Kojim putem krenuti?

[xyz2007]

Neznam da li vam se ikada desilo da ste trebali da odaberete jedan put ali vi niste, vec ste odabrali drugi put.

Vi ste zelili ali uvijek bi ste pronasli neki izgovor jer recimo niste bili spremni.

Kada ste odabrali taj drugi put, prepreke su se pocele javljati jedna iza druge, dan za danom, mjesec za mjesecima... dok niste poceli da razmisljate zasto se ovo desava?

Dali ste sve od sebe, uradili ste sve sto je bilo u vasoj moci, ali nikakvi rezultati se nisu pokazali.

Vi jednostavno shvatite, ovo nije sudjeno. Neda vam se i tu nista ne mozete promjeniti. Ovaj put nije bio dobar izbor. Nije pravi put za vas!

Jer ne dozvoljava vam ni u jednom obliku da krenete naprijed.

Onda shvatite da se trebali odabrati onaj put koji niste odabrali jer taj put je ocigledno gdje treba da budete.

Da li je put bio pun tolikih prepreka da bi mi shvatili da je taj put cisto gubljenje vremena, i pogresan izbor i da nas na neki nacin "forsira" da se okrenemo onom drugom putu koji nismo odabrali ?

Da li nedostatak prepreka znaci odabrali smo pravi put?

Zanimaju me vasa misljenja ili zivotna iskustva sa svih aspekata, islamski, filozofski, duhovno...

[univerzalac]

Preko trnja do zvijezda... Put napretka na svakom polju je jedinstvo komplikovanog i jednostavnog...čovjek mora dobro razmisliti o skretanju na raskrsnicama...i DOVA...a problemi i spoticanja su uvijek oko nas...pogotovo ako želimo ići "pravim putem"...jer je loš put na početku sladak dok upale finte negativne sile i sistem se obori i onesposobi za restauraciju.

PS. Kratko i jasno...ako si vjernik klanjaj i čini dovu Allahu s.w.t...i dobro razmisli jer je to farz-obaveza! Misli i na duhovno i na materijalno i to ti je JACKPOT! Provjereno...

[Vertigo]

Pravo da ti kazem, nikada mi nije bilo jasno kako neko moze biti i znati da je na pravom putu, ako nije prosao druge opcije.
Iz cega crpi zivotnu mudrost ?

vjerovatno nisam bas pogodio bit teme, ali eto nesto.

[univerzalac]

Pravo da ti kazem, nikada mi nije bilo jasno kako neko moze biti i znati da je na pravom putu, ako nije prosao druge opcije.
Iz cega crpi zivotnu mudrost ?

vjerovatno nisam bas pogodio bit teme, ali eto nesto.

Pa eto probaj se drogirat...alkoholizirat...bludničit...valja sve to proć...da bi skontao "Pravi put" koji vodi uspjehu na svakom polju!

[malamaca]

Onda shvatite da se trebali odabrati onaj put koji niste odabrali jer taj put je ocigledno gdje treba da budete.

Tacno si tamo gdje trebas biti. Kojim god putem da ides, na kraju uvijek dodjes na onu tacku na kojoj si od pocetka trebao biti... samo sto put do tamo nije bio pravolinijski.

"Ono sto me je zadesilo nije me moglo mimoici, kao sto me nije moglo sresti ono sto me je vec mimoislo". Meni licno ova obicna recenica umnogome olaksava dileme u kojima se svako bar jednom u zivotu nadje, a u kojoj se sada mozda nalazis i ti. To je proces koji tece i mijenja se, to nije stanje, nije konstanta. Sustina nije u tome da idemo kroz zivot ujednaceno, bez oscilacija, da uvijek isto mislimo i uvijek se isto osjecamo. U zivotu se mora i pasti, pa svi padamo, samo je razlika kako i koliko brzo se dizemo i nastavljamo dalje...
Jedno je sigurno, iskustvo nije gubljenje vremena. Iskustvo te poducava, ako ne onome sto zelis, a onda onome sto ne zelis. A svako "ne zelim" baca novo svjetlo na ono "zelim" i omogucava ti da naucis kako lijepo uciniti jos ljepsim, drago jos drazim. Nadam se da razumijes sta zelim reci...

I da, sjetih se jos jedne "zlatne" koja zna olaksati... "sreca nije stanje, ona je trenutak".


p.s. vrlo interesantna tema...

[zolloo85]

čovjek je veoma često slab i ne vidi dobro. ima mnogo stvari koje se nama sviđaju ali su loše za nas a ima i onih koje se nama ne sviđaju ali su dobre za nas. ono što ti je univerzalac pomenu namaz i dova (ako nisi musliman - molitva). traži od Bog da ti da ono što je najbolje za tebe.

[incognito071]

svaki pocetak je tezak...



















a onda je sve teze i teze...

[Zelena Carapa]

za mene pravi put znaci smiraj duse, unutrasnji mir i zadovoljstvo

kad smo na pravom putu to jednostavno znamo jer tada sve dobiva svoj smisao, osjecamo se ispunjeno i sretno

[zolloo85]

za mene pravi put znaci smiraj duse, unutrasnji mir i zadovoljstvo

kad smo na pravom putu to jednostavno znamo jer tada sve dobiva svoj smisao, osjecamo se ispunjeno i sretno

[ja71]

Ja se uvijek sjetim svog oca koji kaze:

Svejedno koji put da izaberes onaj drugi ce ti se kasnije ciniti kao bolji

[univerzalac]

Ja se uvijek sjetim svog oca koji kaze:

Svejedno koji put da izaberes onaj drugi ce ti se kasnije ciniti kao bolji

To je relativno...ali nije jednostavno u današnjim "vučijim vremenima" gdje se velike igre igraju...ali dobro...čekajmo svi krajnji ishod!

[xyz2007]

Svako je rekao nesto sto ima istine ( hvala na komentarima ), ali mala maca je izgleda bila najblize.

Ne postoji logicko objasnjenje jer sve sto se moglo uraditi da se situacija poboljsa bilo je uradjeno. Znaci logicki - rezultati bi se trebali pokazati.

