A

[MmeDeLafayette]

Opet ista agonija... nema spavanja

[goodspirit]

Kod mene su napadi panike izrazeni uz konstantnu depresiju.
Vise vremena provedem sjedeci i suteci, placuci nego što se uspanicim...
Ali kad se uspanicim onda nastaje stezanje grudi, klecanje koljena, znojenje dlanova i katkad treptanje kapka na oku
Do sada nisam isla doktoru, ali o tome razmisljam uveliko... ima li neko savjete?
Pokusavala sam privatno kojekakvim psiholozima i razgovorima da promijenim situaciju, ali nista nije uspjelo.
Druga stvar koja me unistava je nespavanje, do 5-6 ujutru se vrtim po krevetu misleci o kojekakvim glupostima, drugi dan zaspem u 22h i kad se naspavam (pod znacima navoda) svko jutro je bitka za sebe da ustanem kako treba, obicno se depresivna i probudim... i onda - iducu noc opet nesanica sa strahom do 5-6 ujutru.
Jedva da funkcionisem, i u onome u cemu sam do sada uzivala sve manje uzivam, udaljavam se od ljudi i ne izlazim. Sa mamom sam na ratnoj nozi svaki dan se svadjamo, razdrzaiva sam i jednostavno ne mogu vise... jedva cekam noc da se zatvorim u sobu i pocnem plakati. Tuzno ali je tako
Danas poslije faksa idem po uputnicu za psihijatra... dugo sam sama sebe obanjivala da nije potrebno, da je to nesto sto ce proci, ali cini mi se kako vrijeme prolazi, meni sve manje vremena preostaje da ostanem normalna i ziva. Fuj!

Skoro sam citala jedan prirucnik o stresu, sta sve uzrokuje, i kako se boriti protiv njega i beskorisnih misli. Ako malo predjes po forumu mislim da sam negdje pod Vrtoglavica ostavila par vjezbi koje bi bilo dobro uraditi. Kad god imas prilike. Prirucnik nemam kraj sebe, ali se mogu sjetiti bitnijih dijelova, procitaj i razmisli:
-Osobe pod stresom stalno traze razlog iz daljne ili blize proslosti koji ih je doveo do sadasnjeg stanja.
Potrebno je biti ( truditi se ) optimistican i vjerovati u sebe.Time sto sebe konstantno podsjecas na dobre stvari i uspjehe koje si ostvarila, a na poraze da gledas kao na nesto sto je proslo.I na to se vise ne vracas. Misleci na ovakav nacin dobijas dobar osjecaj samokontole, upravljanja nad zivotom i zadovoljstvima. Ne postavljaj sebi visoke ciljeve, i uvijek za pozitivnu akciju ili pristup zivotnoj situaciji sebe nagradi, nekom simbolicnom nagradom koja ce ti dati podstrek za daljne pozitivno razmisljanje.
-Ako si zabrinuta za svoje zdravstveno stanje, posjeti ljekara. Bitno je naci osobu koja je u stanju da poslusa, a ne samo da propise lijek i napravi dodatnu frustraciju. U ovakvoj situaciji je stvarno bitan neko s kim mozes bez ustrucavanja podijeliti problem ( prijateljica, sestra, neko od rodbine- bitno je da te razumije).
-Sto se tice nesanice tu uvijek pomaze:
Tusiranje, kupka prije spavanja.
Setnja , duza, ili brza po vrtu, ulici ,nebitno,koja ce tvoje ( beskorisne) misli eliminirati dok se god zanimas necim. Citaj pred spavanje neko lagano stivo, igraj igricu na kompjuteru, zabavi se slaganjem odjece, bilo cim i ne dozvoli mislima da te okupiraju.
"RECI" im da cekaju do sutra!
Veceraj nesto lagano, 2 – 3 sata prije lijeganja,i ne lijezi zabrinuta! Podsjecaj se uvijek na lijepe stvari koje su ti se desile.
Ukoliko se ipak desi da se probudis u pola noci, popij solju toplog mlijeka, procitaj nesto ili odigraj igricu i vrati se u krevet.San ce vec sam doci, kada uspijes da istreniras svoje misli i tijelo. Rezultati ne dolaze preko noci, potrebno je vremena, da se stvari posloze. Nadam se da ces uspjeti da naucis kako biti dobra prema sebi, sama sebi najbolji prijatelj.Nije dobro kriviti sebe i zbog toga se osjecati lose. Iz toga se radja frustracija i osjecaj nezadovoljstva, koji potom pokrece pravu lavinu iz koje ne vidimo izlaz.
A on postoji, u tebi je, samo ga trebas pronaci!
Sretno ti bilo!

