Ispravite me ako grijesim...Ja mislim da je ovo tačan datum... Tog dana, je Zmaj od Bosne (Husein kapetan Gradaščević) krenuo put Travnika sa 4000 vojnika. Može li se ovo smatrati danom početka bosanskog ustanka protiv Turaka s ciljem da Bosna dobije svoju autonomiju.
Ako je datum tacan, smatrate li da je ovo upravo dan koji bi mogao biti jedan od službenih praznika u Bosni i Hercegovini, budući da:
1) Katolici,pravoslavci i muslimani su učestvovali u ustanku
2) Ustanak nije bio protiv nekim narodima u BiH milih susjeda
3) Većina evropskih,ali i zemalja širom svijeta, za glavne nacionalne praznike smatra bune i ustanke...
29.03.1831. - Dan bosanskog ustanka
-
MedoX
- Posts: 264
- Joined: 05/10/2005 19:20
#3
BOSANSKI USTANAK
[quote=WIKIPEDIA]U kasnim 1820-im, sultan Mahmud II je ponovo uveo osmanlijske refome, koje su imale za cilj ekspanziju osmanlijske armije (nizam), nove poreze i veću osmanlijsku birokratiju. Ove reforme su oslabile specijalni status i privilegije, koje je Bosna historijski uživala pod Osmanlijskim carstvom, što je sa rastućom moći i pozicijom drugih evropskih naroda pod osmanskom kontrolom dovelo do bijesa i pobuna. Iako se Gradaščević, suprotno narodnom vjerovanju, nije posebno protivio ovim reformama.
1826. godine, kada je sultan ukinuo janjičare u Bosni, Gradaščevićeva reakcija nije bila različita onoj koju je imao ostatak bosanske aristokracije. Gradaščević je zaprijetio da će koristiti vojnu silu kako bi potčinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim janjičarima. Kada su janjičari ubili nakibul-ešrafa Nurudin efendiju Šerifovića njegov se ton promijenio, i vrlo brzo se distancirao od njihovog cilja.
Ostatak 1820-ih je Gradaščević uglavnom proveo mirno, imajući dobre odnose sa carskim vlastima u Bosni. Kada je Abdurahim-paša postao vezir 1827. godine, Gradaščević je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika. To je kulminiralo Gradaščevićevom ulogom prilikom bosanske mobilizacije za Rusko-Turski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaščević je čak obezbijedio sklonište za izbačenog Abdurahim-pašu u Gradačcu prije nego što mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaščević je takođe bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, Namik-paši, pojačavajući osmanske garnizone u Šapcu po njegovoj naredbi.
Prekretnica za Gradaščevića je nastupila završetkom Rusko-Turskog rata i potpisivanjem Mirovnog ugovora u Jedrenama 14. septembra 1829. godine. Prema odredbama traktata Osmanlijsko carstvo je moralo dati autonomiju Srbiji. Činom koji je uvrijedio Bošnjake i izazvao brojne proteste je Srbiji uz autonomiju dato i šest distrikta (bosanski: nahija) koji su tradicionalno pripadali Bosni. Usljed ove konfiskacije historijski bosanskih područja se rodio pokret za autonomiju.
U danima između 20. i 31. decembra 1830. godine Gradaščević je bio domaćin skupa bošnjačkih ajana u Gradačcu. Mjesec dana kasnije, od 20. januara do 5. februara održan je još jedan sastanak u Tuzli s ciljem da se pripremi za pobunu. Odatle je upućen opći poziv bosanskom narodu da se diže na ustanak u odbranu Bosne. Tada popularni Husein-kapetan neoficijelno biva izabran za vođu pokreta. Bliži detalji o ovom sastanku su mračni i diskutabilni. Prema određenim istovremenim izvorima Bošnjaci su zahtijevali da Istanbul:
* poništi privilegije date Srbiji i naročito da vrati 6 starih bosanskih nahija.
* obustavi implementaciju Osmanlijskih vojnih reformi.
* okonča upravu nad Bosnom i prihvati implementaciju autonomne bosanske vlade na čelu s lokalnim vođom. Zauzvrat bi Bosna plaćala godišnji doprinos.
Borba za autonomiju
Drugi rezultat sastanka u Tuzli je bio dogovor da se održi sabor u Travniku. Pošto je Travnik bio sjedište bosanskog pašaluka i vizira planirani sastanak je u stvarnosti bio direktna konfrontacija s Osmanlijskim vlastima. Gradaščević je tako tražio od svih involviranih da pomognu okupiti vojsku unaprijed. 29. marta 1831. godine Gradaščević se uputio prema Travniku s nekih 4.000 ljudi.
Za Namik-pašu se kaže da je čuvši vijest o dolazećim snagama otišao u travničku tvrđavu i pozvao braću Sulejmanpašiće u pomoć. Kada je pobunjenička vojska stigla u Travnik ispalila je nekoliko pucnjeva za opomenu na dvorac upozoravajući vizira da je spremna na vojni sukob. U međuvremenu je Gradaščević poslao jedan odred svojih snaga, koji je bio pod komandom srebreničkog Memiš-age, u susret pojačanju braće Sulejmanpašića. Ove dvije strane su se srele u Pirotu, u predgrađu Travnika, 07. aprila. Tu je Memiš-aga savladao braću Sulejmanpašiće i njihovu vojsku od 2.000 ljudi prisiljavajući ih da se povuku, te uništavajući vlasništvo Sulejmanpašića. 21. maja Namik-paša je pobjegao u Stolac nakon kraće opsade. Ubrzo nakon toga Gradaščević se proglasio "Vrhovnim komandantom Bosne izabranim voljom naroda".
