žuč

Post Reply
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#51 Re: žuč

Post by Creasy »

Ma ima, samo ljudi izgleda ne zele da se prisjecaju toga. Sva ratista su bila strasna, ali po pricama onih koji su bili na Zuci, gore je bio pakao.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#52 Re: žuč

Post by Woody »

Mozda nema ko da napise :(
A možda mu se gadi
Ma ima, samo ljudi izgleda ne zele da se prisjecaju toga. Sva ratista su bila strasna, ali po pricama onih koji su bili na Zuci, gore je bio pakao.
Ima ljudi. Ali ti ne možeš da istisneš iz glave takva sjećanja, a kamoli da ne želiš da se prisjećaš svega toga. A, ovo što @karanana reče:
mislim da se ne mora biti general sa west pointa da se vidi kolika je vaznost ovog brda. iskreno, a prozor mi gleda na njega, ja prije rata nikad nisam ni cuo za ovo brdo. ali kad se covjek popenje na njega tek tada dobije osjecaj koliko je ono blizu gradu a i gledajuci sa druge strane vogosci. trebevic nula bodova za ovo.
tako da se ne slazem sa lacrossom. pretpostavljam da je i vrs tu imao najvece gubitke od svih gubitaka na sarajevu. nije to za dzaba.
Ovo mi je malo žešća ubleha. Kakve strateške kote, kakve pičke materine. I poslije Žuči, nastavili su da gađaju i snajperišu Sarajevo, ništa im nije zafalila ta kota 850. Što se tiče srpskih gubitaka, tokom ccijelog rata su njihovi gubici bili bar 10 puta manji od naših. I tako do kraja. Pa vidilo se po potpisivanje Dayton-a, koliko je Srbima to bila strateška kota :-) Pokupili su se sa Žuči, a bogami i iz Vogošće, a da niko nije rekao ni "Ovo je nepravda...", a da ne spominjem da ta ista Žuč nije ni spomenuta za n'akvu razmjenu teritorija, e da bi Srbi stekli stratešku prednost nad Sarajevom. Ma, haj'te molim vas, žali bože mrtvih :sad:

I, da:
a samo da se dokaze cetnicima da ne mogu oni baciti dovoljno granata koliko mi mozemo mobilisati ljudi da krenu u smrt
Svaka ti čast @Lacrosse :thumbup: :thumbup: :thumbup: Ne bi ni ja bolje. Ali nije im ovo bilo ni prvi ni zadnji put, jebem li im sve, da im jebem...
User avatar
karanana
Posts: 47134
Joined: 26/02/2004 00:00

#53 Re: žuč

Post by karanana »

naravno da su gadjali i bez zuci. ako tako razmisljamo, mogli su i iz beograda gadjati.

onda se trebalo pokupiti u grad i cekati ih u zgradama.
nisu srpski gubitci bili 10 puta manji, jesu jedno 3 puta. cini mi se da je tokaca naveo oko 2.000 njihovih gubitaka.
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#54 Re: žuč

Post by Creasy »

karanana wrote:naravno da su gadjali i bez zuci. ako tako razmisljamo, mogli su i iz beograda gadjati.

onda se trebalo pokupiti u grad i cekati ih u zgradama.
nisu srpski gubitci bili 10 puta manji, jesu jedno 3 puta. cini mi se da je tokaca naveo oko 2.000 njihovih gubitaka.

Gdje 2.000, na Zuci?
User avatar
karanana
Posts: 47134
Joined: 26/02/2004 00:00

#55 Re: žuč

Post by karanana »

Ukupno u i oko sarajeva.
Aha, a on je govorio za zuc kad je rekao 10 puta manji.
HomeArt
Posts: 2076
Joined: 02/09/2004 13:33
Location: Hrasno Hill :)

#56 Re: žuč

Post by HomeArt »

Pozdrav,

Ja sam bio na Žući (18 god.), kota Vis I slavna brigada, ranjen 94. Lijepo je sto vas zanima šta se sve dešavalo gore samo bih vas zamolio ako vec mislite ici neigrajte se da sami lutate linijama, najozbiljnije ovo shvatite.
User avatar
Lacrosse
Posts: 319
Joined: 13/07/2012 13:05

#57 Re: žuč

Post by Lacrosse »