Tj da je neka druga osoba postupila isto i ulozila toliko snage i truda da krene naprijed uspjela bih. Ali to nije bio slucaj.

Uvidite vi nesto ne stima ovdje, ali nista ne mozete uraditi da uticite na ishod dogadjaja. Uvidite da je greska u izboru puta, fokus okrenete prema putu koji niste odabrali.

Nastupa odmah sljedeca faza ona nedovrsena - totalan krah svega sto je slijedilo od odabira onog puta koji nije bio pravi za vas. Da se dokrajci i ono sto nije bilo dokrajceno a odumrlo bi svakako i samo jer je steta bila vec davno ucinjena od strane okolnosti samim cinom sto taj put nije bio pravi put.

Ali eto na neki nacin vam se govori, sve i da hocete eh ne mozete tamo. Sruseno je vec sve. U stvari mozete vi, ali nema efekta.

Kao u ratu ko je bio sjetice se ljudi kazu - "hej sve gubimo ali ziva je glava".

Cim je totalan krah nastao zbog vaseg prvog pogresnog izbora, posto vise nema sta da krahira, sve je otislo u nepovrat... a vi ste vec se okrenuli prema pravom putu tj onom koji niste igrom slucaja odmah odabrali ) nije proslo dan-dva - nove nevjerovatno lijepe stvari se javljaju.

Iznenada, pozvano ali neocekivano.

Bez ikakvog truda, bez imalo napora, javljaju se lijepe stvari, sanse, mogucnosti, koje pokrivaju svako izgubljeno polje. Kako to sada shvatate? Nema logike.

Tugu zamjenjuje sreca i radost, suze postaju smijeh, dusa prazna sad puna, ne mozete da vjerujete da se vama ovako lijepe sanse sada pruzaju, i vece i bolje od onoga sto ste imali. Nesto u stilu da izgubite sve a dobijete zauzvrat zivot o kojem ste mogli samo sanjati. ( ili zvot bolji 100 puta od onog kojeg ste tako vjerno cuvali )

Ali morali ste prvo sve izgubiti!

- Znaci poslije kise dolazi sunce - definitivno tacno.
- Kad dodjete do dna i nema vise sta da se gubi - idete odozdo gore jer nema gdje drugo.
- Stvari se desavaju protiv nas samih ili za nas, i na to mi ne mozemo uticati.
- Izbor postoji ali je ogranicen.
- Ako vas nesto lijepo ceka a neminovno je, ne moze se izbjeci, isto ruzno.
- Koji god put da odaberemo dolazimo na isto - tamo gdje smo trebali biti od pocetka.
- Da bi dobili ono sto nemamo a jako zelimo nekad moramo izgubiti sve ono sto imamo.

Ali sad imam ovo pitanje!

Ali zasto recimo se nije moglo desiti ovo lijepo i novo bez gubitaka? Zar nije mogla neka blaza zivotna transformacija da se desi nego onako napad na svako polje pa ode sve u nepovrat?

I interesuje me isto sljedece a to je - da kad nesto krene na dobro bude citav dan, sve ide kao halva.

Ali kad krene lose, onda ide sve lose. Pa nesto mora biti razlog tome, zasto postoji losi dani i dobri dani? Nije svaki dan dobar dan! I ne zavisi uvijek od vas! Zasto? Nije logicki.

[alcho]

Meni se jednom desilo kad sam isao za Mostar da je bila guzva na putu(sudar ili nesto tako), i ja odlucima da idem nekom makadamskom precicom. I tako sam vozio jedno 20 min i vidio da se sa tog puta vise ne moze vratiti na M17. Tad sam shvatio da sam na privom putu i da bi mi bolje bilo da sam odabrao onaj prvi, pa makra morao i cekati u koloni.

[xyz2007]

Pa eto dobar si primjer dao. Da si ostao na toj precici ne bi nikad stigao do Mostara.

Kad ne ide ne ide. Morao si priznati i opet se vratiti nazad. Racunaj i na nastalu stetu u svom tom procesu 'pogresnog odabira'.

[simi5]

Upornost i odlučnost je važna za uspeh u životu, ali treba da postoji i balans uloženog truda i očekivanog uspeha. Neko može da umre na treningu a da nikad ne postane Ronaldo. Nekad se prosto putevi ka nekom cilju zatvaraju, a ka nekom drugom otvaraju. Da li je to sudbina nije lako reći ali svakako treba biti fleksibilan.

[suncandan]

Onako kako nam srce i nase zelje govore trebamo i raditi. Nema nista od sile, to nikada i ne prodje. Ljubav treba da nas vodi u svakoj sferi zivota, to je jedini ispravan put. I jos nesto, ako vidite da vam nesto ne ide po hiljaditi put, okanite se corava posla. Vjerujte kada smo na pravom putu sve nam ide puno lakse, brze, jednostavno osjetimo da nam je sudjeno.

[univerzalac]

Sve ima svoje!

[abdullah23]

ISLAM I CILJ ŽIVOTA


Zahvala pripada samo Allahu. Od Njega pomoc, uputu i oprost trazimo. Utjecemo se Allahu od zla nas samih i od nasih ruznih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne moze u zabludu odvesti, a koga On na stranputici ucini, niko ga ne moze uputiti.

Svjedocim da nema drugog boga osim Jedinog Allaha. On nema sudruga i svjedocim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Zaista je najistinitiji govor Allahova Knjiga, a najbolji put je Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, put. Najgore stvari su uvo?enje novotarija u vjeru. Svaka novotarija vodi u zabludu.


Web-islam:Šta je svrha moga života? Šta je svrha vašeg života? Koja je svrha naših života? Takva pitanja se često javljaju kod ljudi koji razmišljaju.

