69 pitanja: Benjamin Filipović, reditelj

[dariosa]

Ko ce iscekati festival da se vide ovi novi filmovi....

69 pitanja: Benjamin Filipović, reditelj

--------------------------------------------------------------------------------

-Ja bih koitus snimao potpuno drugačije; Često se zaljubim u svoje glumice; Da sam ja bio sopstvena žena, ja bih sebi davno rekao doviđenja

Sarajevski reditelj Benjamin Filipović završio je čuvenu prašku filmsku školu. To iskustvo koristio je u filmu Praznik u Sarajevu, a mnogi ga pamte i po serijaluTop lista nadrealista koju je režirao. Sam kaže kako će ga mnogi pamtiti, prije svega, po njegovom nosu!

Razgovarao: Haris DAUL

1. Kako se osjećate sada kada je, nakon dužeg čekanja, konačno počelo snimanje filma "Dobro uštimani mrtvaci"?
- Dobro, čak i bolje izgledam.

2. Nedavno ste razmišljali i o tome da se povučete iz filma?
- Od završetka rata bio sam pri donošenju odluke da se povučem. Pitao sam se ima li ikakvog smisla da se time bavim i da postoje ozbiljnije stvari koje čovjek može raditi. Onda više nisam mogao odoljeti jer to je bilo jače od mene. Ja ne znam ništa drugo raditi, ja nisam ni pilot ni arhitekta, već sam režiser.
3. A kad biste mogli raditi nešto drugo, šta bi to bilo?
- Opet bih bio režiser.

4. Imate film vrlo zvučnoga imena?
- Jedan moj prijatelj ima sjajno objašnjenje za to. Svi naši životi su uštimani i usklađeni, ali na takav način da mi to i ne primjećujemo. Tek se na kraju spoje te linije. A kada želim da to demistifikujem, onda kažem da smo htjeli da liči na naziv filma Strogo kontrolisani vozovi. Pošto sam ja češka škola...
5. Zbog čega ste se počeli baviti filmom?
- Filmom sam se počeo baviti sasvim slučajno kako bih zaradio pare da idem na ljetovanje 1978. godine. Tada sam bio statista i inficirao se filmom.
6. Šta mislite o pornografiji kao grani filmske industrije?
- Moj odgovor je sadržan u pitanju. Pornografija je danas grana filmske industrije, haman grana umjetnosti. Postoje ljudi koji se time bave i ljudi koji uživaju u tome. Ja moram reći da bi jedan od mojih sljedećih projekata mogao biti tekst Slobodana Šnajdera koji se još uvijek zove Pariz, Teksas. On na izvjestan način govori o toj bolesti ljudskog uma i konzumiranju te perverzne, ratne pornografije.
7. Da li biste ikada snimili pornić?
- Kao glumac ili kao režiser? (smijeh) Ne vjerujem da sam ja za te poslove. Postoje ljudi koji se bave režiranjem video spotova, reklama, opera i tako dalje. Nekima, opet, sve ide od ruke ili oni misle da im sve ide od ruke. Ja se takvim stvarima ne pokušavam baviti. Nikada nisam režirao van okvira filma kao umjetničke forme. A i niko mi nije nikada nudio, nemam pojma.
8. A da Vam neko ponudi?
- Vjerovatno bih se, nakon jako kratkog razmišljanja, zahvalio na tome i rekao da bi taj producent doživio debakl sa mnom, jer ja bih taj koitus snimao potpuno drugačije. Ne vjerujem da bih odgovorio na zahtjev produkcije.
9. Da li biste ikada ubacili erotsku scenu u film kako bi pospješili gledanost?
- Ne. Razmišljao sam o tome, ali ne bih.
10. Zaljubite li se ikada u neku glumicu, makar malčice?
- Apsolutno.
11. Koji bi bio Vaš izbor za ovogodišnjeg Oscara za najbolji film?
- Ja bih Oscara dao trilogiji Gospodar prstenova. Međutim, isto tako mislim da je film koji će ostati upamćen, a koji je također nagrađen Oscarima, Mystic River od Clinta Eastwooda.
12. Može li se iz lošeg scenarija napraviti dobar film?
- Jako teško. To je uvijek pita od govana. Ona sad može biti više ili manje bljutava, ali ukus je uvijek loš. Dakle, apsolutno je potreban dobar scenarij, a onda i sve ostalo. Dobra glumačka podjela, dobra ekipa iza kamere, dobra pozitivna energija, a, naravno, i reditelj koji nešto malo zna o svemu tome. Ali od lošeg scenarija ni Fellini nije mogao napraviti dobar film.
13. Po čemu se dobar film ponajviše razlikuje od lošeg?
- Opet scenarij.
14. Koja je danas bolja kinematografija, evropska ili američka?
- Uvijek, uvijek evropska. I u najlošijim godinama evropska kinematografija je bila bolje. Ona je uvijek imala smisla, a nije se samo orijentisala na box office.
15. Koji biste savjet dali mladim filmadžijama?
- Da prave filmove za publiku. Nama je sada naglo narastao standard po pitanju nagrada... Niko više za neki film neće reći da je dobar ako nije dobio najmanje desetak nagrada. A broj nagrada nije formula kojom se definira dobar film. Formula je nešto sasvim drugo i niko je nikad nije do kraja definirao. Moja poruka mladim režiserima, mojim studentima i drugim, je da prave filmove koje će ljudi voljeti i koji će biti gledani. Zato mi i pravimo filmove.