Ja nekako ovako razmisljam, ali ako grijesim neka me neko ispravi.
Tokom rata nije izveden nijedan napad na Grbavicu koja je paralizovala grad i osposobila za najgore snajperskog djelovanje, a da se ne govori o torturama i tretmanu ljudi koji su se zatekli na Grbavici.
U poredenju s tim, imamo desetine akcija na Zuci.
Zuc je granatirana neprekidno i zakon nalaze da se ukopas i ne ides naprijed.
Da je postojala jedna jedina linija koja je ukopana ovo se nebi desavalo. Ali nije jer je stalno nekog na nekog vrsi neki pritisak, i mi smo kopanjem planirali deblokirati Sarajevo.
Iza Zuci je Vogosca. Ako mi nismo mogli uzeti Grbavicu da se vrati integritet gradu i da se obustavi mogucnost presjecanja na dvije sredine, kako smo onda mogli planirati uzimanje Vogosce?
ABiH je tek 1995 godine uspjela da zauzme koje naseljeno mjesto.
Na drugu ruku Zuc je bila bitna dok se nije prokopao tunel. S njegovim prokopavanje, Sarajevo je deblokirano, i nakon tog momenta, Zuc vise nije bila bitna skoro do kraja rata.
Drugo, napadanje i forsiranje napada na Zuci u sred zime kad se ne mozes ukopavati, ne mozes nista, daleko si manje nenaoruzan, demoralizan, gladan je cisto mazohizam. S tim akcijama su ljudi stekli ogromno iskustvo, ali pogledaj zrtve. U poredenju sa Zuci uporedis Azice i Stup. Tu smo se pouvkli na gradsku zonu, ukopali se medju kucama, i nisu mogli proci, jos kad je probijen tunel i bilo nesto protu-tenkovskog oruzija, tu je bio kraj napredovanja, s tim da su Stup i Azici predominanto naseljeni Hrvatskim stanovinstvom, dok Buljakov, Buca Potok i druga mjesta nisu.

S ovim ne zelim umanjiti doprinos nasih veterana i koje god bio na Zuci daj boze da je taj plan prosao, jer da je Sarajevo oslobodjeno okruzenja tokom rata, RS nebi mogla sebi isposlovati status u Daytonu koji je isposlovala, samim tim danas bi situacija bila drukcija, ali jedno je pokusati nemoguce, drugo insistirati da se "moze tako ratovati"... mislim da ne postoji fronta gdje je bilo maksimalnije zalaganje, a da se manje isplatilo, a o tim nekim kotama koje su bitne, nema kote koja vrijedi 500 mrtvih, 2000 ranjenih i pogleda na Vogoscu. Sta onda? Mada mislim da se nije poveo rat u srednjoj Bosni izmedju HVO i ABiH, da bi jedinice s druge strane obruca bile mnogo uspjesnije, ovako.... ostaje samo za sjecanje.
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#58 Re: žuč

Post by Creasy »

Mislim da se ne bi toliko napadalo, samim tim i ginulo na Zuci da gore nisu uglavnom slali izbjeglice iz Istocne Bosne i druge koji nisu imali koga da ih sacuva, odnosno pripazi...
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#59 Re: žuč

Post by Woody »

Lacrosse wrote:Ja nekako ovako razmisljam, ali ako grijesim neka me neko ispravi.
Tokom rata nije izveden nijedan napad na Grbavicu koja je paralizovala grad i osposobila za najgore snajperskog djelovanje, a da se ne govori o torturama i tretmanu ljudi koji su se zatekli na Grbavici.
U poredenju s tim, imamo desetine akcija na Zuci.
Zuc je granatirana neprekidno i zakon nalaze da se ukopas i ne ides naprijed.
Da je postojala jedna jedina linija koja je ukopana ovo se nebi desavalo. Ali nije jer je stalno nekog na nekog vrsi neki pritisak, i mi smo kopanjem planirali deblokirati Sarajevo.
Iza Zuci je Vogosca. Ako mi nismo mogli uzeti Grbavicu da se vrati integritet gradu i da se obustavi mogucnost presjecanja na dvije sredine, kako smo onda mogli planirati uzimanje Vogosce?
ABiH je tek 1995 godine uspjela da zauzme koje naseljeno mjesto.
Na drugu ruku Zuc je bila bitna dok se nije prokopao tunel. S njegovim prokopavanje, Sarajevo je deblokirano, i nakon tog momenta, Zuc vise nije bila bitna skoro do kraja rata.
Drugo, napadanje i forsiranje napada na Zuci u sred zime kad se ne mozes ukopavati, ne mozes nista, daleko si manje nenaoruzan, demoralizan, gladan je cisto mazohizam. S tim akcijama su ljudi stekli ogromno iskustvo, ali pogledaj zrtve. U poredenju sa Zuci uporedis Azice i Stup. Tu smo se pouvkli na gradsku zonu, ukopali se medju kucama, i nisu mogli proci, jos kad je probijen tunel i bilo nesto protu-tenkovskog oruzija, tu je bio kraj napredovanja, s tim da su Stup i Azici predominanto naseljeni Hrvatskim stanovinstvom, dok Buljakov, Buca Potok i druga mjesta nisu.