Ljudi odgovaraju na ova pitanja različito. Neki ljudi vjeruju da je svrha života u skupljanju bogatstva. Ali ovi ljudi ne znaju koja će njihova svrha biti nakon što dobiju bogatstvo. Neki imaju skupljene milione dolara. Pa šta? A šta onda? Koja će biti njihova svrha nakon što steknu ove milione dolara? Ako je svrha života bogaćenje, onda neće biti svrhe nakon obogaćivanja. A, u stvari, ovdje dolazi problem nekih nevjernika ili krivovjernika. U nekim fazama njihovog života, oni prave od skupljanja novca cilj života. Kada skupe novac o kojem su sanjali, njihov život gubi svrhu i oni žive u napetosti i nespokojstvu i pate od paničnog ništavila.



Može li bogatstvo biti cilj?

Često čujemo da milioner počini samoubistvo. Ponekad, ne milioner sam, već njegova žena, ili sin ili kćer. Pitanje je: može li težnja ka bogatstvu donijeti sreću osobi? U većini slučajeva, odgovor je NE. Je li svrha skupljanja bogatstva stalna svrha? Kao što znamo, dijete od pet godina ne žudi za bogatstvom: on više voli igračku od miliona dolara. Mladić od osamnaest godina ne sanja o bogatstvu, zbog toga što je zauzet važnijim stvarima. Starac od devedeset godina ne mari za novac, zbog toga što se on brine više za svoje zdravlje. Ovo dokazuje da bogatstvo ne može biti stalna svrha u svim fazama života ličnosti.

Bogatstvo može donijeti malo sreće nevjerniku, zbog toga što nevjernik nije siguran za svoj kraj ili svoju sudbinu. Nevjernik ne zna svrhu svog života. I, ako ima svrhu, ta svrha je osuđena da bude privremena ili samouništavajuća.

Šta je trošenje bogatstva nevjerniku, ako se plaši kraja i ako je skeptičan na sve. Nevjernik može umnožiti mnogo puta svoj novac, ali on time sigurno gubi sam sebe.

Obožavanje Allaha kao cilj

Suprotno tome, vjera u Allaha daje vjerniku smisao života koja mu treba. U islamu svrha života je obožavanje Allaha. Termin "obožavanje" obuhvata sva djela pokoravanja (bezuvjetne poslušnosti) Allahu.

Islamska svrha života je stalna svrha. Pravi (iskreni) musliman se drži čvrsto ove svrhe kroz sve faze svog života, bilo da je dijete, mladić, zreo, ili star čovjek.

Obožavanje Allaha daje životu smisao i značenje u potpunosti, pogotovo unutar okvira islama. Prema islamu, ovosvjetski život je samo kratka faza naših života. Onda dolazi drugi život. Prvi život i drugi život su razdvojeni fazom smrti, koja je prelazna faza između faze prvog života i faze drugog života. Način drugog života osoba zaslužuje zavisno od njenih dijela u prvom životu. Na kraju faze smrti dolazi Dan Suđenja (Sudnji dan). U ovom danu, Allah nagrađuje ili kažnjava ljude prema njihovim djelima u prvom životu.



Prvi život kao ispit

Na ovaj način islam na prvi život gleda kao ispitivanje čovjeka. Faza smrti je slično kao period odmora nakon ispita, tj. nakon prvog života. Dan Suđenja je slično danu objavljivanja rezultata ispitanika. Drugi život je vrijeme kada svaki ispitanik uživa ili pati od posljedica njegovog ponašanja za vrijeme perioda ispitivanja.

U islamu, linija života je jasna, jednostavna i logična: prvi život, smrt, onda Dan Suđenja, i onda drugi život. Sa ovom jasnom linijom života, musliman ima jasnu svrhu u životu. Musliman zna da je on stvoren od Allaha. Musliman zna da će provesti nešto godina u prvom životu, za vrijeme kojih mora slušati Boga, zbog toga što će ga Bog pitati i držati odgovornim za njegova djela, bilo javno ili osobno, jer Allah zna sva djela od svih ljudi. Musliman zna da će njegova djela u prvom životu odrediti način njegovog drugog života. Musliman zna da je ovaj prvi život jedan vrlo kratak život, stotina godina, više ili manje, dok je drugi život jedan vječni život.



Vječnost drugog života
Ovaj pojam vječnosti drugog života ima dubok efekat na muslimana za vrijeme njegovog prvog života, zbog toga što musliman vjeruje da njegov prvi život određuje oblik njegovog drugog života. Ovo određivanje će biti kroz suđenje od Allaha, Koji je svemu Pravedan i Svemoćan.

Sa ovim uvjerenjem u drugi život i Dan Suđenja, muslimanov život postaje onoliko koliko je to moguće pun smisla i pun značenja. Muslimanova stalna svrha je da ide u Raj (Džennet) u drugom životu.

Drugim riječima rečeno, muslimanova neprekidna svrha je u poslušnosti Allahu, u pokoravanju Allahu, u izvršavanju Njegovih naredbi, i u očuvanju stalnog odnosa sa Njim kroz molitvu (namaz - pet puta dnevno), kroz post (jedan mjesec godišnje - ramazan), kroz milostinju (onoliko često koliko je to moguće - zekat) i kroz hodočašće (jednom u čovjekovom životu - Hadždž).

Potreba za neprekidnom svrhom

Nevjernici imaju svrhe u svojim životima takve kao što su sakupljanje novca i imetka, udovoljavanje u seksu, jelu, piću i plesu. Ali sve ove svrhe su prolazne. Sve ove svrhe dođu i odu, porastu i opadnu. Novac dođe i ode. Bogatstvo dođe i ode. Seksualne aktivnosti ne mogu trajati vječno. Sve ove požude za novcem, hranom i seksom ne mogu odgovoriti na pitanja osobe samoj sebi: pa šta? Šta onda?

Međutim, islam spašava muslimana problema postavljanja pitanja, zato što islam razjašnjava to muslimanu, od samog početka, da neprekidna svrha muslimana, u ovom životu je slušanje Allaha u naredbama za odlazak u Raj (Džennet) u drugom životu.
Značenje Islama



Web-Islam:Svaka religija svijeta dobila je ime, ili po svom osnivaču, ili po zajednici, ili naciji u kojoj je rođena. Na primjer, kršćanstvo uzima svoje ime od Isusa Krista, budizam od svog osnivača Bude; zoroastrianizam od svog osnivača Zoroastera, a judizam, religija Jevreja, od imena plemena Judah (tj. od područja Jude) gdje je nastala. Isto je i sa svim drugim religijama osim Islama koji uživa jedinstvenu osobinu nespajanja ni sa kojom posebnom osobom, narodom ili zemljom, niti je to proizvod ikojeg ljudskog uma. To je univerzalna religija i njen cilj je da u čovjeku ostvari i razvije kvalitet i stav Islama.

