Rekoh sebi da cu se kloniti ove teme, ali ne lezi vraze
ja jednostavno volim upadati tamo gdje "gori"
Prvo da rijesimo jednu stvar. Razlika izmedju pojmova "jednakosti" i "jednakopravnost".
Nismo jednaki. Nikad necemo ni biti. Niti tome trebamo teziti. Od razlike u spolu, preko razlika u rasi, seksualna opredjeljenost, kulturne razlicitosti, pa i nacionalne i vjerske su najvece bogatstvo sa kojim se susrecemo. Stoga, "tjerati" zenu da "bude" muskarac, da tezi istim stvarima, ima iste fizicke predispozicije, ponasa se isto, razmislja, oblaci i ne znam ti sta vec ne samo da je nemoguce, nego je i apsolutno nepozeljno.
Ja sam zena. Kada su se dijelili kromozomi dobila sam ona dva X, te time i sve ono sto me cini zenom: od izgleda, preko emocionalnih karakteristika, te psiho ili fizickih sposobnosti, sposobnosti radjanja potomaka, pa na dalje. Sve ono sto me cini posebnom kao zenom (nastranu stavljajuci to sto sam i kao individua u tom "skupu zena" posebna).
Stoga, ja nikad necu biti jedna od decki. Niti to zelim biti.
I to je prvi stepen gdje pocinje diskriminacija.
Drustvo kaze, ako zelis uspjeti, budi kao oni. Pa smo tako culi ovdje da se kaze da je problem izostajanja s posla usred roditeljskog bolovanja zenska stvar, i da zene ako hoce da budu "jednake" ili ne trebaju radjati, sta li vec, ili ne trebaju raditi kad vec hoce da radjaju, sta li vec. Tj. kaze se da se trebaju prilagoditi muskom svijetu, standardima koji postoje za jedne, ako vec zele uspjeti u njemu.
A zasto naprimjer ne bismo te standarde prilagodili zenskom svijetu? Zasto muskarci koji zele biti aktivni roditelji ne bi imali isto pravo na dopust i dio svog zivota posvetili odgoju djeteta?
Sto nas dovodi do drugog pojma. Jednakopravnosti. Jednakopravnosti znaci da imamo ista prava, i mogucnosti, ali i obaveze. I u tome lezi problem. Zene imaju jednake obaveze, ponekad i jednaka prava (u vecini slucajeva samo deklarativno), ali ne i mogucnosti. Tacnije da u najvecoj mogucoj mjeri "ispolje" svoje zelje, mogucnosti i razlicitost. Tako da, ako zena ima mogucnost da radja, zasto ne bi radjala? Ako ima mogucnost da radi, zasto ne bi radila? Ako zeli da se obrazuje, zasto se ne bi obrazovala? Ako zeli da se posveti iskljucivo domacinstvu, zasto je drustvo ne bi podrzalo u tom, te i taj njen posao smatralo poslom? Ako zeli da bude traktoristkinja, vozacica oklopnog vozila, radnica na gradjavini, pripadnica vojnih snaga, i misli da uspjesno moze obavljati taj posao, zasto ne?
I to je osnovni princip jednakopravnosti. Da svi imamo jednaka prava da budemo ono sto zelimo i ostvarimo ono sto hocemo.
Uzimajuci pri tom u obzir da nismo svi jednaki, da ne zelimo svi isto i da nemamo svi ista interesovanja i ciljeve.
Uglavnom, imamo jos puno posla do toga.
Pocevsi od onoga da je zena kur... a muskarac frajer.
Da je ona sponzorusa, a on uspjesan bracni covjek (sa debelim mirazom).
Da je ona slaba, a on produhovljen (kao npr. Hillary Clinton koja je zaplakala pri intervju-u pa mediji prenijeli kako je pokazala slabost, za razliku od Obame koji kada je pustio suzu je okarakterisan kao emotivan i duhovan)
Da je ona karijeristkinja koja je do pozicije dosla preko kreveta, a on uspjesan biznismen (koji je usput zajebao "samo" par desetina ljudi kako bi dosao do zeljenog).
Da je ona "tetka", "glupa tuka", "zenska glava" za volanom, a on... Schumacher
Da je ona (samo) domacica, a on domacin.
I da je ona jadna glupa sto ne ode od njega (bez obrazovanja, posla, mjesta gdje bi otisla...), dok je on bog i batina.
Ja ne zelim biti ista.
Ali zelim imati ista prava. Da budem drugacija. Svoja.
I u tome je cijela poenta.