Zločini ustanika 1941.-1942.

dr_Evil · Post by **dr_Evil** » 02/08/2023 08:12

TheMule wrote: ↑02/08/2023 00:13 Cak i samo ime - unstanici - daje cetnicima nekakav legitimitet koji uopste nemaju. Kolko je Njemaca poginulo od kraljevske vojske kad su uzeli Beograd?? Njihov jedini cilj bio je etnicko ciscenje i stvaranje velike srbije, prema njihovim rijecima, ne mojim. Meni je pradedo ubijen, neneoruzan... Obicni divljaci.

Partizani presutjeli zlocine ko najvece kukavice, medju njima i drug Tito. Cim nisu odmah prestupili pravedno, u tom pokretu nije bilo nafake, i moralo je zavrstiti onako kako je zavrsilo 90tih.

Neka, sad su tamo i gdje trebaju da budu, na smetljistu historije.

Pa smo zbog toga sto su partizani presutjeli to jest prikrili dio zlocina ustanika dok jos partija nije imala efektnu moc mi odlucili da na vlast vratimo fasiste i koljace na svim stranama. Aferim braco jugosloveni!

Truba · Post by **Truba** » 02/08/2023 08:48

...podsjetio je na stradanje mladog župnika don Jurja Gospodnetića kojeg su ustanici odveli iz župne kuće 27. srpnja 1941. i nekoliko dana ga držali zatočenim u Bos. Grahovu gdje su ga zverski mučili, a potom i ubili na lokalitetu Jelina polja. Za njegov grob se ne zna do dan danas. Osim župnika Gospodnetića, simbol stradanja grahovskih Hrvata je i obitelj Barać koja je u potpunosti istrijebljena – najprije je ubijen otac Stipan, a potom i majka Anica koju su ustanici doveli u župnu kuću i tamo je zaklali zajedno s njenih osmoro maloljetne djece. Najmlađe, blizankinje Nada i Vjera nisu napunile ni godinu dana. S njima je u župnoj kući ubijena i Stana Sarić koja je imala nepunih 12 godina.

ovo nije alternativna povijest
ovo su novi dokazi i izjave te činjenice koje se nisu smjele iznositi zarad mira u kući 1945-1990

povijest nije stala 1946 ili 1949 ili 1989 da se ne smije dalje nadopunjavati novim informacijam
to je ideologija... stopirati razvoj jedne znanosti zarad političkih ciljeva

alibegoa · Post by **alibegoa** » 02/08/2023 10:13

dr_Evil wrote: ↑02/08/2023 08:12
TheMule wrote: ↑02/08/2023 00:13 Cak i samo ime - unstanici - daje cetnicima nekakav legitimitet koji uopste nemaju. Kolko je Njemaca poginulo od kraljevske vojske kad su uzeli Beograd?? Njihov jedini cilj bio je etnicko ciscenje i stvaranje velike srbije, prema njihovim rijecima, ne mojim. Meni je pradedo ubijen, neneoruzan... Obicni divljaci.

Partizani presutjeli zlocine ko najvece kukavice, medju njima i drug Tito. Cim nisu odmah prestupili pravedno, u tom pokretu nije bilo nafake, i moralo je zavrstiti onako kako je zavrsilo 90tih.

Neka, sad su tamo i gdje trebaju da budu, na smetljistu historije.
Pa smo zbog toga sto su partizani presutjeli to jest prikrili dio zlocina ustanika dok jos partija nije imala efektnu moc mi odlucili da na vlast vratimo fasiste i koljace na svim stranama. Aferim braco jugosloveni!

joint union · Post by **joint union** » 02/08/2023 12:34

Truba wrote: ↑02/08/2023 08:48 ...podsjetio je na stradanje mladog župnika don Jurja Gospodnetića kojeg su ustanici odveli iz župne kuće 27. srpnja 1941. i nekoliko dana ga držali zatočenim u Bos. Grahovu gdje su ga zverski mučili, a potom i ubili na lokalitetu Jelina polja. Za njegov grob se ne zna do dan danas. Osim župnika Gospodnetića, simbol stradanja grahovskih Hrvata je i obitelj Barać koja je u potpunosti istrijebljena – najprije je ubijen otac Stipan, a potom i majka Anica koju su ustanici doveli u župnu kuću i tamo je zaklali zajedno s njenih osmoro maloljetne djece. Najmlađe, blizankinje Nada i Vjera nisu napunile ni godinu dana. S njima je u župnoj kući ubijena i Stana Sarić koja je imala nepunih 12 godina.

ovo nije alternativna povijest
ovo su novi dokazi i izjave te činjenice koje se nisu smjele iznositi zarad mira u kući 1945-1990

povijest nije stala 1946 ili 1949 ili 1989 da se ne smije dalje nadopunjavati novim informacijam
to je ideologija... stopirati razvoj jedne znanosti zarad političkih ciljeva

Pokolj u Bosanskom Grahovu se dogodio 27. srpnja 1941. za vrijeme drugog svjetskog rata kada su srpski ustanici, pretežno četnici na čelu s Brankom Bogunovićem, napali hrvatska naselja na području tadašnje rimokatoličke župe Bosansko Grahovo u zapadnom dijelu današnje BiH.

Za vreme Drugog svetskog rata Branko Bogunović je bio pomoćnik komandanta Dinarske divizije i komandant četničkog korpusa „Gavrilo Princip“.

Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom decembra 1941, zajedno sa drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka. Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. maja 1942. depešom obaveštava »vrhovništvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:
Isplata je izvršena početkom juna. O tome dr Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. juna 1942. godine poslao nadređenima izveštaj o saradnji sa jedinicama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, municiji i ljudstvu lojalnim četničkim jedinicama.
Bogunović je ranjen prilikom proboja blokade u Pađenima, 4. decembra 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.

dr_Evil · Post by **dr_Evil** » 02/08/2023 12:59

joint union wrote: ↑02/08/2023 12:34
Truba wrote: ↑02/08/2023 08:48 ...podsjetio je na stradanje mladog župnika don Jurja Gospodnetića kojeg su ustanici odveli iz župne kuće 27. srpnja 1941. i nekoliko dana ga držali zatočenim u Bos. Grahovu gdje su ga zverski mučili, a potom i ubili na lokalitetu Jelina polja. Za njegov grob se ne zna do dan danas. Osim župnika Gospodnetića, simbol stradanja grahovskih Hrvata je i obitelj Barać koja je u potpunosti istrijebljena – najprije je ubijen otac Stipan, a potom i majka Anica koju su ustanici doveli u župnu kuću i tamo je zaklali zajedno s njenih osmoro maloljetne djece. Najmlađe, blizankinje Nada i Vjera nisu napunile ni godinu dana. S njima je u župnoj kući ubijena i Stana Sarić koja je imala nepunih 12 godina.

ovo nije alternativna povijest
ovo su novi dokazi i izjave te činjenice koje se nisu smjele iznositi zarad mira u kući 1945-1990

povijest nije stala 1946 ili 1949 ili 1989 da se ne smije dalje nadopunjavati novim informacijam
to je ideologija... stopirati razvoj jedne znanosti zarad političkih ciljeva
Pokolj u Bosanskom Grahovu se dogodio 27. srpnja 1941. za vrijeme drugog svjetskog rata kada su srpski ustanici, pretežno četnici na čelu s Brankom Bogunovićem, napali hrvatska naselja na području tadašnje rimokatoličke župe Bosansko Grahovo u zapadnom dijelu današnje BiH.

Za vreme Drugog svetskog rata Branko Bogunović je bio pomoćnik komandanta Dinarske divizije i komandant četničkog korpusa „Gavrilo Princip“.

Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom decembra 1941, zajedno sa drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka. Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. maja 1942. depešom obaveštava »vrhovništvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:
Isplata je izvršena početkom juna. O tome dr Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. juna 1942. godine poslao nadređenima izveštaj o saradnji sa jedinicama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, municiji i ljudstvu lojalnim četničkim jedinicama.
Bogunović je ranjen prilikom proboja blokade u Pađenima, 4. decembra 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.

Ma iz Trubine perspektive cetnici=partizani, dzaba krecis

Truba · Post by **Truba** » 02/08/2023 13:15

evo još jednog bisera koji spada u ovu temu 1941-1942 a vi možete i dalje spinovati

Prije 2. svjetskog rata Župa Krnjueša imala je oko 1300 vjernika. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule branitelje.

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena, tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja Kod križa koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

joint union · Post by **joint union** » 02/08/2023 13:33

Truba wrote: ↑02/08/2023 13:15 evo još jednog bisera koji spada u ovu temu 1941-1942 a vi možete i dalje spinovati

Prije 2. svjetskog rata Župa Krnjueša imala je oko 1300 vjernika. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule branitelje.

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena, tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja Kod križa koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

Glavni predvodnik ustanika koji su izvršili pokolj u Krnjeuši je bio četnik Mane Rokvić, pa se uglavnom govori da je pokolj bio djelo četnika.

Isplata je izvršena početkom juna. O tome dr Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. juna 1942. godine poslao nadređenima izveštaj o saradnji sa jedinicama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, municiji i ljudstvu lojalnim četničkim jedinicama.

joint union · Post by **joint union** » 02/08/2023 13:37

dr_Evil wrote: ↑02/08/2023 12:59

Ma iz Trubine perspektive cetnici=partizani, dzaba krecis

Nebitno. Ono sto je bitno je:

O tome dr Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima.

Truba · Post by **Truba** » 02/08/2023 13:44

bitno je da su ih pobili četnici 27.7.1941 a da im partizani nisu dali povratak 16.5.1945 na dalje
to je meni ključno

i niko me ne može razuvjeriti kad se 1000 mladića podigne protiv okupacije i krene rokat da je baš svih 1000 mladića slijedilo ideologiju KP a da među njima nije bilo monarhista

ulogu talijana nećemo sada spominjati

joint union · Post by **joint union** » 02/08/2023 13:50

Odakle to da im partizani nisu dali da se vrate, ima li kakav izvor?

Jer: "Župa Krnjeuša temljito je uništena tog kolovoza 1941. godine i od nje da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim opustošenog groblja Križ"

Mozda nisu imali gdje da se vrate, a vjerovatnije da nije imao ko da se vrati...