Islam je, u stvari, karakterističan naziv. Svako ko posjeduje ovu karakteristiku je musliman, nezavisno od toga kojoj rasi, zajednici, zemlji ili grupi pripada. Prema Kur’anu (svetoj knjizi muslimana), u svakom narodu i u svakom vremanu bilo je dobrih i pravednih ljudi koji su posjedovali ovu karakteristiku. Stoga, svi su oni bili i jesu muslimani.



Islam - Šta to znači?



Islam je arapska riječ i znači pokornost, odricanje i poslušnost. Kao religija, Islam se zauzima za potpunu pokornost i poslušnost jednom i jedinom bogu - Allahu.

Svako može vidjeti da mi živimo u uređenom svemiru, gdje je svemu određeno mjesto u jednom veličanstvenom poretku. Mjesec, zvijezde i sva nebeska tijela su zajedno povezana u izvanredan sistem. Oni slijede nepromjenjive zakone i ne prave ni najsićušnije odstupanje od njihovih predodredjenih kurseva. Slično tome, sve na svijetu, od sićušnog kovitlajućeg elektrona do ogromnih zvjezdanih skupina, redovito slijedi svoje vlastite zakone. Materija, energija i život - sve se pokorava svojim zakonima, raste i mijenja se, živi i umire u skladu sa tim zakonima. Čak i u ljudskom svijetu zakoni su savršeni. Čovjekovo rođenje, rast i život su regulisani grupom bioloških zakona. On dobiva hranu iz prirode u skladu sa nepromjenjivim zakonom. Svi organi njegovog tijela, od najmanjih vlakana do srca i mozga, rukovođeni su za njih propisanim zakonima. Ukratko, on je zaseban zakonom rukovođeni svijet i sve u njemu slijedi kurs koji mu je određen.

Ovaj moćni, sveprožimajući zakon, koji rukovodi sve što svemir obuhvata, od najsitnijih čestica prašine do veličanstvenih nebeskih galaksija, je zakon Boga, Stvaraoca i Vladara svemira. S obzirom da se sve stvoreno pokorava Božijem zakonu, čitav svemir, dakle, doslovno slijedi islamsku religiju - što za Islam ne znači ništa drugo, nego poslušnost i pokornost Allahu, Vladaru svemira. Sunce, Mjesec, Zemlja i sva ostala nebeska tijela su, prema tome, muslimani*. Isti je slučaj sa zrakom, toplotom, stijenama, drvećem i životinjama. Sve u svemiru je musliman jer se pokorava Bogu pokoravajući se Njegovim zakonima. Čak i čovjek koji odbija da vjeruje u Boga, ili nudi svoje obožavanje nekom drugom osim Allahu, je nužan biti musliman sve dok je u pitanju njegovo postojanje.

Kroz čitav njegov život, od stadija embriona do razlaganja njegovog tijela u prašinu nakon smrti, svako vlakno njegovih mišića i svaki dio njegovog tijela slijedi kurs određen Božijim zakonima. Čak je i njegov jezik, koji na račun svog neznanja štiti poricanje Boga ili izjavljuje višebožstvo, po svojoj prirodi, u stvari, musliman. Njegova glava kojom se on obijesno klanja drugima mimo Allaha je rođeni musliman. Njegovo srce koje, kroz njegovo pomanjkanje istinskog znanja, odgaja ljubav i duboko poštovanje prema drugima (tj. prema lažnim božanstvima), je musliman po intuiciji. Sve ovo je pokorno božanskom zakonu, i njihove funkcije i pokreti su rukovođeni odredbama samo tog zakona.

A sada da ispitamo situaciju iz drugog ugla. Čovjek je stovoren tako da postoje dvije različite sfere njegovih aktivnosti. Jedna je sfera u kojoj on nalazi da je potpuno prilagođen božanskom zakonu. Kao i ostala stvorenja, potpuno je uhvaćen u čvrst zagrljaj fizičkih zakona prirode i spreman je da ih slijedi. Međutim, postoji i druga sfera njegove aktivnosti. Obdaren je razumom i intelektom. On ima moć da razmišlja i prosuđuje, da izabira i odbacuje, da odobrava i odbija. Slobodan je da usvoji bilo koji kurs života koji izabere. Može prihvatiti svaku vjeru, i živjeti po svakoj ideologiji koja mu se sviđa. On može pripremiti svoj vlastiti kod ponašanja ili prihvatiti neki formulisan od strane drugih. Za razliku od ostalih stvorenja, njemu je data sloboda razmišljanja, izbora i postupka. Ukratko, čovjek je obdaren slobodnom voljom.

Oba ova aspekta u čovjekovom životu koegzistiraju jedan uz drugog.

Dakle, čovjek je najprije, kao i sva ostala stvorenja, rođeni musliman, redovito se pokoravajući Božijim naredbama i primoran je ostati takav. Što se tiče drugog aspekta, on je slobodan da postane ili ne postane musliman. To je put kojim osoba ispoljava ovu slobodu koja ljudski rod dijeli na dvije grupe: vjernike i nevjernike. Osoba koja izabere da prizna svog Stvoritelja, prihvata Ga kao svog istinskog Gospodara, iskreno i svjesno se pokorava Njegovim zakonima i naređenjima, te slijedi kod ponašanja koji je On za čovjeka uspostavio i u privatnom i u društvenom životu. Takva osoba je postigla cjelovitost (savršenstvo) svog Islama izabravši pokornost Bogu i u sferi svog djelovanja u kojoj je obdarena slobodom izbora. Ona je savršen musliman: njena potpuna pokornost Allahovoj volji je Islam, i ništa drugo osim Islama.