S ovim ne zelim umanjiti doprinos nasih veterana i koje god bio na Zuci daj boze da je taj plan prosao, jer da je Sarajevo oslobodjeno okruzenja tokom rata, RS nebi mogla sebi isposlovati status u Daytonu koji je isposlovala, samim tim danas bi situacija bila drukcija, ali jedno je pokusati nemoguce, drugo insistirati da se "moze tako ratovati"... mislim da ne postoji fronta gdje je bilo maksimalnije zalaganje, a da se manje isplatilo, a o tim nekim kotama koje su bitne, nema kote koja vrijedi 500 mrtvih, 2000 ranjenih i pogleda na Vogoscu. Sta onda? Mada mislim da se nije poveo rat u srednjoj Bosni izmedju HVO i ABiH, da bi jedinice s druge strane obruca bile mnogo uspjesnije, ovako.... ostaje samo za sjecanje.
Opet ja, :thumbup: :thumbup: :thumbup: Svaka ti dala :thumbup:

Ali, ja ne bi bio ja, kad ne bi' nešta zaprdivao: Nešto se ne slažem baš sa ovim tvojim "...da se nije poveo rat u Srednoj Bosni između HVO i ARBiH..." Mislim da je baš taktički puno pametniji potez baš "objava rata" HVO-u, jer ulaskom u Vareš, Kakanj, Bugojno, zaokruženjem Viteza, otvaranje fronta u N. Travniku i G. Vakufu... ARBiH je postigla sljedeće:

1. Uzela je popriličnu teritoriju s koje se napokon moglo dejstvovati po položajima VRS-a u Srednjoj Bosni, i tako ih vezati za sebe (gotovo cijela Ilijaška Brigada), donekle rasterećujući postojeće linije;
2. Riješila se "ustručavanja" HVO-a da ulazi u otvoreni sukob sa VRS-om
3. Stvorila poprilično kompaktnu teritoriju s koje se (napokon) moglo organizovati taktičko napredovanje i logističko snabdijevanje prema Srbima

S druge strane, zbog ovoga su najebali Hercegovci :sad: Ali opet, najebali bi i ovako i onako, jer Hercegovina i nije bila neka strateška odrednica Bošnjačkom ratnom establishmentu. Ovo tvrdim odgovorno i čvrsto stojim iza toga. Vrijeme rata i poslije rata je to i pokazalo :novine:
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#60 Re: žuč

Post by Creasy »

Vjerovatno kao i ti, ljudi ne zele da se prisjecaju, ali zbog generacija koje dolaze treba ovde pisati i pricati kako je tih dana bilo na jednoj od sigurno najtezih linija u BiH.
Ne znam da li ti je poznato, ali ja sam u ratu bio sa one druge strane, međutim i pored toga osjecam respekt za sve borce ARBiH koji su u julu '93. bili na Zuci.
Zato cu postaviti ovde pricu jednog vaseg borca koju sam kopirao sa drugog foruma, a koji veoma vjerno opisuje pakao Zuci.


Odlazak na Žuč

Četvrtak: 22. juli 1993. godine

Kasno poslijepodne. Svi smo pod uzbunom i u pripravnosti već od 14 sati. Ponovo na Žuči odjekuju detonacije. Čekamo. Poslije par sati i pod punom spremom počinje da nas hvata nervoza. Šta više čekamo? Ovo čekanje stvarno ubija.

Niko više ne gleda koji je vod sad smo baš svi izmješani. I prvi i drugi, a čekamo da dođu i momci iz trećeg voda.

Ubrzo i oni dolaze u bazu. Kasno navečer nam govore da možemo u spavaone. Čitava četa je na okupu i ostajemo pod uzbunom. Poslednji dogovor je bio da iz svakog voda ide po nekoliko momaka.

Petak 23. juli 1993 godine

Osvanuo je 23. juli. Niko ne zna šta se gore dešava. Opet uzimamo oprema i čekamo. To čekanje nas stvarno ubija. Negdje oko dva sata popodne dobijamo informaciju da su četnici napali na Golo brdo. Taj napad su izveli na dijelu gdje je bio spoj 1. i 2. čete, tačnije na rovove 17 i 1. Ti rovovi su bili malo ispod Golog brda. Rekli su nam da ima poginulih iz naše jedinice. Idemo od spavaone do spavaone svi smo tu. Neko je rekao da su momci koji su bili na obezbjeđenju komande otišli sa Komadantom Enverom na Žuč. Bilo nam je malo čudno. Obezbjeđenje komande su radili momci koji baš i nisu imali neko ratno iskustvo, tj. to su bili oni koji su se izvlačili da ne idu u akcije. Tu su pretežno bili oni mlađi. Ja sam već u odnosu na takve bio uveliko prekaljeni ratnik. Sve te informacije koje su u međuvremenu dolazile su bile neprovjerene.

