Joj ljudi manite preozbiljnih tema, evo smijte se meni kako sam ispao glupan jer sam odlučio prići nekoj curi
Dakle prije nekog vremena (rekao bih otprilike 2-3 sedmice) sjedio sam ja jaranom u jednoj kafanici gdje ovako hajmo reći dolazi okej neka raja.
I ja sjednem prvi i čekam njega. Preko puta mene dvije djevojke i skontam da me jedna od njih odmjera, uhvatio sam je par puta da bulji i još X puta da nam se pogled sretne i sva je bila onako otvorena, igra se sa kosom i svi oni neki neverbalni znakovi. Kontam jarane priviđa ti se, cura ko med da se za tebe zanima.
Neki dan sa jaranima tu kad opet ona preko puta mene. Isto se ponaša, gleda, jednom se i osmjehnula, par puta intenzivan kontakt očima smo imali, jednom dvaput malo duže i dosta puta kraći gdje je uhvatim da me gleda pa skrene pogled i opet ono isto namještanje kose i sve. Kontam kako da priđem, šta i utom dođe neki drug i sjedne sa njima i tu mi sve lađe potonu. Poslije 10ak min ona ustaje i sprema se otići i kontam sad ili nikad. I kako ona izađe tako i ja za njom, stignem je i reko "izvini mogu li dobiti samo minut tvog vremena". Kaže ona "da, naravno". Nisam znao baš kako da se ponašam (prvi prilazak) i pružim ruku i predstavim se, ona normala uzvrati i budem direktan, reko dopala si mi se, volio bih dobiti tvoj broj ili neki kontakt...ona se osmjehnu, godra joj ali ne lezi vraže..."jao oprosti, zauzeta sam". Ah reko, ništa oprosti ti
, reko "nisam htio unutra da prilazim pred svima da ne budem previše napadan" (koje laži, nisam imao muda), ma ok je, ok je - uzvraća. Zahvalim na vremenu, pozdravim se i nazad.
Kasnije sam razmišljao kako sam glup i kako sam loše protumačio cijelu situaciju, pitam se da li sam mogao sve bolje odraditi, možda sam djelovao kao neki creep iako sam bio krajnje učtiv i kulturan. Jbg. Na kraju moram priznat da mi je bilo lakše nego da sam glavu razbijao da li je stvarno zainteresovana i da nisam pokušao. Ne bih rekao da ću opet pokušat sa prilaskom osim ako ne bude neka dosta jasnija situacija.