Truba · Post by **Truba** » 02/08/2023 13:55

jel ja tebi tražim izvore za te pare?
s onim fus notama liči na wikipediju

da pročitao sam to to se ponavlja svake godine manifestacija i svake godine se ponavlja jer se 45 godina šutjelo o tome
i još 100 godina da se ponavlja opet će doći neko gdje je izvor

bolan zarovi se na internet i nađi podatke kako su mogli nestati katolici s prostora lika petrovac bihać grahovo
znaš li ti koje je to ogromno područje

pa nisu četnici i talijani bili tako moćni

prije će biti da se 1941 nije znalo ko pije ko plaća i svak je udarao dgje su drugi najtanji

Truba · Post by **Truba** » 02/08/2023 13:59

evo da pomognem za izvor

ukucajte u google

krnjeuša povrtak hrvata

i izaće vam ovaj link od njih 10-15

https://laudato.hr/Novosti/Zanimljivost ... odine.aspx

zadnji pasus

joint union · Post by **joint union** » 02/08/2023 14:05

Evo, nadam se da ti je relavantan izvor:

https://--- NO LINKS ---/forum/drugi-svj ... 18343.html

Pise i kako su nestali katolici sa tih prostora.

Sto se para tice,

Mane Rokvić (Bosanski Petrovac, ? - Knin, 1944.), četnički vojvoda i suradnik okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Prije rata je radio u tvornici „Šipad“ iz Drvara. Jedan je od vođa ustanka u Bosanskoj Krajini 1941. Sudjelovao je u prvoj borbi protiv ustaša 26. srpnja 1941. godine nadomak Drvara, i u zauzimanju tog grada 27. srpnja. Predvodio je pogrom Hrvata u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza iste godine. Bio je zapovjednik puka „Kralj Aleksandar Prvi“, u jesen 1941., jednog od šest pukova od kojih će krajem listopada nastati Dinarska četnička divizija.

Mane Rokvić i Stevo Radenović su 16. svibnja utvrdili »da je stanje neodrživo« i »da je jedini spas u potpunoj suradnji četnika s hrvatskim vlastima«.[1] Rokvić je u ime četnika ponudio ustašama suradnju u borbi protiv partizana 17. svibnja 1942. godine, da bi mjesec dana kasnije sklopili dogovor (18. svibnja).[2] Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. svibnja 1942. godine depešom obavještava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga:

»»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«[3]«
(Depeša ministra NDH Mladena Lorkovića nadležnima u Kninu o isporuci oružja četnicima (26. svibnja 1942.))
Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[4] Veliki župan David Sinčić je 17. lipnja 1942. godine iz Knina poslao nadređenima brzojav: „Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.“[5]

Rokvić je predvodio pokolj Hrvata u poljičkom selu Gata 1. listopada 1942.

Izvor: https://--- NO LINKS ---/forum/drugi-svj ... 04-50.html

Umjesto no links, neces vjerovati, stavi hercegbosna. org, meni doduse nerelevantan, ne znam tebi...

dr_Evil · Post by **dr_Evil** » 02/08/2023 14:08

Truba wrote: ↑02/08/2023 13:59 evo da pomognem za izvor

ukucajte u google

krnjeuša povrtak hrvata

i izaće vam ovaj link od njih 10-15

https://laudato.hr/Novosti/Zanimljivost ... odine.aspx

zadnji pasus

Da, inace je laudato pouzdan izvor

geralt · Post by **geralt** » 02/08/2023 15:55

Celtic_Green wrote: ↑01/08/2023 23:51 Jel ovako izgledala, u dobroj mjeri, struktura ustanika 1943.?

Spoiler
Show

Ako zamijenis sliku sa domobranima, da:

Posle izvršene demobilizacije, pre svega ratnog partizanskog kadra, krajem 1947. armija, sada već JNA, bila je svedena na oko 400.000 pripadnika, organizovanih u pet armijskih oblasti.

U tom trenutku, među oficirima JNA bili su i ljudi koji su tokom rata, sticajem raznih okolnosti, bili u nekoj od formacija neprijateljski suprotstavljenih partizanskoj vojsci.

Ukupno je u aktivnoj službi u JNA bilo 3.533 takva oficira.

Oni su tokom rata pripadali sledećim formacijama: domobranima u NDH (1.963), četnicima Draže Mihailovića (727), formacijama Dimitrija Ljotića, Milana Nedića i Koste Pećanca (142), Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci u Africi (14), albanskoj fašističkoj vojsci (4) i slovenačkim belogardejcima (1).

Time se spisak ne završava, jer su se na službi u JNA nalazili i oficiri koji su u ratu pripadali okupacionim snagama: bugarskim (322), nemačkim (215), italijanskim (124) i mađarskim (18) formacijama.

Iz carske ruske vojske u JNA je 1947. godine bilo 5 oficira.

Ove podatke dodatno osvetljava činjenica da je već u junu 1945. demobilisano i prevedeno u rezervu oko 17.000 „uglavnom nesigurnih i nesposobnih, nižih rukovodilaca” i blizu 1.500 „neproverenih” oficira.

Tokom 1946. godine demobilisano je, prevedeno u rezervu i penzionisano 3.217 starešina JNA na višim dužnostima (od položaja komandanta i komesara bataljona naviše) kao i oko 14.500 starešina s činom poručnika i nižim činovima.

Tokom 1947. otpušteno je iz JNA 1.609 oficira (od tog broja, njih 85 zbog „neprijateljskog delovanja”).

Izvor knjiga "Kadrovi i kadrovska politika", autor Drago Nikolic, general JNA.

Interesantan je zanemariv broj slovenackih belogardejaca, samo jedan. Ono sto se kod nas uglavnom ne zna je da je Slovenija imala najbrutalniji i najkrvaviji obracun sa svojim kolaboracionistima od svih jugoslovenskih republika, skoro svi su pobijeni poslije rata.

