znam da je tema bila ali od 2002 do 2007 oformljena su jos mnoga ministarstva,...birokratski aparat se skoro uduplao,.. trebaju nam i ministarstva za pepeljare, za pusace, za konje, cvijece ....
Koliko košta birokratski aparat BiH?
Mali kao Litvanija, skupi kao Nigerija
Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima: ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plaće uposlenika u birokratskom aparatu, a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi - grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije… I da se ne zaboravi: koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna
(...)
Alija Behmen: Federalna vlada u svojih 49 ureda, organa i direkcija upošljava 7.255 radnika
(...)
Koliko novaca bosanskohercegovačka birokracija proguta godišnje? Budžet BiH - dakle oba entiteta i državnih institucija - iznosi 3.587.024.645,00 KM; na troškove održavanja ovog birokratskog aparata godišnje se potroši više od trećine te sume: 1.217.257.433,36 KM. Drugim riječima, 34% budžeta godišnje "pojedu" prekobrojni birokrati. U nastupnom govoru u Parlamentarnoj skupštini BiH, novi Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown upozorio je, ovdašnje zakonodavce da je taj teret neizdrživ. "Imate 1.200 sudaca i tužitelja, 760 zakonodavaca, 180 ministara, četiri različita nivoa vlasti i tri vojske - u zemlji sa manje od 4 miliona stanovnika! Imate 13 premijera! To je po jedan premijer na svakih 300.000 stanovnika."
Njezino veličanstvo sekretarica Kako stvari stoje, i jedan je previše. Federalna vlada, barem u ovom času, upošljava, u svojih 49 ureda, organa i direkcija, 7.255 radnika; sa pripadnicima Vojske FBiH i policije taj broj je 22.925. Za plaće i druge novčane nadoknade, iz federalnog proračuna izdvojeno je 111.390.783,00 KM; od toga je na same plaće odvojeno 84.297.273,00 KM. Pod stavkom "izdataka za materijal usluge", što je, svakodnevnim jezikom kazano, kancelarijski materijal, za federalnu birokraciju odvojeno je novih 29.478.281,00 KM. Putni troškovi federalne birokracije iznose 2.589.500,00 KM, a troškovi struje i grijanja za ovu godinu su 2.118.800,00 KM; prijevoz i gorivo koje je Vlada potrošila plaćeni su još jednim milionskim iznosom - 1.080.500,00 KM; za iznajmljivanje onog što se birokratskim rječnikom zove "oprema i prostor" plaćeno je 2.028.900,00 KM; za "tekuće održavanje", u što spadaju računi za telefon i vodu koje su napravili službenici Vlade, porezni obveznici platili su 3.222.200,00 KM. Usto, Federalna vlada je vlasnik i zavidnog voznog parka - riječ je o 157 automobila.
Čemu zaista služi tolika birokracija? Skoro ničemu. I pored ogromnog broja zaposlenih, neviđenog broja pomoćnika i zamjenika ministara, šefova kabineta, glavnih inspektora, nijedna odluka ne može se donijeti bez ministarskog blagoslova. U potrazi za podacima o birokratskom aparatu, Dani su blagovremeno svim ministarstvima poslali e-mail zahtjeve, a u nekim slučajevima pisali su izravno ministrima i njihovim zamjenicima, tražeći podatke o broju zaposlenih, broju automobila koje pojedina ministarstva imaju na raspolaganju i tekućim troškovima ministarstava. Od 13 ministarstava, samo je nekolicina odgovorila, dok preostala nisu niti pokušala odgovoriti. Između Dana i podataka, koji bi trebali biti dostupni javnosti, ispriječilo se njezino veličanstvo sekretarica. Ovo su neki od odgovora koje smo dobili, iznova pitajući kada možemo dobiti podatke koje smo tražili: "To ne znam dok ministar ne vidi poštu!" (Federalno ministarstvo finansija); "Sve zavisi od toga da li će ministar biti tu, da li će pregledati poštu u tom periodu!" (Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije); "Sutra vi nazovite pa ćemo vidjeti!" (Federalno ministarstvo prometa i komunikacija). Parlament FBiH ima jednako bespotrebnu tehničku službu; nakon pola sata gluhih telefona (nova igra, u kojoj se onaj s druge strane slušalice zaozbiljno pravi gluh, op.a.), finansijska referentica kazala je Danima da te podatke, koje ima, može dati tek nakon što to odobre sekretari oba parlamentarna doma. A oni su bili na maratonskoj sjednici parlamenta.