16. Imate li savjet za mlade koji razmišljaju o odlasku iz BiH?
- Nek se bave ili sjedećom odbojkom ili filmom. (smijeh)

17. Opišite današnju bh. školu filma?
- Veliki je problem uvijek s tim školama. Možda je to ono što sam ja neki dan pokušavao objasniti nekim kolegama iz Ljubljane, Zagreba, Beograda... Mi pravimo, uslovno govoreći, bolje filmove zato što smo u ovih 15 do 20 godina shvatili kakvim se jezikom u filmovima govori i šta je to što zanima publiku koja će sjediti u sedmom redu kina u Velikoj Kladuši. Dakle, mi pravimo filmove na tragu tog pakovanja koje je šarmantno, ali film i dalje mora biti ozbiljan u smislu poruke koju šalje. Ne treba praviti pretenciozne stvari. Treba praviti stvari čija je poruka sakrivena negdje u lakoći forme.

18. Koji je bh. režiser na Vas najviše utjecao?
- Šiba Krvavac.

19. A svjetski režiser?
- Sergio Leone. Ja sam istočna škola, pa je onda normalno da spomenem i Eisensteina i tako dalje. Međutim, ja sam odrastao u vrijeme kada je Sergio Leone pravio špageti-vesterne i ponosan sam na to što moja generacija ima taj žanrovski profil. Meni su špageti- vesterni u domu kulture na Grbavici odredili sudbinu. Zbog njih ja danas odgovaram na ova tvoja pitanja.

20. Film koji ste gledali najviše puta?
- Ima ih više. Recimo, Lovac na jelene sam gledao jako mnogo puta. Kosu Formanovu sam gledao, sramota me i reći, jedno 27 puta. Gledao sam Kabare Bob Fossea jako mnogo... Apokalipsa danas, ne zna se broja.

21. Glumac s kojim biste najviše voljeli raditi?
- Sean Pean ili Jeremy Irons.

22. A glumica?
- Meryl Strip.

23. Koliko Vam je uloga Šahbaza značila u karijeri?
- Pa, to je dobro bilo. To je bilo jedno vrijeme koje je svakako bilo nadrealno i šahbazovsko. U mojoj ličnoj karijeri nije mi ništa puno značila niti me je nešto specijalno odredila. Međutim, uvijek stojim iza Top liste nadrealista koju sam režirao i uloge Šahbaza koju sam igrao. Naravno, sujeti godi kada me djeca i dan-danas prepoznaju i kažu: Eno Šahbaza!

24. Šta radite kada ne snimate filmove?
- Čitam knjige.