Ne gubeći vrijeme Gradaščević je 31. maja uputio poziv u kojem je zahtijevao da se svi ajani smjesta pridruže njegovoj vojsci, zajedno sa svim pripadnicima bosanskog naroda koji su to željeli. Na hiljade ljudi su pohrlili da mu se pridruže, među njima i brojni kršćani za koje se tvrdilo da su sačinjavali i do jedne trećine njegovih sveokupnih snaga. Gradaščević je podijelio svoju vojsku na dva dijela, ostavljajući jedan dio u Zvorniku za odbranu u slučaju mogućeg srpskog upada u teritoriju. Sa glavninom trupa uputio se prema Kosovu u susret velikom veziru koji je bio poslan s velikom vojskom da uguši pobunu. Na svom putu zauzeo je gradove Peć i Prištinu gdje je podigao svoj glavni logor.
Obračun sa visokim vezirom Mehmed Rašid-pašom se dogodio 18. jula u blizini Štimlja. Iako su sukobljene vojske bile otprilike iste veličine trupe velikog vezira su bile nadmoćnije u naoružanju. Gradaščević je poslao dio svoje vojske pod komandom Ali-bega Fihadića unaprijed da presretnu snage Rašid-paše. Nakon manjeg okršaja Fihadić je iscenirao lažno povlačenje. Misleći da je pobjeda nadohvat ruke veliki vezir je nepromišljeno poslao konjicu i artiljeriju u šumovit teren. Gradaščević je smjesta iskoristio ovu taktičku grešku i izvršio kažnjavajući protivnapad s glavninom svojih snaga, skoro sasvim uništavajući osmanlijske snage. Rašid-paša je tu bio ranjen i jedva izvukao živu glavu.
Nakon tvrdnji velikog vezira da će sultan ispuniti sve zahtjeve Bošnjaka ukoliko se pobunjenička vojska povuče nazad u Bosnu, Gradaščević i njegove snage su se vratili kući. 10. avgusta u Prištini je održan sastanak svih glavnih figura pokreta za autonomiju. Na ovom sastanku je odlučeno da Husein Gradaščević treba biti proglašen za bosanskog vizira. Mada je Gradaščević to isprva odbio svi oko njega su insistirali na tome i on je naposlijetku prihvatio tu čast. Njegov novi status je ozvaničen tokom svebosanskoga sabora održanog 12. septembra u Sarajevu. Ispred Careve džamije prisutni su položili zakletvu na Kur´anu da će biti odani Gradaščeviću i objavili da, uprkos potencijalnoj propasti i smrti, neće biti odustajanja.
U tom trenutku Gradaščević nije bio samo vrhovni zapovjednik, nego i glavna civilna vlast u Bosni. Osnovao je sud, i nakon što se udomaćio u Sarajevu, preselio je centralnu vlast Bosne u Travnik, napravivši od njega de facto glavni grad pobunjene Bosne. U Travniku je osnovao Divan, bosanski kongres, koji je zajedno sa njim tvorio bosansku vladu. Gradaščević je u to vrijeme prikupljao i porez, te smaknuo nekoliko lokalnih protivnika autonomaškog pokreta. Stekao je reputaciju heroja i snažnog, hrabrog i odlučnog vladara. Jedna anegdota koja to ilustrira je da je Husein-kapetanov novodni odgovor na pitanje da li se boji rata sa Osmanlijskim carstvom bio "Boga se malo bojim," odgovorio je, "sultana nikako, a Velikog vezira ne više od mog konja."
Tokom ovog zatišja u oružanom konfliktu sa Turcima pažnja je okrenuta na hercegovačke protivnike pokreta za autonomiju. Manji ratni pohod je pokrenut protiv Hercegovine iz tri različita pravca:
* 1. Vojsci iz Sarajeva je naređeno da napadne Stolac u konačnom okršaju s Namik-pašom koji je tamo pobjegao nakon što je Gradaščević zauzeo Travnik.
* 2. Vojska iz bosanske Krajine je trebala da pomogne sarajevskim snagama u ovom nastojanju
* 3. Vojske iz Posavine i južnog Podrinja su trebale napasti Gacko i lokalnog kapetana Smail-agu Čengića.
Međutim, ispostavilo se da je Namik-paša već bio napustio Stolac, tako da se ovaj napad odgodio. Napad na Gacko nije bio uspješan jer su snage iz Posavine i južnog Podrinja potučene od strane Čengićevih trupa. Ipak, uspjeha je bilo; u oktobru je vojska, koju je Gradaščević uključio pod komandu Ahmed-beg Resulbegovića, zauzela Trebinje od Resulbegovićevih lojalista i drugih podržavalaca stolačke opozicije.
Bosanska delegacija je stigla u tabor Velikog vezira u Skoplju u novembru te godine. Veliki vezir je obećao delegaciji da će insistirati kod sultana da prihvati bošnjačke zahtjeve i da službeno proglasi Gradaščevića vezirom autonomne Bosne. Međutim, njegove prave namjere su se pokazale rano u decembru kada je napao bosanske snage stacionirane u okolini Novog Pazara. Još jednom je pobunjenička bosanska vojska zadala poraz sultanovim snagama. Zbog iznimno teške zime bosanske snage su se ipak morale vratiti kući.
