2011. godina obračuna sa samim sobom

[kajdara]

Za dva desetljeća, kvislinško-kriminalne bande u (R)BiH, upakovane u političke folije, uspjele su realizirati slijedeće:
(1) Dodaytonskim ratom i daytonskim mirom, stvorile su bezimenu masu, koju ubi glad za neznanjem - protežirana u egzistencijalnu potrebu, koja čini dugoročno stabilnu osnovu sistematiziranog terora.
(2) Uspostavile i razvile su takav sistem moći, koji nemilosrdno diskriminira svaki pokušaj – od individualnog do nivoa bh-državotvorne populacije - legalno i legitimno profilirane i institucionalizirane samoodrživosti. I to do mjere da i biološka samoodrživost bh-populacije postaje krajnje upitna.
(3) OHR - kao izvršna kancelarija misije institucija onog dijela međunarodne zajednice u čijem je mandatu postdaytonski legalitet političke i, potom, legitimitet svake druge vlasti u BiH – nečinenjem je uglavnom u službi kvislinško-kriminalnih bandi u BiH.

Šta je činiti čovjeku koji ne pristaje uz bezimenu masu, u ime koje i kvislinško-kriminalne bande i OHR zasnivaju legalitet i legitimitet vlastitog im ponašanja u BiH? Svjestan da sam nije u stanju razuvjeriti tu masu da njena žrtva nema ikakve veze sa ijednom dobrobitnom premisom biopsihosocijalnog integriteta čovjeka i/ili ikoje mu zajednice, te da je njeno suicidno ponašanje isključivo u korist kvislinško-kriminalnih bandi, čini mi se da je za čovjeka u BiH racionalno najizglednije da obračun sa samim sobom započne borbom za neodgodivo, prioritetno i potpuno implementiranje sljedećeg, a što je još uglavnom u mandatu OHR & SREU:
(1) USTAV Bosne i Hercegovine: "Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom."
(2) Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija, u kojoj stoji i sljedeće: " Sud je, također, ponovo naglasio da je razlikovanje po osnovu nečijeg etničkog porijekla posebno težak oblik rasne diskriminacije koja zahtijeva naročitu pažnju i angažiranje državnih oragana u njenom sprečavanju."
(3) Rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici, u kojoj stoji i sljedeće: " B. zato što su snage bosanskih Srba pod vođstvom generala Mladića, po direktivama tadašnjeg Predsednika Republike Srpske, Radovana Karadžića, i paravojne jedinice, uključujući neregularne srpske policijske jedinice koje su na teritoriju Bosne ušle iz Srbije, u samo nekoliko dana po padu Srebrenice po hitnom postupku usmrtile više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dečaka koji su se zatekli u ovom području pod zaštitom snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR), a blizu 25.000 žena, dece i starijih ljudi je prisilno deportovano; ovaj događaj je najveći ratni zločin koji se dogodio u Evropi od kraja Drugog svetskog rata." Te: "2. Savjet poziva Komisiju da na odgovarajući način obilježi godišnjicu u Srebrenici i Potočarima prihvatajući prijedlog Parlamenta da se u cijeloj Evropskoj uniji 11. jul proglasi danom sjećanja na genocid u Srebrenici, te poziva da to učine i sve države zapadnog Balkana."
(4) Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine: "Mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predložila na kandidatskoj listi."

Stoga bi dobrobitnu bh-energiju maksimalno trebalo fokusirati na OHR & SREU, s nedvojbenim zahtjevom da više ne ide za događajima i naknadnim dijagnozama dodatno obneznanjuje ionako traumatiziranu bh-populaciju, nago da se maksimalno angažira u procesu njenog izlječenja. Pošto je očito i bh-vrapcima da dobrobitan lijek nisu OHR-ovi domaći političari, te da je BiH pod mandatom OHR-a najbolje funkcionirala kada se OHR prema njima odnosio kao prema kvislinško-kriminalnim banditima (i bandama), OHR mora biti lider barem u dijelu političko-pravnih lijekova koji su namijenjeni BiH, i na koje je BiH pristala (poput prethodno navedenih), a koji su dio dobrobitnih namjera OUN-a, EU i NATO-a, tj. onih globalno relevantnih subjekata čiju misiju OHR & SREU izvršava u BiH.

U suprotnom, ukoliko OHR & SREU bude nastavio sa demagoškim insistiranjem na promjenama u BiH i, pritom, ne bude se i sam mijenjao u dobrobit BiH, a pošto je odgovornost uvijek povezana sa razumom a ne sa masom, OHR & SREU će vlastitim nerazumnim ponašanjem biti i ostati najmarkantnijim simbolom neodgovornosti UN i EU prema njima samima, odnosno i prema onim subjektima na kojima UN i EU zasnivaju vlastit legalitet i legitimitet.