Ta osoba je sada svjesno pokorna Njemu, Kome se vec i ranije nesvjesno pokoravala. Ona sada dobrovoljno nudi poslušnost Gospodaru Kome je nenamjerno vec dugovala poslušnost. Sada je njegovo znanje istinsko, jer je priznala Biće, Koje ju je obdarilo snagom da uči i da zna. Sada su njen razum i sposobnost prosuđivanja postavljeni na pravi kurs, jer je ispravno odlučila pokoriti se Biću, Koje je u nju smjestilo sposobnost razmišljanja i prosuđivanja. Njen jezik je takođe ispravan jer izražava svoju vjeru u Vladara Koji joj daje sposobnost govora. Sada je čitav njen život utjelovljenje istine jer, u svim sferama života, ona se kako namjerno tako i nenamjerno pokorava zakonima jednog Boga - Vladara svemira. Ona je sada u skladu sa čitavim svemirom, jer obožava Njega Koga obožava čitav svemir. Takav čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji. Čitav svijet je za njega, a on je za Boga.
Značenje Islama Priroda nevjerstva



Nasuprot gore opisanom čovjeku, postoji čovjek koji, iako rođeni musliman koji nesvjesno ostaje takav u toku svog života, ne ispoljava svoje sposobnosti razuma, mišljenja i pronicljivosti da prepozna svog Vladara i Tvorca te zloupotrebljava svoju slobodu izbora time što izabira poricati Ga. Takav čovjek postaje nevjernik, ili u jeziku Islama - kafir.

Kufr doslovno znači “kriti” ili “prikrivati”. Čovjek koji poriče Boga zove se kafir (onaj koji prikriva) jer on svojim nevjerstvom prikriva ono što je prisutno u njegovoj prorodi i što je sačuvano od zaborava u njegovoj vlastitoj duši - da je njegova priroda nagonski nadahnuta Islamom. Čitavo njegovo tijelo funkcioniše u poslušnosti tom prirodnom nagonu. Svaki mogući (i najmanji) djelić postojanja - živog ili neživog - funkcionise u skladu sa Islamom i posjeduje puni osjećaj dužnosti koja mu je određena. Ali vid ovog čovjeka je zamračen, njegovo mišljenje zamagljeno, i on nije sposoban da vidi ono što je očigledno. Njegova sopstvena priroda je postala skrivena njegovim očima i on razmišlja i ponaša se potpuno ignorišući je. Stvarnost biva odstranjena iz njega i on opipava u mraku. Takva je priroda kufr-a.

Kufr je neki oblik nepoznavanja, ili, tačnije, to jeste nepoznavanje. Koje nepoznavanje može biti veće od ne spoznati Boga, Tvorca, Vladara Svemira. Čovjek posmatra prostranu prirodnu panoramu, taj izvanredni mehanizam koji pesprekidno radi, taj veličanstveni dizajn očigledan u svakom pogledu stvaranja - on posmatra ovaj ogroman stroj, ali ne zna ništa o njegovom Stvaraocu i Rukovodiocu. On zna da je njegovo tijelo izvanredan organizam, ali ne može da shvati Silu koja mu je dala život, tog Inžinjera koji ga je konstruisao i proizveo, tog Tvorca Koji je stvorio jedinstveno živo biće od nežive materije: karbona, kalcijuma, natrijuma i slično. Svjedokom je sjajne šeme u svemiru - ali ne uspjeva iza nje vidjeti Planera. On vidi ogromnu ljepotu i sklad u njenom radu - ali ne i Tvorca. On posmatra izvanrednu konstrukciju u prorodi - ali ne vidi i Konstruktora. Kako se može čovjek, koji je toliko zaslijepio prema stvarnosti, približiti istinitom znanju? Kako može neko, ko je napravio griješku na samom početku, doseći ispravan kraj? On neće uspjeti pronaći ključ za stvarnost. Pravi put će za njega uvijek ostati skriven, i ma kakva bila njegova nastojanja u nauci i umjetnosti, on nikada neće biti u stanju dostići istinu i mudrost. On će opipavati u tami neznanja.

I ne samo to. Kufr je nasilje najgore od svih nasilja. A šta je to “nasilje”? To je nepravedna upotreba snage i moći. To je kada natjeraš stvar da se ponasa nepravedno ili protivno njenoj istinskoj prirodi, njenoj pravoj volji i stavu prisutnim kod nje.

Vidjeli smo da je sve što je u svemiru poslušno Bogu, Tvorcu. Pokoravati se, živjeti u skladu sa Njegovom voljom i Njegovim zakonom ili (tačnije rečeno) biti Musliman je ukorijenjeno u prirodi stvari. Bog je čovjeku dao moć nad ovim stvarima, ali je zadužen da ih iskoristi za ostvarenje Njegove volje i ni za šta drugo. Bilo ko, ko se ne pokorava Bogu i pribjegava kufr-u, izvršava najveću nepravdu, jer upotrebljava svoju snagu tijela i uma da se protivi toku prirode i da postane oruđe u drami nepokornosti. On se klanja svojom glavom radije obožavajući nekog drugog nego Boga i gaji u svom srcu ljubav, naklonost i strah od drugih sila potpuno ignorišući istinski nagon ovih organa. On koristi svoje vlastite sile i sve one stvari nad kojima ima vlast protiv jasne Božije volje i tako utemeljava nasilno vladanje.

Može li stoga postojati neka veća nepravda, samovolja i okrutnost nego što je ispoljena od strane ovog čovjeka koji iskorištava i zloupotrebljava sve pod Suncem i bezobzirno ih prisiljava na kurs koji vrijeđa prirodu i pravdu. Kufr nije nasilje nasilje; to je otpor, nevjerovanje i nezahvalnost. Šta je, ustvari, čovjekova stvarnost? Odakle dolazi njegova snaga i vlast? Da li je sam on tvorac svoga uma, svog srca, svoje duše i drugih tjelesnih organa - ili ih je Bog stvorio? Da li je sam on stvorio svemir i sve što je u njemu - ili je to Bog stvorio? Ko je ustrojio sve sile i energije za službu čovjeku - čovjek ili Bog? Ako je Bog, i samo Bog, stvorio svaku stvar, kome one onda pripadaju? Ko je njihov pravi vladar? To je Bog i niko drugi. Dakle, ako je Bog Tvorac, Gospodar i Vladar, ko bi bio veći pobunjenik od čovjeka koji koristi Božije stvaranje protivno njegovim naredbama i ko čini da njegov um razmišlja protiv Boga, skriva u svom srcu misli protiv Njega, i koristi svoje razne sposobnosti protiv Vladareve volje?

