5.11.1993.-5.11.2005. Crkva i Haška braća
-
dr.
- Posts: 436
- Joined: 04/06/2005 13:32
#1 5.11.1993.-5.11.2005. Crkva i Haška braća
Neki najinteresantniji dijelovi iz Tuđmanovih stenograma. Obratite pažnju na Kardinala Puljića i Komaricu. Prvi je od početka bio u službi Franje Tuđmana, a drugi je kandidat za Nobelovu nagradu. Ne znam da li bi je dobio nakon "čestitki" stvaranju tvorevine bazirane na etničkom čišćenju.
Sastanak u vili "Dalmacija", održan 5. novembra 1993. Franjo Tuđman sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem.
Tuđman: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljić 31. listopada:
"Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine." (…)
Dajmo danas razmotrimo političku i vojnu situaciju, sa zadaćom ovog sastanka da donesemo odluku da se netko zbog događaja na Stupnom Dolu ne samo smijeni sa dužnosti nego i stavi pred sud, da bismo s time mogli izaći pred međunarodnu javnost, jer, kao što vidite, Muslimani se igraju, oni smjenjuju svoje zapovjednike koji su krivi itd. (…) Mi se moramo organizirati tako da u najmanju ruku obranimo onu crtu koju smo kako-tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na međunarodnoj konferenciji, znali Novi Travnik, Vitez i Busovača. I isto tako smo rekli, trebali bismo ovladati, po mom mišljenju, iz strateških razloga čitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znači, ofenzivne namjere Muslimana da prodru južno od Mostara.
Boban: (…) Ja sam ovih dana dobio, isto tako, informaciju, jednu, ponovno od biskupa Komarice, u kojoj upravo govori onako kao što ste vi kazali. A njegova čestitka za proglašenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne je u biti jedna lijepa poema hrvatskoj borbi i slobodi hrvatskog naroda. Otprilike je kazao: "Ako ne mognemo drukčije, onda vaša zapovijed da ostanemo, ostat ćemo do zadnjeg. A vaša zapovijed da idemo, ići ćemo tamo gdje nam kažete da idemo" (…)
Prlić: (…) Mislim da u ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje, mislim da je to jasno i to ne treba uopće obrazlagati. Da li je to Mostar, da li je to Vakuf ili ova akcija koja se gore planira, spajanje Kiseljaka sa Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i o preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Dakle, željeli bismo to isključivo pragmatično gledano. Ja znam da jeste nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jeste. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga, postoji sve ostalo (…) Što se tiče odnosa sa ove druge dvije strane, ja sam sutra u Velikoj Kladuši, ako Bog da, na razgovorima sa ove dvije strane. Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini način da ih uopće održimo u životu, i da im omogućimo i vojnu snagu kako bi se zaštitili od Muslimana (…) Bez lomljenja kičme Armije Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne, smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje sa ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Toliko, predsjedniče.
Praljak: Misao Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tražila je snažniju centralizaciju svih struktura civilne vlasti, koja nije napravljena. Sama ideja nije operacionalizirana, labavo je država ispuštena iz ruku. Ekipiranost je loša, gubitak sposobnih ljudi još gori (…) Vojna situacija danas jest, s jedne strane, pristojna, jer je slomljena muslimanska ofenziva koja je išla od Vakufa prema Mostaru, sa svim izjavama da će doći do Ploča, pa proširiti malo lijevo, malo desno. U Vakufu ta ofenziva je trajala dobrih mjesec dana jug Mostara, Vakuf, da odsijeku Prozor itd. Na tim prostorima ona je zaustavljena i slomljena, međutim, ostaje prostor ovih enklava koje smo ranije izgubili, a izgubili smo, predsjedniče, Fojnicu (…) Ista situacija dogodila se u Bugojnu (…), tako je ista situacija bila u Travniku, gdje su isto tako civilne strukture najčešće, jednostavno, kao i u Varešu, to je skupina lopova koja je trgovala, ona nije tražila svoje mjesto, nego je to trgovalo gore, preprodavalo, bogatilo se; Pečirović, koji je zatvoren, po mom dubokom uvjerenju, skupa sa cijelom ekipom, trebao je biti strijeljan (…) Mogućnosti su da se za sedam dana počne ofenziva na Vakuf sa relativno velikom izvjesnošću da se uspije. Isto tako, ofenziva prema jugu Mostara sa Blagajem, pa negdje prema Bugojnu do Granačice, da dalje, mislim da sa postojećim snagama (…) ne bi moglo ići (…) Problem enklava Kiseljak i Vareš sada je relativno pristojan, zbog toga što su gore jednostavno jedinice kvalitetne i dobre (…) Ostaje problem da cijelo snabdijevanje gore, cijelu logistiku, vršimo preko srpskih teritorija trgovinom nafte za oružje i zajedničkim planiranjem nekih akcija gdje Srbi, naravno, ne daju ljude (…) Vojna situacija u Žepču je dobra iz jednostavnog razloga što je ta brigada, kao i njeno političko vodstvo od početka imalo kristalno jasne stavove, tako se ponašalo i nanijelo je velike gubitke (…) Međutim, dolazi zima, teritorij je dosta velik, srpska vojska je sve slabija, tako da smo mi u nekoliko navrata, gore su ljudi morali vraćati teritorije koji su Srbi izgubili od Muslimana (…) Pomoć Hrvatske trebala bi, po mom dubokom uvjerenju, biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje (…) Još samo jednu rečenicu da kažem. Gledajući Srbe, koje održava, između ostalog, scenografija, oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine, oni jednostavno izgledaju na nešto, bez obzira koliko je tu unutra šuplje. Isto tako se događa i sa Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate itd. Mi smo u tom pogledu, gospodine predsjedniče, sve više počeli ličiti, ukupno, zajedno, svi skupa, na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
Petković: Gospodine predsjedniče, ja sam imao tu sreću, ili, da kažem sada, nesreću, da sam u vrijeme događanja u Stupnom Dolu bio u Kiseljaku. Znači, na osnovu naših planova i dogovora, ja sam pripremao postrojbe u Kiseljaku za ofenzivna djelovanja Kiseljaka prema Busovači. Nije točno da su borbe počele 23., napadom HVO-a, na Stupni Do. Devetnaestog su već počele borbe u selu Kopjari, i pad sela Kopjari, pad objekta Lješnica i dolazak muslimanskih snaga, odnosno povezivanje sa snagama u Stupnom Dolu. Zbog takve situacije, i paničnog zahtjeva zapovjednika brigade Bobovac, 21. navečer, oko 23:00 sata, gospodin Ivica Rajić, koji je zapovjednik Operativne grupe dva, pod koju potpada i Vareš, i ja, donijeli smo odluku da se intervenira snagama iz Kiseljaka. Upućeno je 210 vojnika na čelu sa zapovjednikom operativne grupe Ivicom Rajićem i sa još šest do sedam časnika iz brigade "Ban Josip Jelačić", Kiseljak. Nakon jedan dan pripreme, 23. je otpočela akcija snaga Hrvatskog vijeća obrane, i izvješće, koje sam ja dobio navečer, glasilo je: "Ovladali smo Stupnim Dolom, vršimo pripreme i sređujemo crte obrane oko Vareša."
Sastanak u vili "Dalmacija", održan 5. novembra 1993. Franjo Tuđman sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem.