U 15:00 dobijamo hitnu uzbunu. Odmah nam je rečeno da ne idemo svi jer i onako ne možemo stati u kamion, nego je dovoljno 20 tak momaka, a ostali ostaju u pripremi.

Maskirni tamić je već bio spreman. Vozio ga je moj komšija Ševko. Prvi sam izašao iz objekta i sjeo na mjesto suvozača.

"Đe si Šele, šta ima novo" - pozdravio sam se.

Ubrzo je došao Hujke i sjeo do mene. Ostali momci su ulazili i sjedali nazad. Tamić je bio zatvorenog tipa. Bilo nas je 18 u toj grupi. Put do Buća potoka je bio uredu i bez problema, a onda kroz Buća potok su nas cijelom dionicom prema Brdu Žuč pratile granate. Padale su nekih 50 metara od nas sa svih strana i mi im nismo pridavali neku veliku važnost, navikli smo da padaju po nama, a ta daljina od 50 metara je bila za nas nekako daleko.

Kad smo se počeli peti prema Žuči te granate su počele padati sve bliže i bliže našem vozilu. Od Ignjatove kafane pa do rampe granatiranje je bilo podnošljivo. Međutim, kada smo prošli rampu i krenuli u pravcu Živkovića ili kako neko zove Hodžića nastaje pravi haos. Granate su padale oko vozila u pokretu i to neprestano sa svih strana. I ispred, i iza, i iznad i ispod, ama baš sa svih starna. Geleri neprestano pogađali vozilo. Čitavu tu dionicu puta smo im bili na otvorenom. Kada bi neka od granata pala previše blizu geleri bi tako pogađali vozilo probijajući lim i prolijetajući oko glava i nogu da bi se čudili kako smo ostajali živi i bez ogrebotine.

Ja i Hujke bi zalupali po kabini i upitali da li je sve u redu, a iz drugog dijela vozila bi dobili odgovor sve je OK. Javljali bi se da su svi živi i bez ogrebotine. Gađali su nas sa Trebevića, Vojkovića, Vraca, Ilidže, Otesa, Blažuja, a minobacačima iz Vogošće, Rajlovca, Blagovca, uglavnom sa svih strana i iz svih vrsta oružja i oruđa.



U jednom momentu granata je pogodila u nasip ispod vozila na svega par metara od nas. Da je pogodak bio samo metar i po više sigurno ovo ne bih pisao jer bi to bio direktan pogodak u vozilo. U momentu kad je ta granata eksplodirala Ševko me samo zgrabio za koljeno i rekao

"Ući".

Dao je gas i ubrzo smo zamakli u jednu šikaru, koja se nalazila na krivini ispod pravoslavnog groblja. Tu smo izašli iz vozila. Pozdravio sam se sa Ševkom. Tamić je sad bio prazan i mogao je voziti brže. Ševko se vratio nazad, kako je prošao u putu nazad to samo on zna.

Sada mogu reći da je taj dan nas 18 i vozač podijelili jednu veliku sadaku, a Božje davanje je bilo da niko, ama baš niko od nas računajuči vozaća, nije bio ni ogreban.

Kada smo izašli iz vozila motorolom dobijam naredbu da se moramo prebaciti na kotu 850, a odatle prema koti 830. Granate nisu prestajale da padaju, čak su počele da padaju još žešće.

Odlućili smo, pošto smo već bili ispod pravoslavnog groblja koje se kosom vezalo za kotu 850, da se kroz šikaru prebacimo do groblja i nastavimo prema koti. Moglo bi se reći da smo istrčali do groblja. Tamo smo zastali i zalegli da malo odmorimo. Zezali smo jedan drugog kako smo mogli da preživimo tolike granate, a bilo nam je čudno da niko od nas 18 nije bio ogrban. Tu našu zanciju bi prekinula poneka granata koja bi pala u našoj neposrednoj blizini.

Od groblja do kote 850 ima nekih 300 do 400 metara, ali zbog silnog granatiranja trebalo nam je gotovo dva sata da pređemo tu dionicu. Dobar dio te dionice smo morali i da pužemo.

Konačno smo došli i do kote 850. Uopšte nismo znali šta se dešava, jer se niko iz komnde nije udostojio da nas sačeka i upozna sa situacijom na liniji.

Padao je prvi mrak. Granate su i dalje padale, samo sa manjim intezitetom. Odlućili smo da se privremeno smjestimo u stare rovove srpske vojske, koji su ostali još od decembra 1992. godine. Ti rovovi su bili odavno dotrajali i zapušteni. Uopšte nisu bili utvrđeni. Natkriveni su bili samo toliko da ne prokišnjavaju.

