Za neke je možda moj komentar malograđanski, ali ja nikad neću zaboraviti ratne godine 1992–1995.

Ako vam je svejedno otvorite Manju umjesto Salcinovica.
Prijeratna Zenica se nikad više neće vratiti, jer su je došljaci prijeratni, napustili čim se zapucalo, povukavši sa sobom čitave familije. Otišli su u svoje „zamjenske države“, a svoje sugrađane, čija je jedina domovina BiH, ostavili na milost i nemilost sudbini. Većina njih je nestala preko noći, bez objašnjenja– a svi znamo da su bili dobro obaviješteni u svojim krugovima. Samo je Bošnjak ostao goloruk.
Ako im je Zenica bila toliko draga– zašto se nisu vratili kad je rat stao? Niko ih nije dirao. Mnogi su Sebi i Hrvati ostali u Zenici tokom rata i nastavili živjeti normalno. Nisu se vratili jer znaju da danas dominira ona strana koju su željeli potamaniti. Pa Bošnjaci su se vratili u Foču i Srebrenicu, a ovi nisu mogli u Zenicu – gdje nije bilo ni jedan posto onog što se tamo dešavalo. Zašto se nisu vratili? Je li ih strah, stid, grižnja savjesti?
Zenica više nikad neće biti ono što je bila jer su njen ideal srušili upravo oni koji su govorili da je najviše voleljeli, a nikad joj se nisu vratili. I ne žalim zbog toga što su otišli. Završili su na istoku, na zapadu – neka su. Neka se ne vraćaju.
Što se tiče „poseljačenja“ grada – to nije problem samo Zenice, nego generalno cijelog društva ostalih ex yu zemalja. Ostala je jedna masa ljudi koja je primitivna i poseljačena. To je društveni fenomen koji nema nikakve veze s brojem pokrivenih žena, vjerom ili gradom - dežurni dušebriznici s ove teme.
Primjer- Hrvatska me uvijek iznova iznenadi koliko je zapravo poseljačena zemlja. A uvijek smo ih smatrali gospodom. Pogledajte samo ko im puni dvorane i kakav sadržaj dominira.
Srbija je tu prva, pa BiH, pa Hrvatska svi srozani u balkansku zatucanost.