25. Šta čitate?
- Ja sam nevjerovatan čitač, to je poznato, čitam apsolutno sve što mi dođe do ruke. Nekad kad nemam šta da čitam uzmem telefonski imenik po stoti put. Čitam zaista sve, ali otkako sam se prije četiri-pet godina uozbiljio potpuno i otkad sam imao neke zdravstvene probleme, onda sam se potpuno posvetio očuvanju zdravlja i jednog fizičko-mentalnog statusa. Tada sam otkrio niz nekih literatura koje zaista prije toga nisam imao vremena. Recimo britansku literaturu. Julian Barnes je pisac kojeg jako puno iščitavam. Konačno, ovaj moj film je nekako vrlo blizak toj fragmentarnoj dramaturgiji kakvu on ima.

26. Šta bi bio vrhunac Vaše karijere?
- Ja nemam nekih želja. Čovjek bi se volio popeti na Himalaje recimo, to je super. Otići sa mojim prijateljem Nickom, britanskim piscem i režiserom, jedrilicom na put oko svijeta. U filmskom smislu, zaista bih volio napraviti film Slobodana Šnajdera Paris, Texas, također bih volio napraviti i Jergovićevu Buick Riveru, što, naravno, ne mora da znači da bi to bio vrhunac moje karijere.

27. Da li je film više dao Vama ili je obrnuto?
- Malo mi je to fatumsko pitanje. Tu smo negdje. Ja sam izabrao da film bude moja profesija, volim to što radim.
Već ste mi postavili pitanje šta bih ja radio kad bih opet birao. Rekao sam da bih opet napravio isti izbor. Koštalo me je to i zdravlja i svega drugoga. Ne samo to, kroz sve ovo što smo prošli ja sam bio u Sarajevu i na izvjestan način sam se bavio ovim poslom. Niti je meni film nešto dao, niti sam ja nešto od filma puno dobio, to je tako, neka normalna simbioza. Bavim se svojim poslom kao i svako drugi.

28. U kojem biste filmu voljeli biti jedan od glumaca?
- Ja sam imao kao neku malu glumačku karijeru u toj predratnoj kinematografiji, bosanskoj, jugoslovenskoj. Igrao sam kod pokojnog Zlatka Lavanića u Strategiji švrake, kod Kuste sam igrao u Domu za vješanje ...

29. A da li biste voljeli igrati neku ulogu Clinta Eastwooda u nekom vesternu?
- Au, to... A misliš na tako nešto veliko? Pa nisam ja dorastao tome.

30. Kako biste okarakterizirali nekadašnju jugoslovensku školu filma?
- To je pravo dobra škola bila. Bivši jugoslovenski film je bio evropski relevantan, sa zbirom dobrih režisera, snimatelja, glumaca, scenarista. Pazi, mi smo u prosjeku pravili 25 filmova godišnje u bivšoj Jugoslaviji, između 20 i 25, od kojih je svake godine tri do pet imalo potpuno evropski prolaz. Barem toliko njih je bilo evropski priznato, tako da je to bila jedna sjajna kinematografija. Poseban podstrek je dobila kad su počeli dolaziti momci iz Praga... Onda su se sastale i domaće filmske škole: Beograd, Zagreb, Sarajevo, i jednostavno se nastavio taj kontinuitet. To je bila super kinematografija.

31. Vi ste praški student. Zašto je ta škola bila tako jaka?
- Zato što je komunizam bio idealan ambijent za filmadžije. Lenjin je 1919. godine izjavio: Od svih umjetnosti danas je za nas najvažnija filmska. Ljudi su to 50 do 60 godina kasnije potpuno krivo protumačili. On je to čisto propagandno izjavio. Ko će štampati onu Pravdu u 100 miliona primjeraka kada među kulacima niko nije bio pismen? Film razumije svako i ti onda proturiš ideologiju. Onda su komunisti potpuno bezrezervno prihvatili tu Lenjinovu ideju. Film je do pada Berlinskog zida bio najvažnija umjetnost. Jedan od temeljnih segmenata filma je obrazovanje filmadžija, a Prag je u moje vrijeme bio jedna od tri najjače filmske škole na svijetu. Tu nema neke tajne, tamo se učilo dobro zato što je u toj školi bilo puno novca. To je omogućavalo puno vježbi na negativu, 35 mm, filmske kamere, studiji, ateljei... Sve što smo mi napisali, to smo i snimili. Naravno, tajna je i u nama koji smo kao klinci odlazili u Prag koji je tada bio kulturna meka. Tada je u Pragu bilo 96 kina, 12 kino klubova... Kada dođeš iz Sarajeva 1982. godine, kada sam ja došao, pa ti si potpuno zabezeknut. Kao da si došao na drugu galaksiju, ne na drugi planet.