Granatiranje polako jenjava. Tek poneka granata bi proletila preko nas i pala u pravcu Smiljeviča i Sokolja.

Kada je popustila napetost od granatiranja, kao kontra efekat poćeli smo pomalo osjećati glad. Zadnji put smo jeli 22. jula, tj. večerali smo jućer negdje oko 18 sati Pitali smo se šta je sa hranom jer smo na taj naćin htijeli zaboraviti situaciju u kojoj smo se nalazili.

Zeka je motorolom pozvao komandu, i pitao šta je sa hranom i gdje je možemo preuzeti. U jednom trenutku taj razgovor je prekinuo drzak i mrzovoljan glas rijećima:

"Dobićete jelo u osam (tj. 20:00) sati mater vam balijsku".

U prvi mah smo pomislili da se neko od naših zeza, jer to i ne bi bio prvi put. Čak smo se i u akcijama znali zezati, dozivati i zvati srpskim imenima. A onda je u sekundi ponovo zagrmilo sa svih strana. Ponovo su poćele padati granate svih kalibara. Sve je gorjelo, i činilo se da nije bilo ni djelića sekunde bez detonacije. Pitao sam Hujketa koji je ležao do mene koliko je sati, a neko iz mase je rekao da je osam tj. tačno 20 sati. Zvao sam Zeku koji je sa nekoliko momaka bio u susjednom rovu. Ubrzo mi se javio i ja sam sam se našalio riječima:

"Hvala ti Zeka za ovu duplu porciju, nemoj vi"e tražiti Alaha ti".

Zeka mi je odgovorio rijećima:

"Hajde dođi do mene da uzmeš još repete!"

U tom trenutku prekinula ga je jaka detonacija granate koja je pala na njegov rov. Zvao sam ga, ali mi se nije javljao. Zvao sam ga bez prestanka možda jedan minut, a taj minut je u ovakvim situacijama kao godina. Ni iz susjednog rova se niko nije javljao.

Ja mislim da je moj glas tu noć bio jaći i glasniji od svih tih granata i detonacija, a onda se javio neko iz tog rova riječima:
"Ne deri se k'o jarac, dobro smo!"
"Šta je sa Zekom? - upitao sam.
"Svi smo živi" - dobio sam odgovor.

Mene je brinulo što mi se Zeka ne javlja. Od silnih detonacija rovovi su se počeli obrušavati, a nama je bilo važno da samo ne vidimo nebo. Znali smo da smo u ovim rovovima slabo utvrđeni, a razlog tome je bio što mi nismo imali adekvatnu artiljerijsku podršlu. Znam kada smo napadali plato Žuči da smo imali svega nekoliko minobacačkih granata. A od pet ispaljenih naših tri bi pale među nas. Oslanjali smo se na bombe i tromblone. Srbi su imali sve, a Boga mi nisu ni štedili.

Tražio sam da mi se javi Zeka. Napokon se javio riječima:
"Evo me, što si dosadan!"

Bilo mi je mnogo lakše. Nakon nešto više od jednog sata, granatiranje je utihnulo. Ponovo se na motoroli začuo onaj glas:
"Hoćete li još?".

Niko nije ništa odgovarao. Dogovorili smo se da niko ne ide po hranu u komandu, a da budem iskren glad nas je već i bila prošla. Rješili smo da se počnemo prebacivati prema koti 830. Tamo smo zatekli ljude iz 2. bataljona, tačnije Smajketovu četu. Nisu krili radost što nas vide i u tom momentu po njihovom ponašanju sam primjetio da smo im ulivali dodatnu sigurnost.

U komandnom rovu smo našli Smajketa, komandira tog dijela linije. Pitali smo ih šta se dešava, a oni su nam rekli da su čuli da je linija pala ali da ne znaju gdje. On su bili već 24 sata na tom položaju. Poslali smo ih da se odmaraju i da mi preuzimamo ovaj dio linije na sebe.

Mene je zabrinjavalo Zekino ponašanje. Ništa nije govorio, najednom je postao miran i ćutljiv. Pitao sam Hujketa šta je sa njim, a on mi je rekao da ne zna.

