Ahmed PAsalic

Fudbal/nogomet, Premijer liga, Liga prvaka, svjetska i evropska prvenstva...

Moderators: Tomahawk11, Charuga

Post Reply
bleka
Posts: 700
Joined: 20/09/2005 11:43

Ahmed PAsalic

Post by bleka » 22/08/2006 16:00

Nije Jukino maslo za Ramazana, ali onaj krmak od Pasalica je najvece zlo za nas fudbal. Dabogda vise krepo.
OStatak je intervju sa Jukom Pendrekom

EKSKLUZIVNO: Ispovjest Jusufa Pušine

Jusuf Pušina, ključni čovjek NSBiH, o svom sukobu sa Pašalićem, Ušanovićem, Sliškovićem govorio je u knjizi Od Tirane do Marakane autora poznatog sportskog novinara Sinana Sinanovića. Samo u Sportinu objavljujemo ekskluzivnu ispovjest prevog predsjednika Nogometnog saveza BiH.

Nesumnjivo dokazani patriota! "Prvoborac" stvaranja Saveza, prijatelj Sepa Blatera i predsjednika portugalske, španske, njemačke, francuske, hrvatske, slovenske federacije... Nepopravljivi optimista... Preko reda je naš Savez uveo u FIFA, potom u UEFA. Svojevrsni je presedan, kada je mlada selekcija zaigrala kvalifikacije za EP, premda tada nije bila članica UEFA. Pušina je doveo u Sarajevo selekciju Svijeta: Dungu, Hadžija, Bađa.., zatim višestruke svjetske prvake poput Italije, Njemačke... Izborio se da "Ljiljani" igraju u Brazilu, Argentini, Maleziji, Tunisu... Savezu je zahvaljujući prijateljstvu sa autoritetima u UEFA i FIFA, Savezu priskrbio znatnu finansijsku pomoć, koja se mjeri u milionima švicarskih franaka.

Za neke je Pušina, pak, bio autokrata, tiranin, vlastodržac, "policajac" u nogometu... Osoba bez koje se nije smjelo nabaviti ni sok u Savezu, bez da se njega pita. Možda je u oklonostima u kojima je radio poratnih godina i bio ponešto od toga... Niko ne može poreći da se igrao bolji nogomet od 1996-2000 godine, da je igra reprezentacije imala šarma, da je atmosferau i oko reprezentacije bila bolja, da su igrači Sarajeva i Želje činili kostur reprezentativnih selekcija, da smo u Pušinino vrijeme bili atraktivan suparnik i za velesile poput Njemačke, Brazila, Argentine... Makar je bilo i avantura poput one na Malti, u Kataru... U njegovo vrijeme.

Danas je Pušina "u ratu" sa Ušanovićem, Pašalićem, Siškovićem, sa ljudima kojima je otvorio vrata Saveza. Pušina je prvi puta javno progovorio; zašto su se razišli nekadašnji prijatelji, ko ih je posvađao, ko je kriv za agoniju bh. nogometa, ko su mešetari na domaćoj sceni, kako se biraju reprezentativci, zašto je bio protiv dolaska Ćire Blaževića..?

Na terasi kafe slastičarne "Ado" na Grbavici, u društvu Nermina Pećanca, Mehmeda Spahe, Šekija Radončića, kolege Emira Delića, i poznatog navijača Željezničara Mirana Mahmutovića, nekada prvi čovjek bh. nogometa je otvorio dušu.

‘’Boli me sve ovo što se dešava sa reprezentacijom, sa našim nogometom, a najviše radi Želje, Sarajeva, Veleža... Oni su bili giganti prije rata, pa i vrijeme dok sam bio predsjednik Saveza. Željo i Sarajevo ne igraju u Evropi, predstavljaju nas Žepče, Zrinjski, Široki, a Velež je u nižem rangu, ne može pod Bijeli brijeg. Svaka čast uspjesima Zrinjskog i Širokog, ali nema nogometa, ako u vrhu nisu Željo, Sarajevo, Sloboda, Velež, Borac, Čelik’’, podsjeća Pušina.

Za sadašnje stanje u Savezu krivi aktuelno rukovodstvo.

’’Mi danas nemamo osobu koja će u predsjedništvu predstavljati bošnjačke interese. Zato što imamo Sejde Bajramoviće (op.a. domaće ######e, koji rade protiv interesa vlastitog naroda, a za račun drugih. Izdajice niko ne voli, i oni će jednog dana biti odbačenih, za čije interese danas rade. Oni će se sami prepoznati. Oni će otići, danas, sutra, preko sutra, ali iza njih će ostati potop...

Naglašava da mu je zato stalo da se vrati u predsjedništvo.

