Luke Grabovca, kmeta Arslanage Zukića iz sela Rumboka u ramskoj nahiji stasala je kćer kojoj bijaše ime Diva a po predaji bijaše cura stasita i nesvakidašnje i čudnovate ljepote, one ljepote koja dođe kao iznenadni i gromoviti pljusak usred ljetne žege, ljepote koja je neprimjerena jednom ubogom ramskom selu, van svih carskih puteva, božjem daru koji je po ljudski mjerilima neprimjeren ubogom Arslanaginom kmetu, i siromašnoj kaurskoj kući koja jedva da ima za prehranit gladna usta onim jadom i čemerom koji ostane nakon što age i begovi pokupe harač. Takva ljepota više priliči nekoj bogatoj begovskoj kući koja spava u svili i kadifi i čije su ruke bijele a put mliječna, i koju ne žeže sunce niti je opaljuju vjetrovi koji pušu sa zlogukog i hirovitog Vrana, planine pune vukova i hajduka koji vrebaju na turske karavane i na kojoj se redovito izmjenjuju pastirske djevojačke pjesme i jauci umirućih surudžija i hajduka. Ali sudbina je htjela da cvijet izraste u trnju a ne u nekoj njegovanoj i mirišljavoj bogatoj bašči. Divina ljepota bijaše istovremeno i njezin blagoslov i prokletstvo i bila bi kao i sve ostale ljepotice pamćena jedno vrijeme dok ne bi teški kmetovski život potlačene raje navukao na njeno lice bore i skinuo joj djevojačku ljepotu s lica da nije zapelo za oko bogatom i razularenom Tahir-begu Kopčiću sinu silnog bega Džafer-bega Kopčića gospodara Rame, Duvna, Uskoplja i Kupresa. Mladi i siloviti begović nesvikao da u životu ima išta što se ne bi povinulo njegovoj volji i koji je obijesno trošio babine novce i skitao se po cijeloj turskoj carevini u potrazi za razuzdanim životom jednog je dana jahajući svog punokrvnog arapskog konja po Vranskim padinama, kojeg mu je babo netom poklonio da se angiri po teferičima i dernecima, nabasao na mladu čobanicu koja je čuvala ovce pjevušeći djevojačke pjesmice i prebacujuć pleteće igle s prsta na prst pokraj bunara gdje su dolazili pastiri i ljudi da napoje sebe i svoju stoku. Primjetila je iz daljine ponositog jahača kako dolazi galopom na obijesnom konju, znala je da je Turčin jer raja ne smije da jaši a pogotovo ne takvog konja, a begovsko ruho i odijelo je sjajilo na suncu i prelijevalo se kroz zrak..što bi se reklo.."ne da gledat u sebe". I prije su tu znali dolazit age i begovi napojit sebe i konja, bacili bi pokoju ljutitu riječ zgoljnoj raji koja bi oborila pogled i šutila i poslužila jal' bega jal' agu hladnom vodom iz dubokog bunara. Dok je Diva tako stidno obarala pogled dojahao je do nje silan begović skočio sa konja, zavezao mu povodac za drveni stup pokraj bunara i došao do djevojke metar dva a onda zastao i pogledao je prodornim pogledom zabacujući sablju damaskinju za pojas. Gledao ju je dugo, njoj se činilo cijelu vječnost, znala je da je to on...bahati sin Džaferbegov kojemu teče med i mlijeko i koji se razmeće babinim bogatstvom i o kojem se pjesme pjevaju. Oborila je svoje krupne oči i čekala njegovu zapovjed da mu zahvati vode iz bunara i već je rukom krenula ka lancu i drvenom čabru da zahvati kad joj je Tahir prišao uhvatio je blago za ruku i dok je ona sva trnula od straha i isčekivanja on je već zabacio čabar u vodu, naglo povukao posudu, i onda halapljivo potegao par gutljaja , obrisao usta i zabacio svoju kao ugljen crnu kosu na zatiok fiksirajući djevojku u oči..
- Odakle si djevojko..
- Iz Rumboka...Luke Grabovčeva..
- Aha...kako ti je ime..
- Diva..
- Diva..ime ti dobro stoji..
šutila je..
- Ovo su tvoje ovce..
- Jesu svijetli beže..
- Ko ti je aga..
- Arslanaga..
- Arslanaga...tako..jel' dobar..
- Dobar je beže...
- I treba bit...- prišao joj je bliže-...takvoj ljepoti..
Nije se smjela pomaknut niti odmicat...za Tahirovu naglu ćud znalo se nadaleko..
- Ne boj se curo...
- Ne bojim se beže..
- Svaki dan čuvaš ovce..ovdje..
Diva je šutila i gledala pred sebe..
Tahir skoči na konja..potegnu povodac okrenu se par puta na konju u mjestu i dobaci..