Ni ostali momci nisu znali šta se dešava sa Zekom. Ona granata što je pala na njegov rov ga je skroz izbacila iz takta. Ubrzo smo skontali sa se ne smijemo puno oslanjati na njega jer bio je u šoku i nismo htijeli da mu dodatno komplikujemo situaciju, da na njega u takvom stanju vršimo dodatni pritisak, da ga zamaramo. Znali smo dobro da bi u takvom stanju lako mogao donijeti neku nepromišljenu odluku. Odlučili smo da ga izolujemo i da on ostane u komandnom rovu, a mi čemo odraditi ostalo oko smjene bataljonaca na liniji. Nisam ni slutio da ću tog 24. jula sa nepunih 19 godina života dovesti sebe u poziciju vođe i da ću na sebe, pored toliko momaka koji su bili i po nekoliko godina stariji od mene, preuzeti takvu vrstu odgovornosti. Ipak, moram priznati da mi je i Pašo u tome dosta pomogao. O tome ču pisati malo kasnije.

Tu noć, negdje oko ponoči, preuzeli smo liniju na koti 830. Već je nastupio 24. juli 1993. godine, dan bješe subota. Ljudi iz Bataljona se povlače na odmor i ujedno u pripremu. Na najistureniji rov idemo ja, Mirso i Pašo.

Kada smo pošli prema tom rovu vidio sam na jednoj krivini (tranšeja je bila u obliku slova "Z") Elu koji me upitao gdje idemo. Samo sam mu odgovorio da ćemo biti na njegovoj lijevoj strani. Bilo mi je teško da se orjentišem mada sam bio jedan od onih koji je znao kompletnu liniju brigade, u dužini od 18,5 kilometara. Liniju od Visa do Šljivika kako smo zvali naš poslednji rov. Znao sam kompletnu zonu naše brigade od spoja na Visu sa 2. viteškom pa do spoja sa 9. motorizovanom, kasnije 115. brdskom brigadom.

Šta me je tu noč zbunilo pa Eli nisam rekao da idemo u istureni rov koji se nalazi ispod njega. Zbunile su me tranšeje koje su bile duboke preko 2 metra, a kojih sada nije ni bilo jer su zbog silnog granatiranja bile zatrpane. Sječam se da sam prije te ofanzive znao stati u tranšeju i podići ruku i opet ta visina nije prelazila dubinu tranšeje, pa čak ni grudobran.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#61 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

Image

Title:
Training Of Sarajevo Inhabitants Before To Go To The Frontline In Zuc, Bosnia And Herzegovina On February 06, 1993.
Caption: BOSNIA AND HERZEGOVINA - FEBRUARY 06: Training Of Sarajevo Inhabitants Before To Go To The Frontline In Zuc, Bosnia And Herzegovina On February 06, 1993 - Around Zuc. (Photo by Laurent VAN DER STOCKT/Gamma-Rapho via Getty Images)
Date created: 06 Feb 1993
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#62 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

Image

Title:
Training Of Sarajevo Inhabitants Before To Go To The Frontline In Zuc, Bosnia And Herzegovina On February 06, 1993.
Caption: BOSNIA AND HERZEGOVINA - FEBRUARY 06: Training Of Sarajevo Inhabitants Before To Go To The Frontline In Zuc, Bosnia And Herzegovina On February 06, 1993 - Around Zuc. (Photo by Laurent VAN DER STOCKT/Gamma-Rapho via Getty Images)
Date created: 06 Feb 1993
User avatar
Dozer
Posts: 28353
Joined: 19/09/2008 10:14
Location: Zemlja maloumne ENV matrice...

#63 Re: žuč

Post by Dozer »

I '93 smo bili bas opremljeni, sve u skladu s vrhunskim vojnim standardima...
Malo deblje obice pantalone, kao vrhunska zamjena za uniformu. Pletena Nicholsonka made in house. Jakna iz najboljih lovackih vremena 1991...
Jurisni prsluk...cek...sorry. Toga nema.
Obucenost -vrhunska. Zalijeganje na tratinu s prstom na obaracu, drzanje obloge s 2 prsta, rancic na ledjima zategnut taman toliko da moze letati oko cijelog tijela prilikom trka.. ma hit :D
User avatar
_mufljuz_
Posts: 4976
Joined: 12/04/2013 19:42

#64 Re: žuč

Post by _mufljuz_ »

Dozer wrote:I '93 smo bili bas opremljeni, sve u skladu s vrhunskim vojnim standardima...
Malo deblje obice pantalone, kao vrhunska zamjena za uniformu. Pletena Nicholsonka made in house. Jakna iz najboljih lovackih vremena 1991...
Jurisni prsluk...cek...sorry. Toga nema.
Obucenost -vrhunska. Zalijeganje na tratinu s prstom na obaracu, drzanje obloge s 2 prsta, rancic na ledjima zategnut taman toliko da moze letati oko cijelog tijela prilikom trka.. ma hit :D
zivi primjerak supernaoruzanog superteroristickog superobucenog alijinog bojovnika - a da tu je i brada kao potvrda stvaranja dzEmahirije :run: :D :lol:
murathans
Posts: 247
Joined: 03/05/2013 19:11

