Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Daphna wrote:
Donekle bih se složila sa Franceskom da je deficit muškaraca oko 35... Ali mislim da problem nije toliko u broju, tj u manjku, već u njihovom odnosu prema vezama... Sve je manje muškaraca (ali i žena) koji žele da imaju "ozbiljnu vezu", da se posvete samo jednoj osobi, emotivno se vežu... I to je glavni problem, po mom skromnom mišljenju! Razlozi? Vjerujem brojni...
Ponekad mi se čini da je demode biti u vezi! Krenula ja ta neka moda "uživaj u životu, zabavljaj se, iskoristi sve što ti se nudi..." No, zapita li se iko šta poslije toga? Ok, nemam ništa protiv življenja punim plućima, ali do kada? Nećemo zauvijek imati 25, 30, 35... Šta poslije određenog broja godina? Kada dođu mlađi, ljepši, koji znaju bolje od nas kako živjeti?!
Zar je zaista toliko sramno željeti vezu, biti u vezi i imati pored sebe mekoga koga ćeš voljeti, poštovati, dijeliti životne nedaće? Čini mi se da jeste... Nažalost!
Koliko ja vidim iz ovog tvog posta, ti se želiš vezati ali kritikuješ ljude koji to ne žele što je greška već u startu. Svako je kovač svoje sreće. Ja uživam u životu i ne vidim razlog da se bilo kome pravdam zbog toga. Srljati u vezu s nekim koga želiš promijeniti ne može završiti dobro, pogotovu zato što je neko ko je prešao tridesetu već formirana ličnost i što ne vjerujem da ga je moguće promijeniti. U godinama između tridesete i četrdesete je čovjek najviše zaokupljen poslom i karijerom. Opterećivati se dodatno psihički, ulaziti u vezu s nekim s kim ćeš se stalno svađati zbog različitih pogleda na svijet je suludo. Ja upoznajem jako mnogo novih ljudi, sa onima koji su mi zanimljivi upoznam se bliže, pustim sebi i da se zaljubim, i tako mi se desi da se "nađem" u vezi. Kažem "nađem" jer se ne opterećujem definicijama "ko smo i šta smo i kakav je naš odnos". Ja se bukvalno "pustim" i uživam u onome što mi život daje. I tako spontano dolazi do pitanja hoćeš li ti seliti meni ili ja tebi, hoćeš li se udati za mene, hoćemo li imati zajedničko dijete itd. To se "desi" ili se "ne desi" i bilo kakvi kontovi tipa ovaj je dobra prilika i slično su samo kontra-produktivni.
Draga Lada:
Prvo; ne znam gdje si to vidjela u mom postu da se želim vezati?!
Drugo; takođe ne znam gdje si to vidjela da kritikujem nekoga?!
Treće; iznosim svoje viđenje situacije zasnovane na iskustvima, što svojim što ljudi sa kojima sam u kontaktu, što ljudi sa kojima ponekad razmijenim mišljenja... o kojem broju se radi (5, 10, 1000, 15000) manje je bitno... Bitno je da takvi ljudi postoje!
Četvrto; nigdje ne spomenuh da želim nekoga promijeniti...
Peto; konstatovah da nemam ništa protiv "živjeti svoj život" ali postavih onako retoričko pitanje "do kada".
I u čemu je problem? Osim u tvom zaključivanju, koje iskreno nema veze s vezom?!
Daphna wrote:
Donekle bih se složila sa Franceskom da je deficit muškaraca oko 35... Ali mislim da problem nije toliko u broju, tj u manjku, već u njihovom odnosu prema vezama... Sve je manje muškaraca (ali i žena) koji žele da imaju "ozbiljnu vezu", da se posvete samo jednoj osobi, emotivno se vežu... I to je glavni problem, po mom skromnom mišljenju! Razlozi? Vjerujem brojni...
Ponekad mi se čini da je demode biti u vezi! Krenula ja ta neka moda "uživaj u životu, zabavljaj se, iskoristi sve što ti se nudi..." No, zapita li se iko šta poslije toga? Ok, nemam ništa protiv življenja punim plućima, ali do kada? Nećemo zauvijek imati 25, 30, 35... Šta poslije određenog broja godina? Kada dođu mlađi, ljepši, koji znaju bolje od nas kako živjeti?!
Zar je zaista toliko sramno željeti vezu, biti u vezi i imati pored sebe mekoga koga ćeš voljeti, poštovati, dijeliti životne nedaće? Čini mi se da jeste... Nažalost!
Kažeš da je problem što se ljudi ne žele vezati. Čiji problem? Tvoj?
Što bi jedan moj drug rekao: "opšta dekadencija..." prepoznat će se
Još kada bi ljudi počeli čitati...