- Budi tu sutra u isto vrijeme...doći ću..
glasno alaknu konja i ne čekajuć odgovor od djevojke odjuri u galopu. Diva ostade kao ukopana u glavi su joj se rojile misli, došla je doma i šuteć spratila ovce ne govoreći nikome pa ni majci o onome šta joj se sprema, nije slutila dobro, legla je uznemirena i san joj nije htio na oči. Tješila se s time da je Tahir nemirne ćudi da će za koji dan odjahati jal' u Stambol jal' u koji drugi dio turske carevine gdje još nije bio i gdje se još nije naživio terevenki i naljubio žena i da je možda već kad je odjahao s bunara zaboravio na ubogu ramsku pastirku koja mu ne priliči ni po bogatstvu ni po ugledu a kamoli po vjeri..šta će begu kaurka i nevjernica, tješila se Diva al joj ipak san nikako nije htio na oči. Zaspala je pred jutro kad su već pastiri gonili svoja stada u jutarnju ispašu i kad se sunce već počelo pomaljati preko vranskih vrhova obraslih gustim crnim četinarima.
Tahir je došao taj dan i svaki drugi dan, bio je točan i neumoljiv, Nije mu se mogla sakriti iako je mijenjala vrijeme napajanja blaga, ako je ne bi našao na bunaru našao bi je i najudaljenijim pašnjacima kamo ni aginska ni begovska noga skoro nikad nije kročila, pojavio bi se kao duh, kao nerazdvojna sjenka..kao prst sudbine koji je neumoljiv i protiv kojega ne možeš ništa nego se prepustiti usudu i božjoj volji. Svaki dan ju je nagovarao, udvarao joj se, obećavao brda i doline, donosio joj đerdane i bisere, svilu i kadifu, sav se razblažio, ni traga njegovoj bahatosti i osionosti, gledao ju je dugo i zaneseno.
- Dive..nemoj me mučit.
- Prođi me se beže..
- Bićeš begovica...neće bit takve u pašaluku...dvorit će te ko sultaniju..
- Nemoj beže...
- Bez tebe mi nema života...Dive..
- Kršćanka sam beže..
- Poturčićeš se...
- Ne mogu...pogazit viru..
- Pusti viru...ja bi uzeo tvoju ..- pa zastade..-...al ne mogu ..beg sam...ti možeš...
- Ne mogu beže....razumi me..
- Ne mogu te razumit...obasuću te biserima...Dive..samo mi reci..
Diva izvadi iz njedara krunicu
- ...ovo su moji biseri...- spusti oči- I moji đerdani...drugi mi ne trebaju..
Tahir se lecnu..ovo je bilo smiono i bezobrazno..mahati jednom begu krunicom pred nosom..šta si ta kaurka umišlja..obuze ga bijes al' se suzdrža..
- Pusti to Dive..prominit će se to....
- Nikad beže..
- Zašto si takva...odbijaš me...mrziš me..zašto..nisam li dobar prema tebi..
Diva se ublaži...bilo joj malo žao bega..
- Dobar si Tahirbeže...imaš sve...silan si bogat si..možeš birati po cijeloj Bosni i cijelom carstvu..svaka će ti poć..mlade begovice uzdišu za tobom..svaka će ti poć..šta ću ti ja...ta kršćanka sam..
- Hoću samo tebe - priskoči i uhvati je ramena..- samo tebe Dive..
- Nemoj mučit sebe i mene..-otrgnu se- Pusti me .....-molećivo ga pogleda-
Tahira obuze bijes...skoči na konja i dobaci..
- Dive znaš me...dobar sam a mogu i drugačije...razmisli dobro....doći ću ubrzo i pazi dobro šta ćeš mi reć..
bijesno ošinu konja i odgalopira glasno alakajući. Diva ostade kao ukopana.
Tahir je dojahao kući..svezao konja u štalu utrčao u kuću zagrlio majku i šapnuo joj na uho..
-Majko...ja bi se ženio..
begovica ga pogleda u oči, sva u radosnom čudu i iznenađenju, već joj je bilo dosta njegovih beskrajnih lutanja i njezinih strahova..
- Šućur mome Alahu..jašta nego ženit..
- Majko...kaurka je...kćer Luke Grabovca..Arslanagina kmeta...lijepa je ko...đul-djevojka..
begovica se otrgnu od sina..zatetura i zajauka..
- Nemoj sine.... dina ti i Alaha..nemoj majku u grob tjerat..
- Majko volim je..samo nju...bez Dive mi nema života..svo sam tursko carstvo proša al nisam vidio zgodnijeg in'sana...nit' vlahinje..nit' muslimanke..
- Gdje ćeš sine vjeru na nevjeru...beg si...nemoj ni pomislit sine...babo će presvisnut...