[Eleonora]

.

[Eleonora]

Kod mene su napadi panike izrazeni uz konstantnu depresiju.
Vise vremena provedem sjedeci i suteci, placuci nego što se uspanicim...
Ali kad se uspanicim onda nastaje stezanje grudi, klecanje koljena, znojenje dlanova i katkad treptanje kapka na oku
Do sada nisam isla doktoru, ali o tome razmisljam uveliko... ima li neko savjete?
Pokusavala sam privatno kojekakvim psiholozima i razgovorima da promijenim situaciju, ali nista nije uspjelo.
Druga stvar koja me unistava je nespavanje, do 5-6 ujutru se vrtim po krevetu misleci o kojekakvim glupostima, drugi dan zaspem u 22h i kad se naspavam (pod znacima navoda) svko jutro je bitka za sebe da ustanem kako treba, obicno se depresivna i probudim... i onda - iducu noc opet nesanica sa strahom do 5-6 ujutru.
Jedva da funkcionisem, i u onome u cemu sam do sada uzivala sve manje uzivam, udaljavam se od ljudi i ne izlazim. Sa mamom sam na ratnoj nozi svaki dan se svadjamo, razdrzaiva sam i jednostavno ne mogu vise... jedva cekam noc da se zatvorim u sobu i pocnem plakati. Tuzno ali je tako
Danas poslije faksa idem po uputnicu za psihijatra... dugo sam sama sebe obanjivala da nije potrebno, da je to nesto sto ce proci, ali cini mi se kako vrijeme prolazi, meni sve manje vremena preostaje da ostanem normalna i ziva. Fuj!

Skoro sam citala jedan prirucnik o stresu, sta sve uzrokuje, i kako se boriti protiv njega i beskorisnih misli. Ako malo predjes po forumu mislim da sam negdje pod Vrtoglavica ostavila par vjezbi koje bi bilo dobro uraditi. Kad god imas prilike. Prirucnik nemam kraj sebe, ali se mogu sjetiti bitnijih dijelova, procitaj i razmisli:
-Osobe pod stresom stalno traze razlog iz daljne ili blize proslosti koji ih je doveo do sadasnjeg stanja.
Potrebno je biti ( truditi se ) optimistican i vjerovati u sebe.Time sto sebe konstantno podsjecas na dobre stvari i uspjehe koje si ostvarila, a na poraze da gledas kao na nesto sto je proslo.I na to se vise ne vracas. Misleci na ovakav nacin dobijas dobar osjecaj samokontole, upravljanja nad zivotom i zadovoljstvima. Ne postavljaj sebi visoke ciljeve, i uvijek za pozitivnu akciju ili pristup zivotnoj situaciji sebe nagradi, nekom simbolicnom nagradom koja ce ti dati podstrek za daljne pozitivno razmisljanje.
-Ako si zabrinuta za svoje zdravstveno stanje, posjeti ljekara. Bitno je naci osobu koja je u stanju da poslusa, a ne samo da propise lijek i napravi dodatnu frustraciju. U ovakvoj situaciji je stvarno bitan neko s kim mozes bez ustrucavanja podijeliti problem ( prijateljica, sestra, neko od rodbine- bitno je da te razumije).
-Sto se tice nesanice tu uvijek pomaze:
Tusiranje, kupka prije spavanja.
Setnja , duza, ili brza po vrtu, ulici ,nebitno,koja ce tvoje ( beskorisne) misli eliminirati dok se god zanimas necim. Citaj pred spavanje neko lagano stivo, igraj igricu na kompjuteru, zabavi se slaganjem odjece, bilo cim i ne dozvoli mislima da te okupiraju.
"RECI" im da cekaju do sutra!
Veceraj nesto lagano, 2 – 3 sata prije lijeganja,i ne lijezi zabrinuta! Podsjecaj se uvijek na lijepe stvari koje su ti se desile.
Ukoliko se ipak desi da se probudis u pola noci, popij solju toplog mlijeka, procitaj nesto ili odigraj igricu i vrati se u krevet.San ce vec sam doci, kada uspijes da istreniras svoje misli i tijelo. Rezultati ne dolaze preko noci, potrebno je vremena, da se stvari posloze. Nadam se da ces uspjeti da naucis kako biti dobra prema sebi, sama sebi najbolji prijatelj.Nije dobro kriviti sebe i zbog toga se osjecati lose. Iz toga se radja frustracija i osjecaj nezadovoljstva, koji potom pokrece pravu lavinu iz koje ne vidimo izlaz.
A on postoji, u tebi je, samo ga trebas pronaci!
Sretno ti bilo!