32. Najbolji bh. film svih vremena?
- Sjećaš li se Dolly Bell. Zato što je nešto malo bolji od Walter brani Sarajevo, hahaha...

33. A prošlogodišnji najbolji film?
- Pjerov film.

34. Šta Vama predstavlja najveću traumu prilikom snimanja filma?
- Produkcija. To znači finansijski ambijent koji izravno diktira i organizaciono-kreativni proces poslije toga. Znači, koliko para, toliko muzike.

35. Idealna kino-sala?
- Sala Meeting Pointa, samo da ih je više u gradu - 200 sjedišta sa sjajnim zvučnim i tonskim reprodukcionim momentom, sa relativno udobnim, ne preudobnim, sjedištima. I sa velikim proredom, jer ljudima poput mene, koji su visoki gotovo dva metra, nije baš lako sjediti.

36. Zašto ne preudobnim?
- Ako je dosadan film, onda gledalac može i zaspati. Mislim, američki film, haha...

37. Najranija uspomena vezana za odlazak u kino?
- To je opet dom kulture na Grbavici ili još ranije, domovi kulture u Bihaću i Ključu gdje sam ja išao pošto sam porijeklom Krajišnik. Tako sam ja tad znao šmugnuti da gledam te filmove. Ali to je pravo smiješno, tad su to bili neki danski filmovi sa hopa-cupa u krevetu. Danas ih zovemo danski akcioni, njihove prve porniće. Ili kino Arena, bio je neki luđački njemački film. Zvao se Helga. Mi smo tad prvi put vidjeli ženu, koku... Naravno, to ostane upečatljivo dječaku sa devet godina. Poslije su došli špageti-vesterni, a onda i Cubrick. Sjećam se kad sam gledao Odiseju 2001, to je bilo vau, nevjerovatno. Potpuno sam bio sam fasciniran mogućnostima.

38. Najčešća režiserska greška u filmovima?
- Vjerovatno je to odabir načina režije, odnosno pretencioznost. Ako pristanemo da je jedna od mogućih definicija režije umjetnost realnog, odnosno mjere, onda je možda najčešća režiserska greška da idu over the top.

39. Po čemu mislite da bi Vas ljudi trebali pamtiti?
- Po dobrom, po tome što se u životu trudim ne činiti zlo drugim ljudima i biti normalan. Znaš kako je u Sarajevu, plati pivu ljudima. Neki će me vjerovatno pamtiti po mom nosu, a neki će me možda pamtiti po ovih par filmova.

40. Za koga navijate u fudbalu?
- Željezničar. Tamo sam se rodio, 50 metara od stadiona. To je moj kvart. Sjećam se, nekada davno, dva klinca su mogla ući na jednu zastavu. Eto, ja sam uvijek imao svog jarana i na njegovu zastavu sam ulazio. Prosto, Željo, to je moj klub.

41. Da li je flert prijevara?
- Ne. Prijevara je dubinska stvar. Ako i kad varaš nekoga, onda to radiš s predumišljajem. A flert se prosto dogodi. Pa i čovjek dobije manju kaznu ako nekoga ubije bez predumišljaja. Flert je kao automobilska nesreća. Istrči pijanac pred auto, padne i ti dobiješ godinu i pol u zatvoru. To je po meni flert. Ali meni još niko dosada nije pao pod auto. Dakle, ne flertam.

42. Čega ste se odricali u prijašnjim vezama?
- Paaa, nakon dužeg razmišljanja, moram reći da ni sam ne znam čega sam se odricao u vezama. Prezervativa, vjerovatno.