Grunt-SA · Post by **Grunt-SA** » 02/08/2023 22:29

Truba wrote: ↑02/08/2023 13:59 evo da pomognem za izvor

ukucajte u google

krnjeuša povrtak hrvata

i izaće vam ovaj link od njih 10-15

https://laudato.hr/Novosti/Zanimljivost ... odine.aspx

zadnji pasus

Znam da ovo nije tema ali treba da se zna sa kim imamo posla.Pisao si da ti smeta zasto stalno govorimo o rusenju starog mosta te da se zlocin nad Hrvatima na Stipića livadi treba spominjati vise nego jednom godisnje.Nikada nijednom zlocini nad Muslimanima nisu spomenuti ni na Herceg-Bosna televizijama ni portalima.Kako to objasnjavas?

Truba · Post by **Truba** » 03/08/2023 09:17

S takvim stavom ne možeš forumati s ljudima moraš fino komunicirati

nisi ti neka moralna visina neka marija majka terezija neki svetac pa da te trebam štovati

slično je i s komunističkom literaturom koja se predstavlja kao sveto slovo

dr_Evil · Post by **dr_Evil** » 03/08/2023 09:45

geralt wrote: ↑02/08/2023 15:55
Celtic_Green wrote: ↑01/08/2023 23:51 Jel ovako izgledala, u dobroj mjeri, struktura ustanika 1943.?

Spoiler
Show

Ako zamijenis sliku sa domobranima, da:

Posle izvršene demobilizacije, pre svega ratnog partizanskog kadra, krajem 1947. armija, sada već JNA, bila je svedena na oko 400.000 pripadnika, organizovanih u pet armijskih oblasti.

U tom trenutku, među oficirima JNA bili su i ljudi koji su tokom rata, sticajem raznih okolnosti, bili u nekoj od formacija neprijateljski suprotstavljenih partizanskoj vojsci.

Ukupno je u aktivnoj službi u JNA bilo 3.533 takva oficira.

Oni su tokom rata pripadali sledećim formacijama: domobranima u NDH (1.963), četnicima Draže Mihailovića (727), formacijama Dimitrija Ljotića, Milana Nedića i Koste Pećanca (142), Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci u Africi (14), albanskoj fašističkoj vojsci (4) i slovenačkim belogardejcima (1).

Time se spisak ne završava, jer su se na službi u JNA nalazili i oficiri koji su u ratu pripadali okupacionim snagama: bugarskim (322), nemačkim (215), italijanskim (124) i mađarskim (18) formacijama.

Iz carske ruske vojske u JNA je 1947. godine bilo 5 oficira.

Ove podatke dodatno osvetljava činjenica da je već u junu 1945. demobilisano i prevedeno u rezervu oko 17.000 „uglavnom nesigurnih i nesposobnih, nižih rukovodilaca” i blizu 1.500 „neproverenih” oficira.

Tokom 1946. godine demobilisano je, prevedeno u rezervu i penzionisano 3.217 starešina JNA na višim dužnostima (od položaja komandanta i komesara bataljona naviše) kao i oko 14.500 starešina s činom poručnika i nižim činovima.

Tokom 1947. otpušteno je iz JNA 1.609 oficira (od tog broja, njih 85 zbog „neprijateljskog delovanja”).
Izvor knjiga "Kadrovi i kadrovska politika", autor Drago Nikolic, general JNA.

Interesantan je zanemariv broj slovenackih belogardejaca, samo jedan. Ono sto se kod nas uglavnom ne zna je da je Slovenija imala najbrutalniji i najkrvaviji obracun sa svojim kolaboracionistima od svih jugoslovenskih republika, skoro svi su pobijeni poslije rata.

Bit ce da zato su danas jedina republika koja lici na nesto.

joint union · Post by **joint union** » 03/08/2023 09:50

dr_Evil wrote: ↑03/08/2023 09:45
geralt wrote: ↑02/08/2023 15:55

Interesantan je zanemariv broj slovenackih belogardejaca, samo jedan. Ono sto se kod nas uglavnom ne zna je da je Slovenija imala najbrutalniji i najkrvaviji obracun sa svojim kolaboracionistima od svih jugoslovenskih republika, skoro svi su pobijeni poslije rata.
Bit ce da zato su danas jedina republika koja lici na nesto.

Uh, zakucavanje sa svoje polovine terena

Piaty · Post by **Piaty** » 03/08/2023 12:58

Stalno se miješaju babe i žabe...

Spomenu se ustanički zločini nad civilima iz 1941, a replika je Bleiburg i Jasenovac

Ama kakav Jasenovac i Bleiburg, halooo.

Onda opet, ustanički zločini iz 1941, a replika Lorković i Pavelić

Znači, cijelo vrijeme se priča o zločinima nad djecom i ženama (i to na početku rata) od strane ustanika, koji su zapravo bili mješovita partizansko-četnička gerila.

Ne priča Truba ništa novo pa je time i nevjerovatno toliko nepoznavanje tih tragičnih događanja. Nevjerovatnije je utoliko što ti događaju nisu nikakav tabu nit alternativna historija.

O zajedničkim akcijama komunista i četnika do novembra 1941 godine imate tonu materijala.

Npr. većinski bošnjačko stanovništvo Kulen-Vakufa je svo pobijeno i protjerano od strane ustanika samo zato što su bili muslimani.

Dakle, nekome to može biti vrijeme ustanaka, a za normalnog čovjeka je to vrijeme paljenja, klanja i silovanja.

https://stav.ba/vijest/dan-ustanka-ili- ... cina/10941

Rahmet/pokoj im dušama.