[vaca]

ja bih vam poslala par knjižica koje možete da čitate u vrijeme nespavanja i koje po mom mišljenju i iz mog iskustva mogu da pomognu.

ako želite, pošaljite mi email adresu na pp na koju mogu da vam ih proslijedim.

sve to ima smisla koliko god tako ne izgleda sada i ništa nije "u krivu" sa vama
psiha je čudo, ali ipak je sve pod našom kontrolom

pozdrav i sretno

[Great Cornholio]

http://www.depresija.org/forum/index.ph ... howforum=4 Ovdje možete naći mnogo toga o paničnom poremećaju.

[Eleonora]

.

[Farah73]

Što se tiče napada panike meni najbrže pomogne hladan zrak.Kad osjetim da dolazi izađem vani i provedem nekih 5-10 minuta na hladnom zraku uz vježbe disanja i mislima kako mi svjež vazduh prija. Ubrzo me uhvati osjećaj hladnoće i počnem drhtati, automatski moje misli su skrenute na to da mi je hladno i da drhtim od hladnoće kao da imam groznicu. Sva negativna energija i osjećaj panike oslobodi se kroz to drhtanje. Napad nestane kao rukom odnesen. Otkada praktikujem ovaj način napadi panike su postali sve rjeđi i mnogo kraći (ranije sam isprobavala svakakve načine ali su mi se ponekad javljali svakodnevno i znali su trajati i do cijeli sat vremena). Isprobajte ovo, vidjet ćete da pomaže.

[Farah73]

Jel to nesto kao Depresija???

Ne. Depresija je nešto sasvim drugo.

[Farah73]

Kod mene su napadi panike izrazeni uz konstantnu depresiju.
Vise vremena provedem sjedeci i suteci, placuci nego što se uspanicim...
Ali kad se uspanicim onda nastaje stezanje grudi, klecanje koljena, znojenje dlanova i katkad treptanje kapka na oku
Do sada nisam isla doktoru, ali o tome razmisljam uveliko... ima li neko savjete?
Pokusavala sam privatno kojekakvim psiholozima i razgovorima da promijenim situaciju, ali nista nije uspjelo.
Druga stvar koja me unistava je nespavanje, do 5-6 ujutru se vrtim po krevetu misleci o kojekakvim glupostima, drugi dan zaspem u 22h i kad se naspavam (pod znacima navoda) svko jutro je bitka za sebe da ustanem kako treba, obicno se depresivna i probudim... i onda - iducu noc opet nesanica sa strahom do 5-6 ujutru.
Jedva da funkcionisem, i u onome u cemu sam do sada uzivala sve manje uzivam, udaljavam se od ljudi i ne izlazim. Sa mamom sam na ratnoj nozi svaki dan se svadjamo, razdrzaiva sam i jednostavno ne mogu vise... jedva cekam noc da se zatvorim u sobu i pocnem plakati. Tuzno ali je tako
Danas poslije faksa idem po uputnicu za psihijatra... dugo sam sama sebe obanjivala da nije potrebno, da je to nesto sto ce proci, ali cini mi se kako vrijeme prolazi, meni sve manje vremena preostaje da ostanem normalna i ziva. Fuj!

Kao prvo trebaš otvoreno porazgovarati sa svojom majkom i reći joj šta ti se dešava.Takođe joj ukaži na to da njena galama još više pogoršava tvoje stanje.Ja ne znam koliko imaš godina jer to ovdje nigdje nisi napisala. Ako si osoba koja može samostalno da živi i ako tvoja majka nema razumijevanje za tebe i tvoju situaciju,toplo bih ti preporučila da se odvojiš i od nje i od svih koji negativno utiču na tebe. Druži se samo sa osobama u čijem se društvu osjećaš prijatno. Što se tiče napada panike,kao što sam već napisala ovdje u jednom svom komentaru, izađi na hladan zrak i udiši duboko na nos a izdiši lagano na usta. Zadrži se napolju sve dok ne osjetiš da si počela da se treseš od hladnoće kao kad te hvata groznica. Vjeruj mi proći će te brže nego što misliš. Zatim se vrati u krevet ali nemoj se odmah pokrivati,pusti da se izdrhtiš do kraja. Popij šolju toplog mlijeka sa medom, upali neki omiljeni film i zaspat ćeš kao mala beba. Vjeruj mi. Ja nema šta nisam pokušavala ali su mi napadi znali trajati i po sat vremena. Sada uz terapiju hladnim zrakom i vježbom disanja najduže 5-10 minuta i javljaju mi se sve rjeđe.

[Rolo]

A kakva je to tehnika, tvoja vlastita ili?