43. A čega ste se morali odreći u braku?
- U braku sam se nakon izvjesnog vremena odrekao alkohola.

44. Je li Vas žena na to nagovorila ili...?
- Nije, nego sam se ja razbolio, pa sam onda morao. Ne, ne, moja žena je senzacionalna.

45. Čime Vas je osvojila Vaša žena?
- Mi smo se zabavljali šest-sedam mjeseci i odlučili smo se odmah uzeti. Ja sam nekako intuitivno povjerovao da bismo mogli provesti ostatak života skupa, imati djecu, familiju. Hvala Bogu, nismo se prevarili ni ona ni ja. Teško je reći čime je ona mene osvojila. Ja sam tada imao nekih 28 godina, možda je već bio vakat donijeti odluke o ozbiljnom životu i tako dalje. Ali ja se nisam isprva prilagodio tom novom životu.Tim prije sada podrazumijevam da je moja žena jedna stvarno velika osoba i veliki heroj. Da sam ja bio sopstvena žena, ja bih sebi davno rekao doviđenja.

46. Nedostaju li Vam nekadašnji slobodarski dani od prije braka?
- Uopšte ne. Uvijek sam svjestan da čovjek napreduje u godinama. Ja sam i u Pragu i poslije Praga i prije braka prošao takav period i danas sam vrlo sretan sa svojim filmovima, muzikom, porodicom, prijateljima, osvjetljenjem u stanu...

47. Čiju kritiku najradije slušate?
- Ženinu i sinovu.

48. Najljepša bh. glumica?
- Nije mi na to lako odgovoriti. Dobre glumice su obično lijepe glumice. Možda Vesna Mašić i Nada Đurevska.

49. Na kojim scenama ubrzavate film?
- Kad se odlučim da uđem u kino ili da gledam film kući, onda to gledam do kraja. Ja sam samo jednom u životu izašao iz kina i to ne zato što je bio loš film, a gledao sam bezbroj loših filmova. Naprosto cijenim napor koji je potreban da se proizvede jedan film.

50. Zbog kojeg ste se filma rasplakali?
- A joj, zbog kojeg nisam. To su standardne neke melodrame, recimo Mostovi okruga Medison. Ja sam emotivan.

51. Plačete, dakle, i pred ženama?
- Nemam nikakav problem s tim ako je razlog plačan.

52. Šta Vas danas u BiH rastužuje?
- Jedna potpuna zapuštenost i društva i države i ljudi i ulica... Rastužuje me i broj najlon kesa u koritima rijeka.

53. Da li Vam je to što ste režiser ranije predstavljalo prednost kod djevojaka?
- Nikad nisam maznuo koku na šemu Ja režiser. Nikad!

54. Najteža stvar koju ste uradili u životu?
- Promijeniti pravac svog života i razmišljanje prije nekoliko godina kad sam se razbolio.

55. Po čemu pamtite Sarajevo od prije rata?
- Po mojim prijateljima koji danas žive širom svijeta.

56. Mjesto u Sarajevu kojim najviše volite prošetati s ženom i sinom?
- Tako davno nisam s njima šetao. Volim Darivu, volim te brdske predjele, Hrid...

57. Djevojke u ljetnim haljinama ili bijele lanene hlače, šta Vam je draže?
- Oboje je vrlo zgodno.

58. Da li Vas odgovornosti raduju ili užasavaju?
- Ja sam pedagog, profesor na Akademiji, ostao sam u Sarajevu... Potpuno sam otvorenog srca i otvorenih usta shvatio ovo vrijeme i sebe u ovom vremenu - kao čovjeka koji treba da ponese određene odgovornosti. Odgovornosti shvatam kao nešto normalno.

59. Uz kakve se filmove odmarate?
- Britanske komedije. Nisu one baš za odmora, ali nekako mi godi to.

60. Koji je najbolji film za nedjeljno popodne?
- Marilyn Monroe, Neki to vole vruće. To je super za nedjelju oko četiri-pet popodne.