Ako sluga izda svog gospodara, tretirate ga kao nevjernog. Ako neki činovnik postane nelojalan državi, žigošete ga kao izdajnika i otpadnika. Ako neka osoba prevari svog dobrotvora, nemate kolebljivosti u osuđivanju je kao nezahvalnu. Međutim, takve radnje se ne mogu ni početi porediti sa onima koje nevjernik čini sa svojim Kufr-om. Sve što čovjek ima, i sve što upotrebljava, je dar od Boga. Najveća obaveza, kojom je čovjek na zemlji obavezan, jeste prema svojim roditeljima. Ali ko je usadio ljubav prema djeci u roditeljsko srce? Ko je majku obdario voljom i snagom da vaspitava, odgaja i hrani svoju djecu? Ko je nadahnuo roditelje čežnjom da sve u njihovom posjedu potroše za blagostanje svoje djece? Malo razmišljanja bi otkrilo da je Bog najveći čovjekov dobrotor. On je Tvorac, Bog, Hranitelj, Podupirac, kao i Kralj i Vladar. Pa šta može biti veća prevara, nezahvalnost, pobuna i izdaja nego kufr, kroz koji čovjek poriče i ne pokorava se svom istinskom Bogu i Vladaru.

Ne misli čitaoče da čovjek čineći kufr nanosi ili može nanijeti i najmanju štetu Svemogućem Bogu. Kakvo zlo Gospodaru Svemira može nanijeti čovjek, koji je bezznačajna mrlja na površini sićušne lopte u ovom ogromnom kosmosu, kada su posjedi Gospodara Svemira tako beskrajno prostrani da mi još nismo bili u mogućnosti ispitati njihove granice čak ni uz pomoć najjačeg teleskopa; Čija je moć tako velika da se ogroman broj nebeskih tijela, kao što su Zemlja, Mjesec, Sunce i zvijezde, po Njegovom naređenju, kovitlaju poput sićušnih lopti; Čije je bogatstvo tako bezgranično da je on jedini Gospodar čitavog svemira; i Koji snabdijeva sve, a za Sebe ne treba nikoga ko bi Ga snabdijevao? Čovjekova pobuna protiv Njega, ne može Mu nanijeti zlo. Nasuprot, svojom neposlušnošću, čovjek korača putem propasti i sramote.

Neizbježna posljedica ove pobune i odbijanja stvarnosti je nedostatak krajnjih ideala života. Takav pobunjenik nikada neće pronaći nit istinskog znanja i pronicljivosti jer znanje koje ne uspijeva otkriti svog vlastitog Tvorca, ne moze otkriti istinu. Takvo čovjekovo mišljenje i prosuđivanje dovode u zabludu; jer um koji griješi u pogledu svog vlastitog Tvorca ne može rasvijetliti životne puteve.

Takav čovjek će se susresti sa neuspijesima u svim poslovima svog života. Njegov moral, njegov građanski i društveni život, njegova borba za sredstva za život i njegov porodični sklad, ukratko, čitavo njegovo postojanje, biti će nezadovoljavajuće. On će širiti smutnju i nered. On će, bez najmanje griže savjesti prolijevati krv, grubo kršiti prava drugih ljudi i uopšte se ponašati rušilački. Njegove razvratne misli i težnje, njegov zamagljeni vid i iskrivljena skala vrijednosti, i njegovo zlo djelovanje, učinit će život gorkim za njega i za sve oko njega.

Takav čovjek uništava mir i položaj života na zemlji. U budućem svijetu on će biti smatran krivim za zločine koje je počinio protiv svoje prirode. Svaki organ njegovog tijela: njegov mozak, oči, nos, šake i stopala - žalit će se na nepravdu i okrutnost kojoj ih je bio podredio. Svako vlakno njegovog bića će ga optužiti još prije Boga, Koji će ga kao izvor kazniti kako to on i zaslužuje. To je ta sramna posljedica kufr-a. Ona vodi do slijepih uskih ulica potpunog neuspjeha, i ovdje i u budućnosti**.



“Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao - oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena: njih čeka patnja golema.”
(Prevod značenja Kur’ana, Al-Bakara 6-7)



Blagodati Islama



Vidjeli smo zla i štetnosti kufr-a. A sada da pogledamo neke od blagodati Islama.

U svijetu oko tebe i u malom kraljevstvu samog tebe nalaziš bezbroj manifestacija Božije nadprirodne moći. Ovaj veličanstveni svemir koji se ponaša nenadmašnim redom i po nepromjenjivim zakonima određenim za njega je i sam svjedok činjenice da je njegov Konstruktor, Tvorac i Vladar u stvari Svemoguće i Sveutjecajno Biće beskonačne moći, znanja i sposobnosti, Biće savršene mudrosti, kome se nista u svemiru ne usuđuje ne pokoravati. U stvarnoj prirodi čovjeka je, kao i kod svake druge stvari u ovom svemiru, da Mu se pokorava.

Pored obdarivanja čovjeka sposobnošću da stekne znanje, talentom da razmišlja i odbija, i vještinom da razlikuje ispravno od pogrešnog, Bog je čovjeku poklonio određenu količinu slobodne volje i postupanja. U ovoj slobodi leži čovjekovo pravo iskušenje; njegovo znanje, njegova mudrost, njegova snaga razlikovanja i njegova sloboda volje i postupanja svi bivaju ispitivani i provjeravani. Čovjek nije primoran da prihvati bilo koji određeni kurs jer bi prinudom taj objekat iskušenja bio anuliran. Ako si na nekom ispitu prisiljen napisati određen odgovor na pitanje, ispit neće imati koristi. Tvoja vrijednost može biti pravilno prosuđena, samo ako ti je dozvoljeno da slobodno odgovoriš na pitanja, u skladu sa tvojim znanjem i razumijevanjem. Ako je tvoj odgovor tačan, uspjet ćes, a ako je pogrešan, pasti ćeš na ispitu i tvoj neuspjeh će zabraviti put ka daljem napretku.

