Bosanska Kostajnica

[bkonline]

Mekazaz:S puta u Kostajnicu


Dugo,dugo nisam pohodio svoje rodno mjesto,dugo,cini mi se cijelu vjecnost.Pokusao sam izracunati - blizu deset godina.U tom vremenu mali milion puta sam zamisljao kako sada izgleda nasa Kostajnica,razmisljao sam o vremenu kada sam kao dijete i kasnije kao djecak i mladic,koracao tim ulicama i sokacima,sjecao se ljudi koji su nekada tu zivjeli,a i onih koji sada tamo borave.Cesto sam se puta zaticao kako,u mislima, vracam "filmove" nasih zivota od prije 30,40 ili 50 godina,vidio sam sasvim jasno lica svojih komsija i prijatelja,kao da sam se koliko jucer s njima pozdravio.

Put me je,u ljeto ove godine, konacno odveo u "stari kraj", u,kako ju je netko nazvao "smaragdnu dolinu",dolinu nasih snova,nasih uspomena i nasih nadanja,a pocesto i dolinu nasih suza i nasih stradanja.

Iza panjanske okuke ugledao sam kostajnicku Zeljeznicku stanicu,oronulu,sivu i zapustenu.S nje smo nekada odlazili i otkrivali druge neke svjetove.Sada je nasa stanica pusta i potpuno napustena,nitko u njoj ne radi,medjutim par vlakova u toku dana se zaustavlja na pustom kolodvoru,obraslom travom i korovom.Pored stanice ne stoje vise kostajnicki fijakeri,nema nikoga,sve je pusto i neka cudna svecana tisina caruje svuda naokolo.

Iduci prema Veriginoj strani odjednom i iznenada puce pogled daleko u dragu i dobro nam znanu dolinu,punu zelenila i neskrivene ljepote,sa prelijepom Unom po sredini,raskosnim Djedom sa lijeve strane i u pozadini sa starim delijom Baljom i okolnim brdima i poljima.Sve je blistalo u ranom avgustovskom jutru,punom mirisa trava i raznolikog spektra boja.Srce mi je snaznije zalupalo,eto,ponovno sam,poslije dugo vremena,na pragu svog rodnog zavicaja i svoje rodne kuce.Suza mi je zaiskrila u oku.

Prolazim kroz Hrvatsku Kostajnicu,vidim dosta novoizgradjenih ali nedovrsenih kuca,sto znaci da su njihove predhodnice bile porusene ili spaljene.Preko puta parka potpuno srusena crkva Sv.Nikole.Malo ljudi susrecem na ulici,kod obnovljenog hotela "Central" malo ih je vise.A onda citavi nizovi starih porusenih kuca,bez krovista ili dijela zidova,obraslih u zbunje i korov.Pored mosta stara zgrada nekadasnje banke takodjer tesko ostecena i u rusevnom stanju.Nema starih lijepih zgrada iz Napoleonovih vremena Sonnenscheinove kuce,Arnautovica kuce,gdje je nekad bio poznati kafic "Napoleon",objekata bivseg gradskog podruma i mnogih drugih,koje su odavale patinu starih vremena i svjedocile o nekadasnjem lijepom i mirnom zivotu.Crkva Sv.Antuna i u pozadini samostan su obnovljeni i impozantno djeluju nadomak rusevina.

Konacno sam na unskom mostu,pogled mi odmah odluta prema Uni i nedalekoj Adi.Smaragdno cista i bistra voda i dalje polako gmili ispod mosta,kao da se na njenim obalama nije nista dogadjalo,kao da nisu donedavno grmjeli topovi i stektali mitraljezi.Mnogo je ova rijeka vidjela ratova i ljudske patnje,i previse.

Ispred Ade prosirile su se na vise mjesta svjetlozelene site,kojih nije bilo vise desetljeca "zahvaljujuci" zagadjivanju prijedorske "Celuloze".Polako sam se priblizavao,korak po korak,kraju mosta,paznju mi je okupljao Stari Zrinjski grad,htio sam da mi ni jedan detalj ne izmakne.Krovista jedne njegove kule nije bilo,pokrivena je daskama,cekala je,valjda,neka bolja vremena da se restaurira,kao i dijelovi vanjskih bedema.Prema Uncici,s jedne i druge strane puta,postavljeni su kontejneri sa uredima i ljudi u uniformama policajaca i carinika propustali su brojna motorna vozila i pjesake.Tko bi ikad rekao da ce tu,na tom mjestu,biti uspostavljana granica dviju drzava,na putu kojim smo nekada odlazili u skolu,na zeljeznicku stanicu,u kino,u "Central" na ples,na sastanak sa djevojkom,na Djed,na putu kojim je nekada prolazio znameniti apotekar Kresimir Hajdic.Kako se kod nas malo-malo desavaju iznenadne,temeljite i radikalne promjene.