61. Šta mislite koliko će digitalna tehnologija u budućnosti utjecati na filmove?
- Jako puno. Svi će biti u stanju da prave filmove. Ove 35 milimetarske filmove će praviti samo rijetki i odabrani profesionalci. Pretpostavljam da će čitav svijet postati filmski set sa digitalnom i laserskom tehnologijom. Već sada svi potencijalni filmski autori kupe kameru, pa snimaju svadbe, dženaze, sunete... Već je sad digitalna tehnologija najviše utjecala na omasovljenje filma.

Anterfile

Naslov:
Kada Sena skida šešir Meši

62. Najbolja erotska scena?
- Nije erotska, ali... Film Svjedok Petera Weira kada Harrison Ford gleda onu glumicu.

63. Najtužnija scena?
- U Lovcu na jelene kada igraju ruski rulet.

64. Najsnažnija scena?
- Apokalipsa Copollina. Možda ona scena sa Kurtzom.

65. Najbosanskija scena?
- To je u Dolly Bell kad otac dođe kući i poturi glavu Seni da uzme šešir prilikom ulaska u kuću.

66. Najsmješnija scena?
- Nešto od Duška Kovačevića ili Šijana.

67. Najgora scena?
- To je teško reći. Stvarno sad ne znam, ne mogu odgovoriti.

68. Najstrašnija scena?
- Egzorcist Williama Friedkina kada se Sissy Spacek okreće glava, baš je onako šejtanska scena.

69. Naj scena svih vremena?
- Cijeli Rublyov Tarkovskog.

[DaysleepeR]

68. Najstrašnija scena?
- Egzorcist Williama Friedkina kada se Sissy Spacek okreće glava, baš je onako šejtanska scena.

Ovom izvalom je u*ro sve sto je gore rekao.
Sramota za jednog rezisera i filmofila, da nezna navesti tacno najstrasniju scenu svih vremena po njegovom izboru.

Sissy Spacek nije uopste glumila u Exorcistu, cak ni u kasnijim nastavcima.
Ona je glumila Carrie, u istoimenom filmu radjenom po noveli Stephena Kinga.

Benjamin Filipovic, taj genijalni praski student je mislio na Ellen Burstyn, glumicu koja glumi doticnu curicu kojoj se glava okrece za 360 stepeni pod utjecajem sejtana

Umjesto da je jednostavno rekao, scena u Exorcistu kada se curici glava okrene, ali on htio u detalje pa propade.
Bas se prosuo Sahbaz

[Pooll]

hahaha... super


Procitao sam ovo u Startu....

[suicyco]

68. Najstrašnija scena?
- Egzorcist Williama Friedkina kada se Sissy Spacek okreće glava, baš je onako šejtanska scena.

Ovom izvalom je u*ro sve sto je gore rekao.

Sramota za jednog rezisera i filmofila, da nezna navesti tacno najstrasniju scenu svih vremena po njegovom izboru.



Sissy Spacek nije uopste glumila u Exorcistu, cak ni u kasnijim nastavcima.

Ona je glumila Carrie, u istoimenom filmu radjenom po noveli Stephena Kinga.



Benjamin Filipovic, taj genijalni praski student je mislio na Ellen Burstyn, glumicu koja glumi doticnu curicu kojoj se glava okrece za 360 stepeni pod utjecajem sejtana



Umjesto da je jednostavno rekao, scena u Exorcistu kada se curici glava okrene, ali on htio u detalje pa propade.

Bas se prosuo Sahbaz

Meni je još više drago kada se nađe neki pametnjaković da ispravi i "izofira" nekoga kome ne može ni cipele očistiti i onda lupi još veću glupost.

Ti si očito malo otvarao google ili imdb i napisao prvo ime koje se pojavilo pod pojmom "Exorcist".

Dotičnu curicu glumi LINDA BLAIR, a Ellen Burstyn glumi njenu majku.

Nemaš pojma o filmu, želiš se napraviti pametan, i naravno da ispadneš glup. Tako ti je to...

[shuriken]

Benjo je bio car

nije mi vala vazno ni jel znao ni jel neznao