Stari Džafer je bijesnio na minderu...derao se na sina...razbacivao džezve i čibuke onako debeo i skoro nepokretan ko kakva divlja neljudska neman koju su probudili iz dubokog slatkog sna..hropćao je davljen neljudskim bijesom i vlastitom ogromnom tjelesinom..
- ...nikad..nikad...dok sam ja živ..nikad ugursuze...prije bi te mrtvog volio vidit..
Diva je došla kući uznemirena i u strahu. Znala je za Tahirovu naglu narav i neobuzdanu ćud i znala je da neće odustati. Kao što je znala da neće popustiti ni ona. Dvije suprostavljene tvrdoglave naravi, dva ovna na brvnu..jedan jak i sion zaštićen silom i ugledom, drugi bez prava i bez zaštite al spreman na sve pa i na žrtvu..dva nespojiva pola, dva svijeta tako blizu a tako daleko, izrasli jedan pokraj drugoga a udaljeni kozmičkim bezdanom..
odlučila je sve ispričati ocu..
Luka je u nemoći kršio prste...znao je da se namjerio na silu, na silnog Tahirbega- Kopčića o kome se čulo mnogo dalje od ubogog ramskog kraja..sve tamo do Stambola, znao ja za oca mu Džaferbega neumoljivog i nemilosrdnog bega, znao je da se on mali i ubogi kmet, kršćanin ne može ni na kakav način suprostaviti toj sili a da ne plati glavom i on i cijela mu obitelj. Grozničavo je vrtio misli po glavi i jedino mu je jedno padalo na pamet..zatražit će pomoć od svog age Arslanage Zukića,..dobar je čovjek, razumiće ga, k tome aga je..iako nije ni blizu Džafer begu ni po ugledu ni po snazi, njegova riječ može pomoć, cijene ga age a i begovi ga znaju..nije repa bez korena, a i voli Divu prirasla mu je srcu, pomoći će joj ako ikako može.. davno su se on i Arslanaga skumili..
Arslanaga ga je saslušao i zabrinuto vrtio glavom..
- Mladi Kopčić je pašče, ne sluša nikoga pa ni starog Džafera, biće teško kume...
- Znam aga...
- Silovit je ugursuz..ne preza ni pred čim..šta mu se oće to i dobije
- Oće bit lijeka aga...
- Nećemo se dat...Divu ću ja imat na oku...ovih dana...pa nek pašče proba..
- Hvala ti aga..
- Ti ajde sad kući..i pozdravi Divu..nek se ne plaši..
- ' Oću aga...
Leži Tahir na minderu ...nit jede nit pije danima..majka mu donosi šerbe' al on neće pa neće...ona ga milo pogleda, žalosno joj je gledati ga al nesmije ona starom Džaferu na oči, on i dalje bijesni i čibuči, rastjerava sluge, galami i viče sam sa sobom...ni Tahir mu ne smije na oči nit itko živ..sluge samo donesu jelo i pobjegnu od njegovog neljudskog bijesa...
jednoga dana zovnu Džafer Tahira u svoje odaje a kad ovaj dođe sav ispijen i propao od nesna dreknu na njega..
- Voliš li ti tu kaurku..
- Babo..više nego sebe..ko Alaha..
- Muč' pašče jedno...- dreknu bijesno na njega pa se smiri i nešto tišim glasom- Čija je vlahinja..
- Luke Grabovca..iz Rumboka..
- Je li ti kajela cura..
- Otima se babo....neće veli vjeru pogazit..
- 'Vako ćemo..ja ću je isprosit u babe a ti sedlaj konja i reci joj za ovo..
Tahir priskoči veselo, poljubi očevu ruku i prošapta..
- Hvala ti oče, hvala presvijetli beže..
- Bjež' mi s očiju.. idi...al znaj, reci joj, mora se poturčit, mora bit po šerijatu, mora..zapamti..ako neće milom 'oće silom
Tahir dojaha do Dive veselo i uznosito..ohrabren očevim blagoslovom, zaustavi konja i viknu djevojci ne silazući..
- Dive jesi odlučila...
- Beže..rekla sam ti..vjere pogazit neću..
- Je li to tvoja zadnja..
- Zadnja beže..
Tahir je pogleda prijetećim pogledom, suzi oči i prosikta ljutito..
- Sutra mi te babo prosi...bićeš moja ili crne zemlje....biraj..
- Odabrala sam beže....reci babi da ne čini puta uzalud..
Luka je vidio silu i ordiju koja se spušta do njegove kuće ...sva begova svita, teško natovareni konji, valjahu se niz strminu do uboge Lukine kuće, a na najkrupnijem konju koji se savijao do poda od tereta valja se stari Džafer koji jednom u pet godina zajaše konja, mora da ga je ljuta muka i nevolja natjerala..
