Mi možda i nismo svjesni historijske vrijednosti ovog doba u kojem se nalazimo, historija ce to zapisati. Naša država spletom okolnosti je kroz svoju historiju bila dug period pod nečijom čizmom, rimskom, bizantijskom, osmalnijskom, austrougarskom, kasnije u sastavu kraljevine SHS, Jugoslavije.
Onda dolazi historijski dan 1. mart 1992. godine kada nakon stoliko stoljeća, dolazimo do nezavisnosti. Taj datum se mora značajnije obilježiti! A ne samo da to bude jedan u nizu neradnih dana.
Zato mislim da 2022. godina treba biti prekretnica u obilježavanju ovog datuma. Da se postavi jedan temelj, da buduće generacije znaju šta je taj datum i kako ga treba veličati!
Ne dozvoliti nikakvoj stranci da taj dan iskoristi za svoje neke ciljeve i samopromociju.
- pozvati sve predsjednike i premijere evrope, amerike, kanade, kine, japana itd ko god može
- ambasadore i ostale zvaničnike
- poslati poruku mira i zajednistva - bez vojne parade, osim počasne garde
- okupiti fratre, popove, hodže, imame, sestre, bule, rabine itd.
- pokazati svijetu da nismo divljaci
Sta mislite ima li ikakve sanse da se ovo dogodi? Da se ovaj dan obilježi kako mu i doliči!
Moramo shvatiti da je država jedan živi organizam na kojem se mora raditi. A mi to ne radimo. Uljuljkali smo se. I kontamo sve ce to samo od sebe. Neće! A dok mi spavamo, ostali rade.
Una Drinu doziva
preko vjecnih planina
tu su nasa ognjista
sto put krvlju placena
Bosno i Hercegovino
nasa domovino
Digni se iz pepela
kao sto put do sada
sad s' mirisom ljiljana
ljubavi moja
Ispod Save do mora
puno boli, puno sna
svakoj majci srce zna
sevdah se od tuge tka
Zemljo mojih djedova
dok je tvojih sinova
ti ces biti prkosna
slobodna i ponosna
zemljo nasih djedova