U međuvremenu je u Bosni Gradaščević odlučio da nastavi sa pohodom na Hercegovinu i pored nepovoljne klime. Livanjski kapetan, Ibrahim-beg Fidrus, je po naređenju pokrenuo konačni napad na lokalne kapetane kako bi ugušio sve lokalne protivnike autonomaškog pokreta. Kako bi postigao taj cilj Fidrus je prvo napao Ljubuški i lokalnog kapetana Sulejman-bega. U iznimno važnoj bitki, Fidrus je pobijedio Sulejman-bega i osigurao cijelu Hercegovinu osim Stoca. Na žalost, dio vojske koja je opsjedala Stolac doživjela je poraz na početku marta slijedeće godine. Saznavši da su bosanske snage bile iscrpljene zbog zime stolački kapetan Ali-paša Rizvanbegović je prekinuo opsadu i izvršio kontranapad, te potukao napadačke snage. Iz Sarajeva je već bilo poslano pojačanje pod komandom Mujage Zlatara prema Stocu, ali im je Gradaščević 16. marta naredio da se vrate nazad kada je saznao da se sprema velika ofanziva na Bosnu od strane Velikog vizira.
Stup danas: Istočno Sarajevo je bilo scena konačne bitke Huseina Gradaščevića.
Osmanlijski napad je započeo početkom februara. Veliki vezir je poslao dvije vojske: jednu iz Vučitrna a drugu iz Shkodëra. Obadvije vojske su išle u pravcu Sarajeva, a Gradaščević je poslao snagu od otprilike 10,000 vojnika da ih susretnu. Kada su turske snage uspjele preći preko Drine Gradaščević je naredio Ali-paši Fidahiću da sa svojih 6,000 vojnika susretne neprijatelja kod Rogatice, dok su jedinice smještene u Višegradu krenule prema Palama, nedaleko od Sarajeva. Susret dvaju strana se konačno desio krajem maja kod Glasinca, istočno od Sarajeva. Bosansku vojsku je predvodio sam Gradaščević, dok su osmanlijske jedinice bile pod komandom Kara Mahmud Hamdi-paše, novopostavljenog bosanskog vezira od strane sultana. Nakon prvog sukoba Gradaščević je bio primoran da se povuče na Pale. Borba je nastavljena na Palama, a Gradaščević se opet morao povući, ovaj put u Sarajevo. Tamo je vijeće kapetana odlučilo da se nastavi sa borbama.
Konačna borba se dogodila 4. juna na Stupu, mjestu između Sarajeva i Ilidže. Nakon duge i intenzivne borbe činilo se da je Gradaščević još jednom potukao sultanovu vojsku. Međutim, pred sami kraj hercegovačke snage pod komandom Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića su probile Gradaščevićevu odbranu, koja je bila postavljena na stranama, i uključile se u borbu. Iznenađena napadom s leđa pobunjenička vojska je bila primorana povući se u Sarajevo. Tada je odlučeno da je daljnji vojni otpor besmislen. Gradaščević je pobjegao u Gradačac dok je sultanova vojska ulazila u Sarajevo 5. juna i spremala marš na Travnik. Nakon što je shvatio koje bi teškoće njegov grad i porodica doživjeli ako ostane u Gradačcu, Gradaščević odlučuje da napusti Gradačac i krene ka Austriji.[/quote]
[quote=WIKIPEDIA]U kasnim 1820-im, sultan Mahmud II je ponovo uveo osmanlijske refome, koje su imale za cilj ekspanziju osmanlijske armije (nizam), nove poreze i veću osmanlijsku birokratiju. Ove reforme su oslabile specijalni status i privilegije, koje je Bosna historijski uživala pod Osmanlijskim carstvom, što je sa rastućom moći i pozicijom drugih evropskih naroda pod osmanskom kontrolom dovelo do bijesa i pobuna. Iako se Gradaščević, suprotno narodnom vjerovanju, nije posebno protivio ovim reformama.
1826. godine, kada je sultan ukinuo janjičare u Bosni, Gradaščevićeva reakcija nije bila različita onoj koju je imao ostatak bosanske aristokracije. Gradaščević je zaprijetio da će koristiti vojnu silu kako bi potčinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim janjičarima. Kada su janjičari ubili nakibul-ešrafa Nurudin efendiju Šerifovića njegov se ton promijenio, i vrlo brzo se distancirao od njihovog cilja.
Ostatak 1820-ih je Gradaščević uglavnom proveo mirno, imajući dobre odnose sa carskim vlastima u Bosni. Kada je Abdurahim-paša postao vezir 1827. godine, Gradaščević je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika. To je kulminiralo Gradaščevićevom ulogom prilikom bosanske mobilizacije za Rusko-Turski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaščević je čak obezbijedio sklonište za izbačenog Abdurahim-pašu u Gradačcu prije nego što mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaščević je takođe bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, Namik-paši, pojačavajući osmanske garnizone u Šapcu po njegovoj naredbi.
Prekretnica za Gradaščevića je nastupila završetkom Rusko-Turskog rata i potpisivanjem Mirovnog ugovora u Jedrenama 14. septembra 1829. godine. Prema odredbama traktata Osmanlijsko carstvo je moralo dati autonomiju Srbiji. Činom koji je uvrijedio Bošnjake i izazvao brojne proteste je Srbiji uz autonomiju dato i šest distrikta (bosanski: nahija) koji su tradicionalno pripadali Bosni. Usljed ove konfiskacije historijski bosanskih područja se rodio pokret za autonomiju.
U danima između 20. i 31. decembra 1830. godine Gradaščević je bio domaćin skupa bošnjačkih ajana u Gradačcu. Mjesec dana kasnije, od 20. januara do 5. februara održan je još jedan sastanak u Tuzli s ciljem da se pripremi za pobunu. Odatle je upućen opći poziv bosanskom narodu da se diže na ustanak u odbranu Bosne. Tada popularni Husein-kapetan neoficijelno biva izabran za vođu pokreta. Bliži detalji o ovom sastanku su mračni i diskutabilni. Prema određenim istovremenim izvorima Bošnjaci su zahtijevali da Istanbul:
* poništi privilegije date Srbiji i naročito da vrati 6 starih bosanskih nahija.
* obustavi implementaciju Osmanlijskih vojnih reformi.