Tuđman: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljić 31. listopada:
"Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine." (…)
Dajmo danas razmotrimo političku i vojnu situaciju, sa zadaćom ovog sastanka da donesemo odluku da se netko zbog događaja na Stupnom Dolu ne samo smijeni sa dužnosti nego i stavi pred sud, da bismo s time mogli izaći pred međunarodnu javnost, jer, kao što vidite, Muslimani se igraju, oni smjenjuju svoje zapovjednike koji su krivi itd. (…) Mi se moramo organizirati tako da u najmanju ruku obranimo onu crtu koju smo kako-tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na međunarodnoj konferenciji, znali Novi Travnik, Vitez i Busovača. I isto tako smo rekli, trebali bismo ovladati, po mom mišljenju, iz strateških razloga čitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znači, ofenzivne namjere Muslimana da prodru južno od Mostara.
Boban: (…) Ja sam ovih dana dobio, isto tako, informaciju, jednu, ponovno od biskupa Komarice, u kojoj upravo govori onako kao što ste vi kazali. A njegova čestitka za proglašenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne je u biti jedna lijepa poema hrvatskoj borbi i slobodi hrvatskog naroda. Otprilike je kazao: "Ako ne mognemo drukčije, onda vaša zapovijed da ostanemo, ostat ćemo do zadnjeg. A vaša zapovijed da idemo, ići ćemo tamo gdje nam kažete da idemo" (…)
Prlić: (…) Mislim da u ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje, mislim da je to jasno i to ne treba uopće obrazlagati. Da li je to Mostar, da li je to Vakuf ili ova akcija koja se gore planira, spajanje Kiseljaka sa Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i o preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Dakle, željeli bismo to isključivo pragmatično gledano. Ja znam da jeste nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jeste. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga, postoji sve ostalo (…) Što se tiče odnosa sa ove druge dvije strane, ja sam sutra u Velikoj Kladuši, ako Bog da, na razgovorima sa ove dvije strane. Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini način da ih uopće održimo u životu, i da im omogućimo i vojnu snagu kako bi se zaštitili od Muslimana (…) Bez lomljenja kičme Armije Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne, smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje sa ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Toliko, predsjedniče.
Praljak: Misao Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tražila je snažniju centralizaciju svih struktura civilne vlasti, koja nije napravljena. Sama ideja nije operacionalizirana, labavo je država ispuštena iz ruku. Ekipiranost je loša, gubitak sposobnih ljudi još gori (…) Vojna situacija danas jest, s jedne strane, pristojna, jer je slomljena muslimanska ofenziva koja je išla od Vakufa prema Mostaru, sa svim izjavama da će doći do Ploča, pa proširiti malo lijevo, malo desno. U Vakufu ta ofenziva je trajala dobrih mjesec dana jug Mostara, Vakuf, da odsijeku Prozor itd. Na tim prostorima ona je zaustavljena i slomljena, međutim, ostaje prostor ovih enklava koje smo ranije izgubili, a izgubili smo, predsjedniče, Fojnicu (…) Ista situacija dogodila se u Bugojnu (…), tako je ista situacija bila u Travniku, gdje su isto tako civilne strukture najčešće, jednostavno, kao i u Varešu, to je skupina lopova koja je trgovala, ona nije tražila svoje mjesto, nego je to trgovalo gore, preprodavalo, bogatilo se; Pečirović, koji je zatvoren, po mom dubokom uvjerenju, skupa sa cijelom ekipom, trebao je biti strijeljan (…) Mogućnosti su da se za sedam dana počne ofenziva na Vakuf sa relativno velikom izvjesnošću da se uspije. Isto tako, ofenziva prema jugu Mostara sa Blagajem, pa negdje prema Bugojnu do Granačice, da dalje, mislim da sa postojećim snagama (…) ne bi moglo ići (…) Problem enklava Kiseljak i Vareš sada je relativno pristojan, zbog toga što su gore jednostavno jedinice kvalitetne i dobre (…) Ostaje problem da cijelo snabdijevanje gore, cijelu logistiku, vršimo preko srpskih teritorija trgovinom nafte za oružje i zajedničkim planiranjem nekih akcija gdje Srbi, naravno, ne daju ljude (…) Vojna situacija u Žepču je dobra iz jednostavnog razloga što je ta brigada, kao i njeno političko vodstvo od početka imalo kristalno jasne stavove, tako se ponašalo i nanijelo je velike gubitke (…) Međutim, dolazi zima, teritorij je dosta velik, srpska vojska je sve slabija, tako da smo mi u nekoliko navrata, gore su ljudi morali vraćati teritorije koji su Srbi izgubili od Muslimana (…) Pomoć Hrvatske trebala bi, po mom dubokom uvjerenju, biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje (…) Još samo jednu rečenicu da kažem. Gledajući Srbe, koje održava, između ostalog, scenografija, oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine, oni jednostavno izgledaju na nešto, bez obzira koliko je tu unutra šuplje. Isto tako se događa i sa Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate itd. Mi smo u tom pogledu, gospodine predsjedniče, sve više počeli ličiti, ukupno, zajedno, svi skupa, na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
Petković: Gospodine predsjedniče, ja sam imao tu sreću, ili, da kažem sada, nesreću, da sam u vrijeme događanja u Stupnom Dolu bio u Kiseljaku. Znači, na osnovu naših planova i dogovora, ja sam pripremao postrojbe u Kiseljaku za ofenzivna djelovanja Kiseljaka prema Busovači. Nije točno da su borbe počele 23., napadom HVO-a, na Stupni Do. Devetnaestog su već počele borbe u selu Kopjari, i pad sela Kopjari, pad objekta Lješnica i dolazak muslimanskih snaga, odnosno povezivanje sa snagama u Stupnom Dolu. Zbog takve situacije, i paničnog zahtjeva zapovjednika brigade Bobovac, 21. navečer, oko 23:00 sata, gospodin Ivica Rajić, koji je zapovjednik Operativne grupe dva, pod koju potpada i Vareš, i ja, donijeli smo odluku da se intervenira snagama iz Kiseljaka. Upućeno je 210 vojnika na čelu sa zapovjednikom operativne grupe Ivicom Rajićem i sa još šest do sedam časnika iz brigade "Ban Josip Jelačić", Kiseljak. Nakon jedan dan pripreme, 23. je otpočela akcija snaga Hrvatskog vijeća obrane, i izvješće, koje sam ja dobio navečer, glasilo je: "Ovladali smo Stupnim Dolom, vršimo pripreme i sređujemo crte obrane oko Vareša."
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#2
De da te ne razocaram, "doktore" pa da ti pokazem koliko si zaslijepljen svojom odbojnoscu prema svemu sto je hrvatsko...
Na tvoje pitanje iz ankete nisam odgovorio i necu odgovoriti i to samo iz jednog razloga. Ako bih sudio prema jedinom relevantnom dijelu onoga sto si citirao, a to je pismo koje je upuceno Tudjmanu od strane Puljica i citirano u tekstu, moj bi odgovor bio definitivno NE!
Ali, to sto si ti citirao, ni u kom slucaju ne moze biti dovoljno da bi se imao stav o tome da li je katolicka crkva ipak imala udio u svemu onome sto se desilo sa BiH. Zato, cekam da na povrsinu ispliva malo vise od tih "argumenata" koje si ti ponudio.
Zasto je to tako?
