AHMED IMAMOVIĆ- "KOMAD HOMOFOBIČNE MRCINE"

[Haqqani]

Revolucija, znamo, jede svoju djecu. Po tom obrascu, mrak kino sale prijeti da pojede režisera Ahmeda Imamovića, koji nas je na svom „putu prema Zapadu“ u taj mrak uveo s namjerom da nam približi probleme homoseksualaca u našem konzervativnom društvu. Kada su se svjetla u dvorani ponovo upalila, izvjesna pripadnica homoseksualne zajednice iz Hrvatske usudila se kritikovati prikazani filmski rad. Po procjeni kritičarke, Imamović nije nadišao baš sve predrasude: dok se borio protiv diskriminacije ljudi po spolnoj i istospolnoj osnovi, diskriminirao je po nacionalnoj i demonizirao srpski korpus.

ONO i ISZ

Režiser Imamović je dostojanstveno pročitao kritiku, a onda kritičarku ispsovao na sva usta, prostački, kako to branitelji civilizacijskih vrijednosti najbolje znaju. Pri tom mu se omaklo da kritičarku uvrijedi i na bazi njene „seksualne orijentacije“. Ne znajući da li da kritičarku-lezbijku smatra muškarcem ili ženom, Imamović je zaigrao na sigurno, pa je novinarku oslovio u srednjem rodu, kao „ono“, a potom joj se sjetio i familije.

Poput meteora, Imamović je za tren oka sagorio u očima promotora istospolnih zajednica (ISZ) i pao ravno dolje u mrak ovog našeg homofobnog, balkanskog primitivizma. Imamović je preko noći postao „vrhunski licemjer”, „dobar komad homofobične mrcine”, „konzervativni primitivac” (Feral Tribune), a najednom ni njegov film nije više „naročito originalan”. Ni činjenica da je kritičarka iz Hrvatske tendenciozno interpretirala Imamovićeve stavove, nije zaozbiljno uzeta kao olakšavajuća okolnost. Imamović je „čovjek koji se predstavlja kao osoba koja je iznimno tolerantna, snima filmove i želi promovirati istospolnu ljubav, ali je zapravo izrazito transfobičan, homofobičan, šovinist i seksist, a time se i ponosi”, tvrdi povrijeđena kritičarka. Kao finalni oblik uvrede, Imamović je upoređen sa „tuzlanskim skribomanom“ (BH Dani), dakle sa Fatmirom Alispahićem, svojim mitskim antipodom iz ove epopeje.

Ruku na srce, Alispahića bi mogli prepoznati i u argumentaciji kojom se poslužila liberalna strana da raskrinka nesretnog Imamovića. Sada najednom, uz veliko zakašnjenje, i liberalna strana tvrdi da je Imamović „iskreno proračunati trgovac” koji je namirisao „trendove” s namjerom da se proda festivalskim žirijima. Dakle, potpuno identičan set optužbi kojim su ga zasipali i neprosvijećeni homofobi, u vrijeme kada liberalni krugovi o tome nisu htjeli ni da čuju.

NAGRDA PUBLIKE

Dok je Imamović naoko zastupao njihove moralne nazore, bio je i umjetnik, pa je ispod časti bilo ovakvim prizemnim dobacivanjem nasrtati na nedodirljivost njegovog umjetničkog djela. Kada je i sam Imamović ideološki zastranio, makar samo i u trenutku nepažnje dok mu je s jezika bježala psovka upućena „onome“, postao je „ograničeno kreativno umjetničko grlo”, a ni film mu više „nije nešto”. Naoštreni liberalni intelektualci sada imaju puno pravo da ga potjeraju sa scene istim onim truhlim paradajzom kojim ga je gađala konzervativna desnica. Hoće li vas tretirati kao talentovanog umjetnika ili proračunatog distributera komercijalnog šunda, evo ipak ovisi od vašeg političkog stava, koji se kod nas na Balkanu može sabiti i u jednu psovku.

U konačnici, umjesto kakve Zlatne palme, Imamović je zaradio jedinu granu preko leđa, a priča o zlatnim odličjima završila je sveopćim javnim linčom u krupnom planu: udaraju ga i lijevi i desni, i homo i hetero. Imamović je zasluženo dobio glavnu nagradu publike, koja, kaže čuveni pisac, nikad ne izostaje: sve će to narod pomlatiti, u to bar ne sumnjajte.

Piše: Ibn Sulejman
Više o temi: Feral Tribune br. 1071, BH Dani br. 460, http://www.h-alter.org, http://www.kontra.hr