Tvrtko II Kotromanić · Post by **Tvrtko II Kotromanić** » 03/08/2023 15:14

citav 2 svj rat kod nas je znacio ubijanje, protjerivanje, paljevinu

imali smo uporedo i okupaciju i gradjanski rat
a ta saveznistva su onako, nekih 80 haman godina od rata, nevjerovatna kad se gleda ko kako i sa kim
cetnici-partizani
cetnici-italijani
cetnici-njemci-ustase
zeleni kadar sa svim i ni sa kim (kako koje selo)
a najjaci je kombo njemaca, cetnika i novoformljene handzar divizije u pohodu na partizanska sela, vecinom srpska (uz par pokolja muslimana od strane handzar divizije jer su podrzavali partizane)

ili lijevce polje jos jace

ma stotine situacija, tragikomicnih
tragicnih zapravo najvise

jos to to sve cini tragicnijim je ovo gledanje historije kroz ideoloski obojene poglede, sto desnih, sto lijevih

Truba · Post by **Truba** » 03/08/2023 15:25

ma da... to je relativno poznato ko god imalo ista proucava

mene je tako psihicki izborila ova tema da sam se povukao dok ne obnovim baterije

Grunt-SA · Post by **Grunt-SA** » 03/08/2023 21:59

Truba wrote: ↑03/08/2023 09:17 S takvim stavom ne možeš forumati s ljudima moraš fino komunicirati

nisi ti neka moralna visina neka marija majka terezija neki svetac pa da te trebam štovati

slično je i s komunističkom literaturom koja se predstavlja kao sveto slovo

Nisam te vrijedjao nego nemas nikakvog odgovora pa pricas te suplje price o finom komuniciranju.Sigurno pljujes Muslimane na Herceg-Bosna forumu.Svima je jasno da si Bobanovac.

Grunt-SA · Post by **Grunt-SA** » 03/08/2023 22:36

Evo jos jednom dobar link
https://znaci.org/

geralt · Post by **geralt** » 03/08/2023 22:46

https://www.jergovic.com/subotnja-matin ... na-u-ratu/

Kulen Vakuf je, kao i Donji Lapac i Srb, vazda bio zaturen i skrajnut, uvijek bogu za leđima, pa se tu lokalna povijest često odvijala mimo pažnje i interesa velikih središta. Tako je bilo i 1941. Ustaše nisu dolazile odnekud sa strane, niti je postojala prethodna politička i antagonizirajuća tradicija. Tako su se Miroslav Matijević, predratni kafandžija iz Kulen Vakufa, Grga Pavičić i žena mu Marija iz obližnjeg Boričevca, Husein Huća Zelić, neuspješni trgovac i špekulant, Mustajbeg Kulenović, rođak te imenjak i prezimenjak jednoga poznatijeg i čestitijeg Mustajbega Kulenovića, Hasan Saračević, predratni lokalni vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije, poveli za novom modom i postali ustaše. Matijević, koji će izrasti u vođu, prije rata je bio politički i nacionalno indiferentan, Bergholz nalazi njegovu fotografiju s neke svadbe, gdje je u vrlo prisnim odnosima sa Srbima, a Husein Zelić je, izgleda, imao nekih prethodnih interesa za hrvatski nacionalizam i separatizam. Pobrojani se s bandom sebi sličnih neformalno udružuju i tako započinje teror u okolnim srpskim selima. Najprije se pljačka, a onda se, malo-pomalo, počinje ubijati, pa se u lipnju i srpnju 1941. zbivaju prvi veliki masakri, paljenje čitavih sela, ubojstva koja imaju elemente rituala te im je cilj da zastraše, ponize i dehumaniziraju srpsko-pravoslavni živalj. U isto vrijeme u Bihaću i Banjoj Luci, relativno daleko od ovih krajeva, otpočeo je organizirani ustaški teror nad Srbima, inspiriran i pokrenut iz Zagreba, koji predvode Viktor Gutić, kojeg je Pavelić imenovao za boga i batinu Bosanske krajine, te Ljubomir Kvaternik, brat vojskovođe Slavka, a Didin stric, kojeg je zadužio za bihaćki kraj. Započinju prvi masovni zahvati etničkog čišćenja, pokolja i masovnih preseljenja. Do Huće Zelića i Miroslava Matijevića vjerojatno dolazi samo odjek tih velikih zbivanja, dok oni, zajedno sa skupinama svojih sumišljenika, postupaju u skladu sa svojim interesima i s vlastitom predstavom o tome što ustaša treba biti.

Prvog srpnja 1941. oko 300 naoružanih ljudi, uglavnom ustaša, ali i stotinjak pripadnika regularne domobranske vojske, po naređenju Ljubomira Kvaternika upada u srpsko selo Suvaja, pljačka, pali, za dva sata ubija i masakrira oko 300 muškaraca, žena i djece, a trudnu ženu mjesnog svećenika, kojeg su prethodno uhitili i pogubili, Ljubicu Lavrnju, bodu noževima, plod joj vade iz utrobe te ga sijeku na komade, zajedno s majkom. Povod za ovo bio je, prema naknadnom domobranskom izviješću, “pretjerana” Kvaternikova uzbuna gleda izvjesnih četničkih aktivnosti.