’Tužan sam kada vidim šta se sve dešava. U najtežim godinama sam sa prijateljima, istinskim prijateljima, patriotama poput Spahe, Vugdalića, Mušovića, Mioča, Ristića, Muzurovića, Fazlagića, Osima, Hadžibegića, Baždarevića, Marića, Smajića, A. Marića, Hukića, dr. Cice Arslanagića, Seje Balalića, Zeke Selimotića, Bačića, Avdičevića, Šabića, Alagića, Temima, Čovčića, Čolakovića, Arapovića, Smajlovića, Pirića, Granova, Polje, Lugušića i mnogih drugih krčio put ka UEFA i FIFA. Blater je više bio u Bosni nego u Brazilu. Imali smo naše sudije, delegate na listama, u brojnim komisijama, svjetske i evropske nogometne asocijacije, dobivali smo pomoć, organizaciju brojnih kvalifikacijskih turnira, pozivani na sve kontinente...

Smatra da su mu "nož u leđa zabili" ljudi koje je prihvatio kada su bili odbačeni, bez posla...

’Ušanovića mi je preporučio tadašnji premijer Edhem Bičačkić. Sjedili smo na kafi i on mi kaže: Juka, uzmi ovoga, ne znam šta ću sa njim. Ja ga poslušam, budući je Ivica Mioč vraćen na svoje staro radno mjesto u Kantonalni Savez. Ušanović je neko vrijeme bio lojalan, a onda se oteo kontroli. Prvo je živio čudnim načinom života. Meni to nije toliko smetalo, koliko su kasu Saveza opterećivali sve veći cehovi iz sarajevskih restorana. Nisam imao ništa protiv "reprezentacije", da se počasti poslovne partnere, novinare, da se napravi ceh u razumnih okvirima, međutim računi generalnog sekretara su prevazilazili svaku mjeru. Upozoravao sam ga, ali je on nastavljao po svome. Kada više nisam mogao kontrolisati njegov noćni život, napisao sam pismo svim restoranima za koje sam znao da ih posjećuje naš sekretar i zamolio da više neću priznavati račune za visoke cehove. Takvo pismo sam poslao, mislim na "Bazene", u "Bosnu", u restoran "Kod Cige" i još neke...

Dotakao se i relacija sa Ahmedom Pašalićem, nekad vrsnim novinarom Oslobođenja. Prije dolaska u Savez, Pašalić je, po vlastitom priznanju, radio za jednu menadžersku agenciju u Londonu.

Pašalić je praktički bio bez posla. Hodao je sa Džemaludinom Mušovićem. Oni su dugogodišnji prijatelji. Znam da je u staru zgradu Saveza, u ulici "Sime Milutinovića" išao neprimjetno, da ga ne vidi Mioč. Ivica kao da je u Pašaliću prepoznao opasnost. Ja to nisam mogao uočiti, jer je Pašalić bio šarmer. Stalno mi je govorio: "Ako bi se jednog dana razišli, ja Vam nikad ne bih okrenuo leđa, nikad ništa ružno rekao. Zahvalan sam vam do groba, što ste me primili". Mislio sam da je iskren. Nažalost, prevario sam se. Ušao je preko Mušovića u Savez. Muše je bio direktor, a onda je, odlaskom Muzurovića, postao selektor. Kako je ostalo upražnjeno direktorsko mjesto, Pašalić je "uskočio" u Mušovićevu fotelju. Oba su nezvanično debitirala kada smo igrali u Argentini; Muše kao selektor, a Paša na direktorskoj poziciji. Paša je moje veliko razočarenje..

U početku su predsjednik i direktor izvrsno surađivali. A, onda je puklo.

Dolaskom predstavnika RS i "HB", Pašalić se počeo okretati njima. Ne znam zašto. Prije me pitao za svaku sitnicu, kasnije se miješao i u moj rad. On je na poziciji da se pita za mnoge stvari, a ni zašta ne odgovara. Selektori odlaze, a on ostaje, a on po sistematizaciji i pravilniku predlaže sve selektore, sudjeluje u premijama... Nikakve odgovornosti. Zato što uvijek isturi druge, sakrije se, jednom iza Mušovića, drugi puta mene, pa Sliškovića, Jelića... Svi odlaze i prolaze, a on ostaje.

Progovorio je i selektorima; zašto su odlazili, njegovon ulozi u smjenama Muzurovića, Mušovića, Hadžibegića....

Mušović i Pušina su bili kućni prijatelji. Mušović je u ratnim godinama znatno pomagao BiH, lobirao u UEFA i FIFA za prijem bh. Saveza. I onda je puklo.

‘Jednostavno, javnost je bila negativno raspoložena prema Mušoviću. Ni on nije smjenjen, već se sam povukao u interesu reprezentacije. Nakon njega došao je Hadžibegić. Ja ni sa Farukom nisam imao problema, bilo je nekih nesporazuma, ali mislim da je za sve kriv drugi čovjek. On je napravio vještački sukob između mene i Hadžibegića. I Faruk se na kraju ciklusa povukao. U tom trenutku smo angažirali Mišu Smajlovića, kao jedino povoljno rješenje. Moram reći da je Mišo svoj posao odradio maksimalno korektno, profesionalno,uspješno koliko su mu dozvoljavale mogućnosti. Otišao je dostojanstveno.

Ključni, prelomni trenutak, kada su u pitanju relacije između Pašalića i Pušine jeste dolazak Bake Sliškovića. Kojem je prethodila kampanja za Ćiru Blaževića.