* okonča upravu nad Bosnom i prihvati implementaciju autonomne bosanske vlade na čelu s lokalnim vođom. Zauzvrat bi Bosna plaćala godišnji doprinos.
Borba za autonomiju
Drugi rezultat sastanka u Tuzli je bio dogovor da se održi sabor u Travniku. Pošto je Travnik bio sjedište bosanskog pašaluka i vizira planirani sastanak je u stvarnosti bio direktna konfrontacija s Osmanlijskim vlastima. Gradaščević je tako tražio od svih involviranih da pomognu okupiti vojsku unaprijed. 29. marta 1831. godine Gradaščević se uputio prema Travniku s nekih 4.000 ljudi.
Za Namik-pašu se kaže da je čuvši vijest o dolazećim snagama otišao u travničku tvrđavu i pozvao braću Sulejmanpašiće u pomoć. Kada je pobunjenička vojska stigla u Travnik ispalila je nekoliko pucnjeva za opomenu na dvorac upozoravajući vizira da je spremna na vojni sukob. U međuvremenu je Gradaščević poslao jedan odred svojih snaga, koji je bio pod komandom srebreničkog Memiš-age, u susret pojačanju braće Sulejmanpašića. Ove dvije strane su se srele u Pirotu, u predgrađu Travnika, 07. aprila. Tu je Memiš-aga savladao braću Sulejmanpašiće i njihovu vojsku od 2.000 ljudi prisiljavajući ih da se povuku, te uništavajući vlasništvo Sulejmanpašića. 21. maja Namik-paša je pobjegao u Stolac nakon kraće opsade. Ubrzo nakon toga Gradaščević se proglasio "Vrhovnim komandantom Bosne izabranim voljom naroda".
Ne gubeći vrijeme Gradaščević je 31. maja uputio poziv u kojem je zahtijevao da se svi ajani smjesta pridruže njegovoj vojsci, zajedno sa svim pripadnicima bosanskog naroda koji su to željeli. Na hiljade ljudi su pohrlili da mu se pridruže, među njima i brojni kršćani za koje se tvrdilo da su sačinjavali i do jedne trećine njegovih sveokupnih snaga. Gradaščević je podijelio svoju vojsku na dva dijela, ostavljajući jedan dio u Zvorniku za odbranu u slučaju mogućeg srpskog upada u teritoriju. Sa glavninom trupa uputio se prema Kosovu u susret velikom veziru koji je bio poslan s velikom vojskom da uguši pobunu. Na svom putu zauzeo je gradove Peć i Prištinu gdje je podigao svoj glavni logor.
Obračun sa visokim vezirom Mehmed Rašid-pašom se dogodio 18. jula u blizini Štimlja. Iako su sukobljene vojske bile otprilike iste veličine trupe velikog vezira su bile nadmoćnije u naoružanju. Gradaščević je poslao dio svoje vojske pod komandom Ali-bega Fihadića unaprijed da presretnu snage Rašid-paše. Nakon manjeg okršaja Fihadić je iscenirao lažno povlačenje. Misleći da je pobjeda nadohvat ruke veliki vezir je nepromišljeno poslao konjicu i artiljeriju u šumovit teren. Gradaščević je smjesta iskoristio ovu taktičku grešku i izvršio kažnjavajući protivnapad s glavninom svojih snaga, skoro sasvim uništavajući osmanlijske snage. Rašid-paša je tu bio ranjen i jedva izvukao živu glavu.
Nakon tvrdnji velikog vezira da će sultan ispuniti sve zahtjeve Bošnjaka ukoliko se pobunjenička vojska povuče nazad u Bosnu, Gradaščević i njegove snage su se vratili kući. 10. avgusta u Prištini je održan sastanak svih glavnih figura pokreta za autonomiju. Na ovom sastanku je odlučeno da Husein Gradaščević treba biti proglašen za bosanskog vizira. Mada je Gradaščević to isprva odbio svi oko njega su insistirali na tome i on je naposlijetku prihvatio tu čast. Njegov novi status je ozvaničen tokom svebosanskoga sabora održanog 12. septembra u Sarajevu. Ispred Careve džamije prisutni su položili zakletvu na Kur´anu da će biti odani Gradaščeviću i objavili da, uprkos potencijalnoj propasti i smrti, neće biti odustajanja.
U tom trenutku Gradaščević nije bio samo vrhovni zapovjednik, nego i glavna civilna vlast u Bosni. Osnovao je sud, i nakon što se udomaćio u Sarajevu, preselio je centralnu vlast Bosne u Travnik, napravivši od njega de facto glavni grad pobunjene Bosne. U Travniku je osnovao Divan, bosanski kongres, koji je zajedno sa njim tvorio bosansku vladu. Gradaščević je u to vrijeme prikupljao i porez, te smaknuo nekoliko lokalnih protivnika autonomaškog pokreta. Stekao je reputaciju heroja i snažnog, hrabrog i odlučnog vladara. Jedna anegdota koja to ilustrira je da je Husein-kapetanov novodni odgovor na pitanje da li se boji rata sa Osmanlijskim carstvom bio "Boga se malo bojim," odgovorio je, "sultana nikako, a Velikog vezira ne više od mog konja."
Tokom ovog zatišja u oružanom konfliktu sa Turcima pažnja je okrenuta na hercegovačke protivnike pokreta za autonomiju. Manji ratni pohod je pokrenut protiv Hercegovine iz tri različita pravca:
* 1. Vojsci iz Sarajeva je naređeno da napadne Stolac u konačnom okršaju s Namik-pašom koji je tamo pobjegao nakon što je Gradaščević zauzeo Travnik.