Situacija sa kojom se čovjek suočava je slična. Bog mu je dao slobodu volje i postupanja tako da može izabrati bilo koji način života koji mu se sviđa i koji smatra pravim za sebe - Islam ili kufr.

Pravilnom upotrebom svog znanja i uma čovjek prepoznaje svog Stvoritelja, zasniva vjeru u Njega, i, uprkos tome što nije prinuđen da tako postupi, izabire put pokoravanja Njemu. On razumije i svoju vlastitu prirodu i zakone i istinitosti same prirode. Bez obzira na mogućnost i slobodu da prihvati bilo koji kurs, on prihvata pravac pokornosti i odanosti Bogu, Stvoritelju. On je uspješan u svom iskušenju jer je pravilno iskoristio svoj um i sve ostale sposobnosti. On koristi svoje oči da vidi stvarnost, svoje uši da sluša istinu i svoj mozak da razvije ispravno mišljenje. On čitavo svoje srce i dušu postavlja među sljedbenike pravog puta kojeg je ispravno izabrao. On izabira Istinu, vidi stvarnost, i dobrovoljno i zadovoljno se pokorava svom Vladaru i Gospodaru. On je pametan, ispravan i pokoran, jer je izabrao svjetlo nad mrakom. Na taj način je on svojim ponašanjem dokazao da nije samo tragač za istinom, nego i njen poznavalac i onaj koji je uvažava. Takav čovjek je na pravom putu koji će ga voditi uspijehu i na ovom i na budućem svijetu. Takav čovjek će uvijek izabrati pravi put u svakom polju znanja i djelatnosti. Čovjek koji zna Boga sa svim njegovim svojstvima, zna i početak i konačan kraj stvarnosti. On nikada ne može bit odveden u zabludu, jer je njegov prvi korak na pravom putu, i on je siguran u smjer i opredjeljenje svog putovanja u životu. On će razmišljati o tajnama svemira, i pokušati razumjeti misterije prirode, ali neće izgubiti svoj put u lavirintima nepovjerenja i sumnje. Njegov put biva praćen božanskim blagoslovom i svaki njegov korak će biti u pravom smjeru. U nauci on će pokušati da nauči zakone prirode i otkrije prirodna blaga zemlje za poboljšanje čovječanstva. On će se svojim položajem maksimalno truditi da istraži sve avenije znanja i moći, i da upregne sve što postoji na zemlji i na nebesima u interesima ljudskog roda.

U svakom stadiju njegovog istraživanja njegova svijest o Bogu će ga spasiti od zle i pogubne upotrebe nauke i naučnih metoda. Nikada o sebi neće misliti kao o gospodaru svih ovih stvari, hvaleći sebe kao osvajača prirode, pripisujući sam sebi dragocjene i vrhovne moći i gajeći nadu o pokoravanju svijeta, slabeći ljudsku rasu i utemeljujući svoju nadmoć nad svim i svačim bez obzira da li to bilo lijepim ili pokvarenim sredstvima. Naučnik musliman nikada neće uzeti u obzir ovako odvratan stav otvorene neposlusnosti - samo naučnik kafir može pasti kao žrtva takvih iluzija i, pokoravajući se njima, izloziti čitavu ljudsku rasu opasnosti potpunog razaranja i uništenja.
Ka razumijevanju Islama


Značenje Islama
druge strane, naučnik musliman će se ponašati potpuno drugačije. Što je dublje njegovo shvatanje svijeta nauke, to će biti jača njegova vjera u Boga. On će se u znak zahvalnosti klanjati pred Njim. Pošto ga je njegov Gospodar usrećio velikom snagom i znanjem, on će osjećati da se mora naprezati za svoje vlastito dobro i za dobro čovječanstva. Umjesto oholosti, postojaće skromnost. Umjesto opijenosti moću postojaće jako shvatanje potrebe da se služi čovječanstvu. Njegova sloboda neće biti neobuzdana. On će biti vođen načelima morala i božanskog otkrovljenja. Na taj način će nauka u njegovim rukama, umjesto da postane oruđe razaranja, postati sredstvo za sretan i moralan ljudski napredak. Ovo je taj način na koji će on izraziti svoju zahvalnost svom Gospodaru na darovima i blagodatima koje je On podario čovjeku.

Slično ovome, u historiji, ekonomiji, politici, pravu i drugim ograncima umjetnosti i nauke, musliman nigdje na poljima istraživanja i napora neće zaostajati iza kafir-a, ali uglovi njihovih pogleda, dakle, njihov modus operandi*** će dijametralno biti različiti. Musliman će izučavati svaki ogranak nauke sa ispravne perspektive, tražeći istinu o njima i shodno tome će doći do ispravnih zakljucaka.

U historiji on će izvući dobre lekcije iz prošlih čovjekovih iskustava, i otkrit će prave uzroke uspona i pada civilizacija. On će pokušati iskoristiti sve što je dobro i ispravno u prošlosti i svjesno će izbjeći sve što je dovelo do primicanja kraju i padu nacija. Njegov jedini cilj u politici biće težiti ka osnivanju političkih kurseva gdje vladaju mir, pravda, zajedništvo i velikodušnost, gdje je čovjek čovjeku brat i poštuje njegovu humanost, gdje nije rašireno iskorištavanje i ropstvo, gdje su podržavana prava pojedinaca, i gdje su državne vlasti smatrane kao povjerenje od Boga i korištene za sretan zajednički život svih. Na polju zakona (prava), pokušaj muslimana biće napraviti ga kao istinsko utjelovljenje pravde i istinskog zaštitnika prava svih - posebno onih slabih. Pobrinut će se da svako dobija svoj dio koji mu pripada i da nikome nije nanesena nepravda i ugnjetavanje. Poštovaće zakon, učiniće da ga drugi poštuju, i pobrinuti će se da je nepristrasno izvršavan.

