Sažetak konačne presude možeš naći sa bukvalno dva klika. Relevantna tumačenja iste takodje. Iz njih je jasno sta je dokazano najvišem rukovodstvu RH, predsjedniku, zapovjedniku generalštaba i ministru odbrane kao i institucijama RH vezano za UZP. Jasno je to i samoj Hrvatskoj koja nikada nije dovodila u pitanje tumačenje presude nego su tvrdili da je presuda pogrešna, što je i logično, kao što u zatvoru svi tvrde da su nevini
Svašta nešta.kox wrote: ↑17/06/2021 23:31Sažetak konačne presude možeš naći sa bukvalno dva klika. Relevantna tumačenja iste takodje. Iz njih je jasno sta je dokazano najvišem rukovodstvu RH, predsjedniku, zapovjedniku generalštaba i ministru odbrane kao i institucijama RH vezano za UZP. Jasno je to i samoj Hrvatskoj koja nikada nije dovodila u pitanje tumačenje presude nego su tvrdili da je presuda pogrešna, što je i logično, kao što u zatvoru svi tvrde da su nevini
Pa nisu ni hrvati ugrozeni po zakonu, a ti konstantno kukas da jesu...Odavle wrote: ↑17/06/2021 23:41Svašta nešta.kox wrote: ↑17/06/2021 23:31Sažetak konačne presude možeš naći sa bukvalno dva klika. Relevantna tumačenja iste takodje. Iz njih je jasno sta je dokazano najvišem rukovodstvu RH, predsjedniku, zapovjedniku generalštaba i ministru odbrane kao i institucijama RH vezano za UZP. Jasno je to i samoj Hrvatskoj koja nikada nije dovodila u pitanje tumačenje presude nego su tvrdili da je presuda pogrešna, što je i logično, kao što u zatvoru svi tvrde da su nevini
Suđeno i presuđeno ljudima kojima nije bilo suđeno.
UZP pojedinačno djelo a osuđena država. Ima li još
Procitaj tumacenja, ona i postoje da bi rijesile nedoumice laika.Odavle wrote: ↑17/06/2021 23:41Svašta nešta.kox wrote: ↑17/06/2021 23:31Sažetak konačne presude možeš naći sa bukvalno dva klika. Relevantna tumačenja iste takodje. Iz njih je jasno sta je dokazano najvišem rukovodstvu RH, predsjedniku, zapovjedniku generalštaba i ministru odbrane kao i institucijama RH vezano za UZP. Jasno je to i samoj Hrvatskoj koja nikada nije dovodila u pitanje tumačenje presude nego su tvrdili da je presuda pogrešna, što je i logično, kao što u zatvoru svi tvrde da su nevini
Suđeno i presuđeno ljudima kojima nije bilo suđeno.
UZP pojedinačno djelo a osuđena država. Ima li još
Sve to sam davno pročitao. I dalje čekam tekst presude Republici Hrvatskojkox wrote: ↑17/06/2021 23:51Procitaj tumacenja, ona i postoje da bi rijesile nedoumice laika.Odavle wrote: ↑17/06/2021 23:41Svašta nešta.kox wrote: ↑17/06/2021 23:31
Sažetak konačne presude možeš naći sa bukvalno dva klika. Relevantna tumačenja iste takodje. Iz njih je jasno sta je dokazano najvišem rukovodstvu RH, predsjedniku, zapovjedniku generalštaba i ministru odbrane kao i institucijama RH vezano za UZP. Jasno je to i samoj Hrvatskoj koja nikada nije dovodila u pitanje tumačenje presude nego su tvrdili da je presuda pogrešna, što je i logično, kao što u zatvoru svi tvrde da su nevini
Suđeno i presuđeno ljudima kojima nije bilo suđeno.
UZP pojedinačno djelo a osuđena država. Ima li još
Pa zato si ti ovdje da mi pronađeš presudu i da ti se ja zahvalim
Isjecak
Naravno, pošto je jako tesko ukucati u pretrazivac Hrvatska, UZP, presuda i dobiti preveden sažetak na 20 strana.
I to je tekst presude? Za to se držite?Bloo wrote: ↑18/06/2021 00:05Isjecak
http://yihr.hr/hr/republika-hrvatska-je ... -ahmicima/
Presuda Raspravnog vijeća u predmetu Rajić (IT-95-12), optuženi se potvrdno izjasnio o krivnji (p 66.)
”Sve vrijeme na koje se odnosi izmijenjena optužnica, u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba, pri čemu je Republika Hrvatska, kao nezavisna država, sa svojom vladom, oružanim snagama i predstavnicima sudjelovala u oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Zločini navedeni u izmijenjenoj optužnici bili su počinjeni u kontekstu tog sukoba i bili su povezani s njim.”