* 2. Vojska iz bosanske Krajine je trebala da pomogne sarajevskim snagama u ovom nastojanju
* 3. Vojske iz Posavine i južnog Podrinja su trebale napasti Gacko i lokalnog kapetana Smail-agu Čengića.
Međutim, ispostavilo se da je Namik-paša već bio napustio Stolac, tako da se ovaj napad odgodio. Napad na Gacko nije bio uspješan jer su snage iz Posavine i južnog Podrinja potučene od strane Čengićevih trupa. Ipak, uspjeha je bilo; u oktobru je vojska, koju je Gradaščević uključio pod komandu Ahmed-beg Resulbegovića, zauzela Trebinje od Resulbegovićevih lojalista i drugih podržavalaca stolačke opozicije.
Bosanska delegacija je stigla u tabor Velikog vezira u Skoplju u novembru te godine. Veliki vezir je obećao delegaciji da će insistirati kod sultana da prihvati bošnjačke zahtjeve i da službeno proglasi Gradaščevića vezirom autonomne Bosne. Međutim, njegove prave namjere su se pokazale rano u decembru kada je napao bosanske snage stacionirane u okolini Novog Pazara. Još jednom je pobunjenička bosanska vojska zadala poraz sultanovim snagama. Zbog iznimno teške zime bosanske snage su se ipak morale vratiti kući.
U međuvremenu je u Bosni Gradaščević odlučio da nastavi sa pohodom na Hercegovinu i pored nepovoljne klime. Livanjski kapetan, Ibrahim-beg Fidrus, je po naređenju pokrenuo konačni napad na lokalne kapetane kako bi ugušio sve lokalne protivnike autonomaškog pokreta. Kako bi postigao taj cilj Fidrus je prvo napao Ljubuški i lokalnog kapetana Sulejman-bega. U iznimno važnoj bitki, Fidrus je pobijedio Sulejman-bega i osigurao cijelu Hercegovinu osim Stoca. Na žalost, dio vojske koja je opsjedala Stolac doživjela je poraz na početku marta slijedeće godine. Saznavši da su bosanske snage bile iscrpljene zbog zime stolački kapetan Ali-paša Rizvanbegović je prekinuo opsadu i izvršio kontranapad, te potukao napadačke snage. Iz Sarajeva je već bilo poslano pojačanje pod komandom Mujage Zlatara prema Stocu, ali im je Gradaščević 16. marta naredio da se vrate nazad kada je saznao da se sprema velika ofanziva na Bosnu od strane Velikog vizira.
Stup danas: Istočno Sarajevo je bilo scena konačne bitke Huseina Gradaščevića.
Osmanlijski napad je započeo početkom februara. Veliki vezir je poslao dvije vojske: jednu iz Vučitrna a drugu iz Shkodëra. Obadvije vojske su išle u pravcu Sarajeva, a Gradaščević je poslao snagu od otprilike 10,000 vojnika da ih susretnu. Kada su turske snage uspjele preći preko Drine Gradaščević je naredio Ali-paši Fidahiću da sa svojih 6,000 vojnika susretne neprijatelja kod Rogatice, dok su jedinice smještene u Višegradu krenule prema Palama, nedaleko od Sarajeva. Susret dvaju strana se konačno desio krajem maja kod Glasinca, istočno od Sarajeva. Bosansku vojsku je predvodio sam Gradaščević, dok su osmanlijske jedinice bile pod komandom Kara Mahmud Hamdi-paše, novopostavljenog bosanskog vezira od strane sultana. Nakon prvog sukoba Gradaščević je bio primoran da se povuče na Pale. Borba je nastavljena na Palama, a Gradaščević se opet morao povući, ovaj put u Sarajevo. Tamo je vijeće kapetana odlučilo da se nastavi sa borbama.
Konačna borba se dogodila 4. juna na Stupu, mjestu između Sarajeva i Ilidže. Nakon duge i intenzivne borbe činilo se da je Gradaščević još jednom potukao sultanovu vojsku. Međutim, pred sami kraj hercegovačke snage pod komandom Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića su probile Gradaščevićevu odbranu, koja je bila postavljena na stranama, i uključile se u borbu. Iznenađena napadom s leđa pobunjenička vojska je bila primorana povući se u Sarajevo. Tada je odlučeno da je daljnji vojni otpor besmislen. Gradaščević je pobjegao u Gradačac dok je sultanova vojska ulazila u Sarajevo 5. juna i spremala marš na Travnik. Nakon što je shvatio koje bi teškoće njegov grad i porodica doživjeli ako ostane u Gradačcu, Gradaščević odlučuje da napusti Gradačac i krene ka Austriji.[/quote]
-
_BaykoNoor_
- Posts: 738
- Joined: 17/06/2004 03:21
#5
zanimace "Skljocu" 
da ti stavi navodnike gdje god si napisao Bosnjaci
da ti stavi navodnike gdje god si napisao Bosnjaci -
Šandor
- Posts: 2383
- Joined: 13/04/2005 20:26
- Location: Negdje izmedju
#6
Zato ste popušili sa zateznim kamatama 162 godine kasnije, po Gregorijanskom računanju vremena.umro je mostar wrote:hocemo li to i mi slavit svoj boj na kosovu kad smo popusili
istina nismo popusili na taj dan, ali jesmo nesto kasnije. Tad Bosnu zajebase hercegovci.
Pa se vi samo s nama zajebajite
Malo crnog humora.
-
dariosa
- Posts: 512
- Joined: 03/05/2003 00:00
#7
ovo je vjerovatno najbitniji datum u bosanskoj povijesti devetnaestog stoljeca. i te kako se slazem da ovo bude sluzbeni praznik u BiH. godinama se ustanak husein kapetana od srpsko-hrvatske naucne struje pokusavao prikazati kao buna feudalaca i povlastenih koji su izgubili neke privilegije a sto je apsolutno ne tacno. ovo je bio siroki i masovni pokret za samostalnost bosne koji na kraju izda rizvanbegovic.
ja predlazem da se i husein kapetanov mezar prebaci u gradacac iz stambola.
ja predlazem da se i husein kapetanov mezar prebaci u gradacac iz stambola.
