Ne treba naravno nista raditi zbog standarda i zato sto to drugi rade, ali bas nista. Ne treba zivjeti zbog drugih, vec zbog sebe, zivjeti svoj zivot, jedino tako covjek stvarno moze biti zadovoljan i sretan, na zalost mnogi svasta rade da bi nesto dokazali drugima.bumerangss wrote: ↑02/01/2026 07:28Sto da ne? Imas osoba koje se jednostavno ne žele oženiti/udati. Neki su aseksualni, neki homo a neki jednostavno ne žele djecu brak obaveze i kompromis a brak htjeli priznati ili ne jeste kompromis tj poslovni ugovor cije nepostivanje vodi razvodu a on za sobom vuce velike finansijske izdatke a ako imate i djecu jos i emotivne okolnisti...manuchao91 wrote: ↑24/12/2025 15:11 mnogi se i pomire s zivotom s roditeljima zbog visokoh cijena kirija i stanova i nedostatka istih
imam jarana 39 godina zivi u podrumu kod matere hahah boli ga racku ,sjedi pije,tambura po gitari
hocu rec nekom to tesko pada a nekom ne ,valjda se covjek lagano i pomiri s tim
Uglavnom ko god želi da živi sa roditeljima neka zivi ako ih to cini sretnim jer zasto nesto raditi nazor samo zato sto to drugi ocekuje od tebe i sto je to neki standard
Kad govoris o komprimisima, svaki zivot sa nekim je kompromis, ali ne samo sa partnerom vec i sa roditeljima, bar kad osoba odraste, tako da i to treba imati u vidu, ni tad se nema potpuna sloboda i samostalnost. Postoji odredjeni komfor, ali sve to ima svoju cijenu, kao sto i samostalnost ima svoju cijen
Samo je pitanje sta je kome bitno, sta kome koliko vrijedi i kakvi su prioriteti, meni je vec sa malo preko 20 godina zivot sa roditeljima bio nezamisliv, a cim sam poceo zivjeti sa djevojkom jedan od osnovnih dogovora je bio da ni u kom slucaju ne dolazi u obzir bilo kakva zajednica i zivot sa bilo cijim roditeljem, ni u kojoj situaciji.