Uslijedio je pokolj u selu Osredci, a zatim i u selu Bubanj. Ukupno je ubijeno između 400 i 500 ljudi, uglavnom žena, djece i staraca, pošto su muški nakon prvih vijesti o pokoljima noćivali po šumi. Kampanja lokalnih ustaša, koji nastupaju uglavnom samovoljno i u svoju korist, preplela se sa širim ustaškim i državnim terorom, uglavnom s dvostrukim ciljem: pljačke srpske imovine i potpunog obezljuđivanja dojučerašnjih susjeda, njihovog pretvaranja u životinje.

Ovo dosad znamo iz partizanske i socijalističke historiografije i iz memoara i usputnih sjećanja boraca i revolucionara iz ovih krajeva. Ono što slijedi saznavali smo iz nove hrvatske historiografije te od autora koji su uglavnom bili revizionističke i neoustaške inspiracije. Nikada se, osim rubno, u ponekim od partizanskih sjećanja, na istome mjestu nisu susrele dvije pripovijesti, obje istinite i relativno lako provjerljive.

Krajem srpnja 1941. izbija slabo organizirani ustanak srpsko-pravoslavnog seljaštva, naoružanog uglavnom vilama, srpovima, noževima i sjekirama te s ono malo pušaka zaostalih među povratnicima iz Aprilskog rata. Međutim, kako su ustanici brojni i kako je srpsko stanovništvo u ovim krajevima apsolutno većinsko, a ustaša je, onih katoličkih, a onda i onih muslimanskih, vrlo, vrlo malo, dok domobranske vojske gotovo i nema, nastupa strašni pohod ustanika, čije je vodeće načelo da je svaki Hrvat, što u ovom slučaju znači svaki katolik i musliman, ustaša. Tako, bilježi Bergholz, jedan ustanik, nakon što je, tokom prvoga tjedna ustanka, ubio ženu i dijete, izgovara: “Neka se paščad ne ligu!”

Slijede napadi na katolička sela Brotnja, Krnjeuša, Vrtoče i Boričevac. U Brotnji su opkolili, pobili i u jamu bacili skoro cjelokupni katolički živalj, većinom iz velike obitelji Ivezića. Ubili su trideset i sedmero ljudi. Prethodno, dvojica su stanovnika Brotnje kao ustaše sudjelovali u pokolju u Suvaji. U ubijaju Ivezića sudjelovali su njihovi pravoslavni susjedi iz Brotnje. U Krnjeuši su nakon prvoga naleta preživjele katolike zatvorili u njihovu crkvu, koju su zatim zapalili. Svećeniku Krešimiru Barišiću, poznatom po prijateljstvu s pravoslavnim popom Dragom Savićem, odsjekli su nos i uši, iskopali mu oči te ga spalili u crkvi zajedno s njegovom pastvom. U Vrtočama, rodnome selu onoga bivšeg kafandžije, a sada ustaškog vođe Miroslava Matijevića, naišli su tek na šačicu žena i djece, ali i na Matijevićeve stare roditelje. Odsjekli su im glave i nabili ih na kolčeve. Većinu ostalih su samo poklali. (Kasnije će ustaše u kontranapadu na Vrtoče zaklati srpsko dijete, odsjeći mu glavu, nabiti je na kolac, tako da je Srbi nađu kada se vrate.)

Borićevac je bio veliko katoličko i hrvatsko selo, iz kojeg je poteklo nekoliko prijeratnih nacionalista, budućih ustaša. Iznad je sela jama nad kojom su ustaše u prvome naletu rado klali Srbe. Međutim, nakon napada na Brotnju, Krnjeušu i Vrtoče, skoro cijelo je selo, skupa s lokalnim ustašama, izbjeglo u Kulen Vakuf. Ustanici se nisu imali kome svetiti, nego su samo opljačkali i do temelja popalili selo, koje će zatim devedesetih godina postati dio konstitutivne legende, kojom će se napajati novi hrvatski nacionalizam. Krnjeuša, koja je mnogo gore postradala i čije stradanje podrazumijeva i tu strašnu mitotvornu sliku spaljivanja ljudi u crkvi, uglavnom će biti zaboravljena, iz jednostavnog razloga što se to selo nalazi u Bosni i Hercegovini.

I sve je to samo uvod onome što će se u subotu 6. rujna, te nekoliko sljedećih dana, događati u Kulen Vakufu i oko njega. Ali prije toga još i ovo: srpskome narodnom ustanku, kojega će partizanska i socijalistička historiografija fiksirati u 27. srpanj 1941, pa će biti pisano i govoreno, te u školama učeno, da je pod vodstvom i u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije ustanak koordinirano izbio na obje obale Une, dakle i u Bosni i u Hrvatskoj, u stvarnosti jedva da je svjedočio poneki član ili simpatizer KPJ. Imena tih ljudi, uglavnom, dobro se znaju. Najpoznatiji su Branko Polovina i Đoko Jovanić. Oni su se, zajedno s nevelikom skupinom svojih istomišljenika, uglavnom školovanijih ljudi, tokom ljeta 1941. pokušavali staviti na čelo ustanka i obuzdati osvetničke pobude među ustanicima, uvjeriti ih da svi Hrvati, ili svi katolici i svi muslimani, nisu ustaše. Na raspolaganju nisu imali ništa osim elementarnih vojnih znanja te svoje rječitosti. Teško su, skoro nikako, stjecali povjerenje među većinom ustanika, a stvarnu i potpunu moć zapovijedanja jedinicama steći će mnogo kasnije, nakon što se ustanički pokret konačno razdijeli na partizane i četnike. (To je, recimo, jedna od važnih činjenica koja se tokom našeg školovanja, a onda i u službenoj historiografiji Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, uporno prešućivala.)