Život muslimana će uvijek biti ispunjen velikodušnošću, pobožnošću, pravednošću i ispravnošću. On će živjeti u ubjeđenju da je samo Bog Gospodar svega, da je sve što god on i drugi ljudi posjeduju dato od Boga, da su snage koje on upotrebljava u stvari povjerenju ukazano mu od strane Boga, da sloboda kojom je obdaren nije za zloupotrebu, i da je u njegovom vlastitom interesu da je upotrijebi u skladu sa Božijom voljom. Stalno će imati na umu da će se jednog dana morati vratiti Vladaru i morati podnijeti izvještaj čitavog svog života. Osjećaj odgovornosti će uvijek ostati utisnut u njegov um i nikad se neće ponašati neodgovorno.

Razmisli čitaoče o moralnoj nadmoći čovjeka koji živi ovim sa ovim stavom - njegov život biće život čednosti i pobožnosti i ljubavi i visoke moralne vrijednosti. On će biti prirodni dar ljudskom rodu. Njegovo razmišljanje neće biti uprljano zlim mislima i razvratnim težnjama ka zlu. On će se uzdržavati od gledanja zla, slušanja zla i činjenja zla. On će čuvati svoj jezik, i nikad neće izgovoriti ni riječ laži. On će zaraditi svoja sredstva za život na pravedne i poštene načine i više će voljeti glad, nego hranu nepošteno stečenu kroz iskorištavanje i nepravdu. Nikad neće biti saučesnik bilo kojem obliku ugnjetavanja ili narušavanja ljudskog života i časti. On nikada neće doprinositi zlu, bilo koju cijenu to izazivalo. On će biti utjelovljenje dobrote i plemenitosti i uvijek će braniti pravičnost i istinu čak i po cijenu svog života. Takav čovjek će biti snaga na koju se može računati u težnji ka dobrom. On je osuđen na uspjeh i ništa ga na tom putu neće zaustaviti.

On će biti visoko cijenjen i poštovan. Kako poniženje može ikada posjetiti osobu koja nije spremna pasti na koljena ni pred kim osim Bogom Svemoćnim, Vladarom svemira? Niko ne može biti moćniji nego on jer se on ne boji nikog, osim Boga, i ne traži blagoslove ni od koga, osim Njega. Koja sila može učiniti da on skrene sa pravog puta? Kakvo bogatstvo može kupiti njegovu vjeru? Kakvo nasilje može oblikovati njegovu svijest? Kakva sila ga može prinuditi da se ponaša onako kako on ne želi?

On će biti najbogatiji. Niko u svijetu ne može biti bogatiji ili neovisniji od njega jer će on živjeti životom jednostavnog stila i zadovoljstva. On neće biti ni raskalašen, ni snishodljiv, ni pohlepan. Biće zadovoljan s bilo čim što zasluži čestito i pošteno i ma koliko na nepošten način stečenog bogatstva bilo nagomilano pred njim, on ga neće čak ni pogledati. On će imati mir i zadovoljstvo srca - a šta može biti veće bogatstvo od ovoga?

On će biti najčasniji, najpopularniji i najomiljeniji. Ko može biti privlačniji od njega kad on živi milosrdnim i dobranamjernim životom? On će svima biti pravedan, ispunjavaće svoje obaveze pošteno, i raditi za dobro drugih. Ljudska srca će prirodno biti ispružena ka njemu.

Niko ne može biti više vrijedan povjerenja nego on - jer on neće iznevjeriti svoje povjerenje niti skrenuti sa pravednosti; on će biti vjeran svojoj riječi, i iskren i pošten u svojim poslovima. On će biti pošten i pravedan u svim svojim poslovima, jer je siguran da je Bog uvijek prisutan, i da uvijek bdije. Nema riječi da se opise povjerenje i dobra volja kojom raspolaže takav čovjek. Pa zar može postojati iko ko mu neće vjerovati? Takav je život i prirodna osobenost muslimana.

Ako razumiješ pravu osobenost muslimana, bićeš ubijeđen da on ne može živjeti u poniženju, sramu i podređivanju. On će dominirati, i nikakva sila na zemlji ga ne može savladati. Jer Islam uliva u njega kvalitete koji se ne mogu istjerati.

A nakon življenja poštenim i plemenitim životom na zemlji, on će se vratiti svom Stvoritelju Koji će ga obasuti Svojim najodabranijim blagoslovima - jer će on pred Njega doći ispunjenjih dužnosti, uspješno ostvarenje misije i pobjednički izlazeći iz iskušenja koja su pred njega bila stavljena. On je uspješan u životu na ovom svijetu, a u budućnosti će živjeti u vječnom miru, zadovoljstvu i blaženstvu.



“A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvoranja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka: edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.”
Izvor:
http://www.web-islam.forumotion.com" onclick="window.open(this.href);return false;

[xyz2007]

Onako kako nam srce i nase zelje govore trebamo i raditi. Nema nista od sile, to nikada i ne prodje. Ljubav treba da nas vodi u svakoj sferi zivota, to je jedini ispravan put. I jos nesto, ako vidite da vam nesto ne ide po hiljaditi put, okanite se corava posla. Vjerujte kada smo na pravom putu sve nam ide puno lakse, brze, jednostavno osjetimo da nam je sudjeno.

Cim sam okrenuo fokus na onaj put sto ne odabrah prvi put sve je krenulo na bolje, i to znatno.
Znaci u ovom slucaju ja sam birao ali na kraju opet dodjoh na ono isto. Tamo gdje treba da budem.

[d2]

ovako iskreno da kazem, od kako sam kupio GPS nemam bas nikakvi problema sa putevima, uvijek sam na pravom putu a i ako skrenem brzo se vratim.

Ko ne zna pravi put preporucujem GPS, garantovano ga nadje.

[sitninčine]

Kraćim!



i Ljepšim!