U miru, zdravlju i rahatluku u 2011. godini

[PipiDugaDevetka]

Šta je činiti čovjeku koji ne pristaje uz bezimenu masu, u ime koje i kvislinško-kriminalne bande i OHR zasnivaju legalitet i legitimitet vlastitog im ponašanja u BiH? Svjestan da sam nije u stanju razuvjeriti tu masu da njena žrtva nema ikakve veze sa ijednom dobrobitnom premisom biopsihosocijalnog integriteta čovjeka i/ili ikoje mu zajednice, te da je njeno suicidno ponašanje isključivo u korist kvislinško-kriminalnih bandi, čini mi se da je za čovjeka u BiH racionalno najizglednije da obračun sa samim sobom započne borbom za neodgodivo, prioritetno i potpuno implementiranje sljedećeg, a što je još uglavnom u mandatu OHR & SREU.

@kajdara,
Je li ti to pozivaš na džihad?


Izvini, šala-mala! I ja često u svojim diskusijama na Forumu citiram ovaj drugi član Ustava BiH koji govori o Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tom prilikom spominjem i @bosnologovu legendarnu izjavu: DEJTON, PA DOK SE BOJE NE RASTOPE!

[kajdara]

@bosnologovu legendarnu izjavu: DEJTON, PA DOK SE BOJE NE RASTOPE!

Dayton, kao proces mirne integracije BiH – da, ali u kojem punu ulogu i odgovornost imaju međunarodni subjekti - koji su ne samo garant Daytona, nego su u suštini i imaoci bh-daytonskog legaliteta sve dok se ne dostignu demokratski standardi, koji će omogućiti državotvornoj bh-populaciji da bude suverena, odnosno i da preuzme taj legalitet.

Kako se u daytonskoj BiH procesi odvijaju, a s obzirom da je u međuvremenu prihvaćena tranzicija daytonske BiH u BiH punopravnu članicu EU, te da su članice UN isključivo države pojedinačno, proces transformacije OHR u SREU mora biti usklađen sa procesom tranziciji daytonske BiH u punopravnu članicu EU. A pošto je put tranzicije daytonske BiH u EU potpuno definiran od strane EU, koja ima svog Specijalnog predstavnika u BiH i koji je i Visoki predstavnik UN, bh-daytonski legalitet je već dijelom prenešen na institucije EU. Radi se o vrlo kompliciranom čvoru, u kojem je de jure i de facto najmanje udjela imala, i ima, bh-populacija.

Stoga, kada daytonska BiH bude nepovratno na pragu EU, a što će se vjerovatno poklopiti sa uspostavljanjem uistinu demokratske bh-političke vlasti nad cijeloj bh-teritoriji, odnosno sa uvjetima u kojima će bh-populacija biti suverena i, takva, moći će biti "izvorom" izbornog legaliteta, odnosno i postizbornog legitimiteta domaćim političarima, i vlastodršcima, kako im voli tepati OHR & SREU, OHR-u treba reći: "Hvala i zbogom!" Dotad su sve povike na OHR antidaytonske i, istovremeno antievropske, te su u korist dezintegracije BiH, odnosno i bosnocida.

Zato, mislim, da se mora promijeniti odnos bh-javnosti prema OHR-u, i to u smislu da se težište pozitivne građanske akcije, sa još uistinu nelegalnih bh-institucija, prenese na svestranu komunikaciju sa OHR-om & SREU. Iz mog iskustva, dok je OHR imao lokalne i regionalne kancelarije, odnosno dok je postojala neposredna komunikacija između OHR-a i bh-građana, integrativni procesi u daytonskoj BiH bili su značajno izraženi. Potom, krenulo se u opću dezintegraciju, a što je suprotno duhu Daytona. Zato svi oni koji se pozivaju na Dayton - a OHR i, potom, druge međunarodne subjekte tretiraju stranim okupatorima! – ustvari su domaći okupatori, svjesni da za to još nemaju legalitet i legitimitet baš zato što je on kod OHR-a.

[Salibor]

hahaha
Evo ovi poceli da se obracunavaju:

Za novi „BMW" 200.000 KM!
Ko kaze da nisu jedinstveni

[kajdara]

https://docs.google.com/leaf?id=0B-XqcJ ... Y2Yy&hl=en:

U političkom govoru ponovno se čuje, kao i u vrijeme blokovske podjele svijeta, kako pojedini svjetski čimbenici žele biti “predvodnici slobodnog svijeta”, zaboravljajui pritom da slobodni svijet nema, niti treba imati, predvodnika, te se upravo u tome očituje njegova sloboda. U tom kontekstu znakovita postaje izreka: “Gdje se rađa autoritet, umire sloboda.”

Mogli bismo reći da tamo gdje živi sloboda, umire svaka vlast, poglavarstvo i sila, a predvodnicima ne preostaje ništa drugo doli da predvode sami sebe. Mogućnost predstavljanja sebe, svojih interesa i potreba, moderna je definicija suvereniteta i primjenjiva je na osobnoj razini jednako kao i na državnoj.

