Vodenjak wrote:musketir wrote:sioux-hz wrote:treba malo mozak ukljucit da bi se sve shvatilo
najmanje je dao Bosni najvise smo ga voljeli
najvise je uzimo za druge republike iz Bosne najveci dio rata Bosna je pretrpila
samo smo mi popusili pricu o zajednickom zivotu dok su ustase (80% hrvata ) i cetnici (90% srba) strpljiivo spremali strategiju za ubijanje nije u pitanju slava nego to sto su "pravi"komunisti ateisti a to smo opet samo mi popusili
i opet mi pricamo o zajednickom zivotu i oprostu i opet mi velicamo tog titu koji ti nije dao da se izjasnis ko musliman jos 1000 takvih stvari koje mi je mrsko nabrajat
nemoj im ba napadati Tite,Tite ti.evo ih vec poceli pjevati:
oj Chavezu ljubicice bjela,tebe voli omladina cjela.
a ni Putin im nije mrzak
haraso,haraso...
Da ne bi onih koji su branili Titu, ulazilo bi to "haraso, haraso" u tvoj maternji jezik danas!
Putin
Mile Stojić
Dok su zagrebački jutarnji i večernji listovi u utorak, kad nastaje ovaj tekst, cijele naslovne stranice posvetili ruskom predsjedniku Putinu i njegovim novim šokantnim inicijativama glede jačanja autonomije Republike Srpske i federalizacije Bosne i Hercegovine, dotle su udarne teme dva sarajevska "nezavisna" dnevnika tog dana bil međusobne optužbe za mafijaštvo i ratno profiterstvo, izrečene mahalskim idiomom po shemi "šta je ukr'o Hilmo, šta je ukr'o Fahro". O Putinu niti slovca.
Elem, kakva Bosna, kakvi bakrači, drži što si uhvatio! Ruski predsjednik je, zapravo, samo "ojačao" Tadićevu ispriku Hrvatima, nagovijestivši da će Bosna i Hercegovina do daljnjeg ostati monetom za potkusurivanje ne samo dviju susjednih država, nego i njihovih velikih patrona.Tako je, uostalom, oduvijek i bilo. Od vremena osmanske okupacije 1463. godine, kada je teritorij pogažene srednjovjekovne bosanske države dobio status ejaleta, sudbinu nesretnih granica ove zemlje određivali su uvijek drugi.
Nakon što je Karlovačkim mirom iz 1699. godine Osmansko carstvo nepovratno izgubilo posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, smanjio se drastično teritorij Bosanskog ejaleta. Ovi mirovni pregovori su zaključeni na principu uti possidetis (ili novijim žargonom - ko je jamio, jamio je), pa je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku kontrolirala. Upravo ovim ugovorom definirane su današnje granice Bosne i Hercegovine.
Nakon velikog vojnog sloma Osmanske carevine, godine 1878. održan je Berlinski kongres na kome su sudjelovali: Ujedinjeno Kraljevstvo, Austro-Ugarska, Francuska, Njemačka, Italija, Rusija i Osmansko carstvo. Odlučeno je tada da Srbija i Crna Gora dobiju nezavisnost poslije višestoljetne okupacije, a da se Bosna i Hercegovina stavi pod austrougarski protektorat. Versajskim sporazumom iz 1919. godine, na kojemu je sudjelovalo 27 zemalja, potvrđena je ideja Jugoslavije, čije je "srce" Bosna i Hercegovina činila i bila.
Jedna anegdota veli da je prilikom koncipiranja druge Jugoslavije u Jajcu 1943. među avnojevskim delegatima bilo mnogo sporenja treba li Bosna i Hercegovina biti zasebna republika u sklopu FNRJ, a da je Moša Pijade gordijski mačem presjekao tu raspravu, rekavši: "J... zemlju koja Bosne nema". Bosanska državnost je i u mrkonjićkoj rezoluciji definirana kroz poznati paradoks, ali u sklopu jedne veće, tad se govorilo "monolitne" cjeline. Tek je Ustavom iz 1974. bosanska socijalistička republika dobila neke istinske elemente zasebne države, ali opet "u sklopu"...
Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je nastao pod patronatom i pritiskom Sjedinjenih Država 1995. godine, Bosna i Hercegovina izgubila je epitet republike, a postala centaur-država, politički monstrum u kojemu mi danas obitavamo. Umjesto poante ovom zapisu, navest ću tek jedan uobičajeni drevni bosanski pozdrav. Na pitanje "Kako si?", ljudi odgovaraju: "Onako kako drugi hoće".
---------------------------------------
eto o Putinu ni slovca,ali tu je Mile Stojic.
a gdje ste vi???
Nema "hajra" od te baklave 