#65 Re: žuč

Post by murathans »

Lacrosse wrote:Ja nekako ovako razmisljam, ali ako grijesim neka me neko ispravi.
Tokom rata nije izveden nijedan napad na Grbavicu koja je paralizovala grad i osposobila za najgore snajperskog djelovanje, a da se ne govori o torturama i tretmanu ljudi koji su se zatekli na Grbavici.
U poredenju s tim, imamo desetine akcija na Zuci.
Zuc je granatirana neprekidno i zakon nalaze da se ukopas i ne ides naprijed.
Da je postojala jedna jedina linija koja je ukopana ovo se nebi desavalo. Ali nije jer je stalno nekog na nekog vrsi neki pritisak, i mi smo kopanjem planirali deblokirati Sarajevo.
Iza Zuci je Vogosca. Ako mi nismo mogli uzeti Grbavicu da se vrati integritet gradu i da se obustavi mogucnost presjecanja na dvije sredine, kako smo onda mogli planirati uzimanje Vogosce?
ABiH je tek 1995 godine uspjela da zauzme koje naseljeno mjesto.
Na drugu ruku Zuc je bila bitna dok se nije prokopao tunel. S njegovim prokopavanje, Sarajevo je deblokirano, i nakon tog momenta, Zuc vise nije bila bitna skoro do kraja rata.
Drugo, napadanje i forsiranje napada na Zuci u sred zime kad se ne mozes ukopavati, ne mozes nista, daleko si manje nenaoruzan, demoralizan, gladan je cisto mazohizam. S tim akcijama su ljudi stekli ogromno iskustvo, ali pogledaj zrtve. U poredenju sa Zuci uporedis Azice i Stup. Tu smo se pouvkli na gradsku zonu, ukopali se medju kucama, i nisu mogli proci, jos kad je probijen tunel i bilo nesto protu-tenkovskog oruzija, tu je bio kraj napredovanja, s tim da su Stup i Azici predominanto naseljeni Hrvatskim stanovinstvom, dok Buljakov, Buca Potok i druga mjesta nisu.

S ovim ne zelim umanjiti doprinos nasih veterana i koje god bio na Zuci daj boze da je taj plan prosao, jer da je Sarajevo oslobodjeno okruzenja tokom rata, RS nebi mogla sebi isposlovati status u Daytonu koji je isposlovala, samim tim danas bi situacija bila drukcija, ali jedno je pokusati nemoguce, drugo insistirati da se "moze tako ratovati"... mislim da ne postoji fronta gdje je bilo maksimalnije zalaganje, a da se manje isplatilo, a o tim nekim kotama koje su bitne, nema kote koja vrijedi 500 mrtvih, 2000 ranjenih i pogleda na Vogoscu. Sta onda? Mada mislim da se nije poveo rat u srednjoj Bosni izmedju HVO i ABiH, da bi jedinice s druge strane obruca bile mnogo uspjesnije, ovako.... ostaje samo za sjecanje.

Im a jedan sasvim valjan razlog zašto Ar BiH nije izvela niti jedan napad na Grbavicu kako kažeš- Tamo su cijli ili bar dobar dio rata živjel sestre Alije Izetbegovića kojima na Grbavici ni dlaka sa glave nije falila. Ima negdje razgovor između Juke P. i nekom č. komandanta sa Grbavice. Cheto se žali Juji da ima problemčić, naime na Grbavicu su Alijine sestre i ne šta će s njima. Juka kaže na to. "ma pobij to".
mahalas505
Posts: 2783
Joined: 08/10/2005 09:13

#66 Re: žuč

Post by mahalas505 »

Creasy wrote:Vjerovatno kao i ti, ljudi ne zele da se prisjecaju, ali zbog generacija koje dolaze treba ovde pisati i pricati kako je tih dana bilo na jednoj od sigurno najtezih linija u BiH.
Ne znam da li ti je poznato, ali ja sam u ratu bio sa one druge strane, međutim i pored toga osjecam respekt za sve borce ARBiH koji su u julu '93. bili na Zuci.
Zato cu postaviti ovde pricu jednog vaseg borca koju sam kopirao sa drugog foruma, a koji veoma vjerno opisuje pakao Zuci.
A jedan od razloga zasto je bilo tesko na Zuci, je velika premoc u naoruzanju, posebno u artiljeriji. Mozda jedina sreca u toj citavoj nesreci na tom dijelu, sto su komandiri Safat Zajko i Enver Sehovic koliko toliko bili skolovan kadar, i bilo im je stalo do boraca.
Da malo citiram sa tog istog foruma sto si ti citirao :
Početkoom rata '92 godine, nakon što je JNA napustila artiljerijska oruđa i borbene položaje oko Sarajeva, prije nego što su muslimani shvatili da su oruđa bez posada, Srbi iz Vogošće su se uz pomoć Kriznog štaba organizovali i zaposjeli borbene položaje na Žuči
Mislim kakve su ovo nebuloze koje se pisu i dan danas, 20 godina poslije rata, mislim eto neko reda radi ostavio samu ukopanu haubicu :lol: , ovo isto kao ona prica o lavovima u pionirskoj dolini.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#67 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