E pa, "doktore" moj, procitaj sam, u miru,
sta je Puljic u stvari napisao Tudjmanu pa ces valjda i sam skuziti:
Sta su Tudjman, Boban, Praljak ili Prlic laprdali, potpuno je nevazno jer su oni bili i ostali samo liziguzi tom istom Tudjmanu!
Sto se tice Bobanovog "citata" Komaricinih rijeci, mogu ti reci da Bobanu vjerujem koliko i majci mog sina da je nevina, a drugo, vrlo dobro znam kakvo misljenje imaju Hrvati, posebno Bosanske Krajine o Komarici!
On im je jedini davao snage da kako tako opstanu na podrucju koje je bilo pretrpano cetnickim hordama! Eto te srece da je bosnjacki narod u okupiranim i ostavljenim podrucjima Bosanske Krajine imao duhovnog lidera kakvog su Hrvati-katolici imali!
Na tvoje pitanje iz ankete nisam odgovorio i necu odgovoriti i to samo iz jednog razloga. Ako bih sudio prema jedinom relevantnom dijelu onoga sto si citirao, a to je pismo koje je upuceno Tudjmanu od strane Puljica i citirano u tekstu, moj bi odgovor bio definitivno NE!
Ali, to sto si ti citirao, ni u kom slucaju ne moze biti dovoljno da bi se imao stav o tome da li je katolicka crkva ipak imala udio u svemu onome sto se desilo sa BiH. Zato, cekam da na povrsinu ispliva malo vise od tih "argumenata" koje si ti ponudio.
Zasto je to tako?
E pa, "doktore" moj, procitaj sam, u miru,
Izjave svih ostalih koje si citirao su irelevantne za odgovor na tvoju temu!"Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine." (…)
Sta su Tudjman, Boban, Praljak ili Prlic laprdali, potpuno je nevazno jer su oni bili i ostali samo liziguzi tom istom Tudjmanu!
Sto se tice Bobanovog "citata" Komaricinih rijeci, mogu ti reci da Bobanu vjerujem koliko i majci mog sina da je nevina, a drugo, vrlo dobro znam kakvo misljenje imaju Hrvati, posebno Bosanske Krajine o Komarici!
On im je jedini davao snage da kako tako opstanu na podrucju koje je bilo pretrpano cetnickim hordama! Eto te srece da je bosnjacki narod u okupiranim i ostavljenim podrucjima Bosanske Krajine imao duhovnog lidera kakvog su Hrvati-katolici imali!
-
dr.
- Posts: 436
- Joined: 04/06/2005 13:32
#3
Po obicaju lupetas. Ali moram ti priznati da zvucis kao Jelavic na saboru Samouprave, cuj ugrozenost "svega sto je hrvatsko"?! Daj ne seri vise! Ti si se barem izblamirao kao niko do sada, jer ti volis "sve sto je Tudjmanovo kulturno naslijedje". Ili hoces da te opet citiram? Tudjman i njegovi poslusnici nisu ekvivalent Hrvatima, osim ako to ti tako ne dozivljavas. A ocigledno je, s obzirom na tvoje ranije postove, da je to tako. Ti ne smatras da je Hrvatska izvrsila agresiju na BiH, smatras Tudjmana boljim od Izetbegovica, ne vidim zasto uopste ucestvujes u ovoj temi, kada imas stavove kao i Jadranko Prlic.Vodenjak wrote:De da te ne razocaram, "doktore" pa da ti pokazem koliko si zaslijepljen svojom odbojnoscu prema svemu sto je hrvatsko...![]()
![]()
Znam da ti je tesko preko usta prevaliti hrvatska agresija, pa to nazivas "sve sto se desilo u BiH". Patetican si totalno. Providno je kada neko igra u granicama samoogranicenja. Vec sam rekao ranije, da ti nije mjesto na ovoj temi. Ne vidim zasto se onda toliko uzbudjujes kada neko spomene hrvatsku agresiju koja je nepobitna, nedvosmislena, potpomognuta kardinalom i crkvenim klerom kao sto je bilo i na Samoupravi, s tim sto je tada kardinal sjedio u prvom redu, a u ratu se predstavljao kao neko ko je za multetnicnost, a od Tudjmana, agresora trazio zastitu?!Na tvoje pitanje iz ankete nisam odgovorio i necu odgovoriti i to samo iz jednog razloga. Ako bih sudio prema jedinom relevantnom dijelu onoga sto si citirao, a to je pismo koje je upuceno Tudjmanu od strane Puljica i citirano u tekstu, moj bi odgovor bio definitivno NE!
Ali, to sto si ti citirao, ni u kom slucaju ne moze biti dovoljno da bi se imao stav o tome da li je katolicka crkva ipak imala udio u svemu onome sto se desilo sa BiH. Zato, cekam da na povrsinu ispliva malo vise od tih "argumenata" koje si ti ponudio.
Zasto je to tako?
E pa, "doktore" moj, procitaj sam, u miru,sta je Puljic u stvari napisao Tudjmanu pa ces valjda i sam skuziti:
"Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine." (…)
Meni je jasno vec odavno da tvoj nivo inteligencije nije sposoban za malo dublje analize. A moze biti i da nije inteligencija u pitanju, nego duboke emocije prema "onom sto je Rajic definisao", a sto ti ne nazivas agresijom. Ali kada vec pitas, da pojasnim:
Iz tog Kardinalovog pisma vidimo da je Puljić jos tada 93. godine, znao za katastrofalnu, zlocinacku dvojaku hrvatsku politiku u Bosni, sto kaze Prlic "pragmatiku". Puljić poglavnika upozorava na direktive iz Gruda: "Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove podjele tako riješiti." Na pitanje zašto se uzalud žrtvuju "momci koji se bore", Grude odgovaraju: "Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde." Ali kako samo pateticno djeluje Kardinalovo jadanje "najodgovornijem čovjeku među Hrvatima", kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokružavanja hrvatske države na račun Bosne i Hercegovine, ako treba i "razmjenom pučanstva", a ovo što se događa, i nad čime se nadbiskup snebiva, samo je logična posljedica te Predsjednikove "vizije"! Puljic se obraca mini Hilteru i od njega trazi zastitu u vrijeme dok je taj isti Tudjman izdavao naredbe za "koristenje svih sredstava osim bojnih otrova" da se rijesi slucaj Gornjeg Vakufa, koji mu je bio na putu.
Kao i cijenjeni kardinal Puljic.Izjave svih ostalih koje si citirao su irelevantne za odgovor na tvoju temu!
Sta su Tudjman, Boban, Praljak ili Prlic laprdali, potpuno je nevazno jer su oni bili i ostali samo liziguzi tom istom Tudjmanu!
Bas jaka argumentacija. U skladu s Rajicevim priznanjem. Nemoj ga samo proglasiti mrziteljem svega sto je hrvatsko. A sad fuck off, zgadio si mi se kao i svi fanovi Tudjmana i agresije. I naravno kardinala na celu sa pola svestenika u njegovoj sluzbi...Sto se tice Bobanovog "citata" Komaricinih rijeci, mogu ti reci da Bobanu vjerujem koliko i majci mog sina da je nevina, a drugo, vrlo dobro znam kakvo misljenje imaju Hrvati, posebno Bosanske Krajine o Komarici!
On im je jedini davao snage da kako tako opstanu na podrucju koje je bilo pretrpano cetnickim hordama! Eto te srece da je bosnjacki narod u okupiranim i ostavljenim podrucjima Bosanske Krajine imao duhovnog lidera kakvog su Hrvati-katolici imali!