Moj problem nije. Ne danas! Očito nije ni tvoj, danas... Ali sutra, možda, će postati! Ok, ne želimo se vezati, ne sada. Još smo "mladi". Moje težište je na tome do kada smo to mladi. Do 40? 50? Dok se osjećamo mladima?
A činjenica je da se prije ili poslije svi požele skrasiti! Ako ništa drugo a ono bar iz straha od samoće i da ne umremo sami...
Daphna wrote:
A činjenica je da se prije ili poslije svi požele skrasiti! Ako ništa drugo a ono bar iz straha od samoće i da ne umremo sami...
Meni tvoj post zvuči previše idealistički bez veze sa realnim svijetom. Imam dosta prijateljica koje su se u prošlosti "skrasile" a danas su same i ko zna hoće li se ikada ponovo skrasiti. Ne postoji nikakva garancija, nikakav recept, kojim zaljubljenost prelazi u ljubav, a ljubav traje vječno. Postoje stvari koje povezuju dva partnera i od toga koliko su te poveznice jake zavisi njihova veza. Nekad je to ljubav, nekad djeca, nekad materijalno, a nekad i sloboda koju jedno drugom daju. Možeš li sebe zamisliti cijeli život samo sa jednom osobom? U današnjem svijetu punom iskušenja i izazova to bi morala biti nenormalna ljubav. A "ljubav je priča iz lažnih magazina ...". Po jednoj teoriji je sirotinja, fukara, izmislila ljubav. Siromasi, za razliku od bogataša, ni u jednom sistemu nisu imali neku posebnu zabavu, nisu uživali u gozbama i balovima, bili su nepismeni pa nisu mogli čitati, nisu imali priliku naučiti svirati neki instrument, nisu putovali, nisu se bavili naukom. Što im je preostalo nego izmisliti ljubav i pričom o ljubavi se zabavljati i graditi neki svoj imaginarni svijet.
Lada wrote:
Koliko ja vidim iz ovog tvog posta, ti se želiš vezati ali kritikuješ ljude koji to ne žele što je greška već u startu. Svako je kovač svoje sreće. Ja uživam u životu i ne vidim razlog da se bilo kome pravdam zbog toga. Srljati u vezu s nekim koga želiš promijeniti ne može završiti dobro, pogotovu zato što je neko ko je prešao tridesetu već formirana ličnost i što ne vjerujem da ga je moguće promijeniti. U godinama između tridesete i četrdesete je čovjek najviše zaokupljen poslom i karijerom. Opterećivati se dodatno psihički, ulaziti u vezu s nekim s kim ćeš se stalno svađati zbog različitih pogleda na svijet je suludo. Ja upoznajem jako mnogo novih ljudi, sa onima koji su mi zanimljivi upoznam se bliže, pustim sebi i da se zaljubim, i tako mi se desi da se "nađem" u vezi. Kažem "nađem" jer se ne opterećujem definicijama "ko smo i šta smo i kakav je naš odnos". Ja se bukvalno "pustim" i uživam u onome što mi život daje. I tako spontano dolazi do pitanja hoćeš li ti seliti meni ili ja tebi, hoćeš li se udati za mene, hoćemo li imati zajedničko dijete itd. To se "desi" ili se "ne desi" i bilo kakvi kontovi tipa ovaj je dobra prilika i slično su samo kontra-produktivni.
Lada wrote:
Koliko ja vidim iz ovog tvog posta, ti se želiš vezati ali kritikuješ ljude koji to ne žele što je greška već u startu. Svako je kovač svoje sreće. Ja uživam u životu i ne vidim razlog da se bilo kome pravdam zbog toga. Srljati u vezu s nekim koga želiš promijeniti ne može završiti dobro, pogotovu zato što je neko ko je prešao tridesetu već formirana ličnost i što ne vjerujem da ga je moguće promijeniti. U godinama između tridesete i četrdesete je čovjek najviše zaokupljen poslom i karijerom. Opterećivati se dodatno psihički, ulaziti u vezu s nekim s kim ćeš se stalno svađati zbog različitih pogleda na svijet je suludo. Ja upoznajem jako mnogo novih ljudi, sa onima koji su mi zanimljivi upoznam se bliže, pustim sebi i da se zaljubim, i tako mi se desi da se "nađem" u vezi. Kažem "nađem" jer se ne opterećujem definicijama "ko smo i šta smo i kakav je naš odnos". Ja se bukvalno "pustim" i uživam u onome što mi život daje. I tako spontano dolazi do pitanja hoćeš li ti seliti meni ili ja tebi, hoćeš li se udati za mene, hoćemo li imati zajedničko dijete itd. To se "desi" ili se "ne desi" i bilo kakvi kontovi tipa ovaj je dobra prilika i slično su samo kontra-produktivni.
Nemam trideset,. ali se apsolutno slažem s ghore navedenim.