-
dariosa
- Posts: 512
- Joined: 03/05/2003 00:00
#8
prvo smo porazili turke na kosovu a onda nakon izdaje popusili ali na romaniji gdje se vodila presudna bitka.umro je mostar wrote:hocemo li to i mi slavit svoj boj na kosovu kad smo popusili
istina nismo popusili na taj dan, ali jesmo nesto kasnije. Tad Bosnu zajebase hercegovci.
Pa se vi samo s nama zajebajite
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#9
a izdali hercegovcidariosa wrote:prvo smo porazili turke na kosovu a onda nakon izdaje popusili ali na romaniji gdje se vodila presudna bitka.umro je mostar wrote:hocemo li to i mi slavit svoj boj na kosovu kad smo popusili
istina nismo popusili na taj dan, ali jesmo nesto kasnije. Tad Bosnu zajebase hercegovci.
Pa se vi samo s nama zajebajite
-
kikas
- Posts: 23
- Joined: 16/10/2005 04:11
- Location: Hum
#12
sale nikad dosta,dok su turci valjali bili ste i vi turci,kad ne valjaju onda udri i po njima i normalno po obicaju sve se zavrsi sa Hercegovcima.Slag na kraju, vracate se kraljici Katarini kao svojoj pravoj kraljici,hehe djeco
svaki komentar je suvisan
svaki komentar je suvisan
-
MedoX
- Posts: 264
- Joined: 05/10/2005 19:20
#14
BEGLERBEG: Nema više Bosne Huseine, gineš za državu koja nije ikada postojala niti će.
ZMAJ OD BOSNE: Ima Bosne beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bilo je prije vas i ako Bog da biće i poslije vas!
Nakon duzeg istrazivanja i pregleda razlcitih bosnjackih buna, sukoba sa susjedima...Ovo su datumi najvazniji:
1189. - Povelja Kulina Bana (bilo bi dobro kada bi neki naucnici definirali tacan datum izdavanja povelje)
29.03.1831. - Dan bosanskog ustanka (Gradascevic krenuo na Travnik)
25.11.1943. - Dan drzavnosti Bosne (ZAVNOBIH)
02.05.1991. - Dan Patriotske lige
01.03.1992. - Dan neovisnosti Bosne (referendum)
15.04.1992. - Dan Armije BiH
07.03.1993. - Dan dzamija (srusena Ferhadija)
28.09.1993. - Dan Bosnjaka (na Bosnjackom saboru vraceno ime Bosnjak)
11.07.1995. - Dan genocida (genocid u Srebrenici)
14.12.1995. - Dejtonski sporazum
19.10.2003. - Umro Alija Izetbegovic
ZMAJ OD BOSNE: Ima Bosne beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bilo je prije vas i ako Bog da biće i poslije vas!
Nakon duzeg istrazivanja i pregleda razlcitih bosnjackih buna, sukoba sa susjedima...Ovo su datumi najvazniji:
1189. - Povelja Kulina Bana (bilo bi dobro kada bi neki naucnici definirali tacan datum izdavanja povelje)
29.03.1831. - Dan bosanskog ustanka (Gradascevic krenuo na Travnik)
25.11.1943. - Dan drzavnosti Bosne (ZAVNOBIH)
02.05.1991. - Dan Patriotske lige
01.03.1992. - Dan neovisnosti Bosne (referendum)
15.04.1992. - Dan Armije BiH
07.03.1993. - Dan dzamija (srusena Ferhadija)
28.09.1993. - Dan Bosnjaka (na Bosnjackom saboru vraceno ime Bosnjak)
11.07.1995. - Dan genocida (genocid u Srebrenici)
14.12.1995. - Dejtonski sporazum
19.10.2003. - Umro Alija Izetbegovic
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#15
Itekako da treba biti praznik.
A kikas malo zalutalo dijete velikosrpskog fasizma evo ti zadaca: nauci razliku izmedzu nacije i vjere i onda najvaznija ne prebacuj na komsije tvoj kompleks sa sto su ti 70% gena turske a ne "nebeske" cetnicke. Ti si vodje i Perzijanac i Turcin ako cemo po tvom a Bosnjaci ako su muslimani i orijentalne kulture, pa sta? Hiljadu takvih naroda postoji ili ti samo vidis Turke? Ovo ti nije srednji vijek a tema je bosnjacki ustanak a ne "srpski kompleks sa Turcima koji o njima i nerazmisljaju a Srbi crkose umiruci zbog njihovih gena pa prebacujuci ljutnju na autohtone Bosnjake i Bosance". Koji si ti bio od onih na Ravnoj Gori? Ili si dizao plakate Milosevica i vikao nekom bosnjackom prolazniku "Turcine...". Ako si u Srbiji bacaj svoj fasizam njima a ako si u Bosni mars napolje ovo je kako kazes "turski"(sto ti izgleda nevolis) ili ces se branit svojom fasistickom tvorevinom?
Da napomenem ovo je za ovog zalutalog a ne za sve Srbe kao Gavru i one.
Nazad na temu, ovaj datum je datum kada su Bosnjaci krenuli u stvaranje svoje nacionalne drzave sa cime su uzeli korak ka nezavisnoj Bosni koja postoji danas, a u ovo doba svi u Bosni su bili Bosnjaci sto je jos jedan trn u oku "istoricarima" i ´"povijesnicarima". Nebi mozda trebao biti glavni praznik ali drzavni i nacionalni naravno. To bi trebao biti i datum kada je Kulin Ban objavio svoju povelju ujedno sa nezavinsosti Bosne.