[kajdara]

MODEL BUDUĆNOSTI BiH - 4E

(1) Edukacija
U zavisnosti od nivoa vrednovanja znanja kao resursa, nivoa razvijenosti informatičke infrastrukture i odnosa prema inventivnosti i kreativnosti pojedinca i institucija u njemu, svako društvo se može razvrstati u jednu od sljedeće tri kategorije: Inventivno društvo - ono društvo u kome se značajna sredstva ulažu u edukaciju i nauku, koje je razvilo informatičku infrastrukturu i koje visoko cijeni individualnu i kolektivnu kreativnost, pri čemu posebnu pažnju poklanja informatičkom obrazovanju i primjeni novih tehnologija. Imitativno društvo - ono društvo koje se osposobilo da brzo i kreativno preuzima tuđa znanja, nerijetko ih unapređuje i uspješnije primjenjuje od onih od kojih su preuzeta. Neinventivno (bh) društvo - ono društvo koje nije inovacijski sposobno, ali ne zbog toga što u njemu nema kreativnih pojedinaca, već zato što su oni ograničeni infrastrukturnim, normativnim, ideološkim ili drugim barijerama, pa je njegov razvoj primarno uvjetovan promjenom društvene svijesti.

Glavni cilj Evropske unije je „da postane najkonkurentnija i najdinamičnija svjetska privreda bazirana na znanju, sposobna za održivi ekonomski rast uz bolja radna mjesta i veću socijalnu koheziju.“ Konkurentska prednost u „novoj ekonomiji“ prešla je sa materijalne i finansijske imovine na nematerijalnu i nefinansijsku imovinu i ključni izazov 21. stoljeća je definiranje, mjerenje, unapređivanje, vrednovanje i upravljanje znanjem.

UNESCO-va Komisija o obrazovanju za 21. stoljeće preporučuje da se obrazovanje - koje ima odlučujuću ulogu ne samo u razvoju ličnosti u toku čitavog njenog života, nego također i u razvoju čitavog društva - organizira oko četri osnovne oblasti, „četiri stuba obrazovanja“: učenje za znanje, učenje za rad, učenje za zajednički život i učenje za postojanje (Delor, 1996). Komisija smatra da je učenje za postojanje – učiti za biti - najvažniji cilj edukacije, koji se sastoji u doprinosu obrazovanja i odgoja razvoju svih područja ljudske ličnosti i omogućava ljudima da se ostvare, da razviju svoje talente i, koliko je moguće, zadrže kontrolu nad vlastitim životom. To znači da edukacija ne mora nužno imati ekonomski i društveni utilitarni značaj, nego preferira sistem obrazovanja, obuke i odgoja, koji - istovremeno i podjednako značajno – subjektima za koje se organizira omogućava razvoj osobina i sposobnosti, i usvajanje vrijednih znanja i motiva.

Edukacija djece i mladih, te cjeloživotno obrazovanje su uvjet svih uvjeta samoodržive BiH i kvalitetne joj budućnosti.

(2) Energija
Eric Chaisson u svojme antološkom djelu 'Evolucija svemira' navodi: “... živi sistemi pojavili su se u prošlosti kad je okolina obilovala protokom energije te su razvili načine da iskoriste tu energiju rabeći za to metaboličke procese. Putevi koji stoje na raspolaganju biološkoj evoluciji ograničeni su jer su ograničeni i izvori energije koje evolucija može koristiti. Prirodni odabir iskorištava protok energije pronalazeći one koji mu odgovaraju...” Što će se dogoditi s civilizacijom, koja je postala izvanredno složena očito zahvaljujući obilju energije koji joj je stajao na raspolaganju, kad to obilje energije nestane?

Kvalitetni izvori energije su esencijalni materijalni temelj i generator razvoja BiH. Samo u koliko aktivna i kreativna interakcija “edukacija – energija – ekologija” postanu bh-imidž, BiH ima vlastitu, pa i evropsku perspektivu.

(3) Ekologija
Ekologija sve više postaje prirodna ljudska potreba, kako u domeni očuvanja ljudskog zdravlja tako i zdravlja životne okoline, pošto su ljudsko zdravlje i zdravlje životne okoline u neraskidivoj povezanosti. Kvalitetna edukacija i kvalitetni izvori energije su najbolja osnova za uspješne ekološke projekte: infrastrukturalne, zdrave hrane, turističke, sportske, zdravstveno-rekreativne, itd.

(4) Evropa
BiH plaća cijenu namijenjene joj uloge “zemlje rata”, a u korist onih snaga kojima još uvijek najviše, pa i samo, odgovara feudalni nivo društvene svijesti. Te snage su na vlasti u BiH, te ako im se dopusti da nastave sa destrukcijom sistema edukacije, destrukcijom, pljačkom i rasprodajom energetskih i drugih prirodnih resursa – BiH ne samo da će i dalje biti neinventivna državna i društvena zajednica, nego je neće ni biti, a najviše iz razlog što svojoj državotvornoj populaciji neće biti u stanju osigurati kvalitetan život. U tom smislu, BiH-i su EU i NATO su dugoročno najizgledniji garant političko-pravne i, potom, svake druge sigurnosti, a što je primaran uvjet za početak i tranziciju BiH ka inventivnom društvu.