doprinos Federaciji može biti da izađe iz Vlade i povede sve svoje (namjenske) savjetnike? No, čak ni ta pogubna negativna selekcija nije najporazniji dio politike koju trenutno vodi SDA: daleko gora, da ne kažem pogubnija su opredjeljenja ove stranke da izolira Bošnjake od ostatka Bosne i Hercegovine, posvađa ih ponovo i međusobno i sa komšijama i predstavi svijetu kao rulju od koje se čak i federalna policija sprema braniti borbenim oklopnim vozilima.

Milorad Dodik već likuje, nije on taj koji se obračunava sa Savezom za promjene, radi to Nikolić, dok je Vučić onaj dobri policajac koji još uvijek razmišlja da dođe u Srebrenicu. Izetbegović u tome ne vidi problem, on je zabavljen očuvanjem vlastitog lika i djela. Njega ima ko da brani. Dragan Čović još uvijek pokazuje strpljenje, ali u ovome času zaista mu niko nema šta prigovoriti: on je sve što je tražio dobio od Izetbegovića. Koji i dalje slijepo vjeruje da je SDA bošnjačka sudbina, a sve se više predstavlja kao bošnjački usud. Stara je istina da miševi prvi napuštaju brod koji tone. Bit će da je i zato Sarajlić malo nervozan, jer počinje da shvata da reformska agenda, ko god ju je potpisao, ne može i ne smije ostati tajna za Parlament: nije - ako ćemo pravo - ni namijenjena uskom minder-krugu, već je za nju neophodna široka društvena akcija i spremnost na ozbiljan rad. Za koji ova postkongresna SDA nimalo nije zainteresirana: od naroda, da ne kažem domovine,

puno joj je važnije sačuvati sarajlićev obraz. Dok nas sve ne podave.



sada ima pored Bravče,konobar,lopov i novi nadimak


Mungos-davitelj