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#4
Stvarno nisi vrijedan da se s tobom raspravlja...dr. wrote:Bas jaka argumentacija. U skladu s Rajicevim priznanjem. Nemoj ga samo proglasiti mrziteljem svega sto je hrvatsko. A sad fuck off, zgadio si mi se kao i svi fanovi Tudjmana i agresije. I naravno kardinala na celu sa pola svestenika u njegovoj sluzbi...
Nadam se samo da ti se i Alija zgadio koji nije ni vise ni manje lizao guzicu Tudjmanu nego oni koje si ti pomenuo i to onda kad su meni i mojoj familiji (a moja familija i ja smo sami sebi bitniji od svake drzave za koju se ti kobajagi zalazes, IDIOTE!) cetnici sa kamama nad glavom stajali, a od Alije i Tudjmana u krajini ni glasa nije bilo!
Lijeci se, dr.vosjeco!
-
Zlikavac
- Posts: 124
- Joined: 28/10/2005 22:13
- Location: Seher jal na putu
- Contact:
#5
Ahh, ahh...Vodenjak wrote:...i to onda kad su meni i mojoj familiji (a moja familija i ja smo sami sebi bitniji od svake drzave za koju se ti kobajagi zalazes, IDIOTE!) cetnici sa kamama nad glavom stajali, a od Alije i Tudjmana u krajini ni glasa nije bilo!
Jos bi neko pomislio, cjenjeni skandinavski kolega, da vas je r. Alija trebao svojerucno izvlaciti za demokratsku Svedsku
Ovaj forum sve vise lici na...

-
dr.
- Posts: 436
- Joined: 04/06/2005 13:32
#6
Irelevantno za temu, lici na buncanje...licne probleme rjesavaj u krugu familije! Nemoj nas peglat. I bonton u ruke!Vodenjak wrote:Stvarno nisi vrijedan da se s tobom raspravlja...dr. wrote:Bas jaka argumentacija. U skladu s Rajicevim priznanjem. Nemoj ga samo proglasiti mrziteljem svega sto je hrvatsko. A sad fuck off, zgadio si mi se kao i svi fanovi Tudjmana i agresije. I naravno kardinala na celu sa pola svestenika u njegovoj sluzbi...![]()
Nadam se samo da ti se i Alija zgadio koji nije ni vise ni manje lizao guzicu Tudjmanu nego oni koje si ti pomenuo i to onda kad su meni i mojoj familiji (a moja familija i ja smo sami sebi bitniji od svake drzave za koju se ti kobajagi zalazes, IDIOTE!) cetnici sa kamama nad glavom stajali, a od Alije i Tudjmana u krajini ni glasa nije bilo!
Lijeci se, dr.vosjeco!
-
MBA
- Posts: 296
- Joined: 18/03/2005 01:53
#7
dr. wrote:Irelevantno za temu, lici na buncanje...licne probleme rjesavaj u krugu familije! Nemoj nas peglat. I bonton u ruke!Vodenjak wrote:Stvarno nisi vrijedan da se s tobom raspravlja...dr. wrote:Bas jaka argumentacija. U skladu s Rajicevim priznanjem. Nemoj ga samo proglasiti mrziteljem svega sto je hrvatsko. A sad fuck off, zgadio si mi se kao i svi fanovi Tudjmana i agresije. I naravno kardinala na celu sa pola svestenika u njegovoj sluzbi...![]()
Nadam se samo da ti se i Alija zgadio koji nije ni vise ni manje lizao guzicu Tudjmanu nego oni koje si ti pomenuo i to onda kad su meni i mojoj familiji (a moja familija i ja smo sami sebi bitniji od svake drzave za koju se ti kobajagi zalazes, IDIOTE!) cetnici sa kamama nad glavom stajali, a od Alije i Tudjmana u krajini ni glasa nije bilo!
Lijeci se, dr.vosjeco!
Mislim da ti imas problema sa osobnim kompleksima i intelektualnim potencijalom. Covjek ti nista nije ucinio do ukazao na cinjenicu da nisi objektivan, sa cim se apsolutno slazem. Dapace, pun jesi negativne energije, a to ces i pokazati svojim odgovorom na moj "post." Prihvati cinjenicu da losih ljudi ima medju svim narodima i vjerama. Svi smo mi grijesnici na svoj nacin.
-
Zlikavac
- Posts: 124
- Joined: 28/10/2005 22:13
- Location: Seher jal na putu
- Contact:
#8
Vjerovatno sa onim "IDIOTE"?MBA wrote:
Mislim da ti imas problema sa osobnim kompleksima i intelektualnim potencijalom. Covjek ti nista nije ucinio do ukazao na cinjenicu da nisi objektivan, sa cim se apsolutno slazem.
Kolega ti je vrlo rjecit
Heh, evo nema njega a meni upade u oci tvoja "objektivnost"Dapace, pun jesi negativne energije, a to ces i pokazati svojim odgovorom na moj "post."
-
MBA
- Posts: 296
- Joined: 18/03/2005 01:53
#9
Zlikavac wrote:Vjerovatno sa onim "IDIOTE"?MBA wrote:
Mislim da ti imas problema sa osobnim kompleksima i intelektualnim potencijalom. Covjek ti nista nije ucinio do ukazao na cinjenicu da nisi objektivan, sa cim se apsolutno slazem.
Kolega ti je vrlo rjecit
Heh, evo nema njega a meni upade u oci tvoja "objektivnost"Dapace, pun jesi negativne energije, a to ces i pokazati svojim odgovorom na moj "post."
Bez komentara!
-
da pamtis
- Posts: 1514
- Joined: 16/07/2005 14:10
#10
Izetbegović nudio Tuđmanu podjelu BiH
Upravo je izašla iz štampe knjiga Mate Granića "Vanjski poslovi - iza kulisa politike", u kojoj kao sudionik događaja iz devedesetih govori o pozadini nekih ključnih događanja u tom ratom obilježenom desetljeću, čije posljedice na ovim prostorima i danas osjećamo.
Početkom rata, u Vladi nacionalnog jedinstva, Granić je bio potpredsjednik zadužen za izbjeglice, a potom i godinama ministar vanjskih poslova. Vodio je resore koji su u tim turbulentnim vremenima bili najistureniji i za Hrvatsku posebno osjetljivi, zbog čega je u hrvatskoj javnosti njegova knjiga dočekana s posebnim zanimanjem.
U njoj on ustrajava na stanovištu da je hrvatska vojska imala osnova da djeluje na teritoriji BiH, a kao glavni argument navešće, u javnosti odavno zaboravljeni, Zagrebački sporazum iz 1992. godine, koji su potpisali Tuđman i Izetbegović, prema kojem hrvatska vojska može ući u BiH i pomoći Hrvatima u odbrani od srpske najezde. U BiH su, smatra Granić, branjeni hrvatski nacionalni interesi.
Kasnije je došlo do Splitskog sporazuma, koji je ostvaren nakon silnog pritiska Vašingtona, čime je prekinut taj besmisleni rat.
U Vašoj knjizi pišete o manje poznatim detaljima događaja koji su obilježili devedesete ratne godine na ovim prostorima?
GRANIĆ: Puno je u knjizi široj javnosti nepoznatih detalja o kojima pišem onako kako sam ih ja vidio i doživio. Pri tome sam se rukovodio samo istinom i činjenicama. Pišem o pregovorima čiji sam sudionik bio i o vodećim akterima političke scene iz tog perioda.