Letimično prelistah zadnju stranicu teme i nekako mi upade u oči par fotografija i nekoliko veselih smajlija. Navratih na temu sa namjerom da pomenem jedan detalj, koji se odnosi na pogibiju preko 15 branitelja na ovom dijelu sarajevskog ratišta, a koji su bili angažovani kao pojačanje u jeku srpskog kontranapada u ljeto 1993. To je ona priča o zaglavljenom tenku A RBiH na tada jedinoj sigurnoj komunikaciji između borbenih položaja branilaca.

Nemam ništa protiv smajlija, al' sad' trenutno ,jednostavno mi se ne piše ono što sam bio naumio. Ako neko može , nek' napiše koju.
User avatar
karanana
Posts: 47134
Joined: 26/02/2004 00:00

#68 Re: žuč

Post by karanana »

haj napisi kad mognes. to su bili specijalci jede?
User avatar
Vitez Koja
Posts: 555
Joined: 21/10/2010 13:19

#69 Re: žuč

Post by Vitez Koja »

karanana wrote:haj napisi kad mognes. to su bili specijalci jede?
Iz 3.čete...Velićeve čete...
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#70 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

Image
Image


Image
Image


Image




Image
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#71 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

Image

Image

Image

Image

Uploaded with ImageShack.us
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#72 Re: žuč

Post by Creasy »

Nekako s proljeća wrote:Image
Image


Image
Image


Image




Image

Nesto mi nije najjasnije. Procitao sam citav tekst i po ovome ispada da se prvo tenk zaglavio, pa su poslije toga pripadnici specijalne jedinice "Laste" dosli na Golo brdo?
Koliko je meni poznato, pripadnici ove jedinice (njih oko 17) su poginuli prilikom izvlacenja sa polozaja na Golom brdu kada su ostali ispred tenka, kojim im je blokirao odstupnicu jer se zaglavio u jedinoj transeji kojom su se bezbjedno mogli vratiti na rezervne polozaje. E sad, ako su oni na Golo brdo stigli nakon zaglavljivanja tenka, kako je uopste moguce da su ostali odsjeceni?
Ili mozda nije u pitanju ta jedinica? :?
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#73 Re: žuč

Post by exliberal-ex »

Creasy wrote:
Nekako s proljeća wrote:Image
Image


Image
Image


Image




Image

Nesto mi nije najjasnije. Procitao sam citav tekst i po ovome ispada da se prvo tenk zaglavio, pa su poslije toga pripadnici specijalne jedinice "Laste" dosli na Golo brdo?
Koliko je meni poznato, pripadnici ove jedinice (njih oko 17) su poginuli prilikom izvlacenja sa polozaja na Golom brdu kada su ostali ispred tenka, kojim im je blokirao odstupnicu jer se zaglavio u jedinoj transeji kojom su se bezbjedno mogli vratiti na rezervne polozaje. E sad, ako su oni na Golo brdo stigli nakon zaglavljivanja tenka, kako je uopste moguce da su ostali odsjeceni?
Ili mozda nije u pitanju ta jedinica? :?
Oni su krenuli sa tenkom u protivnapad,isli su ispred tenka a on je trebao da podrzi njihov kontra udar i pomogne u povratku izgubljenih linija
Tenku upadne gusjecica u transej i tu se zaglavi i blokira prolaz nazad..oni nisu mogli da se spuste u stare rovove jer su bili u srpskim rukama, nemogu da prokopaju novi prolaz jer nisu ni imali cime niti su imali vremena , srbi skontali sta se desilo...poklopili taj dio ...panika poceli iskakat i .....ostatak price je zalostan
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#74 Re: žuč

Post by Creasy »

Pa tako sam i dosad mislio da je bilo, nego me ovaj tekst gore zbunio.
Pise da se prvo tenk zaglavio, pa onda "na taj dio uvedena je ceta odreda policije "Laste"". Jos je podvuceno.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#75 Re: žuč

Post by Nekako s proljeća »

''Laste'' su bile razmještene u području sela Jezero, a ovi što su ubijani ''oko tenka'' na Golom Brdu su iz ''Bosne'' . Sve je to MUP, ali dvije različite formacije na istom ratištu ali različitoj poziciji.
Post Reply