A kikas malo zalutalo dijete velikosrpskog fasizma evo ti zadaca: nauci razliku izmedzu nacije i vjere i onda najvaznija ne prebacuj na komsije tvoj kompleks sa sto su ti 70% gena turske a ne "nebeske" cetnicke. Ti si vodje i Perzijanac i Turcin ako cemo po tvom a Bosnjaci ako su muslimani i orijentalne kulture, pa sta? Hiljadu takvih naroda postoji ili ti samo vidis Turke? Ovo ti nije srednji vijek a tema je bosnjacki ustanak a ne "srpski kompleks sa Turcima koji o njima i nerazmisljaju a Srbi crkose umiruci zbog njihovih gena pa prebacujuci ljutnju na autohtone Bosnjake i Bosance". Koji si ti bio od onih na Ravnoj Gori? Ili si dizao plakate Milosevica i vikao nekom bosnjackom prolazniku "Turcine...". Ako si u Srbiji bacaj svoj fasizam njima a ako si u Bosni mars napolje ovo je kako kazes "turski"(sto ti izgleda nevolis) ili ces se branit svojom fasistickom tvorevinom?
Da napomenem ovo je za ovog zalutalog a ne za sve Srbe kao Gavru i one.
Nazad na temu, ovaj datum je datum kada su Bosnjaci krenuli u stvaranje svoje nacionalne drzave sa cime su uzeli korak ka nezavisnoj Bosni koja postoji danas, a u ovo doba svi u Bosni su bili Bosnjaci sto je jos jedan trn u oku "istoricarima" i ´"povijesnicarima". Nebi mozda trebao biti glavni praznik ali drzavni i nacionalni naravno. To bi trebao biti i datum kada je Kulin Ban objavio svoju povelju ujedno sa nezavinsosti Bosne.
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#16
sreca pa si nepristrasanMedoX wrote:BEGLERBEG: Nema više Bosne Huseine, gineš za državu koja nije ikada postojala niti će.
ZMAJ OD BOSNE: Ima Bosne beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bilo je prije vas i ako Bog da biće i poslije vas!
Nakon duzeg istrazivanja i pregleda razlcitih bosnjackih buna, sukoba sa susjedima...Ovo su datumi najvazniji:
1189. - Povelja Kulina Bana (bilo bi dobro kada bi neki naucnici definirali tacan datum izdavanja povelje)
29.03.1831. - Dan bosanskog ustanka (Gradascevic krenuo na Travnik)
25.11.1943. - Dan drzavnosti Bosne (ZAVNOBIH)
02.05.1991. - Dan Patriotske lige
01.03.1992. - Dan neovisnosti Bosne (referendum)
15.04.1992. - Dan Armije BiH
07.03.1993. - Dan dzamija (srusena Ferhadija)
28.09.1993. - Dan Bosnjaka (na Bosnjackom saboru vraceno ime Bosnjak)
11.07.1995. - Dan genocida (genocid u Srebrenici)
14.12.1995. - Dejtonski sporazum
19.10.2003. - Umro Alija Izetbegovic
a ovaj zadnji nije praznik nego crnilo jedno.
cuj dan dzamija
vela havle, gluho bilo
-
airman1
- Posts: 60
- Joined: 04/04/2003 00:00
#18
Ja koliko znam, HKG je digao bunu jer su sultanove reforme imale ca cilj modernizaciju carstva, ukidanje feudalizma, smanjivanje moci i utjecaja vlastele (begova), odnosno ojacavanje centralne vlasti po ugledu na sve drzave tadasnje Evrope. Politicka ideja nekakve samostalne Bosne je dosla malo kasnije kad su vidjeli da se Sultan ne sali. U pitanju je bilo gubljenje privilegija Bosanskih kapetana i Begovskih familija, ukidanje Janjicara i uvodjenje stajace vojske, redovne profesionalne vojske koja bi odgovarala Sultanu a nekom lokalnom plemicu. Mislim ne bih da umanjujem znacaj pobune HKG,a li treba reci popu pop a bobu bob. Meni je stvarno mrsko gledati kako se na vjestacki nacin stvara historija Bosne, kao da danasnjoj BiH treba nekakava vjestack historija da bi opravdala svoje postojanje. Bosna je bila i bice smijesno mi je kada kvazi historicar nastoje negirati historiju Bosne. Danas je Bosne manje nego juce, ali i to se moze promijeniti, do nas je.
-
ahmed_dv
- Posts: 290
- Joined: 04/07/2004 18:37
#19
Zasto ne dan dzamija? U svijetu je dan zalosti kada su nacisti u 2. svjetskom ratu 9. novembra 1938 prohodali ulicama gradova i razbili izloge 7500 zidovskih prodavnica i srusili 267 sinagoga.umro je mostar wrote:sreca pa si nepristrasanMedoX wrote:BEGLERBEG: Nema više Bosne Huseine, gineš za državu koja nije ikada postojala niti će.
ZMAJ OD BOSNE: Ima Bosne beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bilo je prije vas i ako Bog da biće i poslije vas!