Poslije pasoske kontrole - konacno ulazim u nasu carsiju,nekako malu i skucenu,natrpanu robom iz brojnih malih trgovina,te neobicno brojnim kaficima.Pijaca,na starom mjestu,vise ne postoji,tu su sve same gostionice i kafici,te trgovinice i cvjecarne.Pijaca je zauzela mjesto na lijevoj strani,gdje su nekada bile stare kuce sa slasticarnom,stolarskom radnjom i Borinom birtijom,nema ni Saliha Bakalovica kuce,niti niza malih obrtnickih radnji.Umjesto njih kocoperi se veliko moderno zdanje,u kojoj ce vjerojatno biti opet nekakva trgovina.S druge strane,od bivse trgovine Mehe Tihica pa dalje,zaposjele su trgovine i kafici,tako da se trotoarom pjesak ne moze kretati,nego mora izaci na cestu.Na cesti,pak,brojni automobili prolaze ili su sa strane parkirani.Mnogo se svijeta vrzma tamo-amo,jedni na prolazima zastali pa razgovaraju,drugi jednostavno stoje uz plocnik,trece sjede ispred kafica.U trgovinama dosta guzve,dolaze mnogi iz Hrvatske i tu kupuju prehrambene namirnice,a i drugu robu,jer je,navodno,jeftinije nego u susjednoj drzavi.

Nastavak OVDJE

[bkonline]

Velika životna drama porodice Mustić


Na apel "Pomozimo Azri" odazivaju se poznati i nepoznati,šalju donacije ili prenose vijest:
POMOZIMO – TO JE JEDINA ŠANSA DA AZRA ŽIVI!

"Pastir" na blogu BK-Sehara pise:

Vijest mi je rasplakala dan. Učinila bunu u srcu. Nemir u duši. Azra Mustić iz Bosanske Kostajnice. Tek joj je 16 godina a bola i tuge za 16 života. Rat. Progon. Rušenje porodične kuće. Lutanje od nemila do nedraga. Nenadno umiranje mladog joj oca. Ukradena bezbrižnost i radost mladih godina. Svakodnevna borba preživljavanja s majkom Bakirom i bratom Osmanom. I onda, dijagnoza ljekara: Lymhoma Hodgkin Cs IV C81.

Početak kraja ili kraj početka?




Pogledajte slike. Razlika između prve i druge tek je nekoliko mjeseci.
Tko da ne zaplače? Tko da suzu ne pusti? Kako podnijeti toliku količinu bola i tuge? Život je u pitanju. Spasimo jedan život! Šansa postoji. Iskoristimo je. Pokažimo svoju plemenitost. Ljudskost...

Ljudi dobre volje. Ljudi dobrog srca. Merhametlije – pomozimo Azri. Hitno. Da ne bude kasno. Pomozimo da i ona osjeti ljepotu i radost života. Da nastavi živjeti… Ne treba da zapostavimo svoje obaveze; poslovne, porodične ... Dovoljne su kapi dobrote. Dovoljno je, pa makar i jedna jedina konvertibilna marka, euro, dolar…, koji nam ne znači mnogo, a može spasiti mladi život. Donijeti malo radosti u dom Mustića. Povod. Razlog. Svrha. I smisao – postoje.

Zar nije lijepo biti dio svijeta koji daje, pomaže, spašava… Zar u ovom slučaju nemamo ogromnu motivisanost, moćan osjećaj, da radimo nešto što će spasiti nečiji život?! To je najiskrenija, najnježnija ljubav prema nedužnoj mladosti. A dobri ljudi ima posvuda. Jer, pomoć uljepšava život svakom. Uvjeren sam da ćemo, zajedno – svi, uspjeti u namjeri. Azra istrajati. Savladati opaku bolest. Pobijediti. Okončati svoju bespomoćnost. Jer, željna je života. Željna mirisa lipa poviše njene ulice Bubnjarica. Neka joj se naredni dani nižu u đerdan ljepote…
Pokrenimo akciju u familiji. Među svojim rođacima. Prijateljima. U komšiluku. Na radnom mjestu. Pošaljite mailove svima za koje mislite da mogu, žele i hoće pomoći. Plemenita misija mora uspjeti!
Pokretačima akcije – VELIKO HVALA!

Kako pomoći Azri?

Mustić Osman (Azrin brat)
Bubnjarica bb
Bosanska Kostajnica,BiH

Broj računa:
F57A: 935 96 39 10
SWIFT: HAABBA2B
HYPO ALPE-ADRIA-BANK AD
IBAN: BA395520123363178625
Devizni racun: 1233631786 - poslovnica Kostajnica

"Pomozimo Azri" --> http://bosanska-kostajnica.com/index.ph ... =23&t=1077

----------------------------

pitaj carsiju,carsija sve zna...

[bkonline]

dupli post

[bkonline]

In Memoriam - Azra Mustić

Bosanska Kostajnica danas plače.
I slučajni prolaznik kroz ovaj grad može primjetiti da se ovdje događa nešto što nije uobičajeno. Susreću se ljudi i tiho postavljaju pitanje:“Je li istina da je umrla naša Azra“.

Iako smo se svi nadali da će Azra uspjeti prebroditi krizu i oporaviti se od opake bolesti, to se nije dogodilo. Nakon 14 mjeseci njene borbe za život, njeno srce nije izdržalo, prestalo je da kuca. Ispustila je svoju plemenitu dušu danas u 11:00 h u bolnici u Beogradu gdje se i liječila.

Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su zajedno sa Azrom proživljavali teške trenutke i koji su na bilo koji način dali podršku i pomoć njenoj borbi za život.