Istinske crne rupe, barem kada je riječ o novcu potrebnom za njihovo održavanje u životu, nisu federalne već kantonalne vlasti. Nermin Pećanac, sarajevski kantonalni premijer, kazao je za Dane: "Nismo mi krivi što je administracija ovako brojna jer je ona utvrđena Dejtonskim sporazumom. Velika je i glomazna, a onda bi logično bilo i da je efikasna, ali nije. Administraciju treba smanjiti, ali da bi se to uradilo, treba promijeniti zakone, uskladiti ih sa potrebama poreznih obveznika." Kako stvari sada stoje, Kanton Sarajevo u svojih 12 ministarstava i ostalim službama upošljava 580 radnika; plaća premijera je 1.400 KM, ministara oko 1.200 KM; zaposleni sa srednjom stručnom spremom imaju primanja u visini 342, višom 456 i visokom 589 KM. Za plaće kantonalnih službenika, zajedno sa pravobranilaštvom (15 zaposlenih), Zavodom za informatiku i statistiku (20) i Pedagoškim zavodom (45), mjesečno se troši 431.000 KM.
Prema podacima Kantonalnog ministarstva finansija, na različitim nivoima vlasti u Sarajevu zaposleno je 1.640 radnika. Pored gradske uprave i gradskog vijeća, Kantonalna vlada iz svog budžeta izdvaja i novac Zavodu za primjenu telemetrijskih tehnologija - sve zajedno 73 zaposlena. Na općinskom nivou stanje je još gore: Trnovo ima oko 1.500 stanovnika, a u Općini je zaposleno 46 radnika. Sarajevska Kantonalna vlada ima 54 vozila na raspolaganju; za gorivo se mjesečno izdvaja od pet do sedam hiljada maraka; samo na održavanje automobila u prvih pet mjeseci ove godine potrošeno je 22.000 KM. Službenici sarajevske kantonalne vlasti imaju 112 mobitela, čiji su mjesečni računi 6.750 KM; fiksnih linija ima 90, a godišnji troškovi za njih iznose 170.000 KM; mjesečni račun za struju je 3.500, a za vodu 3.000 KM.
u upravu.
(...)
Paddy Ashdown: "Imate 1.200 sudaca i tužitelja, 760 zakonodavaca, 180 ministara, četiri različita nivoa vlasti i tri vojske... Imate 13 premijera!..."
U predizbornoj kampanji i prilikom preuzimanja vlasti Bešlagićev tim je najavljivao sveopću i drastičnu racionalizaciju: ministarstava, materijalnih troškova, broja zaposlenih u kantonalnim organima, itd., broj ministarstava je, doduše, smanjen sa 16 na 12, ali je sadašnja brojka od oko 460 radnika manja tek za desetak od one preuzete. Materijalni troškovi su veći, kao i primanja zaposlenih: plaće guvernera Bešlagića, premijera Šakovića, predsjednika Skupštine Izeta Žigića, ministara i ostalih čelnih funkcionera (oko 30 njih) porasle su od 100 do 120 posto. Bešlagić i Žigić imaju plaće po 2.200 KM (plus mnoge druge prinadležnosti), ministri po 1.600 KM, a savjetnici i šefovi kabineta po 1.300. Uz to idu i redovne mjesečne stimulacije za izgaranja na poslu i vanredne rezultate, koji se, osim na platnim listama, više nigdje ne primjećuju. Za to vrijeme masa službenika prima između 350 i 400 KM, baš kao i hiljade policajaca i prosvjetnih radnika.
Drastično povećanje plaća za prvi kantonalni "saf" Bešlagić je obrazlagao navodnim podsticanjem radnog elana i predupređivanjem korupcije. O stanju radnog elana kreatora "demokratskih promjena i boljeg života" u TK-u najbolje svjedoče budžetska katastrofa i poznata dešavanja, zbog kojih ovaj kanton sve češće zovu "štrajkačkim". Što se tiče rezultata u borbi protiv korupcije, njih najbolje ilustrira činjenica da nema ministra u sadašnjoj Vladi TK-a koji nije obezbijedio sebi novi stan ili palatu.
A da se na tome neće stati potvrđuje i najnovija odluka vlade u jeku štrajka prosvjetnih radnika i najava štrajka policije: dnevnice za službena putovanja funkcionera TK-a na teritoriji BiH podignute su za 50 posto.
(...)
U Zeničko-dobojskom kantonu živi oko 450.000 ljudi. Zaposleno je oko 67.000 radnika. Od poreza na promet i usluge te poreza na plaće, u kantonalni budžet se prikupi 138 miliona maraka. Od toga, 81 milion maraka ide za plate 7.800 državnih uposlenika, koji su i sami nezadovoljni zbog višemjesečnog kašnjenja. Za naknade skupštinskim zastupnicima i skupštinskim komisijama odlazi 360.000, a političkim strankama se isplati 250.000 maraka. Samo za kabinet predsjednika kantona - guvernera - ove godine je predviđeno 315.000 maraka.
(...)
Kada se sve ovo ima na umu, očigledno je tek da država koja u prosjeku više od polovine svojih prihoda - poreza od građana - koristi samo za plaće uposlenika, ni nema druge svrhe osim vlastitog preživljavanja. A, ako je tako, onda i ne treba da preživi. Jer, naprosto, neće biti u stanju.