Nakon duzeg istrazivanja i pregleda razlcitih bosnjackih buna, sukoba sa susjedima...Ovo su datumi najvazniji:
1189. - Povelja Kulina Bana (bilo bi dobro kada bi neki naucnici definirali tacan datum izdavanja povelje)
29.03.1831. - Dan bosanskog ustanka (Gradascevic krenuo na Travnik)
25.11.1943. - Dan drzavnosti Bosne (ZAVNOBIH)
02.05.1991. - Dan Patriotske lige
01.03.1992. - Dan neovisnosti Bosne (referendum)
15.04.1992. - Dan Armije BiH
07.03.1993. - Dan dzamija (srusena Ferhadija)
28.09.1993. - Dan Bosnjaka (na Bosnjackom saboru vraceno ime Bosnjak)
11.07.1995. - Dan genocida (genocid u Srebrenici)
14.12.1995. - Dejtonski sporazum
19.10.2003. - Umro Alija Izetbegovic
a ovaj zadnji nije praznik nego crnilo jedno.
cuj dan dzamija
vela havle, gluho bilo
Zasto stotine sruseni Bosanskohercegovacki dzamija ne zasluzuju da ih se ljudi sjete jedan dan u godini i podsjete na ono sto je bilo? Ne vidim problem.
-
BECHO
- Posts: 2446
- Joined: 03/02/2003 00:00
- Location: Zürich, CH
#21
Sudeci po Zmaju, i jedno i drugo:gavrilo wrote:medox... bosanci ili samo bosnjaci
Beglerbeg: "Nema vise Bosne, niti ce biti Bosnjaka,Huseine...Gines za drzavu koja nikad nije postojala - niti ce.
Husein mu je odgovorio:
Ima Bosne,beglerbeze i Bosnjaka u njoj.Bili su prije vas i ako Bog da,bice i poslije vas!!
a i po Safetu bogami...
Pjesma Bosnjaku!
Znaj Bosnjace nije davni bilo
sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
kad u nasoj Bosni ponositoj,
i junackoj zemlji hercegovoj,
od Trebinja do Brodskijeh vrata,
nije bilo srba ni hrvata,
a danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome sire.
Safvet-beg Basagic (Objavljeno u listu "Bosnjak" 2. VII. 1891 godine)
Last edited by BECHO on 10/12/2005 12:55, edited 1 time in total.
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#22
Zato sto taj dan ne igra ulogu za Bosnu kao drzavu i taj dan moze biti kao praznik ili dan sjecanja za jedan dio stanovnistva, ali definitivno nije znacajan za Bosnu kao drzavu.ahmed_dv wrote:
Zasto ne dan dzamija? U svijetu je dan zalosti kada su nacisti u 2. svjetskom ratu 9. novembra 1938 prohodali ulicama gradova i razbili izloge 7500 zidovskih prodavnica i srusili 267 sinagoga.
Zasto stotine sruseni Bosanskohercegovacki dzamija ne zasluzuju da ih se ljudi sjete jedan dan u godini i podsjete na ono sto je bilo? Ne vidim problem.
zanimljivo je da 9. novembra fasisti svih vrsta obozavaju da prave svoje pirove. I Stari most je srusen 9. novembra.
Znacajni datumi (pozitivni i negativni) 20. stoljeca za ovu zemlju su:
1908 - aneksija austrougarske (ne znam tacan datum)
25.11.1943
1974 - donosenje novog Ustava Jugoslavije
18.11.1990 - prvi visestranacki izbori
1.3.1992 - referendum
6.4.1992. - dan agresije
15.4.1992 - dan armije
21.11.1995 - dan daytona
Sve ostalo je manje bitno od ovoga za Bosnu kao drzavu, a praznik moze biti 25. novembar, 1. Mart, i 15.april. Sve ostalo spada pod rubriku "na danasnji dan"
-
ahmed_dv
- Posts: 290
- Joined: 04/07/2004 18:37
#24
Dan agresije bi definitivno trebao biti dan sjecanja. Ipak, moze se reci da i dan dzamija je sjecanje na agresiju.umro je mostar wrote:Zato sto taj dan ne igra ulogu za Bosnu kao drzavu i taj dan moze biti kao praznik ili dan sjecanja za jedan dio stanovnistva, ali definitivno nije znacajan za Bosnu kao drzavu.ahmed_dv wrote:
Zasto ne dan dzamija? U svijetu je dan zalosti kada su nacisti u 2. svjetskom ratu 9. novembra 1938 prohodali ulicama gradova i razbili izloge 7500 zidovskih prodavnica i srusili 267 sinagoga.
Zasto stotine sruseni Bosanskohercegovacki dzamija ne zasluzuju da ih se ljudi sjete jedan dan u godini i podsjete na ono sto je bilo? Ne vidim problem.
zanimljivo je da 9. novembra fasisti svih vrsta obozavaju da prave svoje pirove. I Stari most je srusen 9. novembra.
Znacajni datumi (pozitivni i negativni) 20. stoljeca za ovu zemlju su:
1908 - aneksija austrougarske (ne znam tacan datum)
25.11.1943
1974 - donosenje novog Ustava Jugoslavije
18.11.1990 - prvi visestranacki izbori
1.3.1992 - referendum
6.4.1992. - dan agresije
15.4.1992 - dan armije
21.11.1995 - dan daytona
Sve ostalo je manje bitno od ovoga za Bosnu kao drzavu, a praznik moze biti 25. novembar, 1. Mart, i 15.april. Sve ostalo spada pod rubriku "na danasnji dan"
18.11.1990 bi fakat trebao biti u sjecanju kao "Dan demokratije u BiH", sto da ne?
-
ahmed_dv
- Posts: 290
- Joined: 04/07/2004 18:37
#25
E bas kad si to spomenuo. Interesuje me sta je u stvari bio zvanicni razlog promjeni ove zastave? Iako se zna da je ta zastava ukinuta uz pomoc onih iz Sumske Republike kao "nek nije po njihovom pa makar nesto trece".BECHO wrote:Pored ustanka, trebalo bi vratiti i ljiljane umjesto danasnjeg kica od zastave:
Ja mislim da bi se i Gavro Bosanac slozio sa ovim prijedlogom?!