Opisujete li, primjerice, što se događalo "iza kulisa" uoči izbijanja rata između Hrvata i Bošnjaka?
GRANIĆ: Svaki je rat velika nesreća, a taj je za njegove aktere bio nepotrebna i velika tragedija. U knjizi nisam optuživao niti jedan narod, već Miloševića i njegov projekt velike Srbije, zbog rata i posljedica koje je proizveo.
No, došlo je vrijeme da se taj tragični period prepusti povjesničarima, pa i ovaj rat Hrvata i Bošnjaka. Uzroke tog sukoba treba tražiti i na jednoj i na drugoj strani. Opisujući BiH u tom vremenu, i u mojoj su knjizi prvi negativci Karadžić i Mladić, ali svjedočim i o logorima s kojima se mogu "pohvaliti" sve tri strane u tom nesretnom ratu u koje su najviše zatvarani civili. Pišem i o tome ko je sve dijelio Bosnu.
Pa otkrijte tu tajnu i našim čitaocima?
GRANIĆ: Alija Izetbegović nudio je u januaru 1994. godine Franji Tuđmanu podjelu Bosne i to dvaput u deset dana. Nepravedno je i jednostrano za to optuživati samo Tuđmana, jer su to do zaključivanja vašingtonskih pregovora i uključivanja SAD u mirovne procese činili svi: od Miloševića i Karadžića, preko Mate Bobana i Bošnjaka s Alijom Izetbegovićem na čelu, međunarodne zajednice uz podršku EU, posebno Velike Britanije i Francuske do Tuđmana, koji je mislio da je labava unija od tri republike najbolje rješenje za BiH.
Recite nešto više o tim Izetbegovićevim ponudama Tuđmanu.
GRANIĆ: U Bonu 9. januara 1994. i Ženevi deset dana kasnije, pokušavano je doći do rješenja statusa BiH diplomatskim putem. Na stolu je bio prijedlog da se BiH uredi kao unija od tri republike. Prvom tajnom sastanku, održanom nakon službenih razgovora, oko 23 sata na inicijativu bošnjačke strane, prisutni su Izetbegović, Tuđman, Haris Silajdžić, Hido Beščević i ja. Alija nudi da odustanemo od srednje Bosne, koja bi pripala Bošnjacima, a da Hrvatima pripadne sve južno i zapadno od Prozora do doline Neretve. Mostar bi bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tuđman je to odbio. Deset dana kasnije na sastanku s Tuđmanom i Izetbegovićem nalazimo se Silajdžić, ja i Miomir Žužul. Izetbegović nudi da Hrvatima pripadne sve ispod Prozora. Tuđman je kratko razmislio, pogledao me i rekao odlučno: "Ne." Time je završio period pokušaja podjele BiH od hrvatske ili bošnjačke strane.
Po nekim tumačenjima, do Dejtona je doveo slom srpske vojske u Krajini i Bosni, u čemu je uloga hrvatske vojske bila presudna. Kako se onda dogodilo da Hrvati u Dejtonu prođu lošije?
GRANIĆ: Mnogo je toga prethodilo Dejtonskom sporazumu, ali najviše zalaganje Vašingtona. Tu treba imati u vidu Splitski sporazum, ali i događanja u Kninu, gdje je Martić odbijao i razgovarati o tzv. Planu Z4. Amerikanci su bili frustrirani tom situacijom, ali za ratne operacije koje su uslijedile nisu dali zeleno svjetlo, Bili su u toku njihovih priprema i prešutno su ih odobravali. Uoči samog Dejtona Vašington je imao čvrste konture samog sporazuma - dva entiteta i podjela Bosne u omjeru 51-49. O tome se u Dejtonu nije ni smjelo razgovarati, to su bile zadane veličine. Moglo se i razgovaralo se samo o ustroju BiH, posebno entiteta i o njihovom razgraničenju. Nije uopće bila dopuštena priča o tri entiteta ili o, ne daj bože, regionalnom uređenju BiH. Zadane odrednice su bile Republika Srpska i Federacija BiH.
Uoči 10. godišnjice Dejtona sve je više zahtjeva za revizijom tog sporazuma, a Amerikanci najavljuju ponovni ulazak u tu priču?
GRANIĆ: Vašington se na tu temu vratio na mala vrata, kako oni to uobičajeno rade, preko nevladinih organizacija i raznih fondacija koje se bave problemima mira u svijetu. Što se te teme tiče, dijelim mišljenje da taj sporazum treba doraditi. Činjenica je da je on zaustavio rat i Bosni donio mir, ali ta država zaslužuje bolju budućnost i na tome treba raditi.
Samo u kom pravcu?
GRANIĆ: Unitarna BiH ne bi uspjela opstati, a razgraničenje Hrvata i Bošnjaka je neizvodljivo. Uostalom, zbog toga se i ratovalo, pa svejedno nije uspjelo. I treća, ne manje važna činjenica, je da Srba ima i u Federaciji, a ne samo u RS. Zato rješenje treba tražiti u regionalizaciji BiH. U tome ja vidim njezinu budućnost. Kada govorimo o gospodarstvu, Banja Luka prirodno gravitira Hrvatskoj i Zagrebu, Tuzla Srbiji... Sarajevo bi u toj priči trebalo biti poseban distrikt, posebna provincija.
No, da se ne zavaravamo, do promjena će dolaziti u onoj mjeri i onim tempom koliko Amerikanci to budu željeli. EU nema ni snage ni volje da bi išta ozbiljno mijenjala i sve je ponovo na Vašingtonu.
Ja Bosnu vidim, uostalom kao i Hrvatsku, kao države jakih regija. To je proces koji prolaze ili su ga već akceptirale i razvijene evropske zemlje. Dakle, budućnost ovih prostora vidim u snažnim regijama koje će autonomno odlučivati o važnim razvojnim pitanjima i odnosima sa sebi jednakim susjedima, što je, kada je o Bosni riječ, posebno važno za Srbe i Hrvate.
No, upravo su u tim korpusima i najveći otpori takvim idejama?
GRANIĆ: Na hrvatskoj strani su u opticaju tri inicijative za uređenje BiH. Jednu protežira dio HDZ-a i intelektualci bliski toj stranci i oni predlažu treći entitet. No, hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović izjavljuje da je najskloniji prijedlogu katoličkih biskupa, koji predlažu četiri regije u BiH. Srbi ustrajavaju na opstanku dva entiteta. HSP BiH Đapić-Jurišić predlaže osam regija, kao i HSP Hrvatske. Ante Đapić će taj prijedlog uputiti hrvatskoj vladi, Saboru i predsjedniku Republike uz traženje da se hrvatska vlada, kao potpisnik Dejtonskog sporazuma, uključi u raspravu o dogradnji Dejtonskog sporazuma kroz njegove instrumente (Konferenciju o implementaciji mira, Steering Cominyty).
Zašto smatrate da je regionalizacija dobro rješenje za BiH?
GRANIĆ: Zato što se u tom pravcu razvija cijela Evropa i zato što to otvara nove mogućnosti u razvoju dobrosusjedskih odnosa. No, o tome se prvenstveno moraju dogovoriti legitimni predstavnici naroda u BiH, ali kada je već otvorena rasprava o promjeni Dejtonskog sporazuma, u nju smo pozvani dobronamjerno se uključiti.