Herojstvo ustanka od 27. srpnja 1941. ustvari je samo ono herojstvo o kojemu se nikad nije govorilo. Stevi Atlagiću iz sela Vrtoče Matijević i njegove ustaše ubili su oca, dok se on u šumi krio sa svojim susjedima, Srbima, pravoslavcima. Rekao im je kada se kretalo u ustanak: “Ubili su mi oca, ali ja se ne želim svima njima svetiti i mi nećemo dati oružje onima koji to žele. Ubit ćemo one koji su pobili naše.” Atlagić je uskoro stradao. Stojanu Matiću, prijeratnom studentu beogradske Vojne akademije pa prava u Zagrebu, u selu Nebljusi ubili su majku i sedamdesetak susjeda i rođaka. Činio je sve da spriječi osvetu, zapucao je naišavši na ustanike koji su pljačkali i zlostavljali ljude. Stevan Pilipović Maćuka, jedan od ustaničkih zapovjednika, u više je navrata spriječio pokolje. Njegova je pogibija u velikoj mjeri i omogućila ono što će se zbiti u Kulen Vakufu. Pa Branko Polovina, Marko Orešković Krntija, komunist i Hrvat, koji će biti ugrađen u partizansku mitologiju.

Ali i to potvrđuje nešto što Polovina, pa čak i Đoko Jovanić, ne skrivaju u svojim memoarima: ustanak od 27. srpnja 1941, na obje obale Une, nije bio ni komunistički, ni partizanski. S tom se činjenicom, međutim, u nas nije moglo živjeti, disati ni misliti, pa je bilo nužno proizvesti neku drugu činjenicu.
Ono što će se dogoditi u Kulen Vakufu masovni je zločin, sastavljen iz nekoliko segmenata. Shvativši da ustanici kreću na Kulen Vakuf, prvo veće mjesto u svojoj ratnoj kampanji, većinsko muslimansko stanovništvo kreće u zbjeg prema Vrtočima, s namjerom da nastave prema Bihaću. Predvodi ih komandant neznatne domobranske posade u Kulen Vakufu, satnik Vladimir Veber, koji je prethodnih tjedana očajnički pokušavao nametnuti svoj autoritet lokalnim ustašama i navesti ih da prekinu s pokoljima i terorom. S njim na čelu kolone bježe i sve poznatije ustaše. Dio kolone pada u ustaničku zasjedu i započinje pokolj. Za to vrijeme ustanici, predvođeni Đokom Jovanićem, ulaze u grad, koji je u tom trenutku fizički nedirnut. Dio ljudi, predvođenih zapovjednikom, nastavlja dalje, a dio njih će zauzeti grad. Još uvijek nije pristigla sva ona ordija sa sjekirama i srpovima. Jovanić koji nastavlja predaje zapovjedništvo nad gradom predratnom žandaru i jednom od osvetničkih vođa Petru Đilasu. Kasnije će dijelom biti prihvaćena teorija da Jovanić nije dobro znao što je i tko je Petar Đilas, toga se drži i akribični i temeljiti Bergholz, no vjerojatno je da Đoko Jovanić nije slutio kakav će luđački pokolj taj čovjek pokrenuti i provesti. Ono što se događalo u Kulen Vakufu, na kulenvakufskom buku i po gradskoj čaršiji, među najstrašnijim je scenama zla i kolektivnog stradanja, kakvima ionako obiluje Drugi svjetski rat u našim krajevima. S tim da vjerojatno nigdje priroda nije tako lijepa, nigdje atmosfera nije tako rajska, kao na ovome mjestu, gdje se rječica Ostrovica ulijeva u Unu, divlju i pitomu. Tu su, kod buka, majke bacale djecu da se utope, samo da komšijama ne padnu u ruke.

U Kulen Vakufu stradalo je, prema vrlo konzervativnim procjenama, blizu dvije tisuće ljudi. U to su ubrojeni pobijeni iz kolone, ali i četiristotinjak ljudi koje će ustanici zarobiti pa poklati u Martin Brodu.

Sve je to u Bergholzovoj knjizi briljantno ispripovijedano, ali knjiga, zapravo, govori o nečemu drugom. Zašto se zločin dogodio? Najprije onaj prvi, ustaški, oličen u osobi Miroslava Matijevića, a zatim onaj drugi, ustanički, oličen u Petru Đilasu, Mani Rokviću, koji će završiti kao četnici, ali bome i nekima, poput generala i narodnog heroja Nikole Karanovića, koji će završiti kao partizani i veleugledni građani socijalističke Jugoslavije. Bergholz ne pristaje niti na jedan od općeprihvaćenih prečaca u zaključivanju o uzrocima zločina: za njega niti je objašnjenje da ustaše ubijaju naprosto zato da su ustaše, niti da se međusobno razbuđeni nacionalizmi ispomažu i nadopunjuju, niti da se sve to događalo po nuždi povijesnog trenutka i po logici konfrontacije fašizma s Drugim. Pri svakom iskušenju prečaca u zaključivanju, Bergholz postavlja vječno isto pitanje: dobro, ali zašto se ista stvar nije dogodila i na drugim mjestima koja su bila u istom ili u sličnoj situaciji kao Kulen Vakuf i okolina? A moglo bi se pitati i ovako: zašto se isti zločin u to vrijeme nije dogodio tamo gdje su prethodni međunacionalni odnosi bili puno gori nego u ovome kraju?