Nit je to idealno kao što daphna želi da bude, ali nije ni tako deprimirajuće kao što lada navodi... Negdje između se koprcamo svi, i plivamo kako ko zna i umije. Ne može se ljubav globalizirati, ako je išta individualno na svijetu, onda je to to...
Al je fakat ljepše u 30tim nego u 20tim, da sam znao, spavo bih svedosad
fishtrija wrote:Nit je to idealno kao što daphna želi da bude, ali nije ni tako deprimirajuće kao što lada navodi... Negdje između se koprcamo svi, i plivamo kako ko zna i umije. Ne može se ljubav globalizirati, ako je išta individualno na svijetu, onda je to to...
Al je fakat ljepše u 30tim nego u 20tim, da sam znao, spavo bih svedosad
Potpisujem...
Ne bih dao ovih 35 za 2x po 17...sa ili bez ove pameti.
fishtrija wrote:Nit je to idealno kao što daphna želi da bude, ali nije ni tako deprimirajuće kao što lada navodi... Negdje između se koprcamo svi, i plivamo kako ko zna i umije. Ne može se ljubav globalizirati, ako je išta individualno na svijetu, onda je to to...
Al je fakat ljepše u 30tim nego u 20tim, da sam znao, spavo bih svedosad
Potpisujem...
Ne bih dao ovih 35 za 2x po 17...sa ili bez ove pameti.
ne razumijem,asto ste tako protiv 20tih godina,svaka decenija ima svoju draz
Kako li je tek u 40im ? Kazu da su to najbolje godine za zenu! Slazem se da su 30.bolje od 20. Nekako znas sta volis a sta ne,samopouzdanje je vidljivo, nekako se do tad poslozi dosta stvari,samostalan zivot(ili brak u mom slucaju),posao.... Trenutno nemam bas vremena za sebe koliko bi htjela, jer su mi djeca mala,zato se i radujem toj 40ki,ali ima jos dosta do tog....
hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Cekaj, ba...polako.
Razumjeces kada dodjes u nase godine.
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Mi, naime, živimo u Bosni još... To pojašnjava kašnjenje svega... plata, dozrijevanja, sunca, kiše, autoputeva, opštinskih potvrda... normalna života. Eh...
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Cekaj, ba...polako.
Razumjeces kada dodjes u nase godine.
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Mi, naime, živimo u Bosni još... To pojašnjava kašnjenje svega... plata, dozrijevanja, sunca, kiše, autoputeva, opštinskih potvrda... normalna života. Eh...
fishtrija wrote:
Mi, naime, živimo u Bosni još... To pojašnjava kašnjenje svega... plata, dozrijevanja, sunca, kiše, autoputeva, opštinskih potvrda... normalna života. Eh...
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Ja imam 29,ali se nekako poredim kad sam imala 20,nacin razmisljanja mi je i tad bio zreo,da ne govorim da sam sa 19 bila neovisna o roditeljima (radila sam).
Poredim samo neku zrelost koju sad osjecam,i samopouzdanje koje ide uz moje godine naravno!
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Cekaj, ba...polako.
Razumjeces kada dodjes u nase godine.
Drago mi je sto ipak ima zrelih ovdje,koji razumiju!
fishtrija wrote:
Mi, naime, živimo u Bosni još... To pojašnjava kašnjenje svega... plata, dozrijevanja, sunca, kiše, autoputeva, opštinskih potvrda... normalna života. Eh...
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Ja imam 29,ali se nekako poredim kad sam imala 20,nacin razmisljanja mi je i tad bio zreo,da ne govorim da sam sa 19 bila neovisna o roditeljima (radila sam).
Poredim samo neku zrelost koju sad osjecam,i samopouzdanje koje ide uz moje godine naravno!
ali zar to mora biti razlog podjecnjivanja 20ih godina
ljubav_aha wrote:hm,samostalan zivot,individulanost ,pa cak i samopouzdanje se mogu lijepo izgraditi i obogatiti tokom 20tih i narednih decenija,ipak to najvise osobi o nasem toku zivota i nama,ne razumijem vas
Ja imam 29,ali se nekako poredim kad sam imala 20,nacin razmisljanja mi je i tad bio zreo,da ne govorim da sam sa 19 bila neovisna o roditeljima (radila sam).
Poredim samo neku zrelost koju sad osjecam,i samopouzdanje koje ide uz moje godine naravno!
ali zar to mora biti razlog podjecnjivanja 20ih godina
Joj curo draga! koliko je tebo godina!
Mi svi govorimo da su 30 bolje od 20 zbog zrelosti
Nisam podcjenjivala 20,bilo mi je odlicno! Sad sa 29 mijenjam pelene i jos mi je bolje u zivotu!
To pojašnjava kašnjenje svega... plata, dozrijevanja, sunca, kiše, autoputeva, opštinskih potvrda... normalna života. Eh...