Ali u toj raspravi iz uticajnih krugova međunarodne zajednice puštaju se i probni baloni o potrebi zabrane SDS-a?
GRANIĆ: Osobno sam protiv zabrana političkog djelovanja, jer bi takve dalekosežne odluke morale biti utemeljene u zakonu svake države. U Njemačkoj, ako bi neka stranka promicala nacizam, bila bi zabranjena. Znači, treba imati jasna pravila igre.
No, da se vratimo još malo u nedavnu prošlost ovih prostora. Naime, Haško tužilaštvo hrvatsku politiku prema BiH, odnosno jedan njezin period ocjenjuje kao zločinački poduhvat, što bi u daljnjoj konzekvenci moglo imati za posljedicu i optužbu za agresiju na tu državu, na što sugerira i nedavna Raićeva nagodba s Tužilaštvom?
GRANIĆ: Što se Raića tiče, njegovo je legitimno pravo da se od optužbe brani na način koji smatra najboljim po njega. A što se Hrvatske tiče, pokušava se provući teza o međudržavnom sukobu, ali ja sam uvjeren da se takva optužba može argumentirano osporiti. Pa, Tuđman je uklonio Bobana da bi se došlo do Vašingtonskog sporazuma.
Pitanje ratnih zločina još će dugo biti aktualno na ovim prostorima, pogotovo zato što nedostaje unutrašnjih inicijativa da se ono stavi na dnevni red domaćih pravosuđa. Bili ste član hrvatske vlade tokom rata, jeste li znali za ubistva srpskih civila u gradovima?
GRANIĆ: Treba imati u vidu, kada se o tome govori, da je tada na hrvatskoj strani svaki dan ginulo stotinu ljudi i bilo ranjeno u prosjeku 300 ljudi, da su se dnevno s ratnih područja slijevale desetine hiljada izbjeglica. U takvoj je situaciji bilo teško imati sve pod kontrolom.
O ubistvima Srba u Gospiću saznao sam od američkog veleposlanika i reagirao sam istog trena. Vlada je odmah otvorila istragu, ali ona nije dala rezultate, jer su u Gospiću tvrdili da su Srbi otišli na krajinsku stranu. Na vijest o ubistvu porodice Zec u vladi smo se gotovo rasplakali. Ubice su odmah uhapšene, ali i brzo oslobođene zbog navodnih proceduralnih grešaka. Uvjeren sam da se one nisu slučajno dogodile.
I Vi o zločinima s hrvatske strane govorite kao o ekscesima. Može li se tako objasniti problem desetina hiljada zapaljenih srpskih kuća ili stotina ubijenih civila?
GRANIĆ: Definitivno je bilo paljenja kuća, pljačke i ubistava civila. Odmah nakon operacije "Oluja" nije bilo dovoljno odlučnosti da se kazne krivci. No, i to se mijenja. Ne može se reći, ako se ne želi biti zlonamjeran, da je u Hrvatskoj i danas isti neprihvatljiv odnos prema ratnim zločinima ili manjinama. Istina je da smo daleko od završetka tog procesa, ali smo sigurno na dobrom putu da ga uspješno privedemo kraju. Osobno sam bio prvi hrvatski političar koji je dva tjedna nakon "Oluje" o tim zločinima progovorio.
Milošević je u Hagu. Sve govori da bi mu, da su poživjeli, društvo pravili i Tuđman i Izetbegović?
GRANIĆ: I u knjizi pišem o mojim saznanjima o tom pitanju. Tuđman je dobio informacije da se i protiv njega u Hagu vodi istraga. Vjerujem da je to znao i Izetbegović.
Upravo je izašla iz štampe knjiga Mate Granića "Vanjski poslovi - iza kulisa politike", u kojoj kao sudionik događaja iz devedesetih govori o pozadini nekih ključnih događanja u tom ratom obilježenom desetljeću, čije posljedice na ovim prostorima i danas osjećamo.
Početkom rata, u Vladi nacionalnog jedinstva, Granić je bio potpredsjednik zadužen za izbjeglice, a potom i godinama ministar vanjskih poslova. Vodio je resore koji su u tim turbulentnim vremenima bili najistureniji i za Hrvatsku posebno osjetljivi, zbog čega je u hrvatskoj javnosti njegova knjiga dočekana s posebnim zanimanjem.
U njoj on ustrajava na stanovištu da je hrvatska vojska imala osnova da djeluje na teritoriji BiH, a kao glavni argument navešće, u javnosti odavno zaboravljeni, Zagrebački sporazum iz 1992. godine, koji su potpisali Tuđman i Izetbegović, prema kojem hrvatska vojska može ući u BiH i pomoći Hrvatima u odbrani od srpske najezde. U BiH su, smatra Granić, branjeni hrvatski nacionalni interesi.
Kasnije je došlo do Splitskog sporazuma, koji je ostvaren nakon silnog pritiska Vašingtona, čime je prekinut taj besmisleni rat.
U Vašoj knjizi pišete o manje poznatim detaljima događaja koji su obilježili devedesete ratne godine na ovim prostorima?
GRANIĆ: Puno je u knjizi široj javnosti nepoznatih detalja o kojima pišem onako kako sam ih ja vidio i doživio. Pri tome sam se rukovodio samo istinom i činjenicama. Pišem o pregovorima čiji sam sudionik bio i o vodećim akterima političke scene iz tog perioda.
Opisujete li, primjerice, što se događalo "iza kulisa" uoči izbijanja rata između Hrvata i Bošnjaka?
GRANIĆ: Svaki je rat velika nesreća, a taj je za njegove aktere bio nepotrebna i velika tragedija. U knjizi nisam optuživao niti jedan narod, već Miloševića i njegov projekt velike Srbije, zbog rata i posljedica koje je proizveo.
No, došlo je vrijeme da se taj tragični period prepusti povjesničarima, pa i ovaj rat Hrvata i Bošnjaka. Uzroke tog sukoba treba tražiti i na jednoj i na drugoj strani. Opisujući BiH u tom vremenu, i u mojoj su knjizi prvi negativci Karadžić i Mladić, ali svjedočim i o logorima s kojima se mogu "pohvaliti" sve tri strane u tom nesretnom ratu u koje su najviše zatvarani civili. Pišem i o tome ko je sve dijelio Bosnu.
Pa otkrijte tu tajnu i našim čitaocima?
GRANIĆ: Alija Izetbegović nudio je u januaru 1994. godine Franji Tuđmanu podjelu Bosne i to dvaput u deset dana. Nepravedno je i jednostrano za to optuživati samo Tuđmana, jer su to do zaključivanja vašingtonskih pregovora i uključivanja SAD u mirovne procese činili svi: od Miloševića i Karadžića, preko Mate Bobana i Bošnjaka s Alijom Izetbegovićem na čelu, međunarodne zajednice uz podršku EU, posebno Velike Britanije i Francuske do Tuđmana, koji je mislio da je labava unija od tri republike najbolje rješenje za BiH.
Recite nešto više o tim Izetbegovićevim ponudama Tuđmanu.