“Nasilje kao generativna sila” historiografska je sinteza, izvanredna historiografska proza, ispripovijedana kao narativni tekst, ali i sociološka i antropološka studija. Posebno je značajno ovo posljednje. Ovo je knjiga o dinamici nasilja, koja bi za moto mogla imati tvrdnju nastalu iz eksperimenata Stanleyja Milgrama, genijalnog i opasno zavodljivog američkog socijalnog psihologa: “sposobnost da se izazove ogromna bol drugoj osobi javlja se kad pojedinac svoju ličnost utopi u jednu širu institucionalnu strukturu vlasti”. Njime bi se moglo objasniti što se dogodilo s do jučer pitomim susjedima, koji najednom postaju bešćutni ustaški koljači. Ali za ono što se zbilo s ustanicima, čiji se zločini – na tome Max Bergholz hladno insistira, pa ga nije briga za naše društvenopolitičke i nacionalne aksiome, kao ni za amblematske datume naših fašizama i antifašizama – po okrutnosti, kao ni po dosljedno provedenoj “kolektivnoj kategorizaciji”, ne razlikuju od onih ustaških, nema objašnjenja u Milgramovim teorijama.

I još nešto je u Bergholzovoj postavci veoma važno: zločin u Kulen Vakufu, kao ni sve ono što je tom zločinu prethodilo, ali ni ponešto od onog što je nakon kulenvakufskog zločina uslijedilo, nemaju veze s ljudima koji su došli sa strane. Ovdje su se, u najvećem broju slučajeva, ubojice i žrtve osobno poznavali. Ono na što autora ova činjenica navodi jest upravo ono što je i u naslovu knjige – generativa moć nasilja. Iz naše perspektive, međutim, lokalni, komšijski karakter zločin o kojemu je riječ samo dodatno globalizira i uozbiljuje pitanja naše kolektivne odgovornosti. No, to je nešto što Bergholz samo dijelom dotiče, ali nigdje eksplicitno ne tematizira.

Petar Đilas, inspirator mase koja će ubijati po Kulen Vakufu, još će neko vrijeme ostati poštovani partizanski komandant. Zatim će preći četnicima. Jedan od osvetnika iz ovog vremena i aktivni sudionik napada na izbjegličku kolonu, koji je, zajedno s budućim četničkim zapovjednikom Manom Rokvićem, imao ulogu u pogubljenju sedamdesetorice muškaraca nad jamom Dugopolje, te odgovornost za ubijanje i paljenje po Kulen Vakufu (o čemu govori i general Nikola Nađ), Nikola Karanović proslavit će se kao partizanski zapovjednik, 1951. bit će proglašen za narodnog heroja, a, kao u nekom strašnom filmu, 3. studenog 1981. će, pred preživjelima u pokolju i njihovim potomcima, biti glavni govornik na otvaranju spomenika poginulim kulenvakufskim partizanima, među njima i nekim od koljača i ubojica iz rujna 1941. Život generala Karanovića završit će kao u igranom filmu: umire 22. prosinca 1991. u Splitu, šest-sedam dana po onom dvodnevnom napadu JNA na grad. Penzioner, sudionik bitaka na Neretvi i Sutjesci, komandant slavne Treće krajiške, a kasnije i Petog bosanskog korpusa, nosilac spomenice iz 1941, narodni heroj… Što smo sve o njemu spremni reći, a što prešutjeti?

Ljeta 1941. krčmar iz Donjeg Lapca Milan Alivojvodić, Hrvat katolik, intervenirao je kod ustaša da spašava svoje pravoslavne srpske prijatelje. Pri izbijanju ustanka vjerovao je da ga ta činjenica štiti pred osvetom i nije bježao iz mjesta. Ubili su ga oni koji su dobro znali da je spašavao Srbe. I to, naravno, nije jedinstven, a na žalost nije ni usamljen slučaj. Kulenvakufski ustaše ubili su pravoslavnog popa koji je 1918. zaustavio Srbe iz okolnih sela, koji su namjerili da provedu pokolj mjesnih begova, prethodnih vlasnika zemlje. U onom što Bergholz imenuje kao “proces kolektivne kategorizacije” dobročinstvo je dobročinitelju moglo samo dodatno naškoditi.

Nakon rata ovi događaji morali su biti zaboravljeni. Tačnije, morali su biti samo dopola pamćeni i jednostrano interpretirani. Za to su postojali objektivni razlozi: valjalo je nanovo sklapati multietničku zajednicu. I naravno da je u toj jednostranosti pređena granica: činjenica da je 27. srpanj 1941. u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini proglašen danom antifašističkog ustanka, osim što je bila zasnovana na tendencioznoj interpretaciji događaja, nikome nije mogla donijeti sreću. Novo tumačenje povijesti, provedeno po diktatu vlasti koja je uspostavljena 1990, jednu je poluistinu-polulaž samo zamijenilo drugom, koja je od prve gora samo po tome što potpuno negira princip uzroka i posljedice. Ustaški zločini su 1941. bili uzrok ustaničkim zločinima. Uzrok, koliko god bio evidentan, moralno ne iskupljuje i ne opravdava posljedicu. Ali što biva s posljedicom ako se s uma smetne uzrok?

Zločini ustanika 1941.-1942.

#226 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#227 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#228 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#229 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#230 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#231 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#232 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#233 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#234 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#235 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#236 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#237 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#238 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#239 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#240 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#241 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#242 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#243 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#244 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#245 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#246 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#247 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#248 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#249 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.

#250 Re: Zločini ustanika 1941.-1942.