Stigoše pred kuću, sluge priskočiše i skinuše Džafera s konja koji othukivaše kao kakav zmaj, brišući znoj koji mu se slijevao s čela od ljetne žege, debljine i silne begovske odore koja ga činjaše još strašnijim i većim..
Džafer viknu selam Luki..ovaj ga otpozdravi, sluge se povukoše desetak metara dalje...i Džafer i Luka ostadoše sami..
Džafer othuknu dođe malo do zraka i pogleda na Luku
- Prijatelju Luka.. pitaš se što sam ti došo u pohode..
- Znam svijetli beže..
- Dobro kad znaš...nisam od bijesa..već od nevolje..
Luka je šutio..
- Tvoja Diva je zapela za oko mom Tahiru...odgovaro sam ga..al on je zajogunio...nju pa nju..
Luka je i dalje šutio..
- Da skratimo priču Luka..došo sam isprosit Divu..u to ime - pokaza na pretovarene konje- Nosim joj tovar blaga...pa nek bude hairli i sa srećom..
Luka podiže oči..i smože snagu..
- Presvijetli beže..Diva se nije obećala Tahiru....ne treba joj njegovoga blaga..
Džafer ga pogleda..
- Luka...ti si kmet, kaurin..ja sam beg...tvoj gospodar...promisli..
- Čovjek sam beže..i mi imamo dušu..
- Slušaj kaurine...Tahir je spreman silom je oženit...- zastade malo- ili će se na Divi trava zazelenit..
Luka opet obori oči..
- Biće božja volja...
- Tako Luka..
- Tako beže..
Džafer mahnu rukom slugama i oni ga posjedoše na konja. Sila i ordija se odvalja uzbrdo kako je i došla..a Luka ostade zdvojan sluteći na najgore...
Brzo javi Arslanagi što se zgodilo a zato vrijeme Tahir čekaše oca i čuvši od njega vijesti bijesno ošinu konja, uze još jednog za sobom i odjaha put Vrana. Za njim se otisnuo Arslanaga na svom vrancu. Tahir dojaha do Dive, skoči s konja, uhvati djevojku za ruku i povika..
- Uzjaši Dive..
- Pusti me beže...
- Dive jaši sedlanika..
- Ni mrtva beže..
Iz daljine se čuo topot konja u galopu. Arslanaga juri kao vjetar, već ga vide, Tahir se sav ustrepta i zavika..
-Dive zadnji put ti kažem..jaši konja..
- Zbogom beže..
Tahir vadi jatagan iz bensilaha i zarinu ga djevojci u prsa nekoliko puta...isčupa nož iz djevojčina tijela, skoči na konja i pobježe u galopu.
Za to vrijeme stiže Arslanaga, skoči sa konja i obujmi već obamrlo djevojačko tijelo iz kojega se cijedila krv u potocima a već polumrtva Diva pogleda ga umirućim pogledom..
- Zbogom kume..
Arslanaga ju uze u naručje obgrli joj glavu, suze mu potekoše niz obraze, ridanje provali iz njega kao bujica...
- Kumo...nemoj kumo....nemoj cvite...- ridao je Arslanaga ko malo dijete držeći u naručju umiruću Divu..
odjednom iz njega provali bijes. Škrinu zubima, oči mu zaplamtješe, spusti mrtvu djevojku na travu, poljubi je u čelo i zakle joj se..
- Osvetiće te Arslanaga..kunem ti se dinom i Alahom..
skoči na vranca, bijesno ga ošinu i pojuri za Tahirom..
Stigoše se na jednoj ledini..uhvatiše se u hrvanje, dahću, okreću beonjačama, divlje i bijesno, Tahir sav u paničnom strahu, udarila mu pjena na usta, škripi zubima, ponestaje mu snage..Arslanaga ga obori na travu i kleče na njega..
- Nemoj Arslanaga dina ti..dat će ti babo tri tovara blaga..
Arslanaga izvadi nož od aršina i povika..
- Nećeš babi doći na večeru..evo ti pozdrav od Luke Grabovca..nosi ti ga Arslanaga
i zarije jatagan pravo u Tahirovo srce...Tahir samo okrenu očima, psikne i izdahne...
Arslanaga bijesno isčupa nož, obrisa ga o rukav..i pljunu na mrtvog Tahira..
Pred večer dođoše cure i mladići, opraše Divu od zgrušane krvi..iskopaše joj grob i sahraniše je na vrh Vrana. Luka je dugo nijemo klečao na grobu..sijede mu vlasi poigravaše na vjetru koji se s noću spuštao s planine.
Objavio:
http://divagrabovceva.blogger.ba/arhiva ... 01/1018495