GRANIĆ: U Bonu 9. januara 1994. i Ženevi deset dana kasnije, pokušavano je doći do rješenja statusa BiH diplomatskim putem. Na stolu je bio prijedlog da se BiH uredi kao unija od tri republike. Prvom tajnom sastanku, održanom nakon službenih razgovora, oko 23 sata na inicijativu bošnjačke strane, prisutni su Izetbegović, Tuđman, Haris Silajdžić, Hido Beščević i ja. Alija nudi da odustanemo od srednje Bosne, koja bi pripala Bošnjacima, a da Hrvatima pripadne sve južno i zapadno od Prozora do doline Neretve. Mostar bi bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tuđman je to odbio. Deset dana kasnije na sastanku s Tuđmanom i Izetbegovićem nalazimo se Silajdžić, ja i Miomir Žužul. Izetbegović nudi da Hrvatima pripadne sve ispod Prozora. Tuđman je kratko razmislio, pogledao me i rekao odlučno: "Ne." Time je završio period pokušaja podjele BiH od hrvatske ili bošnjačke strane.
Po nekim tumačenjima, do Dejtona je doveo slom srpske vojske u Krajini i Bosni, u čemu je uloga hrvatske vojske bila presudna. Kako se onda dogodilo da Hrvati u Dejtonu prođu lošije?
GRANIĆ: Mnogo je toga prethodilo Dejtonskom sporazumu, ali najviše zalaganje Vašingtona. Tu treba imati u vidu Splitski sporazum, ali i događanja u Kninu, gdje je Martić odbijao i razgovarati o tzv. Planu Z4. Amerikanci su bili frustrirani tom situacijom, ali za ratne operacije koje su uslijedile nisu dali zeleno svjetlo, Bili su u toku njihovih priprema i prešutno su ih odobravali. Uoči samog Dejtona Vašington je imao čvrste konture samog sporazuma - dva entiteta i podjela Bosne u omjeru 51-49. O tome se u Dejtonu nije ni smjelo razgovarati, to su bile zadane veličine. Moglo se i razgovaralo se samo o ustroju BiH, posebno entiteta i o njihovom razgraničenju. Nije uopće bila dopuštena priča o tri entiteta ili o, ne daj bože, regionalnom uređenju BiH. Zadane odrednice su bile Republika Srpska i Federacija BiH.
Uoči 10. godišnjice Dejtona sve je više zahtjeva za revizijom tog sporazuma, a Amerikanci najavljuju ponovni ulazak u tu priču?
GRANIĆ: Vašington se na tu temu vratio na mala vrata, kako oni to uobičajeno rade, preko nevladinih organizacija i raznih fondacija koje se bave problemima mira u svijetu. Što se te teme tiče, dijelim mišljenje da taj sporazum treba doraditi. Činjenica je da je on zaustavio rat i Bosni donio mir, ali ta država zaslužuje bolju budućnost i na tome treba raditi.
Samo u kom pravcu?
GRANIĆ: Unitarna BiH ne bi uspjela opstati, a razgraničenje Hrvata i Bošnjaka je neizvodljivo. Uostalom, zbog toga se i ratovalo, pa svejedno nije uspjelo. I treća, ne manje važna činjenica, je da Srba ima i u Federaciji, a ne samo u RS. Zato rješenje treba tražiti u regionalizaciji BiH. U tome ja vidim njezinu budućnost. Kada govorimo o gospodarstvu, Banja Luka prirodno gravitira Hrvatskoj i Zagrebu, Tuzla Srbiji... Sarajevo bi u toj priči trebalo biti poseban distrikt, posebna provincija.
No, da se ne zavaravamo, do promjena će dolaziti u onoj mjeri i onim tempom koliko Amerikanci to budu željeli. EU nema ni snage ni volje da bi išta ozbiljno mijenjala i sve je ponovo na Vašingtonu.
Ja Bosnu vidim, uostalom kao i Hrvatsku, kao države jakih regija. To je proces koji prolaze ili su ga već akceptirale i razvijene evropske zemlje. Dakle, budućnost ovih prostora vidim u snažnim regijama koje će autonomno odlučivati o važnim razvojnim pitanjima i odnosima sa sebi jednakim susjedima, što je, kada je o Bosni riječ, posebno važno za Srbe i Hrvate.
No, upravo su u tim korpusima i najveći otpori takvim idejama?
GRANIĆ: Na hrvatskoj strani su u opticaju tri inicijative za uređenje BiH. Jednu protežira dio HDZ-a i intelektualci bliski toj stranci i oni predlažu treći entitet. No, hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović izjavljuje da je najskloniji prijedlogu katoličkih biskupa, koji predlažu četiri regije u BiH. Srbi ustrajavaju na opstanku dva entiteta. HSP BiH Đapić-Jurišić predlaže osam regija, kao i HSP Hrvatske. Ante Đapić će taj prijedlog uputiti hrvatskoj vladi, Saboru i predsjedniku Republike uz traženje da se hrvatska vlada, kao potpisnik Dejtonskog sporazuma, uključi u raspravu o dogradnji Dejtonskog sporazuma kroz njegove instrumente (Konferenciju o implementaciji mira, Steering Cominyty).
Zašto smatrate da je regionalizacija dobro rješenje za BiH?
GRANIĆ: Zato što se u tom pravcu razvija cijela Evropa i zato što to otvara nove mogućnosti u razvoju dobrosusjedskih odnosa. No, o tome se prvenstveno moraju dogovoriti legitimni predstavnici naroda u BiH, ali kada je već otvorena rasprava o promjeni Dejtonskog sporazuma, u nju smo pozvani dobronamjerno se uključiti.
Ali u toj raspravi iz uticajnih krugova međunarodne zajednice puštaju se i probni baloni o potrebi zabrane SDS-a?
GRANIĆ: Osobno sam protiv zabrana političkog djelovanja, jer bi takve dalekosežne odluke morale biti utemeljene u zakonu svake države. U Njemačkoj, ako bi neka stranka promicala nacizam, bila bi zabranjena. Znači, treba imati jasna pravila igre.
No, da se vratimo još malo u nedavnu prošlost ovih prostora. Naime, Haško tužilaštvo hrvatsku politiku prema BiH, odnosno jedan njezin period ocjenjuje kao zločinački poduhvat, što bi u daljnjoj konzekvenci moglo imati za posljedicu i optužbu za agresiju na tu državu, na što sugerira i nedavna Raićeva nagodba s Tužilaštvom?
GRANIĆ: Što se Raića tiče, njegovo je legitimno pravo da se od optužbe brani na način koji smatra najboljim po njega. A što se Hrvatske tiče, pokušava se provući teza o međudržavnom sukobu, ali ja sam uvjeren da se takva optužba može argumentirano osporiti. Pa, Tuđman je uklonio Bobana da bi se došlo do Vašingtonskog sporazuma.
Pitanje ratnih zločina još će dugo biti aktualno na ovim prostorima, pogotovo zato što nedostaje unutrašnjih inicijativa da se ono stavi na dnevni red domaćih pravosuđa. Bili ste član hrvatske vlade tokom rata, jeste li znali za ubistva srpskih civila u gradovima?
GRANIĆ: Treba imati u vidu, kada se o tome govori, da je tada na hrvatskoj strani svaki dan ginulo stotinu ljudi i bilo ranjeno u prosjeku 300 ljudi, da su se dnevno s ratnih područja slijevale desetine hiljada izbjeglica. U takvoj je situaciji bilo teško imati sve pod kontrolom.