Raspravno vijeće u odluci u predmetu Blaškić također je utvrdilo da su jedinice Hrvatske vojske (HV) viđane na mnogim mjestima na teritoriju Bosne i Hercegovine uključujući i dolinu rijeke Lašve gdje je počinjen najveći broj ratnih zločina u ovom sukobu. Dokumenti pokazuju da su mnogobrojni vojnici HV-a služili u HVO-u, a zapovjeđeno im je da skinu oznake HV-a i da ih zamijene oznakama HVO-a. Većina časnika HVO-a su ustvari bili časnici HV-a.
Primjer manipuliranja interpretacije karaktera oružanog sukoba u BiH
Premijer RH Andrej Plenković izjavio je 7. lipnja 2017. godine u Hrvatskom saboru da su “pripadnici HVO-a sudjelovali u obrambenom ratu i da im možemo biti zahvalni za ‘čuvanje leđa’’. O ratu za obranu BiH ni RH od strane HVO-a ne može se govoriti u razdoblju od siječnja 1993. do travnja 1994. MKSJ je u šest predmeta utvrdio kako je političko vodstvo Republike Hrvatske u tom razdoblju imalo ukupnu kontrolu nad snagama HVO-a i pomagalo u vođenju i koordinaciji ovih jedinica te je jasno utvrdio kako je između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine postojao međunarodni sukob tako da se ne može govoriti o obrambenom karakteru rata. S obzirom na to da se sukob vodio na teritoriju BiH, djelovanje jedinica HVO-a koje su u tom razdoblju bile u sukobu s Armijom BiH ne predstavlja obranu već osvajačke tendencije tadašnjeg političkog vodstva RH i ugrozu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Osim toga jedinice HVO-a pod efektivnom kontrolom RH su provodile ubijanja, mučenja, silovanja, zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika čime su bili instrumentalizirani u sukobu koji se nikako ne može okarakterizirati kao obrambeni rat.
Odavle wrote: ↑18/06/2021 00:11I to je tekst presude? Za to se držite?Bloo wrote: ↑18/06/2021 00:05Isjecak
http://yihr.hr/hr/republika-hrvatska-je ... -ahmicima/
Presuda Raspravnog vijeća u predmetu Rajić (IT-95-12), optuženi se potvrdno izjasnio o krivnji (p 66.)
”Sve vrijeme na koje se odnosi izmijenjena optužnica, u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba, pri čemu je Republika Hrvatska, kao nezavisna država, sa svojom vladom, oružanim snagama i predstavnicima sudjelovala u oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Zločini navedeni u izmijenjenoj optužnici bili su počinjeni u kontekstu tog sukoba i bili su povezani s njim.”
Raspravno vijeće u odluci u predmetu Blaškić također je utvrdilo da su jedinice Hrvatske vojske (HV) viđane na mnogim mjestima na teritoriju Bosne i Hercegovine uključujući i dolinu rijeke Lašve gdje je počinjen najveći broj ratnih zločina u ovom sukobu. Dokumenti pokazuju da su mnogobrojni vojnici HV-a služili u HVO-u, a zapovjeđeno im je da skinu oznake HV-a i da ih zamijene oznakama HVO-a. Većina časnika HVO-a su ustvari bili časnici HV-a.
Primjer manipuliranja interpretacije karaktera oružanog sukoba u BiH
Premijer RH Andrej Plenković izjavio je 7. lipnja 2017. godine u Hrvatskom saboru da su “pripadnici HVO-a sudjelovali u obrambenom ratu i da im možemo biti zahvalni za ‘čuvanje leđa’’. O ratu za obranu BiH ni RH od strane HVO-a ne može se govoriti u razdoblju od siječnja 1993. do travnja 1994. MKSJ je u šest predmeta utvrdio kako je političko vodstvo Republike Hrvatske u tom razdoblju imalo ukupnu kontrolu nad snagama HVO-a i pomagalo u vođenju i koordinaciji ovih jedinica te je jasno utvrdio kako je između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine postojao međunarodni sukob tako da se ne može govoriti o obrambenom karakteru rata. S obzirom na to da se sukob vodio na teritoriju BiH, djelovanje jedinica HVO-a koje su u tom razdoblju bile u sukobu s Armijom BiH ne predstavlja obranu već osvajačke tendencije tadašnjeg političkog vodstva RH i ugrozu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Osim toga jedinice HVO-a pod efektivnom kontrolom RH su provodile ubijanja, mučenja, silovanja, zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika čime su bili instrumentalizirani u sukobu koji se nikako ne može okarakterizirati kao obrambeni rat.
Nekidan bio na valjda tenku pa je pao na glavu
KOMENTAR MIROSLAVA VASILJA
Napokon državnik
Predsjednik Republike Zoran Milanović hrvatsko pitanje u BiH postavio kao strateški cilj svoga mandata.
