50. OBLJETNICA UJEVIĆEVE SMRTI

Fair Life · Post by **Fair Life** » 13/11/2005 08:14

Jedna od anegdota koja opisuje odnos između dviju veličina hrvatske književnosti kaže da se Krleža prilikom jednog susreta obratio Ujeviću: "Pozdrav tebi pjesniče svih kavana!", na što mu je Ujević uzvratio: "Pozdrav tebi zastavo svih boja!".

Za vise... kliknite po tekstu iznad.

Skljoco · Post by **Skljoco** » 13/11/2005 18:01

" Pocast njemu , Pjesniku svih svijetova i Kafana "

in_my_skin · Post by **in_my_skin** » 14/11/2005 21:48

''Kako je teško biti tako star,a tako mlad...''

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 14/11/2005 22:12

Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Salute.....

pape · Post by **pape** » 14/11/2005 22:25

Samo za one koji su bar jednom zavirili u kafanu "Kod Sameka".

Notturno

Nocas se moje celo zari
nocas se moje vjedje pote
i moje misli san ozari
umrijet cu nocas od ljepote

Dusa je strasna u dubini
ona je zublja u dnu noci
placimo, placimo u tisini
umrimo, umrimo u ljepoti

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 14/11/2005 22:28

Ja tog čovjeka obožavam.....

Uhapšen u svojoj magli

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Salute....

Fair Life · Post by **Fair Life** » 14/11/2005 22:44

1945. godine vlasti su mu zabranile javno djelovanje... i tek na intervenciju Jure Kastelana...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 14/11/2005 22:50

NEŠTO I ZA ME

Radost ću svoju saopćiti svijetu,
ali bol moj neka ostane za me.
Neka se braća ogriju na mome žaru,
no tajnih suza ne povjeravam nikomu.
Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću,
ja ti je neću kratiti.
Ali na stravičnome putu što vodi u ponore
ja hoću da ostanem sam.

Salute....

Flu, prebaci ga na književnost ....

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 14/11/2005 23:36

CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA

Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu,
puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san.
Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu,
ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan.

Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala.
Sada se sjatile u grad, ali u pohode isključivo meni.
One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala.
One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni.

One su rekle hvala vjetru i pjesmi ganuta lista.
Ispričale su povijest stvari u toku između zelje i neba.
Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz čista.
Ptice mašta krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba.

Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku.
One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka.
I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku
golemu poruku sreće iz plavetnoga zraka.

O ptice, i ja sam ptica, i ja se ljuljam na grani,
ili siječem prostore gdje se razmeđa zemlje brate.
Cvrkuće u mom srcu, jer ja sam duh izabrani,
a vi ste, ptičice, poslane da u mom snu zapjevate.

I kada odlete ptice, ostat će njihova krila
i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom.
O ova pera šarena da bi se u let milja razvila
i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom!

Vrlo rijetka odgonetka
živopisna sna:
cvrkuće
s vrh kuće
u moj zvučni Ja!

Salute...

Fair Life · Post by **Fair Life** » 14/11/2005 23:41

FortunaBela wrote:...
Flu, prebaci ga na književnost ....

Gdje je knjizevnost?

Nisam primijetio do sada...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 15/11/2005 13:03

Zapis na pragu

--------------------------------------------------------------------------------

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi zivot, ja sam samo disao.

Jer ja zivim i kad pjesma umre. Ja zivim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje sirine.
Ja pustam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.

Ja ne marim covjek biti ako sam umio ljude bogovski reci.
O, ja.
Ja sam od sebe i manji i veci.
O, ja.
Moj drugi i moj treci.

Ja ne sanjam o sreci. No ne sumnjam o sreci.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.

Salute...

Kwaheri · Post by **Kwaheri** » 20/11/2005 13:48

MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
Sumorni čovjek snatri bestjelesno
Sutonska strast se boji bezimeno,
A ljubav jeca, jeca bespredmetno;

I sve je danas prazno beskonačno,
A vjetar duva, duva bezutješno
Na gole duše koje koje neprestano
Ištu i grle beznadno, beskrajno.

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 22/11/2005 13:13

Agni

Moje je tijelo lomača koju je upalila moja duša. Dani su moji izbrojeni; satovi će moji brzo proći; meso se troši, živci se izjedaju, vatra mojih misli prelazi u pepeo.
Ja ću izgorjeti! Ja ću izdahnuti mlad: jednoga ranog jutra, ne dočekavši podneva. Minut ću kao kratki požar, kao žižak ulja, sjaj munje, let meteora. Ali ću biti radostan da plamsam i da buktim kao krijes nad gorama, kao sunce usred neba: Smrtnik će izgorjeti veseo, ako bude mogao zasjati.