O ubistvima Srba u Gospiću saznao sam od američkog veleposlanika i reagirao sam istog trena. Vlada je odmah otvorila istragu, ali ona nije dala rezultate, jer su u Gospiću tvrdili da su Srbi otišli na krajinsku stranu. Na vijest o ubistvu porodice Zec u vladi smo se gotovo rasplakali. Ubice su odmah uhapšene, ali i brzo oslobođene zbog navodnih proceduralnih grešaka. Uvjeren sam da se one nisu slučajno dogodile.
I Vi o zločinima s hrvatske strane govorite kao o ekscesima. Može li se tako objasniti problem desetina hiljada zapaljenih srpskih kuća ili stotina ubijenih civila?
GRANIĆ: Definitivno je bilo paljenja kuća, pljačke i ubistava civila. Odmah nakon operacije "Oluja" nije bilo dovoljno odlučnosti da se kazne krivci. No, i to se mijenja. Ne može se reći, ako se ne želi biti zlonamjeran, da je u Hrvatskoj i danas isti neprihvatljiv odnos prema ratnim zločinima ili manjinama. Istina je da smo daleko od završetka tog procesa, ali smo sigurno na dobrom putu da ga uspješno privedemo kraju. Osobno sam bio prvi hrvatski političar koji je dva tjedna nakon "Oluje" o tim zločinima progovorio.
Milošević je u Hagu. Sve govori da bi mu, da su poživjeli, društvo pravili i Tuđman i Izetbegović?
GRANIĆ: I u knjizi pišem o mojim saznanjima o tom pitanju. Tuđman je dobio informacije da se i protiv njega u Hagu vodi istraga. Vjerujem da je to znao i Izetbegović.
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#11
Problem i jeste u tome sto je Alija sve uradio da se mnogi nadju van granica BiH! Pa tako i ja u Svedskoj!Zlikavac wrote:Ahh, ahh...Vodenjak wrote:...i to onda kad su meni i mojoj familiji (a moja familija i ja smo sami sebi bitniji od svake drzave za koju se ti kobajagi zalazes, IDIOTE!) cetnici sa kamama nad glavom stajali, a od Alije i Tudjmana u krajini ni glasa nije bilo!
Jos bi neko pomislio, cjenjeni skandinavski kolega, da vas je r. Alija trebao svojerucno izvlaciti za demokratsku Svedsku![]()
Ovaj forum sve vise lici na...
Ako ti je tesko shvatiti na koji nacin, ja ti ne mogu pomoci, jebaji ga...
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#12
Da si imalo objektivan i da ti nije cilj da samo podrzis onog malog isfrustriranog gada, procitao bi moj prvi post na ovoj temi, a onda nacin na koji je on meni odgovorio.Zlikavac wrote:Vjerovatno sa onim "IDIOTE"?MBA wrote:
Mislim da ti imas problema sa osobnim kompleksima i intelektualnim potencijalom. Covjek ti nista nije ucinio do ukazao na cinjenicu da nisi objektivan, sa cim se apsolutno slazem.
Kolega ti je vrlo rjecit
Ali, tebe ocito argumenti i izneseni stavovi ne zanimaju. Ti imas svoje favorite i bez obzira sta i koliko lupali, oni su u pravu!
Ja sam i ranije inicijatora ove teme smatrao idiotom ali sam ipak vrlo korektno odgovorio na temu koju je otvorio.
I mene ne zanima kako ce on reagovati jer to se moglo i pretpostaviti. Njegova ogranicenost, poturanje, kvalifikacije, izmisljanja i izvlacenje zakljucaka na samo njemu znane nacine su poznati mnogima na ovom forumu.
Je li ovo nacin na koji se odgovara na onaj moj post i zar taj isti nacin nije primjeren samo nekome ko je obicni isfrustrirani idiot?
A ja svoje stavove o Tudjmanu milion puta iskazao jos od njegove pojave na politickoj sceni, kad je skupljao oko sebe ustase pokusavajuci da napravi NDH i od vremena kad mu se Alija uvlacio u shupak, ali tad sam ja bio cetnik jer nisam htio da podrzim "pravednu borbu hrvatskog naroda" na celu sa Tudjmanom za "slobodu".dr. wrote:
Po obicaju lupetas. Ali moram ti priznati da zvucis kao Jelavic na saboru Samouprave, cuj ugrozenost "svega sto je hrvatsko"?! Daj ne seri vise! Ti si se barem izblamirao kao niko do sada, jer ti volis "sve sto je Tudjmanovo kulturno naslijedje". Ili hoces da te opet citiram? Tudjman i njegovi poslusnici nisu ekvivalent Hrvatima, osim ako to ti tako ne dozivljavas. A ocigledno je, s obzirom na tvoje ranije postove, da je to tako. Ti ne smatras da je Hrvatska izvrsila agresiju na BiH, smatras Tudjmana boljim od Izetbegovica, ne vidim zasto uopste ucestvujes u ovoj temi, kada imas stavove kao i Jadranko Prlic.
Znam da ti je tesko preko usta prevaliti hrvatska agresija, pa to nazivas "sve sto se desilo u BiH". Patetican si totalno. Providno je kada neko igra u granicama samoogranicenja. Vec sam rekao ranije, da ti nije mjesto na ovoj temi. Ne vidim zasto se onda toliko uzbudjujes kada neko spomene hrvatsku agresiju koja je nepobitna, nedvosmislena, potpomognuta kardinalom i crkvenim klerom kao sto je bilo i na Samoupravi, s tim sto je tada kardinal sjedio u prvom redu, a u ratu se predstavljao kao neko ko je za multetnicnost, a od Tudjmana, agresora trazio zastitu?!
Meni je jasno vec odavno da tvoj nivo inteligencije nije sposoban za malo dublje analize. A moze biti i da nije inteligencija u pitanju, nego duboke emocije prema "onom sto je Rajic definisao", a sto ti ne nazivas agresijom. Ali kada vec pitas, da pojasnim:
Iz tog Kardinalovog pisma vidimo da je Puljić jos tada 93. godine, znao za katastrofalnu, zlocinacku dvojaku hrvatsku politiku u Bosni, sto kaze Prlic "pragmatiku". Puljić poglavnika upozorava na direktive iz Gruda: "Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove podjele tako riješiti." Na pitanje zašto se uzalud žrtvuju "momci koji se bore", Grude odgovaraju: "Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde." Ali kako samo pateticno djeluje Kardinalovo jadanje "najodgovornijem čovjeku među Hrvatima", kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokružavanja hrvatske države na račun Bosne i Hercegovine, ako treba i "razmjenom pučanstva", a ovo što se događa, i nad čime se nadbiskup snebiva, samo je logična posljedica te Predsjednikove "vizije"! Puljic se obraca mini Hilteru i od njega trazi zastitu u vrijeme dok je taj isti Tudjman izdavao naredbe za "koristenje svih sredstava osim bojnih otrova" da se rijesi slucaj Gornjeg Vakufa, koji mu je bio na putu.
Bas jaka argumentacija. U skladu s Rajicevim priznanjem. Nemoj ga samo proglasiti mrziteljem svega sto je hrvatsko. A sad fuck off, zgadio si mi se kao i svi fanovi Tudjmana i agresije. I naravno kardinala na celu sa pola svestenika u njegovoj sluzbi...
Uostalom, evo ti i ovaj link. Ako te slucajno ipak zanima sta mislim o Tudjmanu i njegovoj borbi protiv "ropstva" u Jugoslaviji...
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... ht=#604696
Sve u svemu, ostajte mi zdravo i ti i onaj mali mish...