Vidno zabrinuta lica obilazio je 2014. godine tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović zgarišta po Mostaru. Bio je to samo dan nakon masovnih paljevina institucija po gradu. U Hercegovinu je došao kao prijatelj. Građani Mostara su ga ispratili pljeskom. No u Sarajevu je njegov dolazak dočekan na nož. Jedna od najupečatljivijih poruka u kanonadi napada bila je „mrš kući“ Jasmile Žbanić.
Nakon posjeta Mostaru bilo mu je posve jasno u kakvom zatrovanom ozračju Hrvati u BiH pokušavaju vratiti otete institucije i narušena kolektivna prava. U ozračju u kojem se na argument uzvraća s mrš. U ozračju u kojem nema legitimiteta. U ozračju gdje vlada zakon brojnijeg.
Milanović je danas predsjednik Republike. I sada još snažnije, jasnije i glasnije upozorava na bezobzirna urušavanja prava najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH. I ne samo to. Osim verbalnoga, Milanović djeluje. Nedavna deklaracija NATO-a je samo jedan pokazatelj. Tu su i odlikovanja postrojbi HVO-a i policije HRHB te mnogi drugi potezi koji se ne serviraju javnosti. Sada je posve jasno. Predsjednik Republike Hrvatske stavio je sebi i svom uredu za strateški cilj prestanak majorizacije Hrvata u BiH, koju posljednjih desetljeća provodi političko Sarajevo potpomognuto dijelom diplomatske mreže.
Posve otvoreno Milanović stvari naziva pravim imenom ne libeći se prozvati činovnike i diplomate što im je cilj – utopija zvana unitarna Bosna. I ništa u sve tome ne bi bilo čudno da upravo ti isti Hrvati u BiH nisu čekali u redu samo kao bi glasovali za njegovu protukandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović. No, razlika između dnevnih političara koji se osvećuju jer nisu dobili glasove i državnika je velika kao svemir. I tu je Milanović zapravo pokazao da pripada u red državnika.
Pa, ipak, Milanović ne govori samo o majoriziranju Hrvata u BiH. Jasno progovara i o problemima u susjedstvu. Primjerice atacima na mladu crnogorsku državu od strane velikosrpskog hegemonizma ili, pak, posljednjim bugarskim ucjenama u vezi s makedonskom nacijom i jezikom. Dakle, ne libi se upozoriti na različite oblike hegemonizma i to mu daje još jači kredibilitet kada govori i o hrvatskom pitanju u BiH.
Sjećam se da sam još 2007. godine kada je Milanović postao predsjednikom SDP-a za Večernji list napisao komentar – „Most prema Milanoviću“ kako bi se napokon uspostavio dijalog s hrvatskom ljevicom. Jer kada predsjednik ljevičar zagrmi na onakav način „no pasaran“ to ima odjeka. Naravno konsenzus desnice, centra i ljevice je strateški u bilo kakvom razmatranju povratka otetih prava. I to danas postoji. Od Domovinskog pokreta Miroslava Škore, Mosta Bože Petrova, HDZ-a Andreja Plenkovića, SDP-a Peđe Grbina do brojnih nezavisnih lista.
No konsenzus je samo početna točka kako bi se moglo djelovati. Sada je potrebna akcija cjelokupne diplomacije i sastanak predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića s jednom točkom – hrvatsko pitanje u BiH. Ovaj moment treba iskoristiti i stvoriti savez oko tog strateškog pitanja. Pred nama su dani kada se odlučuje hoće li političko Sarajevo uspjeti uzurpirati i posljednju branu Dom naroda te i to zakonodavno tijelo pretvoriti u mjesto poraza, poniženja i podsmjeha kao što je to učinjeno s krnjim Predsjedništvom BiH.
I zaista prošla su ona zlokobna vremena kada je na Pantovčaku sjedio Stjepan Mesić koji je izravno radio protiv Hrvata u BiH. Prošlo je i vrijeme kada su na Pantovčaku sjedili Ivo Josipović i Kolinda Grabar- Kitarović koji su imali najbolje namjere, ali iza kojih nije bilo rezultata. No, dva desetljeća nakon prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Pantovčaku se opet nalazi državnik. Ime mu je Zoran Milanović./HMS/
Crna Gora je bila država dok ovakvi (KOMENTAR MIROSLAVA VASILJA) austro-ugarski građani još nisu znali da su Hrvati. Vasilija mi Ostroškog.Pa, ipak, Milanović ne govori samo o majoriziranju Hrvata u BiH. Jasno progovara i o problemima u susjedstvu. Primjerice atacima na mladu crnogorsku državu od strane velikosrpskog hegemonizma