Salute....

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 29/11/2005 11:26

Nebo nad nama puno carolija zvijezda

mjesec isetao sam kontradom

s rukom u ruci krijemo se kradom

dok neonska svjetla sjaju nasim gradom

sva su moja proljeca u tebi

sva ljeta sve jeseni i zime

i more i vjetar sume tvoje ime

kad sapce val dok ljubi zal

jos uvijek u meni te ima

skrita u mojim snima

tajna si dragulja i dubina

i visina misli do samog boga

cini mi se volim te vise od svega i svakoga...

Korina85 · Post by **Korina85** » 04/12/2005 22:27

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 06/12/2005 11:58

Je l' ikad čovjek omamljenim vinom
il kadom ruže crvene i strasne,
i bol, i razum umio da zgasne
ko ja moj jaz sa tvoga bića krinom?

Tvoja se ljubav ćini violinom
sa četiri žice, bezdnom pjesme jasne;
misli ti plave, nevine i krasne,
miomirisnim i čednim ćeminom.

Od tvoje duše nebo poćima,
a zvijezdu duha i veselje sjaja
ko simbol nosiš u tim očima.

Sa iskrom sunca i bokorom raja
ti čarno vladaš našim noćima
bez dara usne ili zagrljaja

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 11/12/2005 10:30

TAJANSTVENA

Tko sam , sto sam
sto cu, koga volim,
sto trazim, kuda idem
za cim lutam?

Uzalud nebo za odgovor molim
uplasen sobom svoje suze gutam;
Tajanstvo stvari i zivota zebe,
ne poznajem nista, a najmanje sebe...

horns&drums · Post by **horns&drums** » 23/12/2005 16:41

Fortuno, vi ste riznica poezije i ja vas volim

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 29/01/2006 16:33

MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav ječa, ječa bespredmetno;
i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 11/02/2006 11:18

Kaliži medenoj gozbi

Pazi na nas, napaćen pješače u mirisne luge.
Sjeti se da smo te više put u nemirnim brigama srele.
Mi smo zujale pjesmu što je kao zvrk, vijak i muzika duge.
I mi smo tišale tvoj šaulski duh, zlatne i sirove pčele.

Nisi bolji od gorostasa Grčke na starom Himetu,
a mi smo još one iste, zlatne i slatke i male.
I ti si nas u otkriću djetinjstva susreo na svakom cvijetu,
i otkrio da poput kopriva naše bodljike pale.

Pa kad si hlepio usnama nektar i ambroziju,
i kad si iskao slasti bolje no šampanj i mlijeko,
mi smo oborile sisaljke na mirisavku eksploziju,
na čaške što trepte u prostor, trepere kao zvijezde daleko.

Onaj kâd ispaljen u vrtlogu spiralnih nebuloza,
bezazlenost jagoda i ushit kupina vrućih,
u koturu tamjan sa bobica i sa vrelina loza,
mi smo sabirali u krilatu gamu i nosile kući.

Mi smo bujice naslade cvijeća pretočile bez žmarka u saće.
I nema tih ruku mekanih što kô naše požude beru.
Nema ih da do bitnosti mirise beru, nit braće;
mi smo u kvintesencije pretopile milje i atmosferu.

Mi pogibamo na cvijeću ko drugi kukci na ženi.
Na slasti i rosi cvijeća mi sabiremo kap časti,
Ta primi taj miris zgušćeni na jezik svoj prehlađeni;
kad jesti već ne možeš, ti si na gozbi u medenoj lađi.

Sjeti se da su manu rajeva poskorupila ljeta
za onog što će, bolesnik, da tabane muči po zimi.
I sjeti se da je krema mirisa cvjetnjaka sveta,
i kao popudbinu zdravlja tu žutu hostiju, svu tečnu, primi.

Kakva je sreća bilina da budu kupa, za opstanak hrama!
Kakvo blaženstvo prašine cvjetne da napokon vrači i liječi!
Mi smo ti dovukle melem za bezbroj usta duševnih rana,
na krilima prteći utjehu slađu od taštih riječi.

Pa ako smo ikada po drskoj ruci te bole,
oprosti tu malu ranu nabubrelu na ruci,
jer naša je prelesna zbirka slađa od voska i smole,
i puni site omame mirisa naši jednoliki zvuci.

Uguši u vanjkušu usana pregorjeli plamen maka
i pusti u sladosnoj kiti mlaz dura bez truda zubi,
pa će ti kao stih beskonačan u duši zazujati svaka,
ko traka svjetlosti što posmrtnim plodom svu oblapornost ljubi.

50. OBLJETNICA UJEVIĆEVE SMRTI

#1 50. OBLJETNICA UJEVIĆEVE SMRTI

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20