’Ahmed Pašalić je po svaku cjenu želio Ćiru za selektora. Jer su godinama prijatelji i neke transfere odradili. Mislim Dragana Jakovljevića, iz Sarajeva u Nant. Pašalić je vodio pregovore, lobirao kod članova Izvršnog odbora, odlazio u Zagreb, obećavao svašta Ćiri. Kada je došlo do para, onda su sve prebacili ne mene. Ćiro je u javnosti govorio kako će raditi besplatno, kako mu je čast voditi BiH, a ustvari, njegovi su uslovi bili megalomanski. Ni mnogo bogatije zemlje ne bi mogle zadovoljiti njegove apetite. Istina, protiv Ćire je bila veća bh. javnost, bivši igrači, poput Vahe, Meše, Faruka... Mi nismo sebi dozvolili takav luksuz da dovedemo čovjeka kojeg narod, osim Pašalića i nekih Hercegovaca. Političari nisu stopirali njegov dolazak, makar sam sa Peharom bio na konsultacijama u predsjedništvu kod Beriza Belkića i Joze Križanovića, koji, također nisu bili raspoloženi za Ćirin dolazak. Uostalom, Ćiro nije bio omiljen ni u Hrvatskoj, osim kod Franje Tuđmana.

Tadašnji čelni čovjek Saveza želio je Ivicu Osima, koji je imao angažman u Šturmu. Potom je predložio Aleksandra Acu Ristića, bivšeg igrača, Sarajeva, Veleža, Hajduka, te njemačkih bundesligaša. U to je vrijeme Ristić bio jedan od najboljih trenera u Bundesligi.



Tačno je da sam želio Acu Ristića. On je znatno pomogao našem Savezu kada niko nije smio prihvatiti da igra sa nama. Zahvaljujući Ristiću, igrali samo sa Fortunom u Dizeldorfu koju su vodili on i Marić. Moja je želja bila da dovedem Ristića i Marića, jer su posjedovali i ljudske i sportske kvalitete, cjenjeni kako kod nas, još više u Njemačkoj. Tome se usprotivio Pašalić, razočaran što nije došao njegov prijatelj Blažević. Osvetnički raspoložen, lobirao je na sve strane, da se onemogući dolazak Ristića. Nisam želio novi razdor u Savezu, makar je Ristić bio spreman odmah preuzeti kormilo. Predložio sam Sliškovića. Koji je bio pomoćnik Smajloviću. Baka je moj prijedlog, a ne Pašalićev. On se kasnije priklonio Baki, kako bi srušio mene. Ja sam Baki duboko zahvalan što je igrao u ratnim godinama za bh. selekciju na utakmici u Zagrebu. Bio je i kapiten našeg tima, što je prihvatio da bude u stručnom štabu sa Smajlovićem. On je veliko ime našeg i evropskog nogometa, međutim, Baka još uvijek nije odrastao. Naglo se promjenio kada je postao selektor, uvijek je tražio neprijatelje oko sebe; jednom u meni, pa u Proliću, u Miri Polji, novinarima... Uvijek mu je neko drugi kriv...

Prozivao je godinama Baka najviše Pušinu i Spahu...

Slušao sam i čitao njegove izjave kako će jednog dana progovoriti... Evo, ja ga molim neka progovori više. Neka kaže sve što ima. Meni je savjest potpuno čista, sve što sam radio je pošteno, sa dobrim namjerama i samo u interesu cjelokupnog nogometa i države BiH. On meni može zahvaliti što treći mandat ima ugovor, što ne ovisi o plaći, što nije bez posla, što putuje po svijetu, makar su i do mene dolazile glasine da selektor uzme nalog, a ne otputuje da gleda igrače... Ja tome nisam pridavao važnost. Baki sam ja lično, pa i Savez puno pomogao da sredi neke privatne stvari oko kuće. Ja Baki nisam ništa dužan. Ni on meni. Jednog dana i on će "progledati" i shvatiti da je bio izmanipulisan od pojedinaca oko njega.

Komentirao je i priče da se miješao u rad selektora, izbor igrača, da je predsjednik imao svoje pulene...

Ja sam stopirao dolazak Ćire!

Ćiro je bio za nas preskup, tražio je milione maraka, a predstavljao se kao da želi doći za plaću. Žalim što nisam doveo Acu Ristića. kaže Pušina

Jedino sa Sliškovićem ne pričam, iako sam ga ja doveo. Napravili mu kuću, doveli u Savez, dali plaću, ugovor,a on me pljuje... Zahvalan sam Baki što je igrao za Bosnu devedesetih. On odrađuje treći mandat, iako smo oba puta bili četvrti. On je uzimao naloge, a nije putovao kazao je između ostalog Pušina.


Odisej
Posts: 327
Joined: 10/08/2006 16:05
Location: Gorazde

Post by Odisej » 22/08/2006 16:09

SVE DOK SU U VRHU NSBIH PAŠALIĆ I UŠANOVIĆ NAŠ ĆE FUDBAL BITI